Povežite se sa nama

INTERVJU

ADEMIR KENOVIĆ, FILMSKI REŽISER I PRODUCENT IZ SARAJEVA: I film može može promijeniti svijet

Objavljeno prije

na

Svaka javna platforma komunikacije, pa i film, mora jasno slati signale koje će ljudi svjesno ili podsvjesno razumjeti. Ne mislim naivno da film na prekidač mijenja svijet, ali sam siguran da svojom snagom filmska industrija djeluje poticajno na mnoge segmente društva 

20102

MONITOR: Kada biste snimali film o današnjoj BiH šta bi u njemu dominiralo da biste realno prikazali aktuelno stanje u njoj?

KENOVIĆ: Trenutno pripremam jedan projekat koji me opsjeda već skoro dvije godine, a koji bi mogao biti i odgovor na Vaše pitanje. Radi se o ekranizaciji djela savremene BH književnosti. Nakon čitanja romana “Kad sam bio hodža” Damira Ovčine, koji me je poslije dugo vremena natjerao da razmišljam da ponovo režiram, pročitao sam još jedno dvadeset pet-trideset romana i knjiga kratkih priča,koje su nastale u  posljednjih petnaestak godina u BIH.Uvjeren sam da se radi o nečemu što je najznačajnije u posljednjih sedamdesetak godina u bilo kojoj aktivnosti kod nas, pa sam krenuo u pokušaj stvaranja ciklusa ekranizacije ovih djela.

U svim ovim izuzetnim romanima i knjigama priča nalazi se refleksija naše stvarnosti stvorena od najtalentovanijih i najmudrijih ljudi iz našeg ambijenta. Jedan dio od njih živi u raznim krajevima BIH, a drugi u svijetu. Mislim da bi taj eventualno završeni projekat mnogima mogao osvijetliti maglovito razumijevanje naše realnosti…sadašnjosti, istorije i budućnosti.Toplo preporučujem čitaocima pisce Damira Ovčinu, Lanu Bastašić, Darka Cvijetića, Namika Kabila, Ismeta Prcića, Senku Marić, Tanju Stupar-Trifunović, Bekima Serijanovića…Ovo su samo neki od brilijantnih novih pisaca djela za koja mislim da treba definitivno predstaviti mnogo širem auditorijumu nego što je to nažalost skromna grupa čitalaca literature. Neka od ovih djela će postati filmovi, neka filmovi i TV serije, i mislim da će tako biti dostupna mnogima na najrazličitijim savremenim medijskim platformama.

MONITOR: Kakav je politički, socijalni, kulturološki… ambijent u kojem danas žive građani BiH?

KENOVIĆ: Nažalost, nije dobar. Prije svega, problem je u okviru koji je napravljen da bi se završio rat, koji nije niti prirodan niti logičan, niti dobar za prosperitetan život u miru.

Snagom tog sistema i pokušajem da se kao takav održi na vlasti, većina ljudi koji žive u BIH je pasivizirana do te mjere da rijetko učestvuje u nečemu što bi bilo jako potrebno, a to je samosvjesno buđenje koje je preduslov za neophodne promjene. Očigledno je da put kojim se kreće Crna Gora daje nadu da će se to početi brzo dešavati i kod nas… Način na koji su Makedonija i Grčka prestali biti vječni neprijatelji ukazuje na jedinu logiku normalnog života i koegzistiranja država.

MONITOR: U jednom intervjuu rekli ste da ono što se dešava nije do ljudi nego do sistema. Kako je moguće nabolje promijeniti takav sistem u BiH?

KENOVIĆ: Svaka promjena bi trebala početi od snage pojedinca. Kao što sam rekao, pasivizirana većina će se morati probuditi, iskazati svoje mišljenje koje očigledno nije ovakvo životarenje, ni ovakvo stvaranje rovova i zatvaranje u besmislene nacionalne torove. Jasno je da će jedino probuđena većina uspjeti uvjeriti  kako unutrašnje tako i vanjske faktore da je apsolutno potrebna promjena u svakom segmentu organizacije života u BIH. Od obrazovanja preko komunikacije, ekonomije do pravosudnog sistema i sve što ide uz to, pa konačno da je neophodna promjena i onoga što je najvažnije, a to je cjelokupna organizacija države.

MONITOR: Koliko film može uticati na mijenjanje sistema i doprinijetipozitivnim promjenama u društvu?

KENOVIĆ: Svaka javna platforma komunikacije, pa i film, mora jasno slati signale koje će ljudi svjesno ili podsvjesno razumjeti. Ne mislim naivno da film na prekidač mijenja svijet, ali sam siguran da svojom snagom filmska industrija djeluje poticajno na mnoge segmente društva. To je, recimo , dosta vidljivo na primjeru Sarajevskog filmskog festivala, koji pored očiglednog okupljanja svega što je najznačajnije za filmsku industriju, te kao takav služi kao poticaj za stvaranje sličnih pozitivnih manifestacija – Jazz festival, Mess, Festival baleta, Sarajevska zima, Sarajevski ljetni festival, festivali hrane, vina i mnogi drugi skupovi, te unosi jedan novi duh različit od rezigniranosti koja uglavnom vlada možda najvećim dijelom i u državama bivše Jugoslavije.

Naravno, ne živimo na ostrvu i sve ovo desno i ultra-desno što se dešava i u našem komšiluku i u pojedinim državama Evrope i svijeta je nešto na šta filmska djela mogu možda najsnažnije ukazivati. Činjenica da filmski autori ovo osjećaju i misle, činjenica da snažno ispoljavaju svijest o tome kako jeste i kako bi trebalo biti mene uvjerava u neminovnost toga da će tako u budućnosti i biti.

MONITOR: Producent ste nadaleko čuvenog filam„Žabe“. Jednom ste rekli da taj film treba da bude putokaz političarima koji vode BiH. U kom smislu putokaz?

KENOVIĆ: Na kraju filma Žabe, jedne teške posttraumatske drame, postoji svjetlo na kraju tunela, kao vidik prema nekom životnom optimizmu.

Tokom filma ljudi sa različitim individualnim problemima i traumama, u žestokim konfrontacijama doživjeli su konačnu katarzu, i nakon toga se osjeća da odlučuju krenuti naprijed, da prevaziđu ono što ih je morilo.

Čini mi se da je to dobra formula i za čitavo društvo.

MONITOR: U beogradskom Danasu objavili ste da ste za skandinavizaciju Balkana, što bi i devedeset i pet odsto ljudi sa ovih prostora željelo. Šta pod tim podrazumijevate i kako je to moguće ostvariti?

KENOVIĆ: Pod tim se podrazumijeva čvrst i jasan sistem sa instrumentima koji će obezbjeđivati njegovo funkcionisanje. Prije svega odnosi među državama bivše Jugoslavije moraju biti jasni, mora postojati uzajamno poštovanje jednih prema drugima kao ravnopravnih, a ne kao odnos starijih braće i sestara prema mlađem, pomalo zaostalom u razvoju… Te urediti sve ono što su dijelovi sistema prema logičnim načelima demokratskog dijela svijeta. U ovome je prema mom mišljenju Skandinavija ispred svih.

MONITOR: Tokom ratnih devdesetih snimili ste preko 50 dokumentarnih filmova i seriju dokumentarnih zapisa ¨Ulica pod opsadom¨. Gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka nedavno je pokrenuo inicijativu da se snimi igrani film o opsadi Sarajeva, najdužoj u poznatoj istoriji ratovanja. Šta Vi mislite o toj inicijativi?

KENOVIĆ: Znakovi koji se pojavljuju, koji podrazumijevaju razumijevanje značaja filma za cjelokupnu državu su jasni u posljednje vrijeme već na nekoliko nivoa vlasti što sad kod nas postaje ohrabrujuće. Mislim sve najbolje o inicijativi, i kantona i velikih sistema i grada, i Abdulaha Skake u ovom smislu. Mislim da je film svojim djelovanjem na neki način uspio u posljednjih 25 godina ukazati svima da može biti snažan instrument o čemu sam ranije govorio.

MONITOR: A šta mislite o tome da scenario napiše Vaš dugogodišnji partner iz raznih filmova Abdulah Sidran, a da Vi režirate taj film?

KENOVIĆ: Svaki trenutak proveden sa Sidranom je dragocjen, nadam se da će dugo, dugo živjeti. I da ćemo dugo, imati priliku da se viđamo, da čujemo ono što govori, čitamo ono sto napiše i da nas svojom dubinskom mudrošću koja istovremeno izlazi iz dubokog razumijevanja onog najjednostavnijeg, na jedan jedinstven način oplemenjuje.

MONITOR: Mnogi smatraju da je “Savršeni krug” najbolji i najrealniji ratni film, ali da će Vas ipak „Kuduz“, koji je bio nominovan zanagradu Evropske filmske akademije Felix, pratiti cijeli život. Jesu li upravu i jedni i drugi?

KENOVIĆ: Moja najmlađa kćerka Ada je desetogodišnja djevojčica koja je zaljubljenica u sve životinje, mace, cuke, konje, otvorena i direktna gimnastičarka. Dija, koja je sedmi razred osnovne škole, a koja već ima jasne ciljeve i zna šta želi da postane – modna dizajnerica, advokatica i arhitektica, i naravno glumica… Jako je radoznala i inteligentna…Moja treća kćerka Rina ima 24 godine, studira književnost i filozofiju u Francuskoj. Najstarija kćerka Mirna živi u Washingtonu i radi za Američku vladu i ima moje unuke Luku i Maju.Teško bih se mogao opredijeliti koju od njih više volim, slično osjećam prema svojim filmovima…

MONITOR: Je li prošlo vrijeme filmova kakvi su snimani u bivšoj Jugoslaviji, pošto danas mladi ljudi imaju drugačiji senzibilitet I interesovanja za neke drugačije žanrove?

KENOVIĆ: Ne vjerujem da nešto što ima takav snažan kvalitet može biti odjednom prekinuto. Siguran sam da je ono što su filmovi Žike Pavlovića, Aleksandra Petrovića, Lordana Zefranovića, Emira Kusturice, Džidže Karanovića, Rajka Grlića, Stoleta Popova, Mirze Idrizovića, Živka Nikolića, Krste Papića, Danisa Tanovića,  duboko urezano u svijest novih mladih filmskih autora. Naravno da su u kratkoj istoriji filma promjene logične i da će se današnji filmovi prirodno razlikovati od onih koji su nastali u ranijim periodima, jedna od okolnosti je period rata, druga od okolnosti je snažno ubrzanje života i svega što bi se moglo svesti pod oblast komunikacija i medija. Ali će po snazi, emotivnosti i specifičnosti ovog prostora odisati nečim što je Balkan, htjeli to mi autori ili ne.

MONITOR: Hoćete li navesti nekoliko filmova iz svjetske produkcije koje posebno cijenite?

KENOVIĆ: Ja sam zaljubljenik u film. Srećom, postoji masa filmova koje volim, prvi koji mi uvijek padaju na pamet su:  sva tri Kuma, Citizen Kane, Cries and Whispers, Odiseja, Rubljov, Atalanta, Clockwork Orange,Krvavi prijesto, Posljednji tango u Parizu…. Imao sam sreću pregledati sve fascinantne Južnoamerikance, Japance… Mogao bih ovo nabrajati još dugo, dugo…

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

Kristof Bender – potpredsjednik Evropske stabilizacione inicijative: Mijenjati sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Danas većina političara i građana ne vjeruje da je članstvo u EU nešto što je realno bez obzira koliko vrijedno neko radi na tome. Stoga je puno teže mobilizirati državnu administraciju i građane da nešto učine po tom pitanju i to se jasno vidi i na primjeru Crne Gore

 

ESI je vodeća strateška analitička grupa za jugoistočnu Evropu i politiku EU proširenja. Kristof Bender je dio ESI ekspertskog tima od početka 2000.god. i živio je dugo vremena u Srbiji, BiH, Makedoniji i Crnoj Gori. Trenutno živi u rodnoj Austriji. Tečno govori naš jezik.

MONITOR: Nedavno je ESI objavio analizu pristupnih pregovora sa prijedlozima kako da se ubrza proces evropskih integracija zemalja zapadnog Balkana. Šta je glavna zamjerka sa vaše strane na dosadašnji tok pregovora? 

BENDER: Ključni problem u dosadašnjem procesu pristupanja je nepostojanje realnog i ostvarivog cilja od strane zemalja kandidata.

Crna Gora je, kao i većina zemalja zapadnog Balkana u određenim momentima pokazala da može odraditi dobar posao u smislu zahtjevnih reformi u razumnom vremenskom roku. To se ranije desilo kada je trebalo ispuniti kriterije za bezvizni režim sa Šengenom, onda u slučaju ispunjavanja Upitnika EU ili u slučaju ispunjavanja kriterija za početak pristupnih pregovora.

Problem je u tome da kada određena država otpočne pristupne pregovore nema pred sobom realni i ostvarivi cilj. Članstvo u Evropskoj Uniji je više kao neki cilj u dalekoj budućnosti koji je izvan domašaja Crne Gore. Francuski predsjednik Makron je jasno stavio do znanja da EU može primiti nove članice tek kada se sama EU reformiše a to već ne zavisi samo od Crne Gore.

MONITOR: Često se navodi da je Crna Gora lider u EU integracijama, ali sudeći po ESI analizi sa ovakvom dinamikom CG će doći sa sadašnjih 98 na zadata 33 boda potrebna za članstvo tek za 30 godina. Takođe CG ima nakon 8 godina pregovora skoro isti broj bodova kao S.Makedonija koja nije ni počela pregovore. Kakvo je vaše viđenje Crne Gore i da li mislite da je sadašnja vladajuća garnitura sposobna da napravi suštinski progres ka članstvu u EU ili se radi o simuliranju reformi? 

BENDER: Protekle godine su pokazale da pristupni pregovori nisu rezultirali ispunjenjem ključnog cilja a to je transformacija i reforma. Čak i takozvani predvodnici, Crna Gora i Srbija, se suštinski nisu promijenile. To je nešto što tvrdi Evropska komisija u svojim analizama i ocjenama.

Naravno, možemo se, a i trebamo se žaliti na državno rukovodstvo. Ali ovdje je poenta nešto drugo. Kada pogledate na nove članice EU iz istočne Evrope vidite da su nekoliko njih prošle kroz process pridruživanja sa liderima koji su bili ili korumpirani ili nezainteresirani za prave reforme. Ali sa druge strane postojala je dinamična energija u tim državama koja ih je tjerala da slijede evropsku agendu. Zabušavanje sa EU integracijama bi za njih bilo ravno političkom samoubistvu.

Danas su stvari veoma drugačije i političarima je mnogo lakše da skrenu pažnju sa reformi i vladavine prave na priče o nacionalnim identitetima, granicama i simbolima.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr sci. med. Igor Mićunović, predsjednik Obrazovnog komiteta Svjetske federacije kineske medicine – WFCMS: Protiv korona virusa organizovano i bez panike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao i kod drugih respiratornih bolesti, infekcija virusom 2019-nCoV može izazvati blage simptome, uključujući curenje iz nosa, grlobolju, kašalj i groznicu.  Kod nekih osoba mogu biti teži simptomi i može dovesti do upale pluća ili otežanog disanja.  Rjeđe, bolest može biti fatalna

 

Dr Igor Mićunović je kao stipendista vlade NR Kine završio osnovne, doktorske i postdoktorske studije na fakultetu Tradicionalne kineske medicine u Tianjinu, NR Kina. Predsjednik je akupunkturologa Crne Gore i direktor Centra za akupunkturu – Budva,

Za početak razgovoraza Monitor zamolili smo gospodina Mićunovića da prokomentariše stav  više naučnika iz svijeta da za korona virus, koji izaziva tešku akutnu respiratornu infekciju,  ne postoji poseban lijek ili vakcina i da naučnici smatraju da nema razloga za paniku.

Podsjetili smo ga i na izjavu Džunga Nanšana, poznatog kineskog stručnjaka za respiratorne bolesti: „Da bismo se izborili sa epidemijom, moramo iskoristiti dvije ključne tačke – rano otkrivanje i pravovremeni karantin. To su najprimitivnije i najefikasnije metode”.

MIĆUNOVIĆ:Svjetska zdravstvena organizacija ne preporučuje poseban lijek koji bi spriječio ili liječio novi korona virus. Međutim, osobe zaražene 2019-nCoV trebale bi dobiti odgovarajuću medicinsku njegu u cilju ublažavanja i liječenja simptoma. Trenutno se razvija vakcina od strane Ministarstva zdravlja Narodne Republike Kine i smatra se da će biti spremna za upotrebu početkom 2023. godine. U zdravstvenom sistemu NR Kine za liječenje pacijenata od koronovirusa ravnopravno sa savremenom medicinom se koristi i Tradicionalna kineska medicina – TKM. Prema preporuci akademika dr Džang Bolija, dekana Univerziteta Tradicionalne kineske medicine iz Tianjina, kineska medicina je izvrstan način za jačanje imuniteta i liječenje simptoma korona virusa, ali ne samog virusa. Iskustva SARS-a iz 2003.godine su dragocjena za liječenje novonastalog korona virusa, jer je tadašnje liječenje podrazumijevalo liječenje preparatom TKM kada su patentirana četiri lijeka prema dijagnostici sindroma koje poznaje TKM.

Do sada je deset pacijenata zaraženih koronavirusnom (2019-nCoV) pneumonijom izliječeno Tradicionalnom kineskom medicinom (TKM), ili kombinacijom TKM i savremene medicine u bolnici Đinjintan u Vuhanu, epicentru epidemije koronavirusa.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LJUBOMIR RADOJIČIĆ, VIŠI NAUČNI SARADNIK INSTITUTA “DR SIMO MILOŠEVIĆ”U  IGALU: Ni E od ekološke države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ponašamo se kao da je život na ovom našem dijelu planete počeo i završava sa nama. Ogromna pohlepa za brzim bogaćenjem ruši sve moralne norme i sve se svelo na grabljenje prostora

 

MONITOR: Vi se godinama bavite životnom sredinom. Koliko je Crna Gora ekološka država?

RADOJIČIĆ: Vaše pitanje podsjetilo me na moj članak,koji je i danas aktuelan,objavljen  u “Pobjedi” 1991.godine pod naslovom: “Ideja dobra,ali …”. U njemu sam sepovodom proglašenja Crne Gore za “prvu ekološku državu na svijetu” osvrnuo na brojne ekološke probleme u Crnoj Gori: prečišćavanje otpadnih voda, zaštita izvorišta i vodotokova, dispoziciju smeća, zagađenje vazduha, zaštita poljoprivrednog zemljišta i šumskog fonda, nekontrolisani urbanizam… U članku sam zaključio da se Crna Gora ishitreno proglašava za “prvu ekološku državu na svijetu” bez ispunjenja minimuma preduslova za to. Osnovni preduslov da bi takva ideja bila realizovana podrazumijeva saniranje postojećeg stanja, sagledavanje svih propusta i zaustavljanje uništavanja, trovanja i propadanja našeg zaista impresivnog prirodnog bogatstva. Konstatovao sam da će nam naslijeđeni veliki industrijski kompleksi  -Aluminijski kombinat, Željezara, Termoelektrana, koji su loše locirani, stvarati probleme sljedećim generacijama. Na kraju članka je predloženo da Skupština Crne Gore riješi najosetljiviji dio ove plemenite ideje i pitanje svih pitanja-finansiranje.

MONITOR: Davno ste upozoravali i na toda Crna Gora ima pet crnih ekoloških tačaka: Željezaru, jalovište Gradac kod Pljevalja, i deponije Termoelektrane, grita u Bijeloj i crvenog mulja kod Kombinata aluminijuma.

RADOJIČIĆ: Svi ti problemi od prije tri decenije ostali su neriješeni do danas. Izuzetak je početak sanacije deponije grita u brodogradilištu Bijela. Dugogodišnje prisustvo otvorene deponije grita ostaje do daljeg da pogubno utiče na morsku sredinu. I dalje će lakše otrovne frakcije antifaulig, kao i ostalih boja, koje se nalaze na česticama grita, da raznosi vjetar, ispiraju kiše i da tako dospijevaju u more.

MONITOR: Zašto se tako odnosimo prema životnoj sredini?

RADOJIČIĆ:Do sada smo ekološke probleme najčešće pokušavali rješavati nizom apela, proglasa i zakona koje niko nije poštovao. Čitav period smo se ponašali “neekološki” u porodici, školi, preduzeću i gradu. Radili smo ekološki loše lokalno, a uništavali globalno na nivou Crne Gore. Crna Gora je danas pretvorena u jedno dosta ekološki ugroženo područje i tendencija ugrožavanja životne sredine se nastavlja.

MONITOR: Godinama traje betonizacijacrnogorske obale čime se bespovratno uništava prirodno bogatstvo…

RADOJIČIĆ:Urbanistički problem je izrazit na Crnogorskom primorju. Poprimio je takve razmjere da je prešao u stihiju.Izgrađen je ogroman broj bespravno podignutih objekata. Uništene su najatraktivnije lokacije za sva vremena. Svuda je narušen prirodni sklad i ljepota regiona na koju smo sa pravom ponosni. Ponašamo se kao da je život na ovom našem dijelu planete počeo i završava sa nama. Ogromna pohlepa za brzim bogaćenjem, ruši sve moralne norme i sve se svelo na grabljenje prostora.

MONITOR: Zašto i pored višedecenijskih pokušaja Igalo nije proglašeno za lječilišno mjesto?

RADOJIČIĆ: Tačno je da postoji višedecenijska želja da se Igalo proglasi liječilišnim mjestom,ali uprkos nastojanjima stručnjaka i rukovodstva Instituta “Dr Simo Milošević” u tome se nije uspjelo.Proglašenje Igala liječilišnim mjestom dalo bi Igalu poseban imidž. To bi podrazumijevalo izgradnju samo privlačnih objekata uklopljenih u parkovske površine, gdje bi svi djelovi mjesta gdje borave gosti na liječenju i rehabilitaciji predastavljali zonu mira u odnosu na ostale djelove obale.Ta ideja traje od izrade “Plana razvoja regije Južni Jadran”, koji je finansirala OUN. Na tom projektu prije više od četiri decenije radili su eminentni stručnjaci Francuske i  Italije, kao i urbanistički zavodi Hrvatske i Crne Gore, pa je unjegovom sklopu, zbog atraktivnosti ovog područja posebno izrađen i Detaljni plan Igala. Utadašnjem izvještaju OUN istaknuto je da je od izuzetnog značaja unapređenje zdravstvenog turizma na području Igala, kao i postojanje Instituta “Dr Simo Milošević”, čiji razvoj doprinosi bržem unapređenju čitavog regiona Boke Kotorske, koje će postati područje u koje se “putuje radi zdravlja “.Dobronamjerne sugestije eminentnih evropskih stručnjaka i želje Instituta  nažalost nijesu ispoštovane i čini se da sve su manje šanse da Igalo opstane kaoelitno liječilišno mjesto. Kad konačno uništimo prirodne ljekovite faktore Igala, akvatorijum Topljanskog zaliva, zdravstveni turizam, kao i turizam uopšte, a na putu smo da to učinimo,kome će koristiti novi apartmani-stanovi, turistički kapaciteti, nove benzinske pumpe, a naročito nova autobuska stanica?  Prostorno planiranje u Igalu nije uspjelo da uspostavi ravnotežu između urbanizacije, saobraćaja, komunikacija i zdravstvenog turizma. Zato prethodne decenije možemo nazvati periodom degradacije životne sredine u Igalu. I nekadašnji elitni prostor ispod vile “Galeb” predstavlja najveće ruglo u hercegnovskoj opštini, sa neuglednim ugostiteljskim objektima, u čijoj se pozadini nalaze cirkusi smješteni u dva parka, a kroz svu tu skalameriju treba da prođu i pacijenti iz skandinavskih zemalja da bi stigli do plaže.

MONITOR: Akvatorij Bokokotorskog zaliva posljednjih godina je odlagališter aznog otpada, u čemu prednjače kompanije Azmont i Carine.

RADOJIČIĆ:Takva nasipanja su postala masovna pojava u Bokokotorskom zalivu bilo da se radi o izgradnji marina ili betonskih plaža. Bilo bi vrlo interesantno kada bi neko precizno izračunao za koliko smo, posljednjih decenija, smanjili akvatorijum zaliva i da napravi projekciju njegovog budućeg izgleda ako se ovaj trend nastavi. Izgradnja ili nasipanje zemlje može se štetno odraziti na čitav Bokokotorski zaliv.Nasuti materijal ostaje za sva vremena, smanjujući morski akvatorijum, uništavajući morski ekosistem i mijenjajući obalnu vizuru.

MONITOR: Prije tri decenije doktorirali ste na Medicinskom fakultetu u Beogradu iz oblasti balneologije, odnosno na prirodnim i ljekovitim faktorima Crnogorskog primorja. Da li je tačno da nikada nisu utvrđene rezerve ljekovitog blata u podmorju Igala?

RADOJIČIĆ:Igaljski zdravstveni kapital u vidu ljekovitog blata (peloida), kao i mineralne vode, čistog mora i privlačnog pejzaža, najvredniji su dio Crnogorskog primorja i tu vrijednost niko nikad nije doveo u pitanje. Tačno je da, iako se koristi više od šest decenija, nikada nijesu utvrđene njegove rezerve u podmorju Igala. Ni Prostornim planom Crne Gore, kao ni prostornim planom Opštine HercegNovi do 2020. godine, iako je zaštita ljekovitog blata istaknuta kao prioritet, nijesu evidentirana nalazišta ljekovitog peloida, niti utvrđene granice i  zalihe nalazišta ljekovitog peloida. Da sve bude  čudnije od 1983.do 2013.godine započeta su, pa zatim prekinuta tri projekta ispitivanja igaljskog peloida u kojima sam bio učesnik. Na pomolu je četvrti projekat koji je odobrilo Ministarstvo za nauku Crne Gore i nadam se da će on biti realizovan.

MONITOR: Upućeni tvrde da  stanovnici koji imaju kuće na ušću Sutorine septičke jame prazne u rijeku…

RADOJIČIĆ:Veliki dio septičkih jama naselja Njivice, Žvinje, Njivički put, Stara banja, Gomila, Drenovik, Sušćepan, Ratiševina, Mojdež, kao  naselja duž rijeke Sutorine, prazni se direktno urijeku Sutorinu, odnosno njene pritoke Presjeku i Trtor, kao i potoke oko pomenutih naselja.Svi oni odnose u Topljanski zaliv velike količine neobrađenih fekalnih voda  i čvrstog otpada.

MONITOR: U Bokokotorskom zalivu postoje četiri marine. Šta to znači kad je riječ o zaštiti prirodnih ljekovitih faktora?

RADOJIČIĆ: Za sada na potezu od nekoliko kilometara imamo tri velike aktivne marine u Tivtu, Kumboru , Meljinama i gradsku luku u Herceg-Novom. Prostornim planom posebne namjene za Morsko dobroplanirana je marina u Zelenici, na rtu Kobila i u Njivicama. U Planu se opravdanje za izgradnju ovolikog broja marina vidi u dolasku stranih nautičara iz Hrvatske, gdje je već ogromna zagušenost plovilima i zbog toga oni uvode restriktivne mjere, a kod nas se to ovim planom cijeni kao izuzetna povoljnost. Ako pobijedi koncepcija izgradnje ovolikog broja “parkirališta na moru”, definitivno ćemo uništiti naš lijepi zaliv i donijeti nesreću svima koji tu žive.Imaćemo ploveća apartmanska naselja, jersvako plovilo je adekvatno apartmanu sa tri ležaja.

 

Orjen kao smetlište

MONITOR: Planinari upozoravaju da se  otpad istovara i pored planinarskih staza prema vrhovima Orjena?

RADOJIČIĆ: Incidenti istovara građevinskog materijala postaju sve češći na planinarskim stazama Orjena, naročito onih koje se nalaze u blizini saobraćajnica. Naši građani smatraju da je ovo najefikasniji i najeftiniji način da se oslobode građevinskog otpada. Želim da javnost upoznam sa još jednim paradoksom. Ovih dana na IV Međunarodnoj konferenciji Parkova Dinarida “Ljudi i zaštićena područja”, Park prirode Orjen je i zvanično postao član Mreže Parkova Dinarida, koju čine 92 zaštićena područja iz našeg okruženja. Ta vijest je za svaku pohvalu, ali na obroncima Orjena trenutno se nalazi  pet aktivnih kamenoloma. Glavno hercegnovsko smetlište-deponija nalazi se na orjenskoj lokaciji Tisove grede, čija je upotrebna vrijednost produžena do 2022. godine. Smetlište se nalazi na 1100 m nadmorske visine, zauzima  20.000 metara kvadratnih površine i ima višedecenijski privremeni status. Na tom smetlištu nijesu primijenjene nikakve tehničke mjere zaštite životne sredine. Otpad se nekontrolisano istresa niz stijene. Herceg-Novi planira da novu sanitarnu deponiju gradi na Orjenu na lokaciji Duboki do, na 1100 m nadmorske visine, čije će funkcionisanje biti problematično s obzirom na to da se nalazi na velikoj visini i području sa velikim sniježnim i kišnim padavinama, tako da će veliki problem praviti procjedne vode deponije i njihovo prečišćavanje.

 

HiIjadu trista dvije septičke jame

MONITOR: Je li tačno da je postrojenjem za preradu otpadne vode u Meljinama, nazvanim  “projekat vijeka”, nije obuhvaćeo najznačajnije područje Topljanskog zaliva?

RADOJIČIĆ: Tačno je. Ovo najvrijednije područje Topljanskog zaliva nije obuhvaćeno tim kanalizacionim sistemom. Njivice, Njivički put, Žvinje, Drenovik i Sutorina, koji se nalaze na obodu ovog plitkog akvatorijuma, ostavljeni su bez kanalizacije. Čak i hoteli u Njivicama koriste septičke jame kojih na ovom prostoru ima 1. 302. Postavlja se pitanje ko nas je usrećio ovakvim “planiranjem” ostavljajući najznačajniji dio hercegnovske opštine bez prečišćavanja otpadnih voda. Kompletan kanalizacioni sistem od Bijele do Igala rađen je traljavo i od startu njegovog funkcionisanja dolazi do ekoloških incidenata koji se manifestuju u izlivanju otpadne vode iz cjevoda kao i o prodiranju morske i atmosferske vode u cjevovod.

                                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo