Povežite se sa nama

MONITORING

TRINAEST GODINA OD UBISTVA SRĐANA VOJIČIĆA: Krivci na slobodi, zaduženi za slučaj unaprijeđeni

Objavljeno prije

na

Iako su crnogorski zvaničnici, od Filipa Vujanovića do  Mila Đukanovića ,  nakon ubistva Vojičića    najavljivali  brzu i efikasnu istragu, ubrzo je postalo jasno da će i ovaj zločin, kao i mnoge koji dobiju etiketu „politički motivisanog“, prekriti zaborav. Iako neki dokazi i tragovi postoje. U međuvremenu, svi koji su bili zaduženi za  slučaj, od policije do pravosuđa,  unaprijeđeni su

 

Na trinaestu godišnjicu od ubistva Srđana Vojičića  – ni riječ. Zvaničnici ćute, kao i mediji. Samo čitulja Vojičićevog strica, Puniše Puca Vojičića.  Da podsjeti. „Tvoje rane bole, tvoja nevina krv boli i ne zastarijeva 13 godina. Vrijeme ubica, demona, kukavica, izdajnika, hohštaplera. Ako možeš počivaj u miru“,  riječi su kojima Vojičić podsjeća na ovo nikada rasvjetljeno ubistvo, koje je u izvještajima o ljudskim pravima opisivano u kategoriji politički motivisanih zločina.   „ U tim riječima je sve“, kaže za Monitor Puco Vojičić.

Srđan Vojičić je ubijen 24. oktobra 2006. godine  oko 21:50 sati u centru Podgorice,  u blizini stana književnika Jevrema Brković, koji je te noći napadnut. Vojičić je bio pratilac  Brkovića, i stradao je braneći napadnutog književnika.  Nakon što su parkirali automobil , Brković se  uputio prema ulazu svog stana, gdje ga je jedan od više napadača napao metalnom šipkom.  Nakon što je oboren, napadači su Brkovića nastavili da udaraju šipkama.  Istovremeno, jedan od njih je ubio  Srđana Vojičića, koji je bio naoružan. Na njega je ispaljeno više hitaca kad je krenuo da pomogne književniku.

Brković je tvrdio da je motiv za napad na njega politički i da su se nalogodavci zločina pronašli u njegovoj knjizi Ljubavnik Duklje, u kojoj se govori o vezama organizovanog kriminala i vladajuće političke elite u Crnoj Gori.  Pred istražnim organima tvrdio je da nije prepoznao napadače, ali da je siguran da je motiv napada politički. „Imam predubjeđenje da se može raditi o dvije ličnosti, ali nemam opopljivih dokaza i ne bih ta imena navodio“, saopšio je Brković na saslušanju kod istražnog sudije zaduženog za slučaj, Mušike Dujovića.

Zvaničnici, od tadašnjeg predsjednika države Filipa Vujanovića do bivšeg premijera Mila Đukanovića, najavili su brzu i efikasnu istragu.  No, ubrzo je postalo jasno da će i ovaj zločin, kao i mnogi koji dobiju etiketu „politički motivisanog“, prekriti zaborav. Iako neki tragovi i dokazi postoje.  U međuvremenu, svi koji su bili zaduženi za  slučaj, od policije do pravosuđa,  unaprijeđeni su. Mnoga od njihovih imena vezuju se i za druge nerasvijetljene zločine, pa i političke, ali ih to nije omelo u karijeri. Naprotiv. Kao da su zbog takvog rada – nagrađivani.

Na čelu policije u to vrijeme nalazio se  Veselin Veljović, čije se ime vezuje za brojne afere sa oznakom politički motivisanih zločina, a njegovi najbliži saradnici su nerijetko viđani na sudu i optuživani kao izvršitelji i pomagači takvih zločina.  Veljović je  i danas nalazi na tom mjestu. Izabran je nedavno za šefa policije, nakon kraće pauze.  Veljović je nakon prve reakcije i obećanja brze istrage i pronalaska ubica Vojičića  saopštio da je „slučaj može ostati neriješen“. Danas ga više ni ne pominje.

Iako je policija tvrdila da su tokom istrage o ubistvu Vojičića i napada na Brkovića saslušali oko 800 osoba , da postoje dva osumnjičena, te da postoje i DNK nalazi koji će dovesti do napadača, do podizanja optužnice nije došlo.  Policija nikada nije uhapsila  osobu koja se vezuje za DNK nalaz koji je poslat na vještačenje.  Monitor posjeduje dokument Instituta za sudsku medicinu u Beogradu, gdje su dan nakon ubistva Vojičića poslati predmeti nađeni na mjestu zločina, radi vještačenja. U tom se nalazu navodi da je „DNK analizom uzorka 2006452_9_1 utvrđen referentni profil Ivanović Branislava.  Nije poznato ni da je Ivanović zbog ovog slučaja saslušavan u okviru ovih 800  o kojima je govorio vrh policije.

Inspektor koji je  vodio slučaj je  Siniša Stojković, čije se ime takođe vezuje  za afere koje se odnose na prijetnje i napade na novinare. To mu, kao i nerasvijetljena ubistva, očito nijesu bila prepreka u karijeri. Naprotiv,  po povratku Veljovića na čelo UP, a nakon skoro dvogodišnjeg statusa „neraspoređen“ ,  opet je aktivan policajac, i to  – pripadnik Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Stojković je, u međuvremenu,  postao šef budvanske kriminalistike, pa je suspendovan jer ga je Specijalno tužilaštvo  sumnjičilo da  da je osnovnoj tužiteljki Ljiljani Klikovac prijetio da može biti smijenjena ako bude preduzimala dalje službene radnje u postupku koji se vodio protiv policajca Milenka Rabrenovića, osumnjičenog u slučaju napada na Oliveru Lakić.  On je, saopštili su tada iz tužilaštva, tužiteljki Klikovac  preporučio da se više ne bavi osumnjičenima za prijetnje novinarki  Lakić, jer će to ugroziti dolazak u tom trenutku bivšeg direktora policije Veselina Veljovića na mjesto šefa tajne policije.  Sud je odbacio optužnicu protiv Stojkovića , poslije čega ga je tadašnji direktor policije Slavko Stojanović imenovao za šefa kriminalističke policije.   S tog mjesta smijenjen je prije dvije godine, da bi ga Veljović sada opet vratio na važnu poziciju.

Nalaz vještaka iz Beograda završio je kod istražnog sudije Mušike Dujovića, koji je u međuvremenu postao predsjednik Apelacionog suda. Dujović je kadar Vesne Medenice, koje je  u vrijeme ubistva Vojičića bila  vrhovna državne tužiteljka.  Monitor je pisao da je u obaranju presuda u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića, Dujović imao aktivnu potporu Medenice.   Medenica je u međuvremenu treći put postala predsjednica Vrhovnog suda, mimo Ustava.

Napredovao je i tužilac zadužen za slučaj Vojičić – Dražen Burić. Burić je postao zamjenik Vrhovnog državnog tužioca, a nedavno se pominjao i kao mogući v.d državnog tužioca umjesto Ivice Stankovića.  Burić nije podigao optužnicu u ovom slučaju, ni pored DNK nalaza.

Do hapšenja i optužnice  nije došlo  ni kada je policija sedam godina nakon ubistva,  u decembru 2013, što se navodi u izvještaju Akcije za ljudska prava (HRA),  saopštila da su došli do osnovane sumnje da je Vido Brajović, optužen za trgovinu narkoticima,  učestvovao u napadu i ubistvu Vojičića. Policija je saopštila da je od tužilaštva  zatraženo da se uzme njegov DNK zbog upoređivanja sa drugim.  Ostalo je nejasno  i zbog čega policija sedam godina kasnije sumnjičila Brajovića, a posebno zbog čega je izostala reakcija nadležnih.

Javnosti nije poznato ni da li su u okviru istrage saslušavane druge osobe koje su javno označavane kao nalogodavci, ali i izvršioci i pomagači u zločinu.  Stric ubijenog Srđana, Puniša Vojičić, javno je više puta kao nalogodavca označio crnogorskog biznismena Veselina Barovića,  što se navodi i u  Izvještaju Inicijative mladih za ljudska prava, iz februara 2008. Nije poznato da je Barović tim povodom ikada saslušan.  Vojičić je, takođe se navodi u ovom dokumentu,  kao jednog od izvršilaca označio Barovićevog telohranitelja Rada Živkovića, ali ni o njegovom saslušanju nema podataka u javnosti. Vojičić tvrdi da je zbog zataškavanja slučaja morao da vodi paralelnu istragu. On je, se navodi u izvještaju  HRA,  u istrazi tvrdio  da je njemu i njegovoj porodici  Jevrem Brković kazao ko je izvršilac, ali je Brković  to demantovao.

Javnosti nije saopšteno ni da li je saslušan Marinko Banović, kojeg je Vojičić javno, u medijima,  optužio  da je pomogao izvršiocu ubistva da se skloni, i tražio od policije da to ispita.  Banović je nekadašnji pripadnik crnogorske policije, koji je izbačen iz policije, nakon hapšenja u Beogradu zbog 17 kilograma marihuane. U julu 2012. godine prvostepeno je osuđen na 10 mjeseci zatvora zbog nanošenja teških tjelesnih povreda biznismenu Časlavu Neneziću. Tada je i Barovićev telohranitelj Rade Živković,  Banovićev prijatelj, osuđen na šest mjeseci zatvora. Marinko Banović   uhapšen je nedavno  nakon što su policajci u njegovom automobilu pronašli dvije snajperske puške i veću količinu municije. Spekulisalo se da je oružje bilo namjenjeno kriminalnim grupama. Sa tužilaštvom je potpisao sporazum da zbog toga odsluži kaznu od osam mjeseci zatvora.  Banović je  brat Mirka Banovića, bivšeg zamjenika SAJ-a, koji je smijenjen sa te pozicije kada i Radosav Lješković.  Mirko Banović je više puta sumnjičen, ali naj­ve­ći broj slučajeva nika­da ni­je is­tra­žen ili su po­stup­ci za­star­je­li.  Jedna od njih je i slučaj prijetnji  is­tra­ži­va­ču kr­še­nja ljud­skih pra­va Alek­san­dru Ze­ko­vi­ću, ali ni to nije procesuirano.  Mirko Banović je sada, po povratku Veljovića, načelnik novog Odsjeka za posebnu operativnu podršku u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije

Puniša Vojičić  je  više puta optužio vrh policije da zataškava zločin. Pored Veljovića, za opstrukcije je optužio tadašnjeg šefa podgoričke policije Predraga Ašanina, njegovog bivšeg pomoćnika  Tihomira Gačevića, koji je u međuvremenu disciplinski gonjen jer je prisustvovao političkom skupu koji je organizovao Veselin Veljović u kampu Zlatica, nakon čega je prebačen u službu u Agenciju za nacionalnu bezbijednost, i  bivšeg šefa Odsjeka za krvne delikte Ekana Jasavića.

On tvrdi da su za zataškavanje jednako odgovorni i u pravosuđu, da se radi o organizovanoj akciji s vrha., te da je  svih ovih godina, tokom kojih je obilazio institucije tražeći istinu, dobijao slijeganje ramenima I prebacivanje odgovornosti s jednih na druge.  Pred sjednicu skupštinskog Odbora za bezbjednost, kojoj je prisustvovao, zapaljen je grob Srđana Vojičića, što je on doživio  kao zastrašivanje zbog  insistiranja na istini.

Istina očito čeka neke nove tužioce, policajce, i sudije.

Milena PEROVIĆ KORAĆ  

Komentari

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREUZIMANJE VLASTI U BUDVI: Smjena  iz  Spuža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je potvrdio optužnicu tužilaštva protiv gradonačelnika Budve  Mila Božovića, Viši sud je istovremeno dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis. Omogućeno mu je da potpiše dva rješenja – o razrješenju Jasne Dokić i imenovanju Nikole Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva

 

 

U utorak, 03.decembra ,udaljena je sa radnog mjesta  potpredsjednica Opštine Jasna Dokić, od strane grupe građana predvođene Nikolom Jovanovićem, liderom političke grupacije Budva naš grad, nakon što ju je rješenjem iz  Spuža smijenio gradonačelnik Milo Božović, kome se sudi za organizovani kriminal i šverc narkoktika. Božović je, istovremeno,  postavio Jovanovića za potpredsjednika.

“Kada sam došla na posao i ušla u kancelariju Službe predsjednika pored kabineta, okružili su me nepoznati ljudi. Nijesu mi dozvolili da uđem u kabinet u kojem je Jovanović već sjedio. Kancelarija i predvorje bili su puni ljudi od kojih su mnogi bili meni nepoznati jer nisu zaposleni u Opštini. Tražila sam da uđem u kabinet kada mi se obratio Jovanović  uvredama,  govoreći “ti si niko i ništa, ti si obična nula, idi odavde… Pokazivao je rješenje o razrješenju sa funkcije uz konstataciju da se on sada za sve pita. Cijelo vrijeme iza mojih leđa stajali su pripadnici privatnog obezbjeđenja…” opisala je potpredsjednic Dokić. Ona je, kako navodi, bila prinuđena da pokupi svoje lične stvari i napusti kabinet.

Jovanović je demantovao da ju je vrijeđao i omalovažavao. Dokić se, kako je on naveo, u kabinet predsjednika Opštine  pojavila sa dvojicom pripadnika obezbjeđenja. “ Saopšteno joj je da je razriješena i da kod sekretarke kabineta preuzme rješenje o razrešenju. Nakon što je odbila da preuzme rješenje, omogućeno joj je da preuzme lične stvari iz kancelarije predsjednika” – kazao je novopostavljeni potpredsjednik opštine Budva.

Iako je Viši sud u Podgorici tri dana ranije potvrdio optužnicu tužilaštva protiv Božovića, istovremeno je  dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta  Božoviću na potpis, čime mu je omogućeno da potpiše dva rješenja –  jedno o razrješenju Jasne Dokić, i drugo o imenovanju Nikolu Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva. Jovanović je sjeo u fotelju potpredsjednika i bez stava odborničke većine, preuzeo vlast u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BORISA RAONIĆA, GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Kikiriki servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je tužilaštvo podiglo optužni prijedlog protiv dijela Savjeta zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora za generalnog direktora, on je odlučio da im uzvrati –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, neugodna pitanja, istina i bakrači. Zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis

 

 

Boris Raonić, dva puta nezakonito izabrani generalni direktor RTCG, slikovito  je ove sedmice demonstrirao kako izgleda  javni servis koji se to samo pravi da jeste. Domaći, balkanski model. Za koji svi znamo da to baš i nije, a napredak mjerimo po tome koliko liči na to što treba da bude.

Nakon što je obznanjeno da je Osnovno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni prijedlog protiv više članova Savjeta RTCG zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora na čelo te kuće u junu prošle godine, on je odlučio da im odgovori, kako drugačije, nego –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, nezavisni stručnjaci, neugodna pitanja, istina i bakrači. Sjedneš lijepo, zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis.

No i Raonić zna da RTCG treba da liči na javni servis, pa na prvo pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku nakon optužnog prijedloga, prigodno uzdahne: „Prvo pa muško.Drago mi je da ste se odlučili za takav pristup.U nekim drugim vremenima bi vjerovatno rekli – nijesmo se tako dogovorili“.  Pošto se nisu dogovorili, slijedi pola sata priče o uspjesima Raonića i  opstrukcijama „medijskih i političkih struktura protiv RTCG“, koje i novinar lično primjećuje. Pa o tome kako RTCG već sad može „rame uz rame sa evropskim javnim servisima“. Idila.

Napokon, opet pitanje o optužnom prijedlogu. “Ne postoji šansa da će bilo koji sud potvrditi ovaj optužni prijedlog”, saopštava  sigurno  Raonić, diplomirani pravnik od 2018. godine, zbog čega, a ne samo zbog konflikta interesa kako to želi predstaviti, nije mogao biti zakonito izabran na čelo RTCG  u avgustu 2021.  Novinar normalno – ništa.  Ni pomena o tome da  Raonić,  da su se sprovodili zakoni,  nije mogao biti tu gdje je sve do  2028. godine, kada bi ispunio tadašnji uslov od deset godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi. Vlada mu je, u međuvremenu, priskočila i smanjila uslov na – pet godina.

Nije Raoniću samo to išlo na ruku. Srećna zvijezda ili neka druga sila, tek optužni prijedlog tužilaštva o kom pravnik Raonić samouvjereno danas govori iz fotelje  RTCG, zakasnio je taman toliko da ga neometano izaberu i treći put na čelo Javnog servisa u septembru ove godine.

ODT je predmet formirao 3. juna 2023. godine, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom je utvrđeno da je Raonić u avgustu 2021. godine izabran nezakonito jer je bio u konfliktu interesa kao član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM). Proces je vođen po tužbi Nikole Markovića, jednog od kandidata, koji takođe nije mogao biti izabran na čelo RTCG zbog uslova o radnom iskustvu u odgovarajućoj spremi. Predmet se šetao skoro  godinu i po dana, od ODT do SDT, pa opet nazad. ODT ga je još izviđao u vrijeme kada je Raonić i treći put izabran na tu poziciju. Ni Raoniću danas eto nije jasno zašto je to toliko trajalo.

Presuda zbog čijeg neizvršenja tužilaštvo sada tereti dio članova i predsjednika Savjeta, postala je pravosnažna 10. maja 2023. godine, odlukom Višeg suda, koji je Savjetu RTCG  tada naložio da postupi u skladu sa njom.  Savjet je, međutim, 1. juna iste godine, većinom glasova, za generalnog direktora RTCG ponovo izabrao nezakonito izabranog Raonića, čemu se javno usprotivila samo Marijana Camović Veličković, članica Savjeta i predsjednica SMCG.

Da je Savjet i tada Raonića  izabrao nezakonito,  utvrdio je Osnovni sud u Podgorici  u prvostepenoj presudi u aprilu ove godine.  Po ocjeni suda,  Raonić nije mogao ni drugi put  biti izabran, jer je Savjet morao cijeniti da li ispunjava  uslove u trenutku kada je konkurs raspisan. A ne, kako bi Boris volio a Savjet i uradio, nakon što je podnio ostavku na funkciju u AEM-u.

Raonić tvrdi da je sve urađeno zakonito: „Vi imate odluku suda, pravosnažnu, po tužbi Nikole Markovića koja kaže da se može birati novi direktor od svih prijavljenih kandidata, uključujući i mene”.  Pa ono, može se birati, al se ne može izabrati ako ne ispunjava uslove, a Raonić nije. Što zbog konflikta interesa, što zbog radnog iskustva.  Novinar, opet – ništa.

„Ne postoji pravni stručnjak koji mi nije rekao u prethodnom periodu da je ovo budalaština“, nastavlja Raonić dalje o optužnom prijedlogu.  Koji su do sada javno kritikovali samo njegovi branioci advokati Danilo Milović i Nebojša Aasanović. Na RTCG u zadnja dva dana.

Generalni direktor RTCG potom kaže da on poštuje pravosnažne presude, al da  mu je ova nelogična. Valjda poštuje samo one koje su mu logične.  “Ukoliko se sjutra, kada ja odem odavde, prijavi, recimo, pet direktora lokalnih javnih emitera, to po ovoj presudi suda znači da svi oni moraju da daju ostavke, a samo jedan će biti izabran. Ostala četiri će ostati bez posla”, pojašnjava.  Raonić, pritom,  egzistencijalno i materijalno obezbijeđen, ne bi baš ostao bez posla da je napustio funkciju u AEM-u prije kandidature.  Ostao bi direktor Građanske alijanse (GA), u okviru koje funkcioniše Škola demokratskog rukovođenja, kroz koju su kroz decenije prošle gotovo sve partije vlasti i opozicije. Ili što bi  Raonić rekao: „Sreo sam bukvalno svakog ko nešto znači u Crnoj Gori“.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nije  našla ništa sporno u tome što su tri člana Savjeta koji je prvi put izabrao nezakonito Raonića – Milica ŠpajakAmina MurićBojan Baća  bili u poslovnim vezama sa GA.  Murić je i danas  u GA,  Špajak je  programska direktorka NVO Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je prema registru nevladinih organizacija jedan od dva osnivača GA, dok je  Baća u vrijeme prvog izbora  bio član Savjeta GA. Podnio je ostavku neposredno pred drugi nezakoniti Raonićev izbor. O tome Boris i Marko, kako je svog zaposlenog pri kraju emisije Raonić počeo da zove, nijesu razgovarali.

Raonić je, umjesto toga,  iznio Marku „nevjerovatno tešku optužbu“.

„Ja imam dokaze da su  brojni ljudi, čak  i postupajući tužioci u ovim predmetima  radili negativne i nezakonite stvari. Tužioci koji su bili postupajući, više ih je bilo, su imali bliske kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama..U narednim danima ćemo iznositi te informacije“, kazao je Raonić.  Zašto ih RTCG, kao javni servis rame uz rame s evropskim servisima,  nije iznosila prije optužnog prijedloga, što joj je medijska obaveza, nijesu objašnjavali.  Ostalo je nejasno i zašto bi navodni tužioci u spregama s kriminalom htjeli da sruše Raonića, obzirom da  RTCG prethodno nije ni pomenula da postoje.

Raonić je, sve u svemu, poslao  poruku da ko god tvrdi da je nezakonito na čelu RTCG, spada u kategoriju kriminalaca, zavidnih, korumpiranih i prodanih. Dok je uz njega  „najbolje što Crna Gora ima“. Tu su  i novinari RTCG koji mu kažu da nikad „nijesu bili tako slobodni“. On im, zauzvrat, oprašta sitne greške.  Kao da se ne daj Bože miješa u  uređivačku politiku, primijetio je i da je u Markovoj emisiji bilo grešaka, ali oprostio mu je.  Ne oprašta jedino zaposlenima koji ga lažno optužuju. O istinitosti optužbe sudi on.  To je ta sloboda.

„Mnogi su u Crnoj Gori optuživani za teške stvari od strane tužilaštva, pa se pokazalo da to možda nije bilo tako“, kazao je direktor RTCG, podsjećajući na slučaj državni udar. U odnosu na to ovo je kikiriki, zaključio je.

Kikiriki su, kad je u pitanju Raonić, do sada bile i sudske presude koje su ukazivale na njegove nezakonite mandate. Iako su se smijenile i vlasti i tužilački vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo