Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rješenje je u građanima

Objavljeno prije

na

Ako nema slobodih i fer izbora onda ne može doći do smjene vlasti. To je nakon 30 godina vlasti DPS-a valjda jasno većini građana. I liderima opozicionih partija. Zato dovodim u pitanje stvarnu želju opozicionih partija da smijene DPS. U stvaranju fer uslova za izbore i objedinjavanju energije i kapaciteta opozicije najveću odgovornost imaju partije sa trenutno najvećom podrškom građana a to su Demokrate I DF.

 

MONITOR: Nedavno, u autorskom tekstu, naveli ste da je dio problema u kom se nalazi crnogorsko društvo – opozicija, i da to treba glasno reći. Vidite li razlike među opozicionim partijama, ili se ta vaša ocjena odnosi na opoziciju u cjelini?

ĐUROVIĆ: Moja ocjena odnosi se na opozicju u cjelini. Opozicija se u kontekstu kreiranja uslova za fer izbore (što je preduslov za promjenu vlasti, oslobađanje institucija i razvoj društva) može posmatrati kao cjelina i ne vidim problem u davanju uopštenih ocjena u tom kontekstu. Opozicija pokazuje nesposobnost da predloži minimalne uslove za održavanje fer izbora i natjera vlast da prihvati postavljene uslove. Još jedan uopšten stav, koji se nekome može ili ne mora svidjeti, je da su nevladine oganizacije dio rješenja problema u crnogorskom društvu. Ovaj stav mogu potkrijepiti nedavnim rezultatima istraživanja javnog mnjenja o povjerenju u društvene aktere a podaci govore da preko 50% građana ima pozitivan stav prema NVO dok povjerenje u političke partija ima nešto preko 30% građana. Nikada razlika u povjerenju građana prema NVO i poltičkim partijama nije bila ovolika. Takođe, građani svakodnevno mogu primijetiti kvalitetne akcije i prjedloge NVO čime se baš ne može pohvaliti opozicija.

Kao što ni sve NVO (oko 6000 registrovanih) nisu dovoljno aktivne i dovoljno sposobne da utiču na kreiranje javnih poltika i pozitivnih promjena u društvu tako ni sve opozicione partije nisu jednako aktivne i dovoljno sposobne da predlažu rješenja za poboljšanje zakona ali i za vođenje unutaropozicionog dijaloga kojim se može postići značajano jedinstvo oko suštinskog pitanja koje utiče na razvoj Crne Gore, a to je održavanje prvih iole fer izbora. Uočavam naravno, kao i većina građana, razlike između političkih partija iz opozicije. Razlikuju se oni u opoziciji koji vrijedno rade na osmišljavanju konkretnih rješenja za unaprijeđenje uslova za održavanje izbora od onih koji se bave važnim pitanjima izmjena Ustava ali koja nisu u direktnoj vezi sa izbornim uslovima. Naravno primjećujem i opozicione partije koje  ne rade ništa kao i one koje samo ponavljaju zahtijev za formiranje tehničke vlade kojeg smatraju ključnim uslovom za održavanjem fer izbora.  Osim razlika u pogledu kapaciteta i znanja u pojedinim oblastima, prmjetne su vrijednosne razlike među opozicionim partijama.

MONITOR: Kazali ste da bi do sada rukovodstva opozicionih partija, da im je stvarno želja smjena vlasti, pronašli način da se dogovore oko stvaranja uslova za održavanje fer izbora i za formiranje nove vlasti koja treba da oslobodi institucije? Šta ih ometa?

ĐUROVIĆ: Velika prepreka za objedinjavanje energije opozicionih partija u pravcu kreiranja uslova za održavanje fer izbora je međusobno nepovjerenje. Mogu da razumijem da je teško vjerovati rukovodstvu partije koja te svakodnevno blati i naziva saradnikom DPS-a, izdajnikom, ili vjerovati partiji koja direktno doprinese gubitku opštinske vlasti ali se postavlja ptanje šta je alternativa. Jedna opoziciona poltička partija ne može sama stvoriti uslove za fer izbore bez ostatka najvećeg dijela opozicije, bez obzira na kvalitet njihovih predloga i inicijativa kojima se žele ograničiti zloupotrebe vlasti. Samo maksimalno usaglašen stav opozicije može natjerati DPS da prihvati oslobađenje ključnih institucija kao uslova za održavanje fer izbora. Samo maksimalno usaglašen stav opozicije u vezi sa bojkotom izbora, ukoliko se ne ispune prethodno postavljeni i usaglašeni uslovi, može natjerati DPS da popusti pred zahtijevima opozicije. Vjerujem da je rukovodstvima opozicionih partija jasno da njihovo samostalno djelovanje neće dovesti do slobodnih i fer izbora. Ako nema slobodih I fer izbora onda ne može doći do smjene vlasti. To je nakon 30 godina vlasti DPS-a valjda jasno većini građana. I liderima opozicionih partija. Zato dovodim u pitanje stvarnu želju opozicionih partija da smijene DPS. U stvaranju fer uslova za izbore i objedinjavanju energije i kapaciteta opozicije najveću odgovornost imaju partije sa trenutno najvećom podrškom građana a to su Demokrate i DF. Od njihove sposobnosti zavisi da li će se usaglasiti zahtijevi za izmjenama zakona na osnovu kojih se mogu osloboditi ključne institucije i formirati tehnička vlada. Liderstvo se dokazuje u teškim situacijama a ovo je jedna od takvih. Opozicioni dijalog oko stvaranja uslova za fer izbore može da se odvija i nezavisno od skupštinskog Odbora. Usaglašeni stavovi opozicije se mogu naknadno prezentovati na skupštinskom Odboru.

Opozicioni dijalog može povratiti makar dio povjerenja koje nedostaje. Opozicioni dijalog oko uslova za fer izbore ne znači automatski i stvaranje predizborne opozcione jedinstvene liste i koalicije već pokušaj ostvarenja prvog koraka ka uspostavljanju temelja za razvoj demokratije-slobodnih izbora. Posljedica samostalnog djelovanja opozicionih partija je kreiranje lošijih zakonskih rješenja koje neće dovesti do suštinskog oslobađanja ključnih institucija. Samostalno djelovanje opozicionih partija u procesu stvaranja uslova za fer izbore povećava bojazan da će neka manja ili veća partija, iz nekih svojih razloga, prihvatiti da učestvuje na izborima pod nepovoljnim uslovima a to će onda, moguće, biti “opravdanje” I za druge opozicione partije da se uključe u izbornu trku koju su unaprijed izgubile.

MONITOR: Afera Koverta, i njen nastavak koji se odnosi na korupciju u tužilaštvu pokazali su da su institucije definitivno zarobljene. Koliko je to stanje opasno po društvo?

ĐUROVIĆ: Zarobljene institucije, odnosno država, znači uspostavljenu autokratsku vlasti u kojoj je važna volja samo jednog čovjeka ili uskog kruga ljudi na vlasti I njihovih poslovnih partnera. U takvom društvu bez vladavine prava nema mogućnosti za značajniji ekonomski razvoj i individualnu inicijativu. U takvom društvu većina stanovnika neće imati elementarne uslove za pristojan život.

MONITOR: Ako su problem vlast i opozicija, a institucije su zarobljene, gdje je rješenje?

ĐUROVIĆ: Rješenje je u građanima i samo ga oni mogu nametnuti svim akterima koji odlučuju o našoj sudbini. Građani sve više pokazuju svoju odgovorost organizovano braneći parkove, šume i rijeke od nesposobnih vlasti. Vrijeme je da građani uzmu aktivnije učešće u stvaranju demokratskih normi bez kojih nema daljeg razvoja zajednice.

MONITOR: Pozvali ste građane da ne izađu na sledeće izbore ako se ne stvore fer uslovi.  Kako bi to pomoglo promjenama ?

ĐUROVIĆ: Suštinski je važno da se pravilno postave stvari. Promjena je moguća ako se stvore uslovi za fer izbore. Svi napori opozicije i građana treba, po mom mišljenju, da budu  usmjereni na stvaranje fer uslova za izbore. Bez fer izbornih uslova nema promjena jer se vlast ne može promjeniti na izborima koji se sprovode uz sve mehanizme zloupotreba institucija i resursa koje uočava nadam se većina građana. Izlazak građana na izbore koji se održavaju u uslovima koji nisu fer je obična prevara građana. U toj prevari će sigurno učestvovati vlast a opozicja neka razmisli da li hoće da bude saučesnik. Vjerujem da građanima ne trebaju još jedni izbori na kojima će učestvovati opozicija a koje će već sjutradan, nakon još jednog izbornog poraza, proglasitit neregularnim. Kada opozicione partije usaglase minimum uslova za održavanje fer izbora I kada ti uslovi budu ispunjeni, onda imaju pravo da pozovu birače da izađu na izbore. Besmisleno je pozivati građane da izađu na izbore pod neregularnim uslovima. Od takvih, neregularnih izbora, korist može da ima vlast ali i opozicione partije čiji će poslanici dobiti solidne plate a njihove partije značajna sredstva. Da li građani treba da učestvuju na neregularnim izborima da bi samo zbrinuli  opoziciju?

MONITOR: Kako vidite ulogu građanskog pokreta Odupri se ubuduće?

ĐUROVIĆ: Građanski pokret “Odupri se”, po mom mišljenju, treba svoju pažnju da usmjeri na djelovanje opozicije. Potrebno je podstaknuti opozicione partije na saradnju a Pokret može uz podršku građana odigrati ovu ulogu. Vjerujem takođe da je nužno da se pomogne proces stvaranja uslova za fer izbore na način što će se precizirati pokazatelji ispunjenosti zahtijeva iz Sporazuma za budućnost. Svima treba da bude jasno na koji način se može mjeriti da li su nova rješenja u zakonima koji se mijenjaju dobra I da li zaista mogu dovesti do oslobađanja ključnih institucija. Takođe, svima treba unaprijed da bude jasan pokazatelj na osnovu kojeg se može zaključiti da je proces imenovanja novih članova upravljačkih organa ključnih institucija za održavanje fer izbora sproveden na zakonit način.

Pokret treba da pojača pritisak na vlast I opoziciju I da insistira da se nakon usvajanja novih zakonskih rješenja izaberu novi članovi Državne izborne komisije, Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, Savjeta RTCG, Savjeta Agencije za elektronske medije. Pokret može pojačati pritisak na opoziciju da jasno utvrdi datum do kojeg se moraju donijeti I sprovesti nova zakonska rješenja I formirati tehnička vlada a ukoliko se to ne desi da natjera opozicione partije da potpišu izjavu o bojkotu izbora.

MONITOR: Viši sud ukinuo je prvosteoenu presudu po kojoj je utvrđeno da ste nezakonito smijenjeni iz Savjeta RTCG, a ponovna odluka očekuje se krajem oktobra. Mislite da će biti potvrđena prvostepena odluka?

ĐUROVIĆ: Nadam se da će sudija Osnovnog suda potvrditi integritet koji je pokazan kroz donošenje prethodne prvostepene presude. RTCG je još jedna od zarobljenih institucija u Crnoj Gori koja mora biti oslobođena i vraćena svim građanima. Opozicija ima priliku da oslobodi makar neke institucije u predizbornom periodu što bi mogao biti početak istinskog razvoja profesionalnih institucija bez kojih nema razvoja Crne Gore. Ako opozicija to bude uspjela da uradi biće to više nego što je DPS uradio za izgradnju profesionalnih institucija  za 30 godina vlasti.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

VIDOSAV STEVANOVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ BEOGRADA: Ne treba nam lider, spasilac od kojeg nas treba spašavati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara

 

MONITOR: Autor ste političke biografije Slobodana Miloševića, kritikovali ste „slabost“ zapadnih političara prema njemu kada su ga poslije Dejtonskog sporazuma titulisali kao faktora mira. Milošević je ipak optužen u Haškom tribunalu i preminuo u njegovom pritvoru. Danas Aleksandar Vučić kao da je za zapadne vlade još veći „faktor mira“ od Miloševića?

STEVANOVIĆ: U „Milošević, jedan epitaf“ – „knjizi koja je napisana protiv svih na tu temu i umesto onih koje nisu“, a može se naći čak i na srpskom – izašao sam jedini put iz literarne fikcije i bavio se stvarnom osobom, „neukim, slabim i nedarovitim političarem“  i „čovekom bez osobina“. Ocena koju pominjete glasi otprilike ovako, citiram se po sećanju. „Kad se zapadnjaci naljute na Miloševića, kazne Srbe. A kad se sažale na Srbe, nagrade Miloševića“. I to je trajalo sve dok nije preterao i svima se smučio.

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona  istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara. Evropska unija će kasniti i ponavljati neuspehe iz devedesetih, jer  nije država i nema sredstva prisile, a kod naših rodoljuba ubeđivanje ne uspeva. Pogotovo ako je zasnovano na razumnim argumentima. Amerika je daleko, a ruska propaganda i odgovarajuće službe, uključujući i paravojske, raširile su se po Zapadnom Balkanu.

Kako reče jedan istoričar, ne ponavlja se istorija, ponavlja se ljudska priroda. I ponavljaće se dok ne nestane ili dok se ne promeni. Ovo važi ne samo za nas ovde, koji se trudimo da budemo gori od sebe i često uspevamo u tome, nego i za sve druge.

MONITOR:  Tokom 90-ih bili ste osnivač liberalnih političkih i intelektualnih grupacija i aktivni učesnik  građanskih protesta. Niste bili zadovoljni sa  onima koji su 2000. srušili Miloševićev režim. Danas je  opoziciju u Srbiji još teže ujediniti i sve su vidljivije razlike pa i sukobi oko rešavanja najvažnijih državnih pitanja. Vidite li, kao zagovornik laičke države i građanskog društva, svoje sledbenike među opozicionarima?

STEVANOVIĆ: Nisam čeznuo ni za literarnim sledbenicima niti sam ih tražio, a sami se nisu zapatili. To je dobro za moje knjige, za eventualne čitaoce i za literaturu uopšte.

U umetnosti je najbolje i najvrednije ono što je najređe. A u politici je drukčije: značajno je i presudno  ono što je opšte. Politikom se nisam nikada bavio, osim kao građanin koji na to ima pravo, kome je i dužnost da iznosi svoje mišljenje i da civilizovano brani svoj pogled na svet.

Ako me pitati da li imam istomišljenike na teme liberalizma, odgovoriću vam kratko. Knezu Mihajlu je njegov sekretar predložio da se osnuje liberalna stranka. I knez je odgovorio: „Ajte, molim vas. Računajući vas i mene u Srbiji liberala ima otprilike dvanaest“. Ne bih ni da procenjujem koliko je to „otprilike“ danas i ovde. Da ne ispadnem optimista pod starost.

Ako je malo i premalo liberala, onda liberalizma jedva da ima u ekonomiji, politici, javnom životu, kulturi, u medijima, u školama i u akademijama nauka i umetnosti. A iz opozicije su bezmalo nestali.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan

dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADRIAN PEZDIRC, GLUMAC: Nepopravljivi sam tužni optimista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žrtve će kao i uvijek do sada biti oni politički, ekonomski i socijalno najnezaštićeniji. Smatram da svako vrijeme u ljudskoj povijesti nosi svoje izazove i da je najbolje i najgore vrijeme za sve one koji ga žive

 

Adrian Pezdirc jedan je od najtalentovanijih i najangažovanijih mlađih glumaca u Hrvatskoj. Diplomirao je 2014. ulogom Tartifa u istoimenoj predstavi za koju je iste godine dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca. Članom ansambla Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) postaje 2016. godine. U Sarajevu je 2018. godine nagrađen na uglednom Internacionalnom teatarskom festivalu – MESS-u.

U ZKM-u, u pozorišnom čitanju jednog od najznačajnijih romana u istoriji književnosti „Braće Karamazovih“ reditelja Olivera Frljića, Pezdirc igra Aljošu Karamazova. Frljićevi Karamazovi, kako su i najavljeni, savremena su obrada klasika ruske književnosti i antiratni poklič koji je sasvim nenadano na pozornici osvanuo u zoru novog evropskog rata. „Karamazovi” su rađeni kao dvije uslovno nezavisne predstave, koristeći Tolstojevu rečenicu „Sve sretne obitelji sretne su na isti način, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj“ kao podnaslove.

MONITOR: Premijera „Karamazovih“ desila se na početku ruske vojne invazije i ponudila je kontekst za aktuelizaciju. Kako su izgledali početak rada na predstavi, probe, kako je nastajao tekst i predstava.

PEZDIRC: Kada smo počeli raditi na predstavi krajem prosinca 2021. godine, slika svijeta je izgledala samo malo drugačije. Uz puno rada, truda, vlastitih promišljanja počeli smo zajedno graditi jedan naš svijet. Oliver i dramaturginja Nina Gojić otpočetka su znali da žele dvije predstave i dvije perspektive. Jedna kroz prizmu privilegirane klase braće Karamazovi, Grušenjke, Katarine Ivanovne i gospođe Hohlakove, a drugu kroz pogled svih onih na čijim je leđima nesreće i iskorištavanja, ponajviše obitelji Snegirev, izgrađen sustav vrijednosti vrlo sličan onome u kojem svi živimo. Na dan početka invazije i rata na Ukrajinu, imali smo generalnu probu, i apsolutno je cijela predstava poprimila potpuno novu konotaciju. Kao da je život imitirao predstavu. Tokom procesa jedan jedini pola kartice nadopisani tekst i sam Dostojevski kao da su najavili zbivanja kojima smo toga dana počeli svjedočiti.

MONITOR: U novonastalom tekstu priča o porodici Karamazov je osnova, ali korišćene su razne reference naročito veze s aktualnim političkim dešavanjima u Evropi. Kad sam gledao predstavu nedavno u januaru, u ZKM-u je bilo prepuno. Publika je pažljivo gledala predstavu i bila oduševljena. Da li je uvijek takva reakcija?

PEZDIRC: Kao ansambl zaista smo presretni i zahvalni na procesu kojeg smo imali. Svi smo dali svu mentalnu, fizičku i kreativnu snagu koju smo imali, a rezultat je predstava koju zbilja ponosno čuvamo. Takva energija nemoguća je da ne zarazi gledatelje. Reakcije su podijeljene, ali više oko toga o čemu je predstava, i jesmo li tehnički prebrzi, a ne toliko je li dobra ili nije. Što je ja mislim znak da je predstava i naša priča uspješna jer otvara rasprave u cijelom sijasetu tema. Zagrebačka publika je karakteristična. Uvijek u ideji da točno zna kako bi nešto trebalo napraviti, a kada im se nešto sviđa bojažljivo će dati do znanja da uživaju. Neki od komentara na predstavu su bili i da imaju osjećaj da je aktualnost predstave nadišla granice Balkana, i zaista zagrebačkoj publici donjela osjećaj pripadnosti širem kontekstu. Hrvatska i Zagreb boje se takvih promjena u ideji gubitka „identiteta”, ali po reakcijama publike tokom predstave i punoj dvorani zaključujem da uživaju jednako kao i mi na sceni.

Miroslav MINIĆ
Foto: Marko MIŠČEVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo