Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZAŠTO NEMA NAJAVE POVEĆANJA PLATE I RADNICIMA U KULTURI: Ćute, al kulturno

Objavljeno prije

na

Za razliku od ljekara i prosvjetara oko 2000 zapošljenih u kulturnim institucijama nijesu glasni u traženju povećanja plate. Nijesu zadovoljni ali za sada se vode onom – Sjedi, ćuti, dobro ti je, ne možeš ništa

 

Ljekari, prosvjetari i organizacije koje ih predstavljaju glasno traže  povećanje plate. Par zapošljenih u institucijama kulture obratilo se Monitoru s molbom da pitamo nadležne da li se planira da se i ovim profesionalcima koji se finansiraju iz budžeta u dogledno vrijeme povećaju plate.

Možda ih je obodrila i nedavna izjava premijera Duška Markovića, koji je na otvaranju Montenegro Creative Foruma obećao da Vlada neće na kulturi štedjeti, najavio otvaranje kulturnih biznisa, te naglasio da je ,,u ovoj epohi kulturu potrebno staviti u svrhu savremenog jačanja države, ne samo identitetski i tradicionalno, već i razvojno i preduzetnički’’.

Koliko će se zaposleni u kulturnim institucijama, njih 2.000 prema podacima Sindikata kulture, snaći u Vladinoj novoj strategiji za kulturu, ne samo indentitetski nego i preduzetnički, ostaje da se vidi.

Sindikat kulture Crne Gore je prije godinu dana podnio zahtjev Odboru za praćenje i implementaciju Granskog kolektivnog ugovora za oblast kulture  o povećanju zarada, kaže za Monitor Željko Kalezić, predsjednik Sindikata kulture. Objašnjava da je predloženo da se izvrše dopune i izmjene u GKU i izjednače koeficjenti umjetničkim i stručnim zvanjima, te da se plate sa srednjom i nižom spremom  povećaju za 20 odsto. ,,Prema našim pokazateljima i proračunima sva povećanja na godišnjem nivou bi iznosila oko 100.000 eura. To vam je otprilike jedan dvočasovni koncert Željka Joksimovića na podgoričkom trgu. Skromno zar ne. Tako da su više nego realna očekivanja da nam se izađe u susret”.

Petar Glendža, arhivista Arhivsko-bibliotečkoga odjeljenja Narodnoga muzeja Crne Gore,  za Monitor kaže: ,,Zbog niskih primanja, zaista smatram da je pitanje elementarnoga samopoštovanja i odbrane poziva koji obavljamo, bilo nužno već pokrenuti i izdejstvovati povećanje zarade. Moram da priznam da zavidim prosvjetarima koji tradicionalno ‘galame’’ o tome kako su nezadovoljni, a još više radnicima iz zdravstva, konkretno Sindikat doktora medicine, za koje se čini da su prilično odlučni da ‘naćeraju’ sistem da uvaži njihov angažman na pravi način’’.

Konzertvatorka Svetlana Dukić, zapošljena u Centru savremene umjetnosti Crne Gore za naš list objašnjava da joj je tokom posljednje decenije plata povećana 15 odsto, bez dodataka u koji ulaze: otežani uslovi rada kao konzervatorke, stručno zvanje i minuli rad. To iznosi 1,5 odsto na godišnjem nivou. Važeći Granski ugovor iz 2016. platu Dukićevoj je povećao 6,4 na 7. ,,Odnos prema kulturi je slika vlasti. Poražavajuće je da moramo da saopštimo da nam treba povećati platu. Nijesam primijetila da se takve stvari dešavaju kad su funkcioneri u pitanju, oni se naplaćuju po više osnova’’, ističe Dukić.

Glendža smatra da je kultura u našem društvu stavljena u zadnji plan: ,,Dok god elita koja kreira politike ne bude kulturu posmatrala kao potrebu i šansu za postvaljanje neke nove, zdravije matrice ovoga društva, kultura će biti njen talac i samo će biti još više degradirana. A da im ukažu na to, mogu samo oni koji rade u kulturi, što će, plašim se, kod nas ići jako sporo’’.

Republičke institucije kulture imaju oko 600 zaposlenih, duplo više ih je u opštinskim. Na lokalnom nivou bez dozvole lokalne vlasti teško da se može do zaposlenja čak i u institucijama kulture.

,,Dolazimo do grotesknih situacija da recimo od 70 zaposlenih u jednom Kulturnom centru, kakav je moj na primjer, samo šest ljudi ima završen fakultet koji je povezan sa kulturom direktno’’, kaže za Monitor arheolog Mladen Zagarčanin, kustos u Zavičajnom muzeju Bar. ,,Sa oko 400 eura prosječne plate vi ne možete da funkionišete ni nekoliko dana, ali zato sloboda koja je data ‘neradom’, omogućava u nekim slučajevima i neke dodatne prihode. Povećanje plate je nešto što je nekom vrstom kolektivne hipnoze izbačeno iz glava ljudi, tabu, riječ koja se izbjegava. ‘Sjedi, ćuti, dobro ti je, ne možeš ništa’, to je rečenica koju slušam svaki dan”, kaže Zagarčanin.  On podsjeća na slučaj u budvanskom Muzeju gdje je postojao spisak ko i za koga glasa. Kaže da se, za mandata bivšeg direktora, i u muzeju u kome on radi išlo kolektivno na potpisivanje podrške za izbornu kandidaturu predsjednika.   ,,Od sticanja nezavisnosti u mojoj ustanovi je plata smanjena oko 10 odsto, ako bi je je slučajno podigli za toliko ne bi je povisili nego bi je vratili na staro stanje. O sistemu nagrađivanja onih koji rade, ali rade za sve ostale, o tome nema ni pomena”, ističe Zagarčanin.  Glendža ističe da je vrlo često prisutan stav, među samima kulturnima djelatnicima, da su privilegovani zbog poslova koji obavljaju, pa ta vrsta   entuzijazma kompenzuje nezadovoljstvo zbog zarada: ,,Podśetio bih da istu satisfakciju da rade posao koji vole i za koji su se školovali imaju i pomenuti prosvjetari i zdravstveni radnici, pa ih to ne ograničava da traže ono što im pripada”. ,,Partitokratija, nepotizam, ne postojanje jasne strategije razvoja kulturnih ustanova i mnogo toga drugoga dovele su do toga da ljudi zaposleni u kulturi mogu samo da šuškaju u kuloarima kako im je plata mala i kako su obespravljeni po pitanju drugih subvencija. Ako imate sreće da radite svoj posao onda je to jedino što je neka vrsta satisfakcije, ali ako vam je i to oduzeto, onda možete da sjedite i da svakih sat vremena slušate jedno pitanje: Hoćeš li čaj ili kafu? I tako do kraja radnog vijeka”, zaključuje Zagarčanin. Na pitanja o ovoj problematici koje smo poslali Ministarstvu kulture, nijesu nam odgovorili.

I dok je na jednoj strani prosječna plata od 400 eura i brojni problemi u institucijama kulture, na drugoj je vladina strategija. Pa premijer kaže: ,,Zato je naš zajednički zadatak da bogat stvaralački potencijal stavimo i u službu preduzetničkih ideja i njihove materijalizacije, odnosno nove društvene vrijednosti. Da umjetnost kao najmarkantnija kultura zapravo postane egzaktan proizvod i u tržišnom smislu riječi, da doprinosi nacionalnoj ekonomiji i višem životnom standardu naših građana”.

Egzaktno.

 

Stan kao san

 

Mogućnost dobijanja stanja po povoljnim uslovima je misona imenica za radnike u kulutri.

Dukićeva kaže da za 22 godine otkada radi u Centru savremene umjetnosti Crne Gore niko od njenih kolega nije dobio stan od države.

Zagarčanin se prisjeća: ,,Prije 20 godina su se dvoje rukovodilaca u mojoj ustanovi poklali oko jednog stana. Nakon toga desilo se još jedanput, i tu je bilo povuci-potegni. Ali mislim da je to bio neki sasvim drugi program po kome je Kulturnom centru pripalo da bira ili jedan veliki stan ili dva mala, i ti uslovi nisu bili nimalo povoljni, daleko od toga. Ali od tada je prošlo 10 godina’’.

Iz Sindikata medija kažu da upravo ovih dana očekuju od Vlade odgovor o dodjeli urbanističkog placa za gradnju stanova po povoljnim uslovima u Podgorici. ,,Ta očekivanja su više nego opravdana jer jedino Sindikat kulture Crne Gore nije dobio plac u Podgorici dok su ostali sindikati dobijali i po nekoliko puta. Ovom dodjelom placa riješio bi se višedecenijski problem nedodeljivanja placeva za kulturu, a mnoge porodice koje su podstanari usrećilo”, kaže Kalezić.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPOMENIK AMFILOHIJU RADOVIĆU U KOLAŠINU: Ekspresno ispunjeno obećanje Demokrata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima DPS-a. Stanovi su dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“. To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova, do kog je Monitor došao

 

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade Crne Gore u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima Demokratske partije socijalista, prije nego je ta partija izgubila vlast u ovom sjevernom gradu prije devet godina.

Po kojim kriterijumima i kako, ni poslije toliko godina nema odgovora, iako se predmet već sedam godina nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu. Ti stanovi su, zapravo, dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“.

To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova i stanova za službenike i namještenike, koji je sačinjen još u oktobru 2015. godine, do kojeg je Monitor  došao.

Komisiju je formirala Skupština opštine Berane  pola godine ranije, nakon što su nove lokalne vlasti, tadašnja koalicija Zdravo Berane (SNP, DF), izrekle optužbe da je raspodjelom stanova u Beranama upravljala organizovana kriminalna grupa.

Izgrađeno je i podijeljeno ukupno stotinu dvadeset stanova, ali su u fokusu istraživanja bili posebno kadrovski stanovi, njih oko pedeset, kao i jedanaest stanova koje je je dodijelio Stijepović.

Na zahtjev tadašnjeg predsjednika Vuke Golubovića (DPS), Vlada je donijela Odluku i Rješenja o dodjeli stanova u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima za 11 osoba.

„Sa razlogom se pitamo na osnovu kojih kriterijuma je donijeta Odluka o dodjeli stanova ovim licima, kada znamo da većina ima riješeno stambeno pitanje i da većina radi u organima gdje su lična primanja velika”, piše u tom izvještaju.

Objašnjeno je da se zahtjevi za rješavanje stambenih pitanja odnose na 11 zaposlenih u organima državne uprave, oblasti prosvjete, zdravstva i organima lokalne samouprave i koja zbog profesionalnog i stručnog angažmana predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u ovoj opštini.

,,Ako su stanovi dodijeljeni zaposlenim licima postavlja se pitanje, zašto je Vladin stan pripao penzioneru, kao i pojedinim licima koja ne predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u Opštini? Кao što smo i naveli Vlada dodjeljuje stanove u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima. Da su uslovi za kupovinu i više nego povoljni govori nam i podatak lica koje je ovaj stan kupilo, a što možemo zaključiti iz notarskog zapisa u kojem se konstatuje da je realna cijena stana od 63 m2 40.950,00 € i koja se po raznim osnovama (radni staž, starost objekta) umanjuje za 32.760,00 €, zatim po osnovu jednokratne uplate umanjuje se vrijednost 15%, te na kraju kupoprodajna cijena ovakvog stana je 6.961,00 eura”, navodi se u izvještaju Komisije.

Prema saznanjima do kojih je došao Monitor i ostali korisnici stanova  u učinili isto, ali se ne zna da li su kasnije te stanove preprodali i u čijem su sada vlasništvu. Komisja koja je ispitivala zakonitost raspodjele nailazila je tokom rada na raznorazne prepreke. Čak ni u upravnici ulaza na kojima se ti stanovi nalaze, nijesu dostavili odgovor ko sada stanuje u tim stanovima.

,,Od većine smo dobijali odgovore, osim od CFSSI kojem smo uporno tražili sa preko 10 poslatih dopisa i više urgencija projektnu dokumentaciju i inicijalni ugovor koji je zaključen između Opštine Berane i CFSSI. Međutim, do sačinjavanja ovog Izvještaja, odgovore nismo dobili, što navodi na sumnju da CFSSI krije dokumenta. Sa istim zahtjevom u kojem traži projektnu dokumentaciju, Кomisija se obratila izvođaču radova d.o.o MD Momo, međutim, odgovoreno nam je da je projektna dokumentacija vraćena CFSSI i da oni istu ne posjeduju. Na našu urgenciju da nam dostavi broj akta pod kojim je predata projektna dokumentacija, CFSSI nam nije dostavio odgovor. U susret nam nije izašao ni notar  Harun Adrović od kojeg smo tražili Ugovore zaključene između službenika i namještenika, kao i kadrova koji su po skupštinskim odlukama dobili stanove. Gospodin Harun Adrović nam je poslao dopis dana 28. 05. 2015. godine, u kojem nas je obavijestio da su svi Ugovori predati Opštini Berane. U Opštini se ne nalazi nijedan od traženih Ugovora. Zahtjev, a kasnije i urgenciju, poslali smo upravniku zgrade Park 7 lamele B, da nam dostavi spisak stanara,  na koje isti nije odgovarao. Obratili smo se zahtjevom EPCG AD Nikšić – Direkciji za ljudske resurse da nam dostave spisak korisnika njihovih usluga u zgradi Park 7 lamele B i C, od kojih nismo dobili odgovor”, piše između ostalog u izvještaju.

Komisija je naknadano uspjela da pronađe još pet stanova koji nijesu nigdje prikazani u raspodjeli, ali su tragovi o tome ostali u katastru. Nakon što je ovaj predmet proslijeđen Specijalnom državnom tužilaštvu prije sedam godina, jedino što se dogodilo do sada je to da su službenici tužilaštva izuzeli neke spise i  dokumentaciju. Od tada slučaj kupi prašinu.

Priča oko dodjele kadrovskih stanova u Beranama počela je 2011. godine, nakon što su na prigodnoj svečanosti direktor crnogorskog Fonda za stambeno solidarnu izgradnju Danilo Popović i sada bivši predsjednik Opštine Vuka Golubović uručili odabranim „kadrovima“ ključeve u novosagrađenim zgradama.

Prije toga, u julu 2009. godine, Golubović je kao tadašnji predsjednik Opštine, donio odluku o rješenju kadrovskih potreba.

U toj odluci je, između ostalog, precizirano da su zaposleni koji po osnovu kadrovskih potreba  riješe stambeno pitanje dužni da u Opštini Berane ostanu u radnom odnosu najmanje pet godina od dana dobijanja stana.

U Izvještaju Komisije konstatovano je, između ostalog, da su određena lica u međuvremenu prodala kadrovske stanove kupljene po povoljnim, odnosno subvencionisanim cijenama.

Opština Berane je obezbijedila i zemljište za izgradnju tri zgrade sa sto dvadeset stanova, kao i komunalnu insfrastrukturu. Opština se uz to radi subvencionisanja cijene kadrovskih stanova kreditno zadužila u visini od preko pola miliona eura i to na period od deset godina, sa kamatnom stopom od osam odsto.

U Izvještaju je još mnogo zanimljivih podataka. Tokom rada na tom Izvještaju, predsjednici komisije Vidi Ivanović (DF) prijećeno je, a ona i njena porodica doživljavali su razne neprijatnosti.

                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo