Studente su do sada najviše razumjeli i pratili, a samim tim i podržali, oni koji su spremni da rizikuju

MONITOR: Do skoro ste bili redovna profesorka na Fakultetu za medije i komunikacije, privatnog Univerziteta Singidunum u Beogradu. Podržali ste svoje studente koji su bili spremni na neupitnu solidarnost sa kolegama sa državnih univerziteta. Dinamika odnosa na Vašem fakultetu nije pratila to studentsko raspoloženje. Umjesto podrške dobili ste otkaz. Kako objašnjavate ostrakizam koji ste doživjeli?

ROSIĆ-ILIĆ: Netipično za privatnu visokoškolskui instituciju, studenti Fakulteta za medije i komunikacije (FMK) Univerziteta Singidunum su se vrlo brzo pridružili protestima kao deo studentske grupe koja je okupirala rektorat UB. Problemi su nastali, za FMK, u trenutku kada su naši studenti, deleći zahteve sa studentima državnih fakulteta koji su ih podržali, tražili obustavu nastave i ispita i na FMK-u. Pritisak je bio snažan i vrlo veliki broj studenta se izjasnio za potpunu blokadu nastave. Uprava FMK-a u prvi mah im je izašla u susret: krajem decembra ušli se u tzv. „solidarnu obustavu nastave“. Ali već u januaru uprava je počela borbu za održavanje ispitnih rokova, mimo dogovora sa studentima i FMK Plenumom.  Bila sam izričito protiv toga. Jedina sam, na sednici NNV održanoj 11. februara, glasala protiv povratka u nastavu i protiv održavanja ispita. Insistirala sam da informacija o tome uđe u zapisnik jer sam uvidela da su moje kolege i koleginice, u javnosti deklarativno za studente, odlučno izglasale povratak akademskim aktivnostima, kako su eufemistično nazvali taj gest. Odluku našeg NNV pohvalila je sutradan Ana Brnabić, na jutarnjem program TV Happy, navodeći FMK kao primer izlaska iz blokade koji će slediti svi fakulteti.

Mislim da je priprema za moj otkaz počela već tada, kada sam odbila da prihvatim interesnu i ideološku homogenizaciju koja se odigravala na FMK-u. Da će do te homogenizacije profesora i zaposlenih na FMK-u doći bilo je, zapravo, jasno još u januaru 2025-e, kada sam pokušala da pokrenem inicijativu osnivanja sindikata koja je propala. Slično je prošla i inicijativa potpisivanja pisma podrške Plenumu koje je potpisalo samo šestoro nastavnika. Od nas šestoro dvoje je dobilo otkaz. Takođe,  mladoj asistenkinji još u maju mesecu raskinut je ugovor zbog “ideoloških neslaganja” – iako nije bila potpisnica pisma.

Na FMK-u se formiralo nešto što bismo mogli nazvati horom iz grčkih tragedija. Za razliku od antičkog hora koji se oglašava da bi predočio tragičku krivicu junaka, FMK hor je bio nem. Zloslutna tišina bila je njegovo preteće oglašavanje, upozorenje da se kritičkim govorom narušava FMK mikrokosmos interesa (i političkih i ekonomskih) i da će onaj koji se oglušuje o to upozorenje loše proći. To mi je, posle teksta na portalu Peščanik, objavljenog 20. februara Čije su blokade privatnih fakulteta?- otvoreno stavljeno na znanje. Određeni članovi kolektiva prestali su da mi se javljaju, na hodnicima fakulteta ljudi su me izbegavali. Diskretno se od mene zahtevalo da obećam da više neću javno delovati. Sve ovo uticalo je na moje zdravstveno stanje. Upozorenje pred otkaz uručeno mi je prvog radnog dana po povratku sa bolovanja. Razlozi za Upozorenje bili su disciplinske prirode: kao prvi i najvažniji razlog  naveden je tekst objavljen na portalu Peščanik.

MONITOR: Kako je fakultet reagovao na Vaše i primjedbe Vašeg advokata?

ROSIĆ-ILIĆ:  Jedini način da se otpusti redovna profesorka koja ima ugovor na neodređeno jeste – disciplinski otkaz kojim se FMK oslobađa i zakonske obaveze isplate otpremnine.  Odluku o disciplinskom prekršaju donose vlasničke strukture FMK-a bez ikakvih procedura koje se u sličnim slučajevima vode u državnim visokoškolskim institucijama. Logično je, dakle, da ni jedan argument iz mog odgovora nije čak ni prokomentarisan. Ni pozivanje na Ustavom zagarantovanu slobodu govora, ni na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, ni isticanje da je obaveza i dužnost akademskog radnika a naročito profesora da kritički reaguje na aktuelnu društvenu stvarnost. Ponovljena je formulacija da se profesorka „usuđuje da komentariše odluke najvišeg organa Univerziteta“ pri čemu je glagol „usuđuje“ dosta dobro odražavao poruku nemog FMK hora. Moja bezuslovna podrška Plenumu, koju je i sam Plenum posvedočio postom na svom IG profilu posle mog otkaza, definisana je kao „dovođenje studenata u zabludu“ iz ličnih političkih ambicija mada svi znaju da nisam članica niti jedne stranke i da sam studente podržala samo zbog iskrene vere u njihovu borbu.

MONITOR: Predsjednik Srbije nijednom nije reagovao na slučaj studentkinje Sinđelić niti na osvetničku pornografiju koju promoviše bivša zvaničnica MUP. Ali je obećao nove mjere protiv demonstranata.  Sve to prati njegovo ponavljanje da ne razmišlja o vanrednom stanju-ali ni o vanrednim izborima ove godine. Dok se fotografije studentkinje šire društvenim mrežama, Vlada najavljuje nacrt zakona o zabrani osvetničke pornografije. Koju igru režim igra?

ROSIĆ-ILIĆ: Još od čuvene izjave „nije nadležan“ studentska borba je vođena unutrašnjom logikom raskrinkavanja neodrživosti jednog načina vladanja koji se oslanja na golu silu. Reč je o režimu koji se održavao na vlasti tako što je vladao politikama straha i smrti, pri čemu je ubeđivao građane da brine o njihovoj deci. Geopolitička situacija u kojoj se većina propalestinskih aktivista proglašava “teroristima” ide u prilog predsednikovim očitim namerama. Radi se o borbi na život i smrt, najozbiljnije.

MONITOR: Studenti/kinje u blokadama su već objavili svoj program-koji djeluje kao neka vrsta kompromisa „nacionalnog“ i „građanskog“ fokusa. Protestno okupnjanje na Vidovdan, međutim, na neke učesnike/ce ostavilo je utisak da „nacionalni“ naginje nacionalističkom. Da li se radilo o taktičkom potezu organizatora koji se neće odraziti na izbor kandidata za studentsku izbornu listu ili o nekom složenijem dešavanju unutar studentskog pokreta?

ROSIĆ-ILIĆ: Studentski pokret od početka je jasno i dosledno konspirativan. On deluje u izvesnoj vrsti ilegale iako je javan. Ne možemo znati šta se sve dešava unutar studentskog pokreta jer smo postavljeni u poziciju koja je neobična: saveznici smo i saborci bez punog znanja o planiranim akcijama. To je za mnoge van studentskog pokreta teška pozicija, nekada čak i neprihvatljiva.  Poznata nam je samo iz iskustva zaljubljivanja u nekog ili nešto – kada se bacamo u vrtlog bez pouzdanih uvida u posledice. Ali upravo je zaljubljivanje srž društvene mobilizacije u Srbiji. U studente, u njihovu borbu, u mogućnost političkog delanja, i-na kraju, u budućnost Srbije.

Studentska borba je emotivno jedinstvena, dok je ideološki i strateški heterogena Protesti se dobrim delom oblikuju kroz apropriaciju nacionalne ikonografije i mitologije, kroz borbu za suverenitet i samoosvešćenje. S druge strane, studentske akcije su iznenadne i gerilske, decentralizovane , uz stalnu promenu tački i fokusa otpora. I okupljanje za Vidovdan završilo se rizičnom posetom Ćacilendu i pozivom na barikade. Davanjem zelenog svetla građanima  i zborovima da preuzmu inicijativu u svoje ruke. Jednim komunalnim a ne nacionalističkim pozivom, dakle.

MONITOR: Najveći dio opozicije je podržao razgovore sa studentima i NVO o izbornim uslovima. Na tim razgovorima nijesu se pojavili studenti ali ni neke opozicione partije. U javnosti postoji i pristup koji samo jedinstvo studenata, opozicije i civilnog društva, vidi kao pobjedničku opciju. Kakve su Vaše procjene

ROSIĆ-ILIĆ: Vlast Aleksandra Vučića je neodrživa što znači da je dugoročno gledano vođena u pravcu uništenja svih resursa Srbije, i onih ljudskih. Studentske akcije raskrinkale su u dobroj meri tu neodrživost, pokazujući da je njeno naličje brutalno nasilje. Unutrašnja logika studentske borbe precizno je i dobro postavljena. Protiv nje režim nema mnogo šansi. Ali to je slow burn borba, korak po korak. Svi, međutim, traže brza rešenja. U našem političkom polju i dalje se misli izuzetno autoritarno, izuzetno hijerarhijski. Zbog toga ima toliko nepoverljivih, skeptičnih.  Iskustva nekih prošlih, izgubljenih političkih borbi po svaku cenu se primenjuju na aktuelnu borbu. Studente su do sada najviše razumeli i pratili i  podržali, oni koji su spremni da rizikuju. Oni koji se ne plaše da studentima, zbog svega što su do sada uradili, veruju “na reč”.

Mnogo je djevojaka i žena pokazalo nevjerovatni spoj krhkosti i snage na ovim protestima

MONITOR: Napad na studentkinju Nikolinu Sinđelić od strane komandanta JZO Marka Krička koji joj je-pored udaraca, prijetio i silovanjem, MUP Srbije je negirao. Ovo nasilje su potvrdili i drugi privedeni i zlostavljani u garaži Vlade Srbije…Nije se pritisak na studentkinju tu završio: Dijana Hrkalović, bivša državna sekretarka MUP, postavila je na društvene mreže njene intimne fotografije. Kako  razumijete ovo „sadejstvovanje“ Hrkalović-koja je  prvostepeno osuđena za trgovinu uticajem, i MUP Srbije?

ROSIĆ-ILIĆ: Direktor policije izjavio je na RTS-u da za sada nema dokaza da je Kričak prekoračio ovlašćenja. Isti taj direktor je na Sjednici za nacionalnu bezbjednost izjavio da je bezbjednosna  situacija u Srbiji stabilna. Postavlja se pitanje za koga je stabilna? Niko od zvaničnika ne dovodi u pitanje pouzdanost materijala koji Hrkalović širi mrežama iako je ona osuđivano lice, niti postavlja pitanje kako je došla u posjed tih materijala. S druge strane, studentima i građanima koji nemaju krivični dosije se ne vjeruje iako postoje brojni snimci privođenja i iskazi svjedoka o prekomjernoj upotrebi sile. Začarani krug nasilja se tako obnavlja svaki put kada pokušate da raskrinkate nasilnike. To se vidi u načinu na koji su žene lojalne režimu mobilisane da se suprotstave Nikolini i unište je. Zakon patrijarhata neumoljiv je: protiv žrtve ustaće iste one žene koje su i same degradirane kako bi se demonstrirala moć patrijarha. Na protestu podrške Nikolini -zgradu JZO-a, čuvale su policajke a ne policajci. Nikolinino obraćanje tim policajkama potresno je i pokazuje sveobuhvatnost njene borbe za ženski integritet. Mnogo je djevojaka i žena pokazalo nevjerovatni spoj krhkosti i snage na ovim protestima. U tom spoju ima nečeg nesalomivog.  Nema argumenata pred tom nesalomivošću. Čak i žene odane režimu to znaju.

Na sceni je nijemi hor saučesnika političkih odmazdi

MONITOR: Politička odmazda se  u Srbiji  negira i nastavlja?

ROSIĆ-ILIĆ: Da, i to bezočno. Trenutno svjedočimo brojnim smjenama direktora i članova upravnih odbora, prije svega u institucijama kulture i obrazovanja. Otkazima profesora srednjih i osnovnih škola, kao i radnika u javnim preduzećima. Pokušajima (ponekad uspješnim) izbacivanja Plenuma iz zgrada fakulteta za kojima će, vjerovatno, uslijediti sankcije nad zaposlenima. Krvničkom prebijanju i hapšenju studenata. Ne samo na FMK-u već u cijelom  srpskom društvu na sceni je nijemi hor saučesnika političkih odmazdi,  tihih svjedoka ekonomskog i egzistencijalnog devastiranja građana Srbije. Ali iz Eshilove tragedije niko više ne pamti hor već samo Antigonu. Njen primjer, njena borba, je ona sila koja je – pobijedila.

Nastasja RADOVIĆ

Sa dvije letilice za gašenje požara iz vazduha, manje od 150 vatrogasnih vozila i vatrogascima koji se iscrpljuju do krajnjih granica, Crna Gora nema kapaciteta da se nosi sa požarima. Posebno  kad bukte širom zemlje. Boreći se sa vatrenom stihijom, život je izgubio vojnik Dejan Božović. Ta tragedija morala bi biti opomena vlastima da  vatrogascima, vojnicima i dobrovoljcima pomognu opremom, strategijom i organizacijom. Umjesto dosadašnjih praznih obećanja

Koliko je rizična i teška borba protiv vatrene stihije opomenula nas je pogibija vojnika Dejana Božovića prilikom prevrtanja cistjerne sa vodom za gašenje požara u Kučima. Mladi vodnik Božović bio je pripadnik 1. pješadijskog bataljona, oženjen i otac četvoro djece. U službi u Vojsci je bio od 2006. godine, a vršio je dužnost nišandžije na minobacaču 120 mm. Crnogorska porodica iz Berlina – koja godinama anonimno pomaže u humanitarne svrhe – saopštila je da će obezbijediti stipendiju za školovanje njegovo četvoro djece.

Prilikom prevrtanja cistjerne povrede je zadobio i Božovićev kolega Marko Iković. Njegovo stanje je stabilno, operisana mu je karlična kost, ima nagnječenje pluća.

Od vikenda vatra bijesni Crnom Gorom. Požari su od Buljarice i Čanja, preko Nikšića i Šavnika, do Podgorice – Kuči, Kakaricka gora, Piperi, Smokovac. Sa dvije letilice za gašenje požara iz vazduha, manje od 150 upotrebnih vatrogasnih vozila i vatrogascima koji se svake godine iscrpljuju do krajnjih granica tokom požarne sezone, koje su iz godine u godinu sve teže, Crna Gora nema kapaciteta da se nosi sa ovim izazovom.

Pomoć u gašenju vatre su pomogli helikopterom iz Srbije i kanaderima iz  Hrvatske i Italije. Potvrđena je podrška iz Austrije, Češke, Mađarske i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Gorjelo je dva dana dok nadležni nijesu prekinuli svoje godišnje odmore i konačno sazvali sjednicu Koordinacionog tijela za zaštitu i spašavanje.

,,Predložićemo Savjetu za odbranu i bezbjednost da vojnik Božović bude posthumno odlikovan”, poručio je premijer Milojko Spajić, koji je sa gradonačelnik Podgorice Sašom Mujovićem obišao dio područja zahvaćenih požarima u Kučima.

Premijer je najavio da će Vlada sačiniti registar štete i nakon dobijanja zvaničnih procjena pomoći građanima čija je imovina stradala u požarima. Govoreći o stanju na terenu, naglasio je da su vatrogasci, pripadnici Vojske, policije, službi “pravi heroji”:  ,,Zbog herojstva i patriotizma, svi vatrogasci će biti i finansijski nagrađeni”, kazao je.

Ponovio je premijer ono što odavno znamo – da je oprema za gašenje požara problem. U subotu veče helikopter nije uspio da ugasi početak požara u Buljarici, koji se zbog jakog vjetra tokom noći razbuktato. Požar bi nastavio da se širi da ga efikasno nije ugasio kanader iz Hrvatske.  Vlasti su saopštile da su hrvatski i italijanski “kanaderi” gasili požare na crnogorskom primorju, ispustivši preko 300 tona vode na oblasti zahvaćene požarima.

Kada je prošle godine sedam dana buktio požar u Paštrovićima uz prijetnju da vatra pređe Jadransku magistralu i ugrozi kuće i druge objekte, oglasio se i premijer Spajić.

,,Kanader (ili slični modeli) jesu najefikasnije sredstvo za gašenje i zato se kupuju kako bi riješili problem jednom za svagda, a ne svako ljeto analize i filozofije – i na kraju nema ni pomaka ni rješenja! Vlada će iznaći mogućnost i modalitet plaćanja iz budžeta koji će biti održiv (kao i sve što radimo). MUP radi sjajan posao! Air traktori se popravljaju – ali nijesu dovoljni za ono što se svakog ljeta dešava u Crnoj Gori”, istakao je Spajić.

Ogorčenje i bijes javnosti izazvale su slike vatrogasaca koji rizikuju svoje živote u neadekvatnoj opremi. Sa lica mjesta stižu fotografije vatrogasnih vozila starih nekoliko decenija. Prvih dana požara pojedine je zaprepastilo saznanje da nemaju kome da se prijave da pomognu u gašenju požara. Saopštenja iz Vlade da će obezbijediti sredstva neophodna za opremu i gašenje požara, blago rečeno iritiraju.

I pored prošlogodišnjeg Sapjićevog obećanja o kupovini kanadera, u budžetu za ovu godinu nema stavke za kupovinu novih protivpožarnih letilica ili za popravku starih. Crna Gora je u ovu požarnu sezonu ušla samo sa jednim avionom za gašenje požara AIR traktor i jednim helikopterom za gašenje požara.

I ono što imamo nijesmo popravili, tako na remont još uvijek čekaju AIR traktor oštećen krajem decembra 2020. prilikom gašenja požara u rejonu Sutomora, a drugi juna 2021. prilikom gašenja požara u okolini Podgorice.

A kad se nema argumenata udri po staroj vlasti. Tako su režimski mediji i aktivisti zaglušili pričom da je savezna vlast, koju je činio i DPS, 1993. godine prodala Grčkoj za svega 8,4 miliona, sa 13 rezervnih motora za te avione i oko 3.500 komada razne opreme i rezervnih delova. Uz zaključak da DPS za 27 godina vlasti nije uspio da obezbijedi sredstva ni za jedan kanader. Ispada da je rok od pet godina nove vlasti kratak. I da je premijera neko natjerao da obeća kupovinu kanadera.

,,Umjesto prozivanja današnjeg DPS-a, možda bi valjalo prozvati predsjednika parlamenta Andriju Mandića, potpredsjednika Vlade i koordinatora svih bezbjednosnih službi Aleksu Bečića i naravno ministra Danila Šaranovića, čiji kadar upravlja Direktoratom za vanredne situacije, u čijim hangarima već pet godina leži ‘zamrznut kapacitet’ od jednog i po kanadera (7.500 litara vode). Dva AIR traktora kapaciteta od po 3.000 litara vode i fiksni rezervoar za helikopter bel kapaciteta od 1.500 litara vode ili drugih protivpožarnih hemijskih sredstava koji nam je davno, davno donirala Amerika, a mi nemamo na što da ga montiramo jer je, gle čuda, vazda jedan helikopter na remontu dok gori Crna Gora i tražimo pomoć“, ocjenio je za Dan penzionisani vazduhoplovni inspektor Predrag Boljević.

Da skrenu pažnju sa očigledne nesposobnosti vlasti, provladin portal Press je u utorak objavio: ,,Prema nezvaničnim informacijama sa kojima raspolaže PRESS, sumnja se da su strukture povezane sa bivšom vlašću DPS-a imale učešće u jučerašnjim požarima. Motiv za ovo je izazivanje političkog haosa i destabilizacija prilika unutar Crne Gore”.

I umjesto ozbiljnosti u tragičnoj situaciji krenulo se u hvatanje piromana koji se obavezno nacionalno ili politički etiketiraju.

Premijer je kazao da su nadležni organi zaduženi da ispitaju uzroke ovih požara te će tamo gdje se ispostavi da je u pitanju ljudski faktor zahtijevati da počinioci budu najstrože kažnjeni. ,,Otići ćemo i korak dalje i izmjenom regulative i kaznenih odredbi poslati poruku da za ova djela u Crnoj Gori ne smije biti ni najmanje tolerancije, a da će piromani imati drakonske zatvorske kazne”, kazao je premijer. Ova obećanja su se i ranije plasirala u javnosti a većeg hapšenja i procesuiranja piromana nema, iako je za preko 90 odsto požara krivac ljudski faktor.

Iako se kanader, kao ni druge protivpožarne letjelice nijesu našle u ovogodišnjem budžetu, tu je vladin avion, koji ćemo platiti 21 milion eura. Za ovaj novac se ne može kupiti kanader čija je cijena 50 miliona, ali bi za te novce Crna Gora mogla kupiti šest ili sedam aviona AIR traktora, vrijednosti oko 3,5 miliona eura sa  opremom.

Skandalozno je da u Crnoj Gori imamo blizu 5.000 službenih automobila, da se svake godine kupuju nova i luksuznija, a da na zgarištima gledamo vatrogasce bez gas maski i vozila stara preko 20 godina.

,,Imamo oko 170 vatrogasnih vozila ali je 10 odsto zbog remonta van upotrebe. Prosječna starost ovih vozila je od 10 do 15 godina. Dosta su izrabljena i trebalo bi da se to obnovi”, saopštio je generalni direktor Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović.

On je izjavio da se nada da će se nakon ove požarne sezone sa državnog i lokalnog nivoa nešto promijeniti i da će se oprema i vozni park poboljšati, Slična nadanja u poboljšanje vojne protivpožarne opreme iznio je i Miodrag Vuksanović, načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore.

Da se nadamo da se tragedija neće zaboraviti i da će se konstanta viška privilegija i manjka brige o opštem dobru prekinuti. Međutim, ono što gledamo i u ovim danima ne sluti na dobro. Politički lideri su se, dok Crna Gora gori, presvađali oko tog odakle dolazi pomoć.

Podgorički odbor DPS-a kritikovao je vlast da primaju milostinju od Aleksandra Vučića – ,,koji se predstavlja kao spasitelj Crne Gore kroz slanje jednog helikoptera koji će pomoći u gašenju vatre”. Odgovorio je lider DNP Milan Knežević kritikujući dosadašnju podršku Alijanse u vanrednim situacijama navodeći da Crna Gora ne treba da ,,čeka NATO da pošalje čizme za levu nogu broj 36 i lutku na naduvavanje kao za vreme poplava 2010. godine”. Upisao se i predsednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović : ,,Da je NATO “protivpožarni aparat” ugasio bi onaj stravični i razarajući požar u Los Anđelesu kada je poginulo stotinu ljudi, a izgorelo na desetine i desetine milijardi dolara vrednosti”.

Uz sve ovo na društvenim mrežama gorjela je mržnja odakle su i ko su piromani, te ko je više i koliko pomogao, sad i kroz istoriju. Tu sliku uokvirilo je saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske da su u crkvama, u srijedu, održani molebani za kišu i suzbijanje požara u Crnoj Gori.

Nadajmo se da će sljedeće godine vatrogascima, vojnicima i dobrovoljcima i država, opremom, strategijom, organizacijom, pripremom,  priteći u pomoć kada požari ponovo buknu.

Požari u južnoj Evropi

Smrtonosna vrućina koja je zahvatila velike djelove Evrope stvorila je, kako kažu naučnici, ,,molotovljev koktel” klimatskih uslova koji podstiče širenje požara.

Šumski požari su se i u srijedu intenzivirali širom južne Evrope, a najmanje tri osobe su poginule u Španiji, Turskoj i Albaniji, prenosi Beta.

Situacija sa požarima u Albaniji i dalje je alarmantna sa 37 aktivnih požara širom zemlje i vanrednom situacijom nadomak grada Delvina, prenijeli su albanski mediji. Prema podacima sa platforme Zoom Earth, izgorjela površina u oblasti Delvine prelazi 100 kvadratnih kilometara, navode albanski mediji.

Premijer Albanije Edi Rama objavio je na Fejsbuku video snimak koji je snimio dron albanskog vazduhoplovstva, a koji prikazuje trenutak podmetanja požara.

,,Namjerno paljenje nije samo zločin, već i izdaja naše zemlje i budućnosti naše djece. Evo snimka namjernog paljenja koji su danas snimili dronovi vazduhoplovstva. Državna policija je na terenu kako bi privela pravdi svakoga ko se igra plamenom na zajedničkom posjedu. U međuvremenu, u ovim teškim vremenima globalnog zagrijevanja i požara koji pogađaju sve mediteranske zemlje, moraćemo da izjednačimo paljenje sa ubistvom u Krivičnom zakoniku”, napisao je Edi Rama.

Španski premijer Pedro Sančez izrazio je saučešće nakon smrti vatrogasca u teško pogođenom regionu Kastilja i Leon sjeverno od Madrida, gdje su hiljade ljudi privremeno raseljene. Vlada je podigla nacionalni nivo reagovanja na vanredne situacije, pripremajući dodatnu podršku regionalnim vlastima koje nadgledaju višestruke evakuacije i zatvaranje autoputeva.

U Portugalu, oko 700 vatrogasaca bori se sa požarom u oblasti Trancozu, na oko 350 kilometara sjeveroistočno od Lisabona. Do sada je u Portugalu ove godine izgorjelo oko 52.000 hektara šuma, što je za 10.000 hektara više od prosjeka za isti period u posljednjih 18 godina, navodi Evropski informacioni sistem za šumske požare, prenio je Rojters.

Požari su zahvatili i oblasti Kefalonije, Vonice i Zakintosa u Grčkoj, dok se nastavlja evakuacija ugroženih naselja, a u mnogim djelovima zemlje danas je na snazi visok rizik od novih požara.

„Naravno da su klimatske promjene jedan od ključnih razoga. Kada zagrijevamo našu atmosferu to znači da ona može da uzme više vode iz vegetacije, može više da osuši vegetaciju, a to onda jednostavno znači da ta vegetacije postaje lakše zapaljiva“, kaže Stefan H. Dor, profesor nauke o šumskim požarima na Univerzitetu u Svonziju.

Predrag NIKOLIĆ

Uglavnom, pozadina podizanja spomenika Pavlu Đurišiću ima i Vučićev potpis. Njegov jurišnici  okupili su se u Zaostru ne samo da testiraju snagu otpora u Crnoj Gori, već i da disciplinuju  redove ovdašnjeg srpskog sveta.  Za još jače udare

Pavle Đurišić je u Srpskoj pravoslavnoj crkvi siguran. Kao ikona. Gvozdenog ratnog zločinca, moćnog četničkog komandanta iz Drugog svjetskog rata, kog vrh SPC dugo slavi kao heroja, sada štiti i Temeljni ugovor koji je prije tri godine sa srpskom crkvom, uprkos snažnom protivljenju dijela javnosti, u ime vlade potpisao tadašnji v. d premijer Dritan Abazović.

Spomenik  Pavla Đurišića je prošlog petka sklonjen u crkvicu u Zaostru kod Berana, baš kako je koji sat ranije najavio mitropolit budimljansko nikšićki Metodije sa četničkog orgijanja u Zaostru. Tu je pod blagoslovom SPC i uz pristustvo pripadnika BIA postavljen spomenik ratnom zločincu uz intoniranje srpske himne. Tokom njegovog premiještanja u crkvu  fotoreporteri Vijesti i Pobjede, Boris Pejović i Stevo Vasiljević i novinar Vijesti Balša Rudović, uz nijemo posmatranje sveštenstva i policije u civilu,  psihički i fizički su do sada nezapamćeno maltretirani.

Metodije, čvrsto Vučićevo SPC krilo, očito ohrabren odredbom Temeljnog ugovora kojom je SPC faktički postala država u državi, jer policija mora da traži odobrenje crkve da bi ušla na njen posjed osim u slučajevima kada to nalažu razlozi hitnosti zaštite života i zdravlja ljudi, je  poručio: “Spomenik Đurišiću stavićemo u crkvu, pa nek dođu da je ruše”. Važnost te odredbe, koju je prije sklapanja Temeljnog ugovora osporavala stručna javnost, MPC je odavno prepoznala. Bvšem sudiji Ustavnog suda, Miloradu Gogiću, sada savjetniku predsjednika parlamenta Andrije Mandića, mitropolit Joanikije je uručio orden, uz zahvalnost što taj sud u toj stavci nije vidio ništa sporno.

“Ne trebaju da se junače nad nama po direktivama tih ‘građanskih’, uglađenih, umivenih, finih ‘evropejaca’, koji im daju naređenja i šalju ih ovdje“, kazao je mitropolit Metodije  tokom podužeg govora u Zaostru, u kom je u zvijezde kovao četničkog komandanta i ratnog zločinca i slao zapaljive poruke o navodnom neprijatelju komšiji koji jedva čeka da opet istrijebi srpski narod ako se ovaj ne bude „sabirao“.  Policija, i pored obaveze da oduzme spomenik  kao predmet izvršenja krivičnog djela, kako ukazuje stručna javnost, pustila je da bude unešen u crkvu. Navodno ih je u namjeri da nakon gotovo dva dana sruše spomenik spriječio silni Vladislav Dajković, funkcioner Glavnog grada i lider Slobodne Crne Gore, koji je zbog blokade puta policiji i inspekciji na putu ka Zaostru kažnjen tek prekršajno i novčano. Saša Mujović, gradonačelnik Podgorice, javnosti poznat i po fotografijama koje je sam dijelio, gdje se kupa u bazenu u obliku krsta, po ugledu na Putina, nije pominjao da bi Dajkoviću moglo biti ugroženo službovanje.

Pravnici smatraju da policija ima mogućnost da reaguje i konfiskuje spomenik Đurišiću, jer je Temeljni ugovor akt nižeg ranga od Ustava i zakona. Nema naznaka da će se to desiti. Ministar unutrašnjih poslova iz Demokrata  Danilo Šaranović nije se ni oglasio tim povodom. Kao ni funkcioneri njegove stranke zbog podizanja spomenika Đurišiću, ne računajući mlaku izjavu lidera Demokrata, potpredsjednika Vlade za bezbjednost Alekse Bečića nakon što su u Zaostru napadnuti novinari: „Umjereni građani, ne upadajte u zamke pojedinaca sa različitih strana“. Taj Bečićev  stav vidi se kao uobičajeno šurovanje  Demokrata sa SPC u Crnoj Gori. Ministarka kulture iz redova iste partije, Tamara Vujović na dan kad je gvozdeni Đurišić pod okriljem crkve i BIE  prijetio da naruši odnose u Crnoj Gori i uruši njene antifašističke temelje, izašla je na teren da obiđe spomenik Jusufu Čeliću, a onda i da po Petnjici traži nepostojeću ulicu Osmanu Rastoderu. Šaranovićevo ministarstvo nije utvrdilo ko su dva policajca u civilu koji su mirno posmatrali nasilje nad novinarima i fotoreporterima u Zaostru.

Podizanje spomenika oštro je osudio predsjednik države Jakov Milatović, dok je premijer Milojko Spajić jedini  pojedine religijske velikodostojnike označio kao inspiratore atmosfere u kojoj su napadnuti novinari i fotoreporteri. Iz premijerove partije podizanje spomenika osudio je i gradonačelnik Berana Đole Lutovac, te poslanik Miodrag Laković. Dio vlasti iz dijela bivšeg Demokratskog fronta, na čelu sa Andrijom Mandićem nije se oglašavao, iako su iz tih partija  zdušno podržavali i inicirali prethodne pokušaje da se u Zaostru podigne spomenik Đurišiću.  Podizanje spomenika i napade na novinare i fotoreportere glasno su osudili opozicija i civilni sektor, kao i delegacija EU u Crnoj Gori koja je oštro reagovala  nakon napada na novinare.

„Srpska pravoslavna crkva, moćna institucija u zemlji, često se slaže sa prosrpskim narativima, sukobljavajući se sa težnjama Crne Gore ka posebnom nacionalnom identitetu i integraciji u EU. Kratkotrajno podizanje Đurišićevog spomenika odražava ove stalne borbe oko istorijskog pamćenja, koje se često prelivaju u javni diskurs i, kao što se ovdje vidi, u nasilje“, izvjestio je tokom vikenda i briselski portal EUalive.

Za sada je zbog podizanja spomenikak krivično procesuiran samo Vladislav Dobrašinović, vlasnik imanja u Zaostru na kom se po ko zna koji put pokušava postaviti spomenik Đurišiću. Funkcioner Mandićeve  NSD i nekadašnji predsjednik SO  Berana Goran Kiković  je još prije devet godina tražio od tadašnje DPS vlade da finansira podizanje spomenika u Zaostru, saopštivši da „mi već imamo izliven spomenik Pavlu Đurišu za Zaostro”. Policija i Uprava carine sada  pokušavaju, kako su saopštili, da utvrde kako je spomenik stigao u Crnu Goru. Mogli bi, osim SPC da o tome  priupitaju i funkcionere NSD. Takođe, iako je grupa ostrašćenih maltretirala novinare i fotoreportere zbog toga je  pritvoren samo Danko Femić. Femić se na svojim društvenim mrežama hvalio  ranije fotografijama sa Metodijem.

Znatan  broj  onih koji su prepoznati na fotografijama iz Zaostra ima konekcije sa Mitropolijom, preko desničarskih udruženja, aktivnih tokom litija ili političkih događaja u kojima je navodno branjeno srpstvo. Neki od njih vode biznise, a  jedan dio ima različite  prekršajne ili druge prijave.

Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju otvorilo je predmet zbog poznatih poruka  mitropolita Metodija  u Zaostru. To tužilaštvo trenutno ima dva predmeta o njemu. Prethodni je otvoren u junu ove godine zbog poruka u manastiru Podmalinsko i još je u fazi izviđaja.  Isto tužilaštvo formiralo je predmet i protiv Vladislava Dajkovića.

Dok tužilaštvo izviđa mitropolita, njegova eparhija piše saopštenja u kom se Metodije predstavlja žrtvom progona, kao i svekoliko srpstvo. Pravnici i analitičari ukazuju da se u  tužilaštvo ne treba mnogo nadati. Ono je tokom ove, ali i tokom prethodne vlasti, izbjegavalo da reaguje na poruke govora mržnje koje su dolazile iz SPC. I kada su formirani predmeti, na kraju su odbacivani.

Mitropolit Metodije je u Zaostru  poručio da su prošla vremena za strah.   “Ne bojimo se mi više ni sile — nismo se ni ranije bojali, a pogotovo ne danas. Sile njihove, koja ni red na ulicama ne može da uvede, a došli da po brdima ruše spomenike najvećih srpskih vitezova. Oni su došli da ispune nečiju naredbu”, kazao je ovaj zaljubljenik u Đurišića, padobranstvo i skupe motore, kako ga nerijetko opisuju srpski opozicioni mediji.

Pitanje je –  čije je interese zastupao kada je u beranskom selu testirao stanje antifašizma u Crnoj Gori i njene institucije?  Metodije je u Zaostru bio vidno sam, bez podrške mitropolita crnogorsko primorskog Joanikija, takođe zaljubljenika u Đurišića, „heroja nepobjedivog karaktera“. Podizanje spomenika prošlo je  i bez redovnih učesnika četničkih prigoda i ranijih inicijatora podizanja spomenika iz bivšeg DF.

U slaganju profila mitropolita Metodija, nezaobilazan je njegov odnos sa  sprskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem.  Blisku vezu svježe izabranog drugog crnogorskog mitropolita i srpskog predsjednika posebno opisuje Orden Svetog Georgija Pobedonosca Prvog koji je Metodije u Beranama uručio predsjedniku Srbije, odnosno njegovom izaslaniku Milošu Vučeviću. Metodije je kazao da se tim ordenom pokazuje „jedinstvo srpskog naroda“.  “Sve one granice koje nas i sa istoka i sa zapada i sa sjevera odvajaju od naše braće i danas i ranijih vjekova, naši su preci umjeli da prelaze i poništavaju, da ih ne računaju ni u šta”, promovisao je i tada ideju sprskog sveta.

Beogradski Danas pisao je da su Metodijevu nagradu Vučiću “neki u crkvenim i političkim krugovima ocijenili kao znak približavanja aktuelnoj struji u SPC predvođenoj patrijarhom Porfirijem i episkopom bačkim Irinejem”. Isti list je ustoličenje Metodija kao drugog mitropolita u Crnoj Gori ove godine ovako okarakterisao: “U crkvenim krugovima niko nema dilemu da je to jedna od disciplinskih mjera protiv mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija (Mićovića), između ostalog i zato što nije popustio pritisku Patrijaršije da povuče potpis sa pisma protiv crkvenog vrijeđanja studenata u buntu”, navodi list ukazujući da Metodije za novu titulu nije ispunjavao “ni uslove novokomponovanog kanonski neutemeljenog titulara uvedenog 2024. u SPC”

Na sajtu MPC nema traga o zbivanju u Zaostru. Kao da se ama baš ništa ne dešava, mitropolit Joanikije je tog dana držao službu povodom Praznika svete Paraskeve, o čemu je MPC obavještavala javnost.

Vučićev potpis u Beranama primijećen je i preko Drine.  „Srpska služba stoji iza dešavanja u Beranama, cilj je da se zavade Joanikije i Metodije i nanese šteta Srbima u Crnoj Gori“, kazao je Nebojša Vukanović, poslanik u skupštini Republike Srpske.  To postaje jasno, precizirao je „kad se vidi da je tu Dajković i da je tu vladika Metodije“.

Portal In4s je objavio da je mitropolit Metodije u Zaostru nvodno  kazao Dajkoviću: “Svaka ti čast, ti si pravi narodni prvak. Hvala ti što si bio tu i sinoć i danas a ne kao ovi izdajnici”,.  To je moguće i Vučićeva poruka da bez potpune odanosti njemu lično, slavljenje starih četnika, nije dovoljno.

Vijesti su  objavile da je skupu u Zaostru prisustvovao Vladimir Janković iz Beograda, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član zemunskog klana i saradnik BIA.

Uglavnom, pozadina podizanja spomenika Pavlu Đurišiću ima i Vučićev potpis. Njegovi jurišnici  okupili su se ne samo da testiraju snagu otpora u Crnoj Gori, već i da disciplinuju  redove ovdašnjeg srpskog sveta.  Za još jače udare.

Sporno izjednačavanje Jusufa Čelića sa Pavlom Đurišićem

Dok je na Zaostru od strane SPC osveštavan spomenik osvjedočenom ratnom zločincu i četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, ministarka kulture i medija Tamara Vujović posjetila je selo Vusinje naloživši da se ukloni spomen obilježje Jusufu Čeliću,  a kog već ko zna koji put, kad zatreba, stranke srpskog bloka predstavljaju ratnim zločincem i saradnikom okupatora. Jusufa Čelića, nema na spisku  spisku ratnih zločinaca u SFRJ.

Vujović je saopštila je da je naložila “uklanjanje nezakonito postavljenog spomen-obilježja Jusufu Čeliću”, uz poruku da “nema izuzetaka, nema selektivne primjene, nema tolerancije”, izjednačavajući tako podizanje spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću pod okriljem SPC, sa spomen obilježjem Jusufu Čeliću u Vusinju. “ Ministarstvo kulture i medija će i dalje, u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove, lokalnim samoupravama, policijom i tužilaštvom, štititi kulturnu baštinu i istorijski integritet naše države”, saopštila je.

Polemika o Čeliću već je vođena u crnogorskom parlamentu prilikom izglasavanja Rezolucije o genocidu u Pivi i Velici, koju su inicirali poslanici Demokrata. Tada je poslanik Genci Nimanbegu  kazao da želi da demantuje poslanika Budimira Aleksića, jednog od najglasnijih u tvrdnjama da je Čelić bio ratni zločinac i saradnik okupatora.

“Jusuf Čelić se ne nalazi na spisku ratnih zločinaca u bivšoj Jugoslaviji, što pokazuju i dostavljeni podaci SUBNOR-u. Tvrdnja da je učestvovao u pokolju u Velici ne može biti istina, jer je on umro šest mjeseci prije pokolja u Velici”, kazao je tada Nimanbegu, predstavljajući podatke koje posjeduje, o čemu je, kako je kazao i ranije govorio.

Nimanbegu je kazao i  da je “general Mirko Krdžić imao samo lijepe riječi za njega”.

U jednoj od ranijih polemika, otvorenoj 2018, kada je takođe Budimir Aleksić osporavao spomen obilježje Čeliću, oglasio se predsjednik SUBNOR-a Zuvdija Hodžić. On je  kazao da SUBNOR nema podataka da se radi o ratnom zločincu. „ Koliko ja znam, i koliko sam čitao, Čelići su bili na strani partizanskog pokreta”, kazao je tada Hodžić, pozivajući se i na knjigu Mustafe Memića, u kojoj se navodi da je u Čerenima kod Jusufa i Mustafe Čelića, od januara do aprila 1944. bio sklonjen komandant Andrijevičkog partizanskog bataljona, major jugoslovenske vojske Mirko Krdžić, jer je bio bolestan i nije mogao da izdrži uslove života u zemunici.

Ove sedmice oglasio se i predsjednik Nacionalnog savjeta Albanaca Faik Nika, koji je ocijenio da “Kamer Čeljaj (Jusuf Čelić) nije bio saradnik okupatora, već uvaženi borac za slobodu svog naroda i mještana u Plavu i Gusinju”. Kazao je da  NSA posjeduje sasvim drugačije podatke i dokaze, “koji govore u prilog Jusufa Čeljaja kao branioca svoje zemlje i naroda, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost”.

U autorskoj emisiji Seada Sadikovića na RTCG ove sedmice objavljeno je svjedočenje Bogoslava Turkovića o tome kako je Čeljaj spasio njegovu porodicu i bratstvo Turkovića 1941. godine od fašista, te da i danas održavaju prijateljske veze sa porodicom Čeljaj.

Nakon podizanja spomenika Đurišiću, aktuelizovana je i priča o navodnoj ulici proglašenom  ratnom zločincu Osmanu Rastoderu u Petnjici. Mnistarka je pošla u Petnjicu da pronađe  ulicu. Ispostavilo se da takva ulica ne postoji.

Milena PEROVIĆ