Povežite se sa nama

MONITORING

TRINAEST GODINA OD UBISTVA SRĐANA VOJIČIĆA: Krivci na slobodi, zaduženi za slučaj unaprijeđeni

Objavljeno prije

na

Iako su crnogorski zvaničnici, od Filipa Vujanovića do  Mila Đukanovića ,  nakon ubistva Vojičića    najavljivali  brzu i efikasnu istragu, ubrzo je postalo jasno da će i ovaj zločin, kao i mnoge koji dobiju etiketu „politički motivisanog“, prekriti zaborav. Iako neki dokazi i tragovi postoje. U međuvremenu, svi koji su bili zaduženi za  slučaj, od policije do pravosuđa,  unaprijeđeni su

 

Na trinaestu godišnjicu od ubistva Srđana Vojičića  – ni riječ. Zvaničnici ćute, kao i mediji. Samo čitulja Vojičićevog strica, Puniše Puca Vojičića.  Da podsjeti. „Tvoje rane bole, tvoja nevina krv boli i ne zastarijeva 13 godina. Vrijeme ubica, demona, kukavica, izdajnika, hohštaplera. Ako možeš počivaj u miru“,  riječi su kojima Vojičić podsjeća na ovo nikada rasvjetljeno ubistvo, koje je u izvještajima o ljudskim pravima opisivano u kategoriji politički motivisanih zločina.   „ U tim riječima je sve“, kaže za Monitor Puco Vojičić.

Srđan Vojičić je ubijen 24. oktobra 2006. godine  oko 21:50 sati u centru Podgorice,  u blizini stana književnika Jevrema Brković, koji je te noći napadnut. Vojičić je bio pratilac  Brkovića, i stradao je braneći napadnutog književnika.  Nakon što su parkirali automobil , Brković se  uputio prema ulazu svog stana, gdje ga je jedan od više napadača napao metalnom šipkom.  Nakon što je oboren, napadači su Brkovića nastavili da udaraju šipkama.  Istovremeno, jedan od njih je ubio  Srđana Vojičića, koji je bio naoružan. Na njega je ispaljeno više hitaca kad je krenuo da pomogne književniku.

Brković je tvrdio da je motiv za napad na njega politički i da su se nalogodavci zločina pronašli u njegovoj knjizi Ljubavnik Duklje, u kojoj se govori o vezama organizovanog kriminala i vladajuće političke elite u Crnoj Gori.  Pred istražnim organima tvrdio je da nije prepoznao napadače, ali da je siguran da je motiv napada politički. „Imam predubjeđenje da se može raditi o dvije ličnosti, ali nemam opopljivih dokaza i ne bih ta imena navodio“, saopšio je Brković na saslušanju kod istražnog sudije zaduženog za slučaj, Mušike Dujovića.

Zvaničnici, od tadašnjeg predsjednika države Filipa Vujanovića do bivšeg premijera Mila Đukanovića, najavili su brzu i efikasnu istragu.  No, ubrzo je postalo jasno da će i ovaj zločin, kao i mnogi koji dobiju etiketu „politički motivisanog“, prekriti zaborav. Iako neki tragovi i dokazi postoje.  U međuvremenu, svi koji su bili zaduženi za  slučaj, od policije do pravosuđa,  unaprijeđeni su. Mnoga od njihovih imena vezuju se i za druge nerasvijetljene zločine, pa i političke, ali ih to nije omelo u karijeri. Naprotiv. Kao da su zbog takvog rada – nagrađivani.

Na čelu policije u to vrijeme nalazio se  Veselin Veljović, čije se ime vezuje za brojne afere sa oznakom politički motivisanih zločina, a njegovi najbliži saradnici su nerijetko viđani na sudu i optuživani kao izvršitelji i pomagači takvih zločina.  Veljović je  i danas nalazi na tom mjestu. Izabran je nedavno za šefa policije, nakon kraće pauze.  Veljović je nakon prve reakcije i obećanja brze istrage i pronalaska ubica Vojičića  saopštio da je „slučaj može ostati neriješen“. Danas ga više ni ne pominje.

Iako je policija tvrdila da su tokom istrage o ubistvu Vojičića i napada na Brkovića saslušali oko 800 osoba , da postoje dva osumnjičena, te da postoje i DNK nalazi koji će dovesti do napadača, do podizanja optužnice nije došlo.  Policija nikada nije uhapsila  osobu koja se vezuje za DNK nalaz koji je poslat na vještačenje.  Monitor posjeduje dokument Instituta za sudsku medicinu u Beogradu, gdje su dan nakon ubistva Vojičića poslati predmeti nađeni na mjestu zločina, radi vještačenja. U tom se nalazu navodi da je „DNK analizom uzorka 2006452_9_1 utvrđen referentni profil Ivanović Branislava.  Nije poznato ni da je Ivanović zbog ovog slučaja saslušavan u okviru ovih 800  o kojima je govorio vrh policije.

Inspektor koji je  vodio slučaj je  Siniša Stojković, čije se ime takođe vezuje  za afere koje se odnose na prijetnje i napade na novinare. To mu, kao i nerasvijetljena ubistva, očito nijesu bila prepreka u karijeri. Naprotiv,  po povratku Veljovića na čelo UP, a nakon skoro dvogodišnjeg statusa „neraspoređen“ ,  opet je aktivan policajac, i to  – pripadnik Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Stojković je, u međuvremenu,  postao šef budvanske kriminalistike, pa je suspendovan jer ga je Specijalno tužilaštvo  sumnjičilo da  da je osnovnoj tužiteljki Ljiljani Klikovac prijetio da može biti smijenjena ako bude preduzimala dalje službene radnje u postupku koji se vodio protiv policajca Milenka Rabrenovića, osumnjičenog u slučaju napada na Oliveru Lakić.  On je, saopštili su tada iz tužilaštva, tužiteljki Klikovac  preporučio da se više ne bavi osumnjičenima za prijetnje novinarki  Lakić, jer će to ugroziti dolazak u tom trenutku bivšeg direktora policije Veselina Veljovića na mjesto šefa tajne policije.  Sud je odbacio optužnicu protiv Stojkovića , poslije čega ga je tadašnji direktor policije Slavko Stojanović imenovao za šefa kriminalističke policije.   S tog mjesta smijenjen je prije dvije godine, da bi ga Veljović sada opet vratio na važnu poziciju.

Nalaz vještaka iz Beograda završio je kod istražnog sudije Mušike Dujovića, koji je u međuvremenu postao predsjednik Apelacionog suda. Dujović je kadar Vesne Medenice, koje je  u vrijeme ubistva Vojičića bila  vrhovna državne tužiteljka.  Monitor je pisao da je u obaranju presuda u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića, Dujović imao aktivnu potporu Medenice.   Medenica je u međuvremenu treći put postala predsjednica Vrhovnog suda, mimo Ustava.

Napredovao je i tužilac zadužen za slučaj Vojičić – Dražen Burić. Burić je postao zamjenik Vrhovnog državnog tužioca, a nedavno se pominjao i kao mogući v.d državnog tužioca umjesto Ivice Stankovića.  Burić nije podigao optužnicu u ovom slučaju, ni pored DNK nalaza.

Do hapšenja i optužnice  nije došlo  ni kada je policija sedam godina nakon ubistva,  u decembru 2013, što se navodi u izvještaju Akcije za ljudska prava (HRA),  saopštila da su došli do osnovane sumnje da je Vido Brajović, optužen za trgovinu narkoticima,  učestvovao u napadu i ubistvu Vojičića. Policija je saopštila da je od tužilaštva  zatraženo da se uzme njegov DNK zbog upoređivanja sa drugim.  Ostalo je nejasno  i zbog čega policija sedam godina kasnije sumnjičila Brajovića, a posebno zbog čega je izostala reakcija nadležnih.

Javnosti nije poznato ni da li su u okviru istrage saslušavane druge osobe koje su javno označavane kao nalogodavci, ali i izvršioci i pomagači u zločinu.  Stric ubijenog Srđana, Puniša Vojičić, javno je više puta kao nalogodavca označio crnogorskog biznismena Veselina Barovića,  što se navodi i u  Izvještaju Inicijative mladih za ljudska prava, iz februara 2008. Nije poznato da je Barović tim povodom ikada saslušan.  Vojičić je, takođe se navodi u ovom dokumentu,  kao jednog od izvršilaca označio Barovićevog telohranitelja Rada Živkovića, ali ni o njegovom saslušanju nema podataka u javnosti. Vojičić tvrdi da je zbog zataškavanja slučaja morao da vodi paralelnu istragu. On je, se navodi u izvještaju  HRA,  u istrazi tvrdio  da je njemu i njegovoj porodici  Jevrem Brković kazao ko je izvršilac, ali je Brković  to demantovao.

Javnosti nije saopšteno ni da li je saslušan Marinko Banović, kojeg je Vojičić javno, u medijima,  optužio  da je pomogao izvršiocu ubistva da se skloni, i tražio od policije da to ispita.  Banović je nekadašnji pripadnik crnogorske policije, koji je izbačen iz policije, nakon hapšenja u Beogradu zbog 17 kilograma marihuane. U julu 2012. godine prvostepeno je osuđen na 10 mjeseci zatvora zbog nanošenja teških tjelesnih povreda biznismenu Časlavu Neneziću. Tada je i Barovićev telohranitelj Rade Živković,  Banovićev prijatelj, osuđen na šest mjeseci zatvora. Marinko Banović   uhapšen je nedavno  nakon što su policajci u njegovom automobilu pronašli dvije snajperske puške i veću količinu municije. Spekulisalo se da je oružje bilo namjenjeno kriminalnim grupama. Sa tužilaštvom je potpisao sporazum da zbog toga odsluži kaznu od osam mjeseci zatvora.  Banović je  brat Mirka Banovića, bivšeg zamjenika SAJ-a, koji je smijenjen sa te pozicije kada i Radosav Lješković.  Mirko Banović je više puta sumnjičen, ali naj­ve­ći broj slučajeva nika­da ni­je is­tra­žen ili su po­stup­ci za­star­je­li.  Jedna od njih je i slučaj prijetnji  is­tra­ži­va­ču kr­še­nja ljud­skih pra­va Alek­san­dru Ze­ko­vi­ću, ali ni to nije procesuirano.  Mirko Banović je sada, po povratku Veljovića, načelnik novog Odsjeka za posebnu operativnu podršku u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije

Puniša Vojičić  je  više puta optužio vrh policije da zataškava zločin. Pored Veljovića, za opstrukcije je optužio tadašnjeg šefa podgoričke policije Predraga Ašanina, njegovog bivšeg pomoćnika  Tihomira Gačevića, koji je u međuvremenu disciplinski gonjen jer je prisustvovao političkom skupu koji je organizovao Veselin Veljović u kampu Zlatica, nakon čega je prebačen u službu u Agenciju za nacionalnu bezbijednost, i  bivšeg šefa Odsjeka za krvne delikte Ekana Jasavića.

On tvrdi da su za zataškavanje jednako odgovorni i u pravosuđu, da se radi o organizovanoj akciji s vrha., te da je  svih ovih godina, tokom kojih je obilazio institucije tražeći istinu, dobijao slijeganje ramenima I prebacivanje odgovornosti s jednih na druge.  Pred sjednicu skupštinskog Odbora za bezbjednost, kojoj je prisustvovao, zapaljen je grob Srđana Vojičića, što je on doživio  kao zastrašivanje zbog  insistiranja na istini.

Istina očito čeka neke nove tužioce, policajce, i sudije.

Milena PEROVIĆ KORAĆ  

Komentari

Izdvojeno

GRADNJA STANOVA U MILOČERU U PUNOM JEKU: Ljetovalište oronulo i zapušteno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjetioce Miločera ovih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Pored hotela gradi se stambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata.

 

Krajem januara isteklo je 13 godina od kada je poznato crnogorsko ljetovalište sa hotelima Sveti Stefan I Miločer dato u zakup na 30 godina. Ugovor o zakupu i menadžmentu hotela potpisali su predstavnici dvije kompanije, jedne of-šor statusa, Aidwey Investment LTD, nepoznate vlasničke strukture i druge, poznate singapurske hotelske kuće Aman resorts. Zakupac, Aidwey Investment osnivač je  kompanije Adriatic properties Doo, za upravljanje hotelima, kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis. Prije Statisa tu ulogu obavljao je grčki brodovlasnik I milijarder Viktor Restis.

Tokom proteklih 13 godina ništa se epohalno nije dogodilo što bi opravdalo višegodišnji zakup bisera turističke privrede Crne Gore osim drastične promjene uslova zakupa u korist nepoznatog zakupca sa Britanskih Djevičanskih Ostrva. Zakupac Sveca I Miločera uspio je da produži rok zakupa na 42 godine I smanji iznos zakupnine za dva hotela sa pripadajućim zemljištem, restoranima I kafeima, na 1,2 miliona godišnje. Zakupac je obezbijedio I glavni zgoditak, dozvolu da u Miločeru gradi stanove za prodaju. Ko je mogao I sanjati da će doći vrijeme u kome će prostor miločerskog parka, jedinstvenog prirodnog ambijenta sa gustom šumom mediteranskog drveća I rastinja, postati građevinsko zemljište na kojem će stranci za svoj račun graditi I prodavati stanove.Da bi to mogli, dobili su još jedan ustupak mimo ugovorom predviđenih uslova, da za zemljište u Miločeru produže  zakup na 90 godina. Dakle, bez promjene ugovora I bez tendera, nepoznati vlasnici kompanije Aidwey uzeli su nam Miločer na dugih 90 godina. Po isteku tog roka, daleke 2097. godine vratiće ga, betoniranog i urbaniziranog u potpunosti,sa izgrađenim nekretninama, stanovima i vilama, u vlasništvu nekih drugih lica.

Posjetioce Miločera ovih zimskih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata. Pored hotela gradi sestambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata.Mozda su ti luksuzni stanovi u miločerskoj šumi, na najekskluzivnijoj lokaciji na Crnogorskom primorju, nadomak male Kraljičine plaže,  unaprijed našli svoje bogate kupce. Građani licitiraju sa mogućom cijenom kvadratameđu kapijama kraljevskog Miločera. Ako se na lokacijama Porto Montenegro I Luštica Bay pominju cijene od 5-6 hiljada eura po metru kvadratnom, u srcu Miločera biće svakako višestruko veće.Da li su budući vlasnici dijela Miločera bogataši sa neke Forbs liste ili će biti naših ljudi koji su se u životu lijepo snašli.Gradnja napreduje, brzo će iuseljenje pa će se sretnici možda znati.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

CRNA GORA LIDER U REGIONU PO PREDSTAVKAMA U STRAZBURU: Masovno nepovjerenje u domaće pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila  1.282.227 eura. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno  490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija  40.762 eura

 

Crna Gora je i dalje rekorder po  broju tužbi podnijetih Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Ne radi se naravno o  najvećem ukupnom broju podnijetih predstavki, već broju podnijetih predstavki na deset hiljada stanovnika.

Prema godišnjem izvještaju o radu i statistici Evropskog suda, državljani Crne Gore predali su lani 427 tužbi, što je za 25 odsto više u odnosu na 2018.  To je 6,86 tužbi na 10.000 stanovnika, što je 13 puta više u odnosu na evropski prosjek, a u najvećem broju država zapadne Evrope prosječni koeficijent je ispod jedne podnijete predstavke na isti broj građana.

O ovoj vrsti liderstva advokat Siniša Gazivoda za Monitor kaže: ,, Sve dok nadležni ne urade ozbiljne i opsežne analize možemo samo da nagađamo što su uzroci ovakve statistike. Moja pretpostavka je da je prije svega u pitanju nepovjerenje u domaće pravosuđe”.

O neophodnosti dubinske analize stanja u pravosuđu za Monitor govori i advokat Sergej Sekulović: ,,Ovakav podatak sigurno treba da predstavlja znak za uzbunu. Sam po sebi, bez dodatnih informacija, jasno govori da veliki broj građana i građanki Crne Gore smatra da nisu dobili pravdu pred nacionalnim organima”.

On ističe da je potrebno doći do uzorka, poraditi na edukaciji i uspostaviti  jasan sistem odgovornosti tamo gdje se pokazuju slabosti: ,,Koliko su građani u pravu, to je drugo pitanje. Sigurno da se predstavke Suda u Strazburu podnose jer on  ima autotitet među našim građanima, ali nerijetko je to i posljedica neznanja načina na koji ovaj sud funkcioniše”.

O nepoznavanju funkcionisanja suda govore podaci Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava. ,,Iako je riječ o velikom broju predstavki u odnosu na broj stanovnika, potrebno je naglasiti da veliki procenat ovih predstavki, preko 90 odsto, bude odbačen u inicijalnoj fazi ispitivanja od strane Evropsko suda. Poređenja radi, neke države imaju znatno niži indeks, ali je procenat predstavki koje prođu inicijalnu fazu znatno veći. Samim tim, ovaj broj ni u kojoj mjeri nije pokazatelj postojanja velikog broja povreda Konvencije u nekoj državi. Relevantan pokazatelj može biti samo broj donijetih presuda u kojima je utvrđena povreda Konvencije, u kom dijelu Crna Gora ima pozitivne rezultate”, kaže za Monitor Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

Tokom protekle godine građani Crne Gore su podnijeli 427 predstavki, a čak 442 ih odbačeno i proglašeno neprihvatljivim u inicijalnoj fazi.

,,Ova statistika ukazuje da bi, prvenstveno zbog strogo formalnog postupka pred Sudom u Strazburu, građani predstavke trebali podnositi uz stručnu pomoć advokata ali i da bi advokati morali više da se edukuju za takve postupke”, kaže Gazivoda.

Advokat Budislav Minić smatra da je nepovjerenje javnosti u domaće pravosuđe nesporno, kontinuirano i izraženo u mjeri koja ukazuje da je pravosuđe zarobljeno i nefunkcionalno. On  posebno slabosti sudstva.  ,,Očigledno je da su sve tri grane vlasti pod kontrolom političkih i finansijskih centara moći ali je naročito zabrinjavajuća kontrola sudske od strane izvršne vlasti, odnosno struktura koje nju kontrolišu. Porast broja predmeta iz Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, uprkos drastičnom ograničavanju prava građana na pristup sudu izmjenama zakonodavstva na štetu dostupnosti pravde građanima, izvršenim na inicijativu izvršne vlasti i uz podršku vrha sudske vlasti, prvenstveno govori o nepodnošljivom  prisustvu neprava u Crnoj Gori”.

On upozorava na ono što je građanima i njihovim pravnim zastupnicima postalo očigledno – dugi i skupi, a po pravilu, nepravični sudski postupci. ,,Najintezivniji sunovrat prava, profesionalnih standarda i sudijske etike je u izigravanju pravde od strane sudova u predmetima protiv zarobljene i nefunkcionalne države. Nesloboda sudija u tim predmetima je bolna do suza. To su faktori koji uzrokuju porast broja predmeta iz Crne Gore u Strazburu i visoke štete koju godinama plaćaju građani kao poreski obveznici – bez ičije odgovornosti i sankcija”.

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila 1.282.227 eura, kaže Pavličić. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno 490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija 40.762 eura.

U odnosu na Crnu Goru Evropski sud je do sada odlučio u 118 predmeta. ,,Stanovištva Evropskog suda iskazana u predmetima protiv Crne Gore imaju veliki značaj za nacionalni pravni poredak, jer su one najbolji pokazatelj u kom pravcu treba da se unapređuje nacionalni mehanizam zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda i koje mjere država mora da preuzme kako bi se taj mehanizam uskladio sa traženim standardima Konvencije”, kaže Pavličić.

Evropski sud je tokom prošle godine donio tri presude protiv Crne Gore. Dvije su pravosnažne Šaranović protiv Crne Gore i Bigović protiv Crne Gore. Evropski sud je u obje presude utvrdio povredu Konvencije zbog propusta nadležnih sudova da vrše kontrolu pritvora u skladu sa relevantnim odredbama ZKP-a.

Treća presuda je KIPS i Drekalović protiv Crne Gore iz oktobra prošle godine, a zastupnica Pavličić je ocjenjuje kao jednu od najznačajnijih u odnosu na Crnu Goru. Podsjetimo, zahvaljujući bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši koji je stopirao plan biznismena Rista Drekalovića, građani će morati da plate presuđeni iznos od 4,5 miliona eura. A možda i više. Drekalovićev punomoćnik je nezadovoljan dosuđenim iznosom podnio zahtjev Sudu za preispitivanje presude o pravičnom zadovoljenju, pa ova presuda još uvijek nije pravosnažna.

,,Mnogo je važno da,  kada se u nekom predmetu utvrdi povreda ljudskih prava,  država preduzme sve moguće mjere da se takve povrede ne ponavljaju. Činjenica da je u nekom slučaju utvrđeno kršenje ljudskih prava signifikantnija je od eventualne štete po budžet”, kaže advokat Gazivoda.

Naši sagovornici očekuju da će i ova godina biti rekordna po broju prestavki, budući da će  predmeti u vezi tzv. naknada za majke značajno povećati priliv predmeta  za odlučivanje.

Minić, koji je uključen u ove predmete ističe da bi šteta po građane u ovim predmetima, bila umanjena da stvarno imamo Ustavni sud:  ,,Većina u Ustavnom sudu čini taj sud produženom rukom izvršne vlasti i selektivno postupa. Tokom prethodne godine Sud je rješavao isključivo predmete umanjenja naknada a nijedan predmet ukidanja prava nije riješen. To će, naravno, doprinijeti porastu broja predmeta u Strazburu iako vlast očekuje da će ovakvim selektivnim postupanjem Ustavnog suda splasnuti energija i istrajnost majki da do kraja dovedu postupke povodom ukidanja prava na naknadu, gdje je pozicija majki znatno povoljnija od pozicije države, za razliku od situacije kod umanjenja zarada”.

Milioni će jednog dana doći na naplatu.  Platićemo debelo greške moćnika i pravosuđa.

 

Broj predstavki

 

Predstavke prema podacima Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava.

  1. godina:
  2. a) broj podnijetih predstavki (138)
  3. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (154)
  4. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (13)
  5. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (24)
  6. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (6)
  7. godina:
  8. a) broj podnijetih predstavki (318)
  9. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (264)
  10. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (10)
  11. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (16)
  12. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (7)
  13. godina:
  14. a) broj podnijetih predstavki (427)
  15. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (442)
  16. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (7)
  17. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (4)
  18. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (3)

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GRABEŽ EKONOMIJA: Kuda lete Aerodromi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat

 

Suprotno januarskim najavama ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, da će „početkom februara“ biti objavljen Predlog koncesionog ugovora za višedecenijski zakup (30 godina) aerodroma u Tivtu i Podgorici, Vlada još nije objelodanila taj dokument. Nema, ipak, indicija da će u kabinetu Duška Markovića, zbog protivljenja javnosti, odustati od nauma da u ovom mandatu Vlade ulazna vrata Crne Gore preda na upravljanje onome ko ponudi najviše novca.

Nurković je objasnio da će, nakon što Vlada predloži svoju verziju ugovora, kvalifikovani ponuđači (vidi boks) imato 60 dana da dostave konačnu ponudu. Na zahtjev ponuđača taj rok može biti produžen za dodatnih 30 dana. Mjesec-dva potom, nakon izbora najbolje ponude, počeće pregovori oko konačnog izgleda koncesionog ugovora. Vlada u ovogodišnjem budžetu već računa na novac od jednokratne koncesione naknade.

A kako ti pregovori mogu izgledati?

Neke naznake mogu nam dati iskustva zemalja iz regije. Među zainteresovanim kompanijama za zakup zagrebačkog Aerodroma Franjo Tuđman, početkom decenije, našla se i kompanija Incheon. Dok su pripremali ponudu  Korejci su kod hrvatskih vlasti provjerili da li će koncesionar imati pravo da, poveća aerodromske takse. Ne, odgovorili su iz Zagreba.  Incheon nije jedini, nakon te informacije, odustao od  postupka.  Najbolji ponuđač za zakup aerodroma u Zagrebu bio je  konzorcijum ZAIC. Tokom direktnih pregovora sa hrvatskim vlastima Francuzi su u ponuđeni koncesioni ugovor unijeli skoro dvadesetak aneksa. Jedan od njih omogućio im je znatno poskupljenje aerodromskih taksi!?

I članice konzorcijuma ZAIC i Incheon našle su se  među četiri kvalifikovana ponuđača za višedecenijski zakup oba crnogorska aerodroma. Prema nezvaničnim pričama TAV,  tursko-francuski konzorcijum, slovi za favorita još od početka potrage za koncesionarom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo