Povežite se sa nama

INTERVJU

ADEMIR KENOVIĆ, FILMSKI REŽISER I PRODUCENT IZ SARAJEVA: I film može može promijeniti svijet

Objavljeno prije

na

Svaka javna platforma komunikacije, pa i film, mora jasno slati signale koje će ljudi svjesno ili podsvjesno razumjeti. Ne mislim naivno da film na prekidač mijenja svijet, ali sam siguran da svojom snagom filmska industrija djeluje poticajno na mnoge segmente društva 

20102

MONITOR: Kada biste snimali film o današnjoj BiH šta bi u njemu dominiralo da biste realno prikazali aktuelno stanje u njoj?

KENOVIĆ: Trenutno pripremam jedan projekat koji me opsjeda već skoro dvije godine, a koji bi mogao biti i odgovor na Vaše pitanje. Radi se o ekranizaciji djela savremene BH književnosti. Nakon čitanja romana “Kad sam bio hodža” Damira Ovčine, koji me je poslije dugo vremena natjerao da razmišljam da ponovo režiram, pročitao sam još jedno dvadeset pet-trideset romana i knjiga kratkih priča,koje su nastale u  posljednjih petnaestak godina u BIH.Uvjeren sam da se radi o nečemu što je najznačajnije u posljednjih sedamdesetak godina u bilo kojoj aktivnosti kod nas, pa sam krenuo u pokušaj stvaranja ciklusa ekranizacije ovih djela.

U svim ovim izuzetnim romanima i knjigama priča nalazi se refleksija naše stvarnosti stvorena od najtalentovanijih i najmudrijih ljudi iz našeg ambijenta. Jedan dio od njih živi u raznim krajevima BIH, a drugi u svijetu. Mislim da bi taj eventualno završeni projekat mnogima mogao osvijetliti maglovito razumijevanje naše realnosti…sadašnjosti, istorije i budućnosti.Toplo preporučujem čitaocima pisce Damira Ovčinu, Lanu Bastašić, Darka Cvijetića, Namika Kabila, Ismeta Prcića, Senku Marić, Tanju Stupar-Trifunović, Bekima Serijanovića…Ovo su samo neki od brilijantnih novih pisaca djela za koja mislim da treba definitivno predstaviti mnogo širem auditorijumu nego što je to nažalost skromna grupa čitalaca literature. Neka od ovih djela će postati filmovi, neka filmovi i TV serije, i mislim da će tako biti dostupna mnogima na najrazličitijim savremenim medijskim platformama.

MONITOR: Kakav je politički, socijalni, kulturološki… ambijent u kojem danas žive građani BiH?

KENOVIĆ: Nažalost, nije dobar. Prije svega, problem je u okviru koji je napravljen da bi se završio rat, koji nije niti prirodan niti logičan, niti dobar za prosperitetan život u miru.

Snagom tog sistema i pokušajem da se kao takav održi na vlasti, većina ljudi koji žive u BIH je pasivizirana do te mjere da rijetko učestvuje u nečemu što bi bilo jako potrebno, a to je samosvjesno buđenje koje je preduslov za neophodne promjene. Očigledno je da put kojim se kreće Crna Gora daje nadu da će se to početi brzo dešavati i kod nas… Način na koji su Makedonija i Grčka prestali biti vječni neprijatelji ukazuje na jedinu logiku normalnog života i koegzistiranja država.

MONITOR: U jednom intervjuu rekli ste da ono što se dešava nije do ljudi nego do sistema. Kako je moguće nabolje promijeniti takav sistem u BiH?

KENOVIĆ: Svaka promjena bi trebala početi od snage pojedinca. Kao što sam rekao, pasivizirana većina će se morati probuditi, iskazati svoje mišljenje koje očigledno nije ovakvo životarenje, ni ovakvo stvaranje rovova i zatvaranje u besmislene nacionalne torove. Jasno je da će jedino probuđena većina uspjeti uvjeriti  kako unutrašnje tako i vanjske faktore da je apsolutno potrebna promjena u svakom segmentu organizacije života u BIH. Od obrazovanja preko komunikacije, ekonomije do pravosudnog sistema i sve što ide uz to, pa konačno da je neophodna promjena i onoga što je najvažnije, a to je cjelokupna organizacija države.

MONITOR: Koliko film može uticati na mijenjanje sistema i doprinijetipozitivnim promjenama u društvu?

KENOVIĆ: Svaka javna platforma komunikacije, pa i film, mora jasno slati signale koje će ljudi svjesno ili podsvjesno razumjeti. Ne mislim naivno da film na prekidač mijenja svijet, ali sam siguran da svojom snagom filmska industrija djeluje poticajno na mnoge segmente društva. To je, recimo , dosta vidljivo na primjeru Sarajevskog filmskog festivala, koji pored očiglednog okupljanja svega što je najznačajnije za filmsku industriju, te kao takav služi kao poticaj za stvaranje sličnih pozitivnih manifestacija – Jazz festival, Mess, Festival baleta, Sarajevska zima, Sarajevski ljetni festival, festivali hrane, vina i mnogi drugi skupovi, te unosi jedan novi duh različit od rezigniranosti koja uglavnom vlada možda najvećim dijelom i u državama bivše Jugoslavije.

Naravno, ne živimo na ostrvu i sve ovo desno i ultra-desno što se dešava i u našem komšiluku i u pojedinim državama Evrope i svijeta je nešto na šta filmska djela mogu možda najsnažnije ukazivati. Činjenica da filmski autori ovo osjećaju i misle, činjenica da snažno ispoljavaju svijest o tome kako jeste i kako bi trebalo biti mene uvjerava u neminovnost toga da će tako u budućnosti i biti.

MONITOR: Producent ste nadaleko čuvenog filam„Žabe“. Jednom ste rekli da taj film treba da bude putokaz političarima koji vode BiH. U kom smislu putokaz?

KENOVIĆ: Na kraju filma Žabe, jedne teške posttraumatske drame, postoji svjetlo na kraju tunela, kao vidik prema nekom životnom optimizmu.

Tokom filma ljudi sa različitim individualnim problemima i traumama, u žestokim konfrontacijama doživjeli su konačnu katarzu, i nakon toga se osjeća da odlučuju krenuti naprijed, da prevaziđu ono što ih je morilo.

Čini mi se da je to dobra formula i za čitavo društvo.

MONITOR: U beogradskom Danasu objavili ste da ste za skandinavizaciju Balkana, što bi i devedeset i pet odsto ljudi sa ovih prostora željelo. Šta pod tim podrazumijevate i kako je to moguće ostvariti?

KENOVIĆ: Pod tim se podrazumijeva čvrst i jasan sistem sa instrumentima koji će obezbjeđivati njegovo funkcionisanje. Prije svega odnosi među državama bivše Jugoslavije moraju biti jasni, mora postojati uzajamno poštovanje jednih prema drugima kao ravnopravnih, a ne kao odnos starijih braće i sestara prema mlađem, pomalo zaostalom u razvoju… Te urediti sve ono što su dijelovi sistema prema logičnim načelima demokratskog dijela svijeta. U ovome je prema mom mišljenju Skandinavija ispred svih.

MONITOR: Tokom ratnih devdesetih snimili ste preko 50 dokumentarnih filmova i seriju dokumentarnih zapisa ¨Ulica pod opsadom¨. Gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka nedavno je pokrenuo inicijativu da se snimi igrani film o opsadi Sarajeva, najdužoj u poznatoj istoriji ratovanja. Šta Vi mislite o toj inicijativi?

KENOVIĆ: Znakovi koji se pojavljuju, koji podrazumijevaju razumijevanje značaja filma za cjelokupnu državu su jasni u posljednje vrijeme već na nekoliko nivoa vlasti što sad kod nas postaje ohrabrujuće. Mislim sve najbolje o inicijativi, i kantona i velikih sistema i grada, i Abdulaha Skake u ovom smislu. Mislim da je film svojim djelovanjem na neki način uspio u posljednjih 25 godina ukazati svima da može biti snažan instrument o čemu sam ranije govorio.

MONITOR: A šta mislite o tome da scenario napiše Vaš dugogodišnji partner iz raznih filmova Abdulah Sidran, a da Vi režirate taj film?

KENOVIĆ: Svaki trenutak proveden sa Sidranom je dragocjen, nadam se da će dugo, dugo živjeti. I da ćemo dugo, imati priliku da se viđamo, da čujemo ono što govori, čitamo ono sto napiše i da nas svojom dubinskom mudrošću koja istovremeno izlazi iz dubokog razumijevanja onog najjednostavnijeg, na jedan jedinstven način oplemenjuje.

MONITOR: Mnogi smatraju da je “Savršeni krug” najbolji i najrealniji ratni film, ali da će Vas ipak „Kuduz“, koji je bio nominovan zanagradu Evropske filmske akademije Felix, pratiti cijeli život. Jesu li upravu i jedni i drugi?

KENOVIĆ: Moja najmlađa kćerka Ada je desetogodišnja djevojčica koja je zaljubljenica u sve životinje, mace, cuke, konje, otvorena i direktna gimnastičarka. Dija, koja je sedmi razred osnovne škole, a koja već ima jasne ciljeve i zna šta želi da postane – modna dizajnerica, advokatica i arhitektica, i naravno glumica… Jako je radoznala i inteligentna…Moja treća kćerka Rina ima 24 godine, studira književnost i filozofiju u Francuskoj. Najstarija kćerka Mirna živi u Washingtonu i radi za Američku vladu i ima moje unuke Luku i Maju.Teško bih se mogao opredijeliti koju od njih više volim, slično osjećam prema svojim filmovima…

MONITOR: Je li prošlo vrijeme filmova kakvi su snimani u bivšoj Jugoslaviji, pošto danas mladi ljudi imaju drugačiji senzibilitet I interesovanja za neke drugačije žanrove?

KENOVIĆ: Ne vjerujem da nešto što ima takav snažan kvalitet može biti odjednom prekinuto. Siguran sam da je ono što su filmovi Žike Pavlovića, Aleksandra Petrovića, Lordana Zefranovića, Emira Kusturice, Džidže Karanovića, Rajka Grlića, Stoleta Popova, Mirze Idrizovića, Živka Nikolića, Krste Papića, Danisa Tanovića,  duboko urezano u svijest novih mladih filmskih autora. Naravno da su u kratkoj istoriji filma promjene logične i da će se današnji filmovi prirodno razlikovati od onih koji su nastali u ranijim periodima, jedna od okolnosti je period rata, druga od okolnosti je snažno ubrzanje života i svega što bi se moglo svesti pod oblast komunikacija i medija. Ali će po snazi, emotivnosti i specifičnosti ovog prostora odisati nečim što je Balkan, htjeli to mi autori ili ne.

MONITOR: Hoćete li navesti nekoliko filmova iz svjetske produkcije koje posebno cijenite?

KENOVIĆ: Ja sam zaljubljenik u film. Srećom, postoji masa filmova koje volim, prvi koji mi uvijek padaju na pamet su:  sva tri Kuma, Citizen Kane, Cries and Whispers, Odiseja, Rubljov, Atalanta, Clockwork Orange,Krvavi prijesto, Posljednji tango u Parizu…. Imao sam sreću pregledati sve fascinantne Južnoamerikance, Japance… Mogao bih ovo nabrajati još dugo, dugo…

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, LIDER URA: Ne postoje uslovi za parlamentarne izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apeli za promjenom izbornog zokonodavstva od strane međunardone zajednice ali i unutra-državnih aktera javne scene nije urodio plodom. Čak se i vladajuća stranka poziva na izbornu reformu što dovoljno govori da okvir za slobodne izbore nije zadovoljavajući. Kad već nemamo rezultate, odlaganja parlamentarnih izbora je jedina logična mjera

 

MONITOR: Ocijenili ste nedavno da bi odlaganje parlamentarnih izbora bilo racionalno rješenje, jer država, kako ste rekli, zbog trenutne situacije nije za njih spremna. Zbog čega to mislite?

ABAZOVIĆ: To sam izjavio prije novonastale situacije sa korona virusom, pošto je sada očigledno da će do toga zaista  i doći. U Crnoj Gori ne postoje uslovi za održavaje slobodnih i fer izbora. Apeli za promjenom izbornog zokonodavstva od strane međunardone zajednice ali i unutra-državnih aktera javne scene nije urodio plodom. Čak se i vladajuća stranka poziva na izbornu reformu što dovoljno govori da okvir za slobodne izbore nije zadovoljavajući. Kad već nemamo rezultate, odlaganja izbora je jedina logična mjera.  Ukoliko bi to bio plod opšteg konsenzusa ne vidim nikakav problem da tako nešto izvedemo i u praksi. U Makedoniji smo imali sličan slučaj, tehnička vlada u toj zemlji nije postigla zacrtane ciljeve i izbori su se odložili na šest mjeseci. Sve se može kad se hoće! A kad se neće, jasno je da je po srijedi još jedna prevara u nagovještaju.

MONITOR: Mislite li da će izbora ipak biti?

ABAZOVIĆ: Nije pitanja da li će izbora biti, nego kakve izbore imamo? Dakle, ne isključujem mogućnost da DPS sa svojim satelitima organizuje izbore, da mu u tome pomognu i neke nazovimo ih opozicione stranke, koje suštinski to nisu. Pitanje je šta bi bila svrha toga. Da naše društvo ostane podjeljeno i čeka novu priliku da se narod opet nađe na ulici, da pola države ne prizna takvu vlast, da imamo povratak na jednopartisjki sistem… Zaista ne mogu da prihvatim da bilo ko dobronamjeran tako nešto priželjkuje. Naprosto, to nije ni demokratsko ni evropsko riješenje. Zato je odgovornost na svima da pokažemao da možemo prevazilaziti problem i kreirati dogovor. Treba nam konsenzus oko izbora i uslova u kojima niko neće moći da krade. To je riješenje, sve ostalo je simuliranje demokratije.

MONITOR: Na primjeru Tivta, vidjeli smo da nije problem samo u vlasti, već i u opoziciji. Neke partije prekršile su Sporazum i ipak odlučile da izađu na te lokalne partije, dok su druge saopštile da ih bojkotuju, ali su njihovi lokalni funkiconeri predali liste. Imamo i potpuno novu građansku listu Narod pobjeđuje, koja je preko noći formirana. Kako to sve komentarišete?

ABAZOVIĆ: Ništa novo za političke prilike u Crnoj Gori. Nedostatak sinhronizacije i političke vizije već je dugo  hroničan problem crnogorske opozicije. Nakon što smo 2016. krenuli svi zajedno u bojkot, trebali smo se svi principjelno pridržavati toga. Delegitimisanje koje bi uslijedilo, naročito nakon afere “Koverta” bilo bi zaista blagotvorno. Međutim, kao i mnogo puta do sada neko popusti pred režimom i odradi posao za njih. Tako je kasnije bilo i u Tuzima, sada u Tivtu… pritom ovdje mislim samo na parlamentane partije, a ne na grupe građana. Razumijem ljude na lokalu koji žele da se suprotstave pljački resursa građana Tivta, ali vjerujem da su i sami svjesni da za slobodno izjašnjavanje nema uslova. Ideja URA koja je predstavljena i kroz Briselski plan, ali i kroz platformu dijaloga sa premijerom, koji treba da uslijede, sadrži odredbu generalnih izbora, odnosno svih lokalnih izbora u jednom danu. To znači da moramo postići dogovor da sve lokalne izbore održimo u istom terminu i sa novim zakonodavstvom. To je riješenje i za Tivat i za Nikšić, ali i za sve ostale gradove, naravno i za one u kojima opozicija trenutno čini većinu. Zato moramo biti strpljivi, mudri i držati se principa. U surptonom, možda će neko ostavriti kratkoročnu korist, ali definitivno će na kraju to značiti dugoročnu štetu.

MONITOR: Čak i mnoge opozicione partije koje su se odlučile na bojkot, gotovo da ne pominju Sporazum o budućnosti kao nešto o čemu razmišljaju kad donose odluku o tome hoće li izaći na izbore ili ne. Kako to?

ABAZOVIĆ: U zemlji u kojoj se nikada u istoriji nije mjenjala vlast nije lako biti opozicija! Zato ovakve pojave ne iznenađuju. Trodecenijska nesmjenivost vlasti je stvorila velike problem i unutar same opozicije. Dosta je tu sujeta, zle krvi, a poneko je u ovih trideset godina “prešao” i na drugu stranu. Kada je riječ o URA-i tu nema dileme, prvi smo saopštili odluku o bojkotu i od svoga potpisa i date riječi ne odustajemo. To naravno, ne znači da ne treba biti konstruktivan i nuditi konkretna riješenja za izlazak iz krize. Tako nešto je spremno, ali su novonastle okolnosti vezane za globalnu pandemiju promjenile planove i sve političke aktivnosti gurnule u drugi plan.

MONITOR: Pregovori Vlade i MCP oko Zakona o vjeroispovjesti nijesu ni blizu rješenja. S druge strane MCP još nije podnijela inicijativu ocjenu zakonitosti i ustavnosti tog dokumenta koji je produbio krizu u zemlji. Stičete li utisak da kriza mnogima odgovara?

ABAZOVIĆ: Ostajem pri svom stavu kojeg sam saopštio odmah po usvajanju Zakona da ovo jedino odgovora uzrurpatorima vlasti (režimu) i određenim nacionalističkim krugovima unutra opozicije. Jedino kome ne odgovora jeste većinskoj građanskoj Crnoj Gori. Usvajanja zakona na takav način, ne uvažavajući osnovne principe Ustava Crne Gore, može pogodovati samo ljudima koje ne žele po svaku cjenu da zaštite svoj kriminlano stečeni kapital, ili onima koji su bili na poltičkom izdisaju, pa se ratno-huškačkom retorikom žele rehabilitovati. Мi podržavomo uređenje oblasti religijskih sloboda, ali ovo n ije način. Tri mjeseca zemlja je zarobljena i vraćena u devedesete, a ko zna koliko će ta tema još biti aktuelna. Vlada Crne Gore kao predlagač Zakona, pokazala je ogromnu neodgovonost prema građanima, kao i jasnu namjeru da joj državni ciljevi nisu prioritet već isključivo pokušaj spašavanja Đukanovića. Sada su navodno pokrenuli priču na ekspertskom nivou, umjesto da su to radili mjesecima ili godinama  prije nego što predlog dostave poslanicima. I ako zaostršavanje odgovora Đukanoviću koji tridest godina vodi politiku podjela, vejrujem da mu će mu se ovakve aktivnosti obiti o glavu. Kako kaže ona narodna: “Ko drugom jamu kopa, sam u nju upada.”

MONITOR: Kako vidite sve ono što se desilo nakon usvajanja tog Zakona?

ABAZOVIĆ: Reakcija građana je bila iznenađujuća, kao i njihova nesalomiljiva volja izražena da iskažu nezadovoljstvo. Ovo je već drugi put u godinu dana da imamo velike, masovne proteste, što bi na neki način trebalo da bude signal da građani imaju sve manje tolerancije prema samovolji vlasti. Sa druge strane Vlada je dovedena u mat poziciju. Ne smiju povući Zakon, a znaju da su napravili grešku.

MONITOR. Evropske integracije i reforme  kao da su pale u drugi plan. Iz Brisela je konstatovano da smo na tom putu usporili. Šta bi to moglo da znači za crnogorske građane?

ABAZOVIĆ: U Crnoj Gori je aktivirana klauzula o balansu, bez obzira što to zvanično nije potvrđeno. Pregovori su stali, nemamo nikakav napredak već duže vrijeme, a reforme su na dugom čekanju. Sa druge strane ne vjerujem ni da Vlada baš razmišlja o tome kako da pokrene reforme, već uporno traži izgovore adresirajući problem na neke druge adrese, pričama o ugroženosti i napadima na suverenitet. Suštinski, režim u Crnoj Gori je u svojoj biti anti-evropski, stoga mora biti smjenjen. Samo nova vlast i novi ljudi mogu unjeti neophodnu živost u inegracionu ideju. Crna Gora treba nove političare koji žive evrospke vrijednosti, vjeruju u njih, te i ih samim tim primjenjuju bez kalkulacija i pritisaka.

MONITOR: Mogu li ubrzavanju reformi pomoći razgovori premijera Duška Markovića sa društvenim akterima?

ABAZOVIĆ: Razgovori sa URA su odloženi zbog novonastele situacije u zemlji. Međutim, ako se ikada održi sastanak URA je spremila konkretne mjere za izlazak iz politčke krize o kojima smo spremni da vodimo dijlog. Radi se o dokumentu koji je na liniji dogovora sa međunarodnim partnerima i kome je bilo riječi prilikom zadnje posjete evropskih poslanika Crnoj Gori. Ako premijer bude imao sluha za to, može zaista sebe staviti u dorbu poziciju, ako bude suprotno, biće jasno da se ne radi o nikakvom dijalogu već o prodavanju političke magle, kupovini vremena i prekrivenom pričom o navodnoj brizi za evropske integracije. U svakom slučaju URA nema problem da sve što ima kaže svima u oči, to smo i do sada praktikovali, ali i da ponudi svoja konstruktivna riješenja. To je naša profesinalna i moralna dužnost prema građanima.

MONITOR: Kakvi su daljnji planovi URA, imali ste aktivnosti na međunarodom planu ali I neke najave oko okupkjanja zdravih snaga u društvu?

ABAZOVIĆ: URA intenzivno radi na priključenju porodici Zelenih partija Evrope, najbrže rastuće političke snage u Njemačkoj, ali i četvrtom snagom u Evropskom parlamentu. Vjerujem da smo do sada postigli nejverovatan progres na šta sam posebno ponosan, tako da tokom ljetnjih mjeseci očekujemo da se sve kruniše i da se konačno neko iz opozicije I formalno predstavi pravom evropskom alternativom.

Sa druge strane i na unutrašnjem planu radimo mnogo i to jednom vrlo ozbiljnom projektu, o kojem trenutno ne mogu reći ništa više. Plan je bio da tokom aprila otkrijemo jedno novo lice građanske Crne Gore, međutim sadašnja situacija oko korona virusa, malo je promjenila zacrtane datume. Sve što mogu reći da pripremamo vrlo ozbiljnu alternativu i siguran sam da će građani biti zaista izuzetno zadovoljni iznenađenjem koje slijedi. Za Crnu Goru ima nade!

 

Pozitivno sam iznenađen mjerama Vlade vezano za koronu

MONITOR: Kako komentarišite novonastalu situaciju u Crnoj Gori vezano za globalnu pandemiju i jeste li zadovoljni mjerama koje je Vlada Crne Gore preduzela? Vlada je usvojila i neke mjere koje je URA predložila.

ABAZOVIĆ: URA je toliko puta kritikovala Vladinu zdravstvenu politiku, za koju i dalje smatramo da je izuzetno loša. Jedina smo stranka koja je izdradila i program “Zdravstvo za sve” sa brojnim mjerama koje treba preduzeti i cilju poboljšanja našeg zdravstvenog sistema. Međutim, ova situacija koja nas je zadesila zahtjeva novi vid odgovornosti. Moramo po strani ostaviti sve razlike i sve staviti u službi zdravlja građana. Mogu reći da sam pozitivno iznenađen mjerama koje su predložili, a koje se tiču karantina i posebnog režima rada stanovništva. Takvu odluku smatram potpuno opravdanom. Da, usvojili su i neke predloge URE, kao što je onaj da marketi prva dva sata omoguće kupovinu samo penzionerima i ranjivim grupama, kako bi lakše dolazili do namjernica. S obzirom da će ova sitaucija potrajati, jasno je da će biti velikih negativnih efekata na privredu, pa smo se odlučili da i tu predložimo set mjera. Situacija je toliko ozbiljna da moramo zajednički i udruženim snagama iznalaziti najbolja riješenja. Želim da čestitam našim ljekarima i medicinskom osoblju koji ulažu nadčovječanske napore da saniraju posljedice pandemije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TVRTKO JAKOVINA, PROFESOR SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Hrvatska u omči od milion problema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Teško je reći šta je u Hrvatskoj takvo da ne bismo morali popravljati. Možda Covid-19 nešto ubrza, izvanredne okolnosti iz ljudi izvlače najbolje, mada i najgore

 

MONITOR: Hrvatska je dobila novog predsjednika. Je li se u njoj što u međuvremenu promijenilo nabolje?

JAKOVINA: Bolje je što od promjene na Pantovčaku nema (skoro) nijedne izjave, poteza ili imenovanja, koji bi zemlju osramotili, izvrgnuli ruglu, izazvali podjele, bili netočni, besmisleni, smiješni, vrijeđali ili lagali. Sve to smo imali u proteklih pet godina s gospođom koja je prestala biti predsjednica. Kao povjesničar na političare, diplomate ili novinare, sve koji rade javni posao i ostavljaju trag koji će sutra netko poput mene ili možda i ja sam čitati, nastojati razumjeti, objasniti, naprosto sam tako često zgrožen niskom razinom i besmislenim diskursom onih koje svi plaćamo da bi društvo vodili i da bi zemlja i svijet bili bolji. Kada imate takve političare i diplomate, a u Hrvatskoj ih je mnoštvo – no takvih je sve više na najvažnijim mjestima i drugdje u svijetu – onda se čitav niz djelatnosti, od znanosti o prošlosti, politologije, sociologije  obesmišljavaju, gube važnost, prestaju biti relevantni i budućim generacijama. Kao netko tko se bavi vremenom kada su političari i diplomati imali ozbiljnu ulogu i ozbiljne prijedloge, drago mi je da, kada već takvih političara u malim državama nema, da se barem ne sramotimo.

Zadovoljan sam malim pomacima. Ionako ćemo povijest, očito, dijeliti na vrijeme prije i poslije pandemije Covida-9. Vidjet ćemo kakvi ćemo biti nakon toga. Nadati se je da će svijest o zajedničkoj sudbini, zajedničkoj budućnosti, društvenoj osjetljivosti, solidarnosti, ulaganju u javno zdravstvo, biti snažnije izraženo, no što smo to imali do sada. Andrija Štampar treba ponovo postati naš heroj. Možda bi to bio više i do sada, da nije, eto, bio “komunjara”, mason i Titov zagovornik.

MONITOR: Koji su najaktuleniji problemi sa kojima se Hrvatska  suočava?

JAKOVINA: Milijuni su problema i teško mi je reći što je u Hrvatskoj uopće takvo da ne bismo morali popravljati. Hrvatska nije postala zemlja vladavine prava, povjerenje u sudove ne postoji. Hrvatska nije nikada bila, a danas je još manje, zemlja meritokracije, Hrvatska nije zemlja uređene uprave, ima loš ustroj općina, gradova i županija. Hrvatska nema uređeni školski sustav, Hrvatska nema pruge, Hrvatska ima najmanje niskobudžetnih zračnih kompanija koje lete za glavni grad neke EU države. Hrvatska zaostaje najviše u EU, stigli su nas svi, osim, zasad Bugarske. Hrvatska ima problem sa prošlosti, Hrvatska je porušila svoje spomenike partizanima, ignorirala najbolje umjetnike, ima neriješene granične probleme s baš svim susjedima… trebam li dalje nabrajati? Sve je to omča oko vrata i ne može se rješavati bez konsenzusa, a u zemlji u kojoj je daleko, daleko važnije imati člansku iskaznicu HDZ-a ili biti branitelj, nego biti sposoban, to neće biti lako. Ne govorim ništa što je nepoznato. Moji studenti to na seminarima konstatiraju kao nešto samorazumljivo. Ne mislim da je tu Hrvatska izuzetak, ali su uvijek pitanja postotci. Nekada se znalo zaposliti dva sposobna i tri podobna, ali danas toga više nema. Frustrira kada znate da je to očito, kada čak i pretendenti na čelna mjesta u HDZ-u, kao bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač, govore da se ljudi zapošljavaju po stranačkim preferencijama. Svima je jasno da je to tako, no stanje se ne popravlja. Hajmo se nadati: možda Covid-19 nešto ubrza, izvanredne okolnosti iz ljudi izvlače najbolje, mada i najgore. Možda će Milanović kao predsjednik i nakon unutarstranačkih izbora u HDZ-u pobjednik Plenković moći pronaći nešto zajedničko da se počnemo izvlačiti. Nije dosta biti unutar EU i NATO-a; tomu treba dati sadržaj, a sadržaj je država koja radi.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu francuskog predsjednika Emanuela Makrona da je BiH tempirana bomba?

JAKOVINA: Bosna i Hercegovina jest veliki problem, ali ne od prošle godine ili ove godine, već proteklih nekoliko destljeća. Ne može tako dugo postojati posve disfunkcionalna država, ne može se očekivati da će mladi ostati u takvoj državi, da će bilo tko željeti tamo biti, posjećivati je, očekivati da će se nešto dobro tamo dogoditi. To se mora promijeniti, mora se pomoći BiH na način koji će je učiniti funkcionalnom, a u isto vrijeme treba upozoriti one koji su u zemlji vodeće elite, da je više njihova odgovornost što im država ne funkcionira. Odgovornost je i na biračima. Samo glupi mogu vjerovati da će oni koji već 25 godina vladaju, početi vladati na novi način, pa to vrijedi i za birače. Šteta je što je prošlo tako puno vremena, što se Europa promijenila nagore, što je regija nestabilna, što je kriza – zbog Covid-19 virusa – izvjesna, što su nacionalizmi još jači. Francuski predsjednik možda je mogao u svojoj izjavi biti konstruktivniji, nešto predložiti, Francuzi i Nijemci jedini bi to u EU danas mogli. Nestabilna BiH, destabilizirati će Hrvatsku i Srbiju, a onda i šire područje.

MONITOR: Je li glavni problem BiH to što Srbija i Hrvatska ne prihvataju njenu cjelovitost nego Hrvatska nastoji da stvori entitet Herceg Bosnu, a Srbija da pripoji RS?

JAKOVINA: Iskreno, nisam siguran da bih mogao jasno definirati što je cilj Hrvatske u BiH, pa čak ni hrvatskoj desnici. Trauma propale politike Franje Tuđmana u BiH ostavila je duboke tragove na sve u Hrvatskoj. Čak i oni u koje se vjerovalo u BiH, kao Stipu Mesića, nije se tamo petljao, mada je možda mogao na konstruktivan način. Nikakva Herceg-Bosna nije moguća, nije moguća niti podjela BiH na tri entiteta, nije realna revizija Daytona u ovim okolnostima. Suradnja HDZ-a BiH i Milorada Dodika nikada neće biti razumljiva unutar Hrvatske, to nikada neće razumjeti ni prihvatiti ne samo prognani Hrvati iz Bosanske posavine, već ni drugi, koji znaju da Hrvati u BiH žive uglavnom samo u Federaciji s Bošnjacima, a nitko u Republici Srpskoj. Kakva je to politika da 25 godina pokušavate nešto rasplesti, ne uspijevate, stanje je sve gore, a vi nastojite s onim tko nije dopustio povrat Hrvata tražiti zajednički jezik? Izborni zakon može biti problematičan, ali ne možete u jednom izbornom ciklusu participirati, a onda se u novom ljutiti, jer su Bošnjaci izabrali nekog drugog Hrvata na hrvatsko mjesto. S vremenom sve će biti teže. Kvaliteta kadrova bit će sve gora, pesimizam sve širi i endemski.

MONITOR: Pojedini analitičari tvrde da je Evropska unija pred raspadom. Kakvu joj Vi budućnost predviđate?

JAKOVINA: Ne mislim da je EU došla do kraja. Mislim da će nas i ova globlana kriza s virusom učiniti povezanijima. Kako se boriti protiv pandemije ako nemate javno zdravstvo i suradnju među državama? Kako bismo svaki za sebe došli do cjepiva ili, barem mi u zemljama devastiranih proizvodnji, preživjeli bez suradnje? Kako bismo se sami za sebe borili protiv zagađenja ili podizanja razine mora? Kako bismo sačuvali mir, konačno, ako izolacija i nacionalizmi i desničarenje naraste? Tko će, na kraju, osigurati da se autoritarni režimi ne prošire, da model ruskog poslovanja i politike i odnosa prema manjinama ne zavlada, ukoliko nećemo držati do nekih vrijednosti. Evropa je zajednica vrijednosti.

MONITOR: U novije vrijeme sve je aktuelniji uticaj Rusije preko Srbije, ali i preko Hrvatske, na naš region…

JAKOVINA: Rusija ne igra konstruktivnu ulogu u Europi. SAD je … ne znam što bih rekao, odustala od vodeće uloge. Kako je Yuval Harari rekao, ne možete biti vođa i govoriti “America First”. Europske države nemaju kapacitete za liderstvo, a nepostojanje lidera na svjetskoj razini već dugo je problem našeg doba. Predsjednik Putin koristi ono što je jedina ruska prednost, a to je sila, jedino u vojsci i vojnoj snazi su atraktivni, moćni, nadmoćni. Ja sam beskrajno kritičan prema svijetu i političkim elitama, ali mislim da nas više slobode, zdravog razuma, znanosti, racionalnosti i suradnje može voditi naprijed. Je li toga više u Rusiji, Srbiji ili pak, EU, svakom je jasno i razvidno.

 

Nacionalističke ideje vode u sukob

 

MONITOR: U Evropi jača desnica, a i u našem regionu. Čemu to vodi?

JAKOVINA: Hrvatski bi desničari, samo da su mogli, da svijet nije povezan kako jest, da u ratu nisu stradali i Židovi, da nije došao papa Franjo, učinili sve da rehabilitira baš sve od NDH što može. Podsjećam da je bivši ministar u vladi ovog premijera, umjerenog i europskog Plenkovića, držao Pavelićevu sliku u vikendici koju je iznajmljivao, da je drugi hodočastio na grob Pavelića u Madridu, da potpredsjednik HDZ-a i ministar branitelja Medved pokapa ustaše uz vojne počasti i financira društva koja posve relativiziraju zločin u Jasenovcu… žao mi je to navoditi, sramim se zbog toga, ali to je sve gotovo postao main-stream. Na desnici ima još puno gorih političara, kakvi su ušli u nacionalni politički život s Plenkovićevim prethodnikom Karamarkom i tamo se zadržali. To je politička linija slična Orbanu ili od neki dan, Janši u Sloveniji, Kaczinskom u Poljskoj. Da je slučajno ona prva vlada Mosta i HDZ-a 2015. opstala, bila bi to katastrofa za zemlju i regiju. Ovako, umjesto da bude primjer i uzor, umjesto da povuče vrijednosti zapadne Europe, Hrvatska to nije, više se može uspoređivati sa sličnim pojavama u susjednim zemljama. Rehabilitacija četništva i kupka nacionalizma opasna je u Srbiji ne samo za Srbiju već za sve susjede. Uz slične nacionalističke ideje u ostalim zemljama – za koje samo naivni mogu misliti da neće doći u koliziju sa sličnim idejama malih nacija – vodi u sukob, kakav smo već imali prije 70 godina. U takvom sukobu pobjedu će donijeti veliki, a to nije nijedan od nekadašnjih jugoslavenskih naroda.

 

Crna Gora i SPC

 

MONITOR: Odnosi između Crne Gore i Srbije su vrlo zategnuti zbog takozvanih litija koje organizuje Srpska pravoslavna crkva, uz  logistiku zvaničnog Beograda. Kako Vi gledate na te događaje?     

JAKOVINA: Osobno, mislim da je jedini prigovor odluci crnogorskih vlasti i parlamenta što odluku nisu donijeli ranije, puno ranije. Ne može postojati usporedna vlast u jednoj državi, kao što ne bi trebala postojati niti politička oporba koja je izravno protiv samog postojanja države. Riječ je gotovo o specifičnosti Crne Gore. S jedne strane ona je loša za vlast i demokraciju, ali je s druge pomoć vlasti da se zadrži. Naravno da će se sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori na kraju pronaći modus vivendi, način da se nastavi funkcionirati, ali ne tako da politički djelujete kao opozicija, bez izbora i političke odgovornosti. Već dugo zagovaram da bi se problem zasićenosti EU proširenja trebao prekinuti upravo guranjem Crne Gore brže prema Europi. Zemlja je dovoljno malena, nitko u EU ne bi osjetio bilo kakav poremećaj, ali za Crnu Goru, regiju, pa i EU, značilo bi to puno, pokazalo da je ideja živa, pomoglo bi svima.

                                                   Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOJE CEROVIĆ, PSIHOLOG: Svaka kriza je istovremeno i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čitajte ili učite nešto. Vježbajte. Iskoristite društvene mreže i tehnologiju za kontakte i razgovor sa ljudima, a posebno ako ti kontakti podrazumijevaju neku formu pomoći ili podrške drugima. Sve ove naizgled sitne stvari su naučno provjereni metodi borbe u ovakvim stresnim situacijama

 

Sa Radojem Cerovićem, kliničkim psihologom, poslovnim konsultantom i stručnjakom za psihologiju komunikacije, razgovaramo o tome kako da se nosimo sa zebnjom od korona virusa:

CEROVIĆ: Strah nije naš neprijatelj. On je institktivna reakcija koja nas predisponira za borbu ili za bijeg. Međutim, mi se u modernom svijetu suočavamo sa prijetanjama koje takvim načinima ne mogu biti riješene, naprotiv. Mogu biti pogoršane.  Zato mnogi pred ovom stuacijom ili negiraju pokušavajući da očajnički zadrže svoju svakodnevnu kolotečinu ili ulaze u stanje panike u kojem najvjerovatnije urade nesto kontraproduktivno ili čak opasno.

MONITOR: Koji su opšti savjeti da se lakše prebrodi ovo vrijeme izolacije?

 CEROVIĆ: Važno je da ne budemo konstantno zakačeni za TV i društvene mreže i da obezbijedimo sebi što je moguće više mentalne i fizičke aktivnosti. Što više ste zaposleni i fokusirani na nešto produktivno i korisno tim bolje, isključite jedan od najvažnijih izvora stresa, a to je tzv. default ciklus – beskrajni krug zamišljanja budućih scenarija koji se pali u dokolici. Čitajte ili učite nešto. Vježbajte – napravite sebi svakodnevni ciklus vježbi shodno vašem fizičkom stanju i spremnosti. 10 do 15 minuta intenzivnog vježbanja može da zamijeni ponekad i sate u teretani. Ili blažim intenzitetom ali duže, sad barem ima vremena… Ko poznaje mindfulness meditaciju kao metod duboke relaksacije ili autogeni trening, sad je najbolji trenutak da počnete sa redovnim vježbanjem. Iskoristite društvene mreže i tehnologiju za kontakte i razgovor sa ljudima, a posebno ako ti kontakti podrazumijevaju neku formu pomoći ili podrške drugima. Sve ove naizgled sitne stvari su naučno provjereni metodi borbe sa ovakvim stresnim situacijama.

MONITOR: Očigledno je da će mjere u borbi protiv korona virusa potrajati, koji psihički problemi bi mogli da budu najučestaliji i kako ih preduprijediti?

 CEROVIĆ: Realno sva stanja će biti pogoršana zato što su aksioznost i depresija, kao i probemi sa upravljanjem agresijom zajednički imenilac skoro svih vrsta mentalno-emocionalnih problema. Posebno je važno da osobe koje se bore sa masovno prisutnim stanjima aksioznosti i depresije pažljivo prate ova uputstva i da oni kojima je propisana farmakološka terapija sa njom nastave i nikako je ne prekidaju na svoju ruku.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo