Povežite se sa nama

MONITORING

TRINAEST GODINA OD UBISTVA SRĐANA VOJIČIĆA: Krivci na slobodi, zaduženi za slučaj unaprijeđeni

Objavljeno prije

na

Iako su crnogorski zvaničnici, od Filipa Vujanovića do  Mila Đukanovića ,  nakon ubistva Vojičića    najavljivali  brzu i efikasnu istragu, ubrzo je postalo jasno da će i ovaj zločin, kao i mnoge koji dobiju etiketu „politički motivisanog“, prekriti zaborav. Iako neki dokazi i tragovi postoje. U međuvremenu, svi koji su bili zaduženi za  slučaj, od policije do pravosuđa,  unaprijeđeni su

 

Na trinaestu godišnjicu od ubistva Srđana Vojičića  – ni riječ. Zvaničnici ćute, kao i mediji. Samo čitulja Vojičićevog strica, Puniše Puca Vojičića.  Da podsjeti. „Tvoje rane bole, tvoja nevina krv boli i ne zastarijeva 13 godina. Vrijeme ubica, demona, kukavica, izdajnika, hohštaplera. Ako možeš počivaj u miru“,  riječi su kojima Vojičić podsjeća na ovo nikada rasvjetljeno ubistvo, koje je u izvještajima o ljudskim pravima opisivano u kategoriji politički motivisanih zločina.   „ U tim riječima je sve“, kaže za Monitor Puco Vojičić.

Srđan Vojičić je ubijen 24. oktobra 2006. godine  oko 21:50 sati u centru Podgorice,  u blizini stana književnika Jevrema Brković, koji je te noći napadnut. Vojičić je bio pratilac  Brkovića, i stradao je braneći napadnutog književnika.  Nakon što su parkirali automobil , Brković se  uputio prema ulazu svog stana, gdje ga je jedan od više napadača napao metalnom šipkom.  Nakon što je oboren, napadači su Brkovića nastavili da udaraju šipkama.  Istovremeno, jedan od njih je ubio  Srđana Vojičića, koji je bio naoružan. Na njega je ispaljeno više hitaca kad je krenuo da pomogne književniku.

Brković je tvrdio da je motiv za napad na njega politički i da su se nalogodavci zločina pronašli u njegovoj knjizi Ljubavnik Duklje, u kojoj se govori o vezama organizovanog kriminala i vladajuće političke elite u Crnoj Gori.  Pred istražnim organima tvrdio je da nije prepoznao napadače, ali da je siguran da je motiv napada politički. „Imam predubjeđenje da se može raditi o dvije ličnosti, ali nemam opopljivih dokaza i ne bih ta imena navodio“, saopšio je Brković na saslušanju kod istražnog sudije zaduženog za slučaj, Mušike Dujovića.

Zvaničnici, od tadašnjeg predsjednika države Filipa Vujanovića do bivšeg premijera Mila Đukanovića, najavili su brzu i efikasnu istragu.  No, ubrzo je postalo jasno da će i ovaj zločin, kao i mnogi koji dobiju etiketu „politički motivisanog“, prekriti zaborav. Iako neki tragovi i dokazi postoje.  U međuvremenu, svi koji su bili zaduženi za  slučaj, od policije do pravosuđa,  unaprijeđeni su. Mnoga od njihovih imena vezuju se i za druge nerasvijetljene zločine, pa i političke, ali ih to nije omelo u karijeri. Naprotiv. Kao da su zbog takvog rada – nagrađivani.

Na čelu policije u to vrijeme nalazio se  Veselin Veljović, čije se ime vezuje za brojne afere sa oznakom politički motivisanih zločina, a njegovi najbliži saradnici su nerijetko viđani na sudu i optuživani kao izvršitelji i pomagači takvih zločina.  Veljović je  i danas nalazi na tom mjestu. Izabran je nedavno za šefa policije, nakon kraće pauze.  Veljović je nakon prve reakcije i obećanja brze istrage i pronalaska ubica Vojičića  saopštio da je „slučaj može ostati neriješen“. Danas ga više ni ne pominje.

Iako je policija tvrdila da su tokom istrage o ubistvu Vojičića i napada na Brkovića saslušali oko 800 osoba , da postoje dva osumnjičena, te da postoje i DNK nalazi koji će dovesti do napadača, do podizanja optužnice nije došlo.  Policija nikada nije uhapsila  osobu koja se vezuje za DNK nalaz koji je poslat na vještačenje.  Monitor posjeduje dokument Instituta za sudsku medicinu u Beogradu, gdje su dan nakon ubistva Vojičića poslati predmeti nađeni na mjestu zločina, radi vještačenja. U tom se nalazu navodi da je „DNK analizom uzorka 2006452_9_1 utvrđen referentni profil Ivanović Branislava.  Nije poznato ni da je Ivanović zbog ovog slučaja saslušavan u okviru ovih 800  o kojima je govorio vrh policije.

Inspektor koji je  vodio slučaj je  Siniša Stojković, čije se ime takođe vezuje  za afere koje se odnose na prijetnje i napade na novinare. To mu, kao i nerasvijetljena ubistva, očito nijesu bila prepreka u karijeri. Naprotiv,  po povratku Veljovića na čelo UP, a nakon skoro dvogodišnjeg statusa „neraspoređen“ ,  opet je aktivan policajac, i to  – pripadnik Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Stojković je, u međuvremenu,  postao šef budvanske kriminalistike, pa je suspendovan jer ga je Specijalno tužilaštvo  sumnjičilo da  da je osnovnoj tužiteljki Ljiljani Klikovac prijetio da može biti smijenjena ako bude preduzimala dalje službene radnje u postupku koji se vodio protiv policajca Milenka Rabrenovića, osumnjičenog u slučaju napada na Oliveru Lakić.  On je, saopštili su tada iz tužilaštva, tužiteljki Klikovac  preporučio da se više ne bavi osumnjičenima za prijetnje novinarki  Lakić, jer će to ugroziti dolazak u tom trenutku bivšeg direktora policije Veselina Veljovića na mjesto šefa tajne policije.  Sud je odbacio optužnicu protiv Stojkovića , poslije čega ga je tadašnji direktor policije Slavko Stojanović imenovao za šefa kriminalističke policije.   S tog mjesta smijenjen je prije dvije godine, da bi ga Veljović sada opet vratio na važnu poziciju.

Nalaz vještaka iz Beograda završio je kod istražnog sudije Mušike Dujovića, koji je u međuvremenu postao predsjednik Apelacionog suda. Dujović je kadar Vesne Medenice, koje je  u vrijeme ubistva Vojičića bila  vrhovna državne tužiteljka.  Monitor je pisao da je u obaranju presuda u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića, Dujović imao aktivnu potporu Medenice.   Medenica je u međuvremenu treći put postala predsjednica Vrhovnog suda, mimo Ustava.

Napredovao je i tužilac zadužen za slučaj Vojičić – Dražen Burić. Burić je postao zamjenik Vrhovnog državnog tužioca, a nedavno se pominjao i kao mogući v.d državnog tužioca umjesto Ivice Stankovića.  Burić nije podigao optužnicu u ovom slučaju, ni pored DNK nalaza.

Do hapšenja i optužnice  nije došlo  ni kada je policija sedam godina nakon ubistva,  u decembru 2013, što se navodi u izvještaju Akcije za ljudska prava (HRA),  saopštila da su došli do osnovane sumnje da je Vido Brajović, optužen za trgovinu narkoticima,  učestvovao u napadu i ubistvu Vojičića. Policija je saopštila da je od tužilaštva  zatraženo da se uzme njegov DNK zbog upoređivanja sa drugim.  Ostalo je nejasno  i zbog čega policija sedam godina kasnije sumnjičila Brajovića, a posebno zbog čega je izostala reakcija nadležnih.

Javnosti nije poznato ni da li su u okviru istrage saslušavane druge osobe koje su javno označavane kao nalogodavci, ali i izvršioci i pomagači u zločinu.  Stric ubijenog Srđana, Puniša Vojičić, javno je više puta kao nalogodavca označio crnogorskog biznismena Veselina Barovića,  što se navodi i u  Izvještaju Inicijative mladih za ljudska prava, iz februara 2008. Nije poznato da je Barović tim povodom ikada saslušan.  Vojičić je, takođe se navodi u ovom dokumentu,  kao jednog od izvršilaca označio Barovićevog telohranitelja Rada Živkovića, ali ni o njegovom saslušanju nema podataka u javnosti. Vojičić tvrdi da je zbog zataškavanja slučaja morao da vodi paralelnu istragu. On je, se navodi u izvještaju  HRA,  u istrazi tvrdio  da je njemu i njegovoj porodici  Jevrem Brković kazao ko je izvršilac, ali je Brković  to demantovao.

Javnosti nije saopšteno ni da li je saslušan Marinko Banović, kojeg je Vojičić javno, u medijima,  optužio  da je pomogao izvršiocu ubistva da se skloni, i tražio od policije da to ispita.  Banović je nekadašnji pripadnik crnogorske policije, koji je izbačen iz policije, nakon hapšenja u Beogradu zbog 17 kilograma marihuane. U julu 2012. godine prvostepeno je osuđen na 10 mjeseci zatvora zbog nanošenja teških tjelesnih povreda biznismenu Časlavu Neneziću. Tada je i Barovićev telohranitelj Rade Živković,  Banovićev prijatelj, osuđen na šest mjeseci zatvora. Marinko Banović   uhapšen je nedavno  nakon što su policajci u njegovom automobilu pronašli dvije snajperske puške i veću količinu municije. Spekulisalo se da je oružje bilo namjenjeno kriminalnim grupama. Sa tužilaštvom je potpisao sporazum da zbog toga odsluži kaznu od osam mjeseci zatvora.  Banović je  brat Mirka Banovića, bivšeg zamjenika SAJ-a, koji je smijenjen sa te pozicije kada i Radosav Lješković.  Mirko Banović je više puta sumnjičen, ali naj­ve­ći broj slučajeva nika­da ni­je is­tra­žen ili su po­stup­ci za­star­je­li.  Jedna od njih je i slučaj prijetnji  is­tra­ži­va­ču kr­še­nja ljud­skih pra­va Alek­san­dru Ze­ko­vi­ću, ali ni to nije procesuirano.  Mirko Banović je sada, po povratku Veljovića, načelnik novog Odsjeka za posebnu operativnu podršku u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije

Puniša Vojičić  je  više puta optužio vrh policije da zataškava zločin. Pored Veljovića, za opstrukcije je optužio tadašnjeg šefa podgoričke policije Predraga Ašanina, njegovog bivšeg pomoćnika  Tihomira Gačevića, koji je u međuvremenu disciplinski gonjen jer je prisustvovao političkom skupu koji je organizovao Veselin Veljović u kampu Zlatica, nakon čega je prebačen u službu u Agenciju za nacionalnu bezbijednost, i  bivšeg šefa Odsjeka za krvne delikte Ekana Jasavića.

On tvrdi da su za zataškavanje jednako odgovorni i u pravosuđu, da se radi o organizovanoj akciji s vrha., te da je  svih ovih godina, tokom kojih je obilazio institucije tražeći istinu, dobijao slijeganje ramenima I prebacivanje odgovornosti s jednih na druge.  Pred sjednicu skupštinskog Odbora za bezbjednost, kojoj je prisustvovao, zapaljen je grob Srđana Vojičića, što je on doživio  kao zastrašivanje zbog  insistiranja na istini.

Istina očito čeka neke nove tužioce, policajce, i sudije.

Milena PEROVIĆ KORAĆ  

Komentari

Izdvojeno

KORONA PREPUNILA BOLNICE: A gdje je bio NKT

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon poslijeizbornog bolovanja čelnici NKT-a su se ponovo pojavili i tvrde sve je u redu i pod kontrolom. Za dramatični porast oboljelih od Kovida19, kažu, oni su skroz nevini – krivi su građani. Brojke govore da je vrijeme za primjenu drastičnih mjera – zatvaranje gradova, a kako da to učini jednopartijsko tijelo koje je izgubilo legitimitet i kredibilitet

 

Oboljeli od Kovida sa upalom pluća i ljekarskom potvrdom da je teži slučaj umjesto u bolničkom krevetu sa terapijom proveo je dan na klupi ispred nikšićke Opšte bolnice. Zahvaljujući TV Vijesti javnost je u utorak mogla da vidi kako izgleda kolaps u kovid bolnici ispred koje je na prijem čekalo 30-ak pacijenata.

U Nikšićkoj bolnici je početkom ove nedjelje bilo popunjeno 46 kovid postelja od ukupno 65. U samo tri dana u ovom gradu registrovano je 159 novooboljelih i logično je bilo očekivati da će nekima od njih biti neophodno bolničko liječenje, te da će kapaciteti biti nedovoljni. Rješenje je nađeno kasno uveče kada su 33 pacijenta smještena u bolnicu u Brezoviku u kojoj je otvorena nova kovid zona.

Umjesto da objasne javnosti kako je došlo do propusta, nadležni su počeli da ubjeđuju javnost da je to normalno. ,,Ne vidim da je iko od onih koji su tražili pomoć bio životno ugrožen pa ostavljen ispred bolnice. To ni slučajno”, izjavio je Ilija Ašanin, direktor Opšte bolnice Nikšić.

Direktor Kliničkog centra Crne Gore Jevto Eraković je nakon obilaska bolnice u Nikšiću izjavio: ,,Uvjerili smo se u ono što smo već odranije znali u jednu sjajnu organizaciju nikšićke bolnice, u jednu veliku stručnost nikšićkih doktora i srednjeg medicinskog kadra i vidjeli smo da su svi pacijenti danas koji su zahtijevali hospitalizaciju i hospitalizovani u Nikšićkoj bolnici”.

Iste večeri, dok je javnost gledala nemile scene iz Nikšića, šefica operativnog štaba Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) Vesna Miranović besjedila  je o tome kako ne postoji nikakva odgovornost tog tijela za dramatičan rast broja zaraženih virusom te da su za sve odgovorni građani koji ne poštuju epidemiološke preporuke.

Troje citiranih DPS kadrova nastavlja sa retorikom svoje partije da vjerujemo njima, a ne svojim očima. Pored pacijenata dovode u problem ljekare, pa je tako doktorka iz kovid bolnice u Nikšiću morala da objašnjava revoltiranoj rodbini oboljelih da ona, još dva doktora i sestre rade cijeli dan: ,,Direktor zove krizni štab iz ove bolnice da nađe rešenje gdje ćemo s tim pacijentima. Radimo i radićemo sve samo čekamo rešenje gdje će pacijenti da se liječe. Ne zavisi od nas”.

A koliko su medicinari preopterećeni, nehotice je rekao direktor Ašanin, obećavajući 10 dodatnih kreveta u nikšićkoj bolnici: ,,Koje ne koristimo nizašta osim što jedan dio tih kreveta koristimo da se zaposleni eventualno odmore ili prime nešto od vitamina u flašama da bi im ojačao imunitet, pošto provode 24 sata sa pacijentima”.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZBUKTAVANJE EPIDEMIJE: Korona parti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezultat okupljanja branitelja crkve i države je 1.630 oboljelih.  I dok iz Instituta upozoravaju da nas očekuje dramatična situacija, NKT se samougasio, a virus ne čeka konstituisanje novog

 

Kriv je administrator. Tako reče predsjednik Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti (NKT) Milutin Simović, nakon što je sa njegove Fejsbuk stranice ,,greškom” osumnjičenog administratora emitovan snimak okupljanja ,,branilaca” države u Podgorici. Simović je navodno samo srcem bio na skupu na kome se prema procjenama policije okupilo 50.000 ljudi, iako odluke NKT-a propisuju da nije dozvoljeno okupljanje preko 100 ljudi.

Simovića su dostojno u odbrani države na podgoričkom trgu zamijenili drugi članovi NKT-a i sam odlazeći premijer Duško Marković. O kakvoj se ozbiljnoj družini radi, govori i to da se niko iz NKT-a nije oglašavao da upozori na epidemiološki rizik masovnog okupljanja. Partijski ciljevi i sumanuta poslijeizborna kombinatorika bili su važniji od zdravlja građana.

U jeku globalne pandemije, sa rekordnim brojem oboljelih i umrlih, članovi NKT-a su precizno nacrtali način vladanja njihove partije u kome ono što važi za jedne nije obavezno za one koji su na njihovoj partijskoj ili ,,patriotskoj” strani. U nepoštovanju sopstvenih pravila NKT je imao pomoć policije i tužilaštva. Tokom proljeća, zbog kršenja preventivnih mjera, uhapšeno je i krivično gonjeno preko hiljadu građana, da bi se borba protiv korone tokom ljetnjeg rasta oboljelih svela na partijsko-epidemiološko sprječavanje dolaska građana na proteste u Podgoricu. Sedmicu prije izbora  u cilju sprječavanja narušavanja javnog zdravlja zbog masovnog okupljanja duže od tri sata obustavljen je saobraćaj na putevima koji iz Nikšića i Kolašina vode ka Podgorici.

Institucije su nakon izbora, uzele slobodno, pa su dan nakon izbora 31. avgusta pristalice opozicionih partija ispred Hrama u Podgorici nesmetano slavile izbornu pobjedu. Odgovor je stigao nakon tri dana na Cetinju, a 6. septembra u Podgorici, uz ćutanje NKT-a i asistenciju policije, održan je drugi patriotski kontramiting.

Rezultat okupljanja branitelja crkve i države je 1.630 oboljelih od korona virusa sa tendencijom daljeg rasta. Svakog dana registruje se preko 100 ili dvjesta oboljelih u zavisnosti od toga koliko se testova radi. Crna Gora je od korona fri države zauzela čelnu poziciju u regionu po broju oboljelih, podaci od 8. septembra, – na 100.000 stanovnika imamo 259 oboljelih, BiH 176, Kosovo 156, Albanija 142, Sjeverna Makedonija 92, Hrvastka 63, Slovenija 29. Toliko o epidemiološki bezbjednim izborima.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

SVETOZAR MAROVIĆ I DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Izgnani iz raja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetozar Marović i Duško Knežević, dvojica nekadašnjih moćnika, a danas lica sa potjernica na slobodi, u tročasovnom obraćanju naciji, poslali su jednu jasnu poruku – ćutali bi i oni dalje, samo da ih Šef nije žrtvovao. I bili srećni u raju. Ovako, izgnani, šta će, postali su opozicionari

 

„Došao je trenutak da Svetozar Marović ispriča šta zna o Milu Đukanoviću i otkrije kako je sa svojom kriminalnom grupom pljačkao Crnu Goru“, najavljivao je televizijsko pojavljivanje odbjeglog Marovića, odbjegli Duško Knežević. Marovićevo prvo pojavljivanje u javnosti, nakon što je neometano napustio Crnu Goru i otišao na „liječenje u Beograd“, i pored priznanja i presude da je šef budvanske kriminalne grupe koja je tu opštinu oštetila za desetine miliona eura, Knežević je organizovao na A1 televiziji, čiji je vlasnik. Kako je došao do Marovića, nije objašnjavao, ali je jasno da se i to može. I da postoji razlog zašto to isto nikako ne polazi za rukom crnogorskim vlastima.

Srbija godinama ne izručuje Marovića, a sve upućuje na to da crnogorske vlasti ne koriste svoje kanale da bi nekadašnjeg visokog političkog i državnog funkcionera optuženog 2015. godine za stvaranje kriminalne organizacije vratili u zemlju, radi izdržavanje zatvorske kazne. Prema ocjenama opozicije, apsolutna zastara izvršenja zatvorske kazne nastupa za mjesec dana za Marovićevog sina Miloša, koji je takođe optužen da je član budvanske kriminalne grupe, i koji se kao i otac nalazi u Beogradu. Procjena je da će apsolutna zastara za zatvorsku kaznu i za starijeg Marovića, takođe nastupiti za mjesec dana.

Da li je to jedan od razloga zbog kojih se Marović sada javno pojavio, ne zna se. Sigurno je da u tom pojavljivanju nijesu baš ispunjena obećanja koje je javnosti dao Knežević.

„Marović sada kreće da razotkriva Đukanovićevu organizovanu kriminalnu grupu, jer makar toliko duguje svojoj porodici i Crnoj Gori. Uz Momira Bulatovića, njih dvojica su, poslije AB revolucije, gradili sistem u kojem je DPS bio nedodirljiv. Sada je došao trenutak da ispriča šta zna o svom saborcu koji mu je zabio nož u leđa i otkrije kako je Đukanović, sa svojom kriminalnom grupom, pljačkao Crnu Goru”, navodi se u najavi.

U tročasovnom pompezno najavljenom TV pojavljivanju, bilo je svega samo ne  „oduživanja Crnoj Gori“ – razotkrivanja Đukanovićeve organizovane kriminalne grupe i pojašnjenja kako je Đukanović pljačkao Crnu Goru. „Neke stvari ću odnijeti sa sobom u grob“, kazao je više puta Marović, kada bi razgovor sa teme kako ga je izdao „prijatelj Đukanović“, skrenuo u konkretnijem pravcu. Sve u svemu, i Marović i Knežević su propustili da odigraju ulogu koja im jedino pripada – insajdera koji će reći što znaju o ovom sistemu. Još čekamo Duška Kneževića da objavi snimak koji tvrdi da ima, na kom se navodno vidi kako u plavoj torbi daje novac direktno Đukanoviću.

No, dvojica nekadašnjih moćnika, u tročasovnom obraćanju naciji, poslali su  jednu jasnu poruku – ćutali bi i oni dalje, samo da ih Šef nije žrtvovao. I bili srećni u raju. Ovako, izgnani, šta će, postali su opozicionari. Koji i dalje gaje nadu da će se dokopati raja. Pa možda i s druge strane. Knežević je tokom građanskih pokreta koje je organizovao Pokret Odupri se, odlučio da učestvuje aktivno, i organizovao svoj pokret. Marović je u ovom obraćanju javno podržao Demokratski front.

Marović je, osim što je bio nekadašnji visoki funkcioner vladajuće partije, bio i državni funkcioner u SFRJ, SRJ, SCG i Crne Gore. U tom periodu, kako je rasla moć i imovina Đukanovića, rasla je i Marovićeva. Prije hapšenja 2015. godine Budva je, u kojoj je živio, ne bez razloga, nazivana Svetozarevo na moru. Godinama je tužilaštvo ignorisalo krivične prijave i novinske napise, pa i našeg nedjeljnika, koji su svedočili o narasloj imovini i moći porodice Marović. Još 2008. godine MANS je javnosti predočio šemu uticaja koja je pokazala da u tom momentu on ,,direktno i preko rodbinskih i političkih veza” kontroliše rad sedam javnih preduzeća i institucija na teritoriji opštine Budva i da je preko članova najuže porodice i sa njima poveznih lica „povezan sa 22 privatne kompanije od kojih se čak deset bavi građevinarstvom i nekretninama, a dvije su of-šor firme sa Britanskih Djevičanskih ostrva, odnosno Kipra”. Tu je i priča o tome kako je Marović preko noći postao milioner i vlasnik ogromnog zemljišta u Grblju. Pa ona o tajnom računu njegove supruge… Institucije nijesu reagovale, da bi Marović bio uhapšen mjesecima nakon što je mnogima postalo jasno da se priprema žrtva, odnosno da i Crna Gora mora imati „svog Iva Sanadera“.  I da to neće biti Đukanović.

Kneževićevo ime se vezuje za prvi milion Đukanovića, ali i za aferu Telekom. Preko of šor kompanija koje se povezuju sa njegovim bankarskim carstvom, stigao je mito za prodaju državne telekomunikacione kompanije. Vidjeli smo i da je plaćao izborne pobjede DPS-a. A onda je negdje, na liniji interesa, došlo do kurcšlusa. Pa su i za Kneževića počeli da važe zakoni. Za Kneževićem je nedavno ukinuta potjernica Interpola, a na engleskom sudu će se odlučivati o njegovom izručenju Crnoj Gori gdje je optužen za više krivičnih djela.

Marović je u intervjuu na A1 kazao da je tek naknadno shvatio očigledno – da je on crnogorski Ivo Sanader. Naveo je da mu je jedan novinar kazao da njegovi američki izvori kažu da su ga „njegovi“ prikazali kao nekoga ko je doveo ruski kapital u Crnu Goru i da je on „istočnjačko-pravoslavna žrtva“ koja je bila potrebna za ulazak u NATO.

„Zašto je sve ovo moralo da mi se desi? Da li sam ja zaista taj prvi, najveći kriminalac u Crnoj Gori. Da li sam ja taj koji je pokrao milione, koji ima hotele, koji ima banke, akcije, hidroelektrane, da li sam ja taj koji ima nepokretnosti u milionskim vrijednostima. Mom sinu su oduzeli stan u kom je živio i više nema gdje da živi”, obrazlagao je svoju „nevinost“ Marović. U Crnoj Gori hidroelektrane i banke ima porodica Đukanović, pa se sve čini da je Marović govoreći o najvećem „kriminalcu Crne Gore“, opisivao  svog dojučerašnjeg političkog saborca i prijatelja koji ga je izdao.

Kome pripada drugo mjesto na ljestvici kriminala, i da li je on na njoj, Marović nije objašnjavao. Niti ga je Knežević o tome pitao. Porijeklo Marovićeve narasle imovine, dok nije žrtvovan, nijesu bili tema razgovora. Marović tvrdi da je sporazume za tužilaštvom potpisao i priznao krivicu kako bi spasio porodicu.

Tokom razgovora izgnanika iz raja, Marović je najradije govorio o – moralu. No, obrazlažući to njegovo viđenje morala, gledalac je morao da se prisjeti mafijaških organizacija i njihovih „moralnih zakona“, omerte i raznoraznih pravila ćutanja.

„Moram priznati da me najviše boli da se ono što se meni i mojoj porodici desilo 2015. godine, u kom hapse moje djecu i brata, čitavu porodicu, moja majka umire gledajući šta se dešava. Ja ne mogu da zamislim da ja mogu to gledati, a da se to dešava Blažu i Lidiji, dok je Milo u nekom pritvoru“, pojašnjavao je svoju najveću bol Marović. I Knežević je podijelio sa gledaocima svoju muku, kako je pokušavao, kad su se institucije okrenule protiv njega, da dođe do Šefa. Uzalud.

Na kraju, valjda je nauk dvojici insajdera u pokušaju, ali i ostalima koji su još u raju, da u sistemu koji su kreirali Đukanović i njegovi, koji počiva na nepravdi, otimanju i kriminalu, ne može da bude pravde i morala. Uzalud suze. Treba nam neki novi sistem. I drugačija vlast. I naravno, drugačiji tužilac. Koji neće nakon svjedočenja insajdera, ma kakva ona bila, da protiv njih podiže optužnice, a veliča Šefa. I prijeti spartancima.

                                                                                                   Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo