Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rješenje je u građanima

Objavljeno prije

na

Ako nema slobodih i fer izbora onda ne može doći do smjene vlasti. To je nakon 30 godina vlasti DPS-a valjda jasno većini građana. I liderima opozicionih partija. Zato dovodim u pitanje stvarnu želju opozicionih partija da smijene DPS. U stvaranju fer uslova za izbore i objedinjavanju energije i kapaciteta opozicije najveću odgovornost imaju partije sa trenutno najvećom podrškom građana a to su Demokrate I DF.

 

MONITOR: Nedavno, u autorskom tekstu, naveli ste da je dio problema u kom se nalazi crnogorsko društvo – opozicija, i da to treba glasno reći. Vidite li razlike među opozicionim partijama, ili se ta vaša ocjena odnosi na opoziciju u cjelini?

ĐUROVIĆ: Moja ocjena odnosi se na opozicju u cjelini. Opozicija se u kontekstu kreiranja uslova za fer izbore (što je preduslov za promjenu vlasti, oslobađanje institucija i razvoj društva) može posmatrati kao cjelina i ne vidim problem u davanju uopštenih ocjena u tom kontekstu. Opozicija pokazuje nesposobnost da predloži minimalne uslove za održavanje fer izbora i natjera vlast da prihvati postavljene uslove. Još jedan uopšten stav, koji se nekome može ili ne mora svidjeti, je da su nevladine oganizacije dio rješenja problema u crnogorskom društvu. Ovaj stav mogu potkrijepiti nedavnim rezultatima istraživanja javnog mnjenja o povjerenju u društvene aktere a podaci govore da preko 50% građana ima pozitivan stav prema NVO dok povjerenje u političke partija ima nešto preko 30% građana. Nikada razlika u povjerenju građana prema NVO i poltičkim partijama nije bila ovolika. Takođe, građani svakodnevno mogu primijetiti kvalitetne akcije i prjedloge NVO čime se baš ne može pohvaliti opozicija.

Kao što ni sve NVO (oko 6000 registrovanih) nisu dovoljno aktivne i dovoljno sposobne da utiču na kreiranje javnih poltika i pozitivnih promjena u društvu tako ni sve opozicione partije nisu jednako aktivne i dovoljno sposobne da predlažu rješenja za poboljšanje zakona ali i za vođenje unutaropozicionog dijaloga kojim se može postići značajano jedinstvo oko suštinskog pitanja koje utiče na razvoj Crne Gore, a to je održavanje prvih iole fer izbora. Uočavam naravno, kao i većina građana, razlike između političkih partija iz opozicije. Razlikuju se oni u opoziciji koji vrijedno rade na osmišljavanju konkretnih rješenja za unaprijeđenje uslova za održavanje izbora od onih koji se bave važnim pitanjima izmjena Ustava ali koja nisu u direktnoj vezi sa izbornim uslovima. Naravno primjećujem i opozicione partije koje  ne rade ništa kao i one koje samo ponavljaju zahtijev za formiranje tehničke vlade kojeg smatraju ključnim uslovom za održavanjem fer izbora.  Osim razlika u pogledu kapaciteta i znanja u pojedinim oblastima, prmjetne su vrijednosne razlike među opozicionim partijama.

MONITOR: Kazali ste da bi do sada rukovodstva opozicionih partija, da im je stvarno želja smjena vlasti, pronašli način da se dogovore oko stvaranja uslova za održavanje fer izbora i za formiranje nove vlasti koja treba da oslobodi institucije? Šta ih ometa?

ĐUROVIĆ: Velika prepreka za objedinjavanje energije opozicionih partija u pravcu kreiranja uslova za održavanje fer izbora je međusobno nepovjerenje. Mogu da razumijem da je teško vjerovati rukovodstvu partije koja te svakodnevno blati i naziva saradnikom DPS-a, izdajnikom, ili vjerovati partiji koja direktno doprinese gubitku opštinske vlasti ali se postavlja ptanje šta je alternativa. Jedna opoziciona poltička partija ne može sama stvoriti uslove za fer izbore bez ostatka najvećeg dijela opozicije, bez obzira na kvalitet njihovih predloga i inicijativa kojima se žele ograničiti zloupotrebe vlasti. Samo maksimalno usaglašen stav opozicije može natjerati DPS da prihvati oslobađenje ključnih institucija kao uslova za održavanje fer izbora. Samo maksimalno usaglašen stav opozicije u vezi sa bojkotom izbora, ukoliko se ne ispune prethodno postavljeni i usaglašeni uslovi, može natjerati DPS da popusti pred zahtijevima opozicije. Vjerujem da je rukovodstvima opozicionih partija jasno da njihovo samostalno djelovanje neće dovesti do slobodnih i fer izbora. Ako nema slobodih I fer izbora onda ne može doći do smjene vlasti. To je nakon 30 godina vlasti DPS-a valjda jasno većini građana. I liderima opozicionih partija. Zato dovodim u pitanje stvarnu želju opozicionih partija da smijene DPS. U stvaranju fer uslova za izbore i objedinjavanju energije i kapaciteta opozicije najveću odgovornost imaju partije sa trenutno najvećom podrškom građana a to su Demokrate i DF. Od njihove sposobnosti zavisi da li će se usaglasiti zahtijevi za izmjenama zakona na osnovu kojih se mogu osloboditi ključne institucije i formirati tehnička vlada. Liderstvo se dokazuje u teškim situacijama a ovo je jedna od takvih. Opozicioni dijalog oko stvaranja uslova za fer izbore može da se odvija i nezavisno od skupštinskog Odbora. Usaglašeni stavovi opozicije se mogu naknadno prezentovati na skupštinskom Odboru.

Opozicioni dijalog može povratiti makar dio povjerenja koje nedostaje. Opozicioni dijalog oko uslova za fer izbore ne znači automatski i stvaranje predizborne opozcione jedinstvene liste i koalicije već pokušaj ostvarenja prvog koraka ka uspostavljanju temelja za razvoj demokratije-slobodnih izbora. Posljedica samostalnog djelovanja opozicionih partija je kreiranje lošijih zakonskih rješenja koje neće dovesti do suštinskog oslobađanja ključnih institucija. Samostalno djelovanje opozicionih partija u procesu stvaranja uslova za fer izbore povećava bojazan da će neka manja ili veća partija, iz nekih svojih razloga, prihvatiti da učestvuje na izborima pod nepovoljnim uslovima a to će onda, moguće, biti “opravdanje” I za druge opozicione partije da se uključe u izbornu trku koju su unaprijed izgubile.

MONITOR: Afera Koverta, i njen nastavak koji se odnosi na korupciju u tužilaštvu pokazali su da su institucije definitivno zarobljene. Koliko je to stanje opasno po društvo?

ĐUROVIĆ: Zarobljene institucije, odnosno država, znači uspostavljenu autokratsku vlasti u kojoj je važna volja samo jednog čovjeka ili uskog kruga ljudi na vlasti I njihovih poslovnih partnera. U takvom društvu bez vladavine prava nema mogućnosti za značajniji ekonomski razvoj i individualnu inicijativu. U takvom društvu većina stanovnika neće imati elementarne uslove za pristojan život.

MONITOR: Ako su problem vlast i opozicija, a institucije su zarobljene, gdje je rješenje?

ĐUROVIĆ: Rješenje je u građanima i samo ga oni mogu nametnuti svim akterima koji odlučuju o našoj sudbini. Građani sve više pokazuju svoju odgovorost organizovano braneći parkove, šume i rijeke od nesposobnih vlasti. Vrijeme je da građani uzmu aktivnije učešće u stvaranju demokratskih normi bez kojih nema daljeg razvoja zajednice.

MONITOR: Pozvali ste građane da ne izađu na sledeće izbore ako se ne stvore fer uslovi.  Kako bi to pomoglo promjenama ?

ĐUROVIĆ: Suštinski je važno da se pravilno postave stvari. Promjena je moguća ako se stvore uslovi za fer izbore. Svi napori opozicije i građana treba, po mom mišljenju, da budu  usmjereni na stvaranje fer uslova za izbore. Bez fer izbornih uslova nema promjena jer se vlast ne može promjeniti na izborima koji se sprovode uz sve mehanizme zloupotreba institucija i resursa koje uočava nadam se većina građana. Izlazak građana na izbore koji se održavaju u uslovima koji nisu fer je obična prevara građana. U toj prevari će sigurno učestvovati vlast a opozicja neka razmisli da li hoće da bude saučesnik. Vjerujem da građanima ne trebaju još jedni izbori na kojima će učestvovati opozicija a koje će već sjutradan, nakon još jednog izbornog poraza, proglasitit neregularnim. Kada opozicione partije usaglase minimum uslova za održavanje fer izbora I kada ti uslovi budu ispunjeni, onda imaju pravo da pozovu birače da izađu na izbore. Besmisleno je pozivati građane da izađu na izbore pod neregularnim uslovima. Od takvih, neregularnih izbora, korist može da ima vlast ali i opozicione partije čiji će poslanici dobiti solidne plate a njihove partije značajna sredstva. Da li građani treba da učestvuju na neregularnim izborima da bi samo zbrinuli  opoziciju?

MONITOR: Kako vidite ulogu građanskog pokreta Odupri se ubuduće?

ĐUROVIĆ: Građanski pokret “Odupri se”, po mom mišljenju, treba svoju pažnju da usmjeri na djelovanje opozicije. Potrebno je podstaknuti opozicione partije na saradnju a Pokret može uz podršku građana odigrati ovu ulogu. Vjerujem takođe da je nužno da se pomogne proces stvaranja uslova za fer izbore na način što će se precizirati pokazatelji ispunjenosti zahtijeva iz Sporazuma za budućnost. Svima treba da bude jasno na koji način se može mjeriti da li su nova rješenja u zakonima koji se mijenjaju dobra I da li zaista mogu dovesti do oslobađanja ključnih institucija. Takođe, svima treba unaprijed da bude jasan pokazatelj na osnovu kojeg se može zaključiti da je proces imenovanja novih članova upravljačkih organa ključnih institucija za održavanje fer izbora sproveden na zakonit način.

Pokret treba da pojača pritisak na vlast I opoziciju I da insistira da se nakon usvajanja novih zakonskih rješenja izaberu novi članovi Državne izborne komisije, Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, Savjeta RTCG, Savjeta Agencije za elektronske medije. Pokret može pojačati pritisak na opoziciju da jasno utvrdi datum do kojeg se moraju donijeti I sprovesti nova zakonska rješenja I formirati tehnička vlada a ukoliko se to ne desi da natjera opozicione partije da potpišu izjavu o bojkotu izbora.

MONITOR: Viši sud ukinuo je prvosteoenu presudu po kojoj je utvrđeno da ste nezakonito smijenjeni iz Savjeta RTCG, a ponovna odluka očekuje se krajem oktobra. Mislite da će biti potvrđena prvostepena odluka?

ĐUROVIĆ: Nadam se da će sudija Osnovnog suda potvrditi integritet koji je pokazan kroz donošenje prethodne prvostepene presude. RTCG je još jedna od zarobljenih institucija u Crnoj Gori koja mora biti oslobođena i vraćena svim građanima. Opozicija ima priliku da oslobodi makar neke institucije u predizbornom periodu što bi mogao biti početak istinskog razvoja profesionalnih institucija bez kojih nema razvoja Crne Gore. Ako opozicija to bude uspjela da uradi biće to više nego što je DPS uradio za izgradnju profesionalnih institucija  za 30 godina vlasti.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo