Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZAŠTO NEMA NAJAVE POVEĆANJA PLATE I RADNICIMA U KULTURI: Ćute, al kulturno

Objavljeno prije

na

Za razliku od ljekara i prosvjetara oko 2000 zapošljenih u kulturnim institucijama nijesu glasni u traženju povećanja plate. Nijesu zadovoljni ali za sada se vode onom – Sjedi, ćuti, dobro ti je, ne možeš ništa

 

Ljekari, prosvjetari i organizacije koje ih predstavljaju glasno traže  povećanje plate. Par zapošljenih u institucijama kulture obratilo se Monitoru s molbom da pitamo nadležne da li se planira da se i ovim profesionalcima koji se finansiraju iz budžeta u dogledno vrijeme povećaju plate.

Možda ih je obodrila i nedavna izjava premijera Duška Markovića, koji je na otvaranju Montenegro Creative Foruma obećao da Vlada neće na kulturi štedjeti, najavio otvaranje kulturnih biznisa, te naglasio da je ,,u ovoj epohi kulturu potrebno staviti u svrhu savremenog jačanja države, ne samo identitetski i tradicionalno, već i razvojno i preduzetnički’’.

Koliko će se zaposleni u kulturnim institucijama, njih 2.000 prema podacima Sindikata kulture, snaći u Vladinoj novoj strategiji za kulturu, ne samo indentitetski nego i preduzetnički, ostaje da se vidi.

Sindikat kulture Crne Gore je prije godinu dana podnio zahtjev Odboru za praćenje i implementaciju Granskog kolektivnog ugovora za oblast kulture  o povećanju zarada, kaže za Monitor Željko Kalezić, predsjednik Sindikata kulture. Objašnjava da je predloženo da se izvrše dopune i izmjene u GKU i izjednače koeficjenti umjetničkim i stručnim zvanjima, te da se plate sa srednjom i nižom spremom  povećaju za 20 odsto. ,,Prema našim pokazateljima i proračunima sva povećanja na godišnjem nivou bi iznosila oko 100.000 eura. To vam je otprilike jedan dvočasovni koncert Željka Joksimovića na podgoričkom trgu. Skromno zar ne. Tako da su više nego realna očekivanja da nam se izađe u susret”.

Petar Glendža, arhivista Arhivsko-bibliotečkoga odjeljenja Narodnoga muzeja Crne Gore,  za Monitor kaže: ,,Zbog niskih primanja, zaista smatram da je pitanje elementarnoga samopoštovanja i odbrane poziva koji obavljamo, bilo nužno već pokrenuti i izdejstvovati povećanje zarade. Moram da priznam da zavidim prosvjetarima koji tradicionalno ‘galame’’ o tome kako su nezadovoljni, a još više radnicima iz zdravstva, konkretno Sindikat doktora medicine, za koje se čini da su prilično odlučni da ‘naćeraju’ sistem da uvaži njihov angažman na pravi način’’.

Konzertvatorka Svetlana Dukić, zapošljena u Centru savremene umjetnosti Crne Gore za naš list objašnjava da joj je tokom posljednje decenije plata povećana 15 odsto, bez dodataka u koji ulaze: otežani uslovi rada kao konzervatorke, stručno zvanje i minuli rad. To iznosi 1,5 odsto na godišnjem nivou. Važeći Granski ugovor iz 2016. platu Dukićevoj je povećao 6,4 na 7. ,,Odnos prema kulturi je slika vlasti. Poražavajuće je da moramo da saopštimo da nam treba povećati platu. Nijesam primijetila da se takve stvari dešavaju kad su funkcioneri u pitanju, oni se naplaćuju po više osnova’’, ističe Dukić.

Glendža smatra da je kultura u našem društvu stavljena u zadnji plan: ,,Dok god elita koja kreira politike ne bude kulturu posmatrala kao potrebu i šansu za postvaljanje neke nove, zdravije matrice ovoga društva, kultura će biti njen talac i samo će biti još više degradirana. A da im ukažu na to, mogu samo oni koji rade u kulturi, što će, plašim se, kod nas ići jako sporo’’.

Republičke institucije kulture imaju oko 600 zaposlenih, duplo više ih je u opštinskim. Na lokalnom nivou bez dozvole lokalne vlasti teško da se može do zaposlenja čak i u institucijama kulture.

,,Dolazimo do grotesknih situacija da recimo od 70 zaposlenih u jednom Kulturnom centru, kakav je moj na primjer, samo šest ljudi ima završen fakultet koji je povezan sa kulturom direktno’’, kaže za Monitor arheolog Mladen Zagarčanin, kustos u Zavičajnom muzeju Bar. ,,Sa oko 400 eura prosječne plate vi ne možete da funkionišete ni nekoliko dana, ali zato sloboda koja je data ‘neradom’, omogućava u nekim slučajevima i neke dodatne prihode. Povećanje plate je nešto što je nekom vrstom kolektivne hipnoze izbačeno iz glava ljudi, tabu, riječ koja se izbjegava. ‘Sjedi, ćuti, dobro ti je, ne možeš ništa’, to je rečenica koju slušam svaki dan”, kaže Zagarčanin.  On podsjeća na slučaj u budvanskom Muzeju gdje je postojao spisak ko i za koga glasa. Kaže da se, za mandata bivšeg direktora, i u muzeju u kome on radi išlo kolektivno na potpisivanje podrške za izbornu kandidaturu predsjednika.   ,,Od sticanja nezavisnosti u mojoj ustanovi je plata smanjena oko 10 odsto, ako bi je je slučajno podigli za toliko ne bi je povisili nego bi je vratili na staro stanje. O sistemu nagrađivanja onih koji rade, ali rade za sve ostale, o tome nema ni pomena”, ističe Zagarčanin.  Glendža ističe da je vrlo često prisutan stav, među samima kulturnima djelatnicima, da su privilegovani zbog poslova koji obavljaju, pa ta vrsta   entuzijazma kompenzuje nezadovoljstvo zbog zarada: ,,Podśetio bih da istu satisfakciju da rade posao koji vole i za koji su se školovali imaju i pomenuti prosvjetari i zdravstveni radnici, pa ih to ne ograničava da traže ono što im pripada”. ,,Partitokratija, nepotizam, ne postojanje jasne strategije razvoja kulturnih ustanova i mnogo toga drugoga dovele su do toga da ljudi zaposleni u kulturi mogu samo da šuškaju u kuloarima kako im je plata mala i kako su obespravljeni po pitanju drugih subvencija. Ako imate sreće da radite svoj posao onda je to jedino što je neka vrsta satisfakcije, ali ako vam je i to oduzeto, onda možete da sjedite i da svakih sat vremena slušate jedno pitanje: Hoćeš li čaj ili kafu? I tako do kraja radnog vijeka”, zaključuje Zagarčanin. Na pitanja o ovoj problematici koje smo poslali Ministarstvu kulture, nijesu nam odgovorili.

I dok je na jednoj strani prosječna plata od 400 eura i brojni problemi u institucijama kulture, na drugoj je vladina strategija. Pa premijer kaže: ,,Zato je naš zajednički zadatak da bogat stvaralački potencijal stavimo i u službu preduzetničkih ideja i njihove materijalizacije, odnosno nove društvene vrijednosti. Da umjetnost kao najmarkantnija kultura zapravo postane egzaktan proizvod i u tržišnom smislu riječi, da doprinosi nacionalnoj ekonomiji i višem životnom standardu naših građana”.

Egzaktno.

 

Stan kao san

 

Mogućnost dobijanja stanja po povoljnim uslovima je misona imenica za radnike u kulutri.

Dukićeva kaže da za 22 godine otkada radi u Centru savremene umjetnosti Crne Gore niko od njenih kolega nije dobio stan od države.

Zagarčanin se prisjeća: ,,Prije 20 godina su se dvoje rukovodilaca u mojoj ustanovi poklali oko jednog stana. Nakon toga desilo se još jedanput, i tu je bilo povuci-potegni. Ali mislim da je to bio neki sasvim drugi program po kome je Kulturnom centru pripalo da bira ili jedan veliki stan ili dva mala, i ti uslovi nisu bili nimalo povoljni, daleko od toga. Ali od tada je prošlo 10 godina’’.

Iz Sindikata medija kažu da upravo ovih dana očekuju od Vlade odgovor o dodjeli urbanističkog placa za gradnju stanova po povoljnim uslovima u Podgorici. ,,Ta očekivanja su više nego opravdana jer jedino Sindikat kulture Crne Gore nije dobio plac u Podgorici dok su ostali sindikati dobijali i po nekoliko puta. Ovom dodjelom placa riješio bi se višedecenijski problem nedodeljivanja placeva za kulturu, a mnoge porodice koje su podstanari usrećilo”, kaže Kalezić.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo