Izdvojeno
ANKETA: Nakon Eskobara

Objavljeno prije
4 godinena
Objavio:
Monitor online
Kako vidite poruke američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara tokom posjete Crnoj Gori? Mogu li one doprinijeti reformama i raspletu političke krize?
ZARIJA PEJOVIĆ, ANALITIČAR
Pacifikacija ekstrema
Poruka američkog izaslanika je primarno upućena liderima na polovima političkog sistema. Ta poruka, po mom mišljenju, glasi da je korupcija isuviše atrofirala crnogorsko društvo kroz siromaštvo i slabljenje institucija. Odnosno, poruka glasi da se Crna Gora ne može vratiti u stanje prije referenduma, tačnije u 90-e godine, te da je rječnik šovinizma neprihvativ. Držim da su lideri kojima je poruka upućena, shvatili njenu ozbiljnost budući da su Sjedinjene Države moćan i djelatan politički subjekat. (Sjetimo se formiranja Haškog tribunala i sudbine „gospodara rata“ sa ovih prostora).
Na žalost SAD su kao i EU, da se poslužim eufemizmom slovačkog diplomate Miroslava Lajčaka, već dugo vremena „istupile riječju i djelom“ sa prostora zapadnog Balkana. Kao posljedica navedenog, u Crnoj Gori je u protekloj deceniji došlo do jačanja autokratije na jednoj strani i velikosrpskog nacionalizma na drugoj, koji su se međusobno „hranili” i održavali principom spojenih sudova. Pokušaj DPS-a i DF-a da stvore dvopartijski politički sistem, pretvorio se u svojevrsni „politikocid”, odnosno progon građanskog i intelektualnog sa političke scene. Upravo ovdje se nalazi slabost domaće političke scene, jer aktuelna vlada koja je trebala artikulisati politički centar, nema dovoljno rezultata i uspjeha koji bi joj dali legitimitet.
Nadam se da će SAD i EU promovisati možda ključnu riječ koja se čula prilikom posjete američkog izaslanika, a to je inkluzija. Za početak „pacifikacija“ ekstrema na političkoj sceni Crne Gore je značajan korak. Možda u odsustvu zaglušujućeg populizma, oni koji imaju što da kažu za dobrobit naroda Crne Gore dobiju više prostora.
LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Odloženo gašenje
Eskobar je dunuo u tinjajući plamen dimom zagušenog prostora političkog djelovanja koji je prijetio da uguši sve oko sebe i samu politiku. Duvanje je bilo znalački kontrolisano i dozirano tako da su ostali vitalni žišci na periferiji koji što entuzijastički, što optimistički, što oportunistički, što fašistički svjetlucaju iz svojih uglova čekajući. Izostaje centralni efekat. Sad je praznina i tišina, još se ne zna što će se desiti – da li normalna vatra, da li požar? Gašenje je odloženo.To budni, još više nadobudni ispunjavaju vlastitim preferencijama i interpretacijama a i konfabulacijama poniženi i poraženi. Po ustaljenoj navici onog koji se pita Predsjednik je konstatovao – konstuktivni politički dijalog je ključni za razvoj države uz deficit karakterističan za region u kojem živimo. Koje otkriće! Saglasje sa svih strana, što vlasti, što opozicije, što vladinih, što nevladinih, što naših, što njihovih, uz apsolutnu svjesnost svih koji o tome govore da je to nemoguće upravo zbog „deficita“ koji je smišljeno projektovan da uguši svaki politički dijalog a i dijalog uopšte. Ma šta god bio „deficit“, sa njim se hrane sve protuve i nasilnici u politici do dan danas i to se u ovom trenutku praznine nakon Eskobara jasno vidi. Žišci koji ne znaju što dijalog znači.
Na nama je da vodom gasimo i novu vatru palimo. Da mislimo iz egzistencijalne ugroženosti i da pravo na mišljenje branimo, to je jedina luč koja obećava u globalnom zagušenju političkog djelovanja.
GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Poruke će biti oštrije
Posjeta gospodina Eskobara i javno saopštene poruke mogu pomoći političkim subjektima u vlasti i opoziciji da razumiju poglede jednog od ključnih partnera Crne Gore u odnosu na budući razvoj naše zajednice i politiku koja može računati na podršku SAD-a. Jasno je naznačeno koje političke subjekte SAD smatraju partnerima u Crnoj Gori. O tim porukama vlast bi morala da vodi računa jer je Crna Gora izabrala da bude saveznik sa SAD i drugim državama NATO-a kao i da svoju politiku usklađuje sa stavovima EU, a ne bilo koje treće strane. Ignorisanje stavova partnerskih država u pogledu vrijednosti koje vlast treba da poštuje u svom djelovanju može dovesti do pogoršanja odnosa, smanjenja podrške (ekspertske, fiansijske itd…) razvoju države.
Poslate poruke se sigurno nisu svidjele svim političkim subjektima a neke reakcije (DPS-a i DF-a) pokazuju nespremnost da svoje djelovanje preispitaju i pokušaju se približiti, na vrijednosnoj ravni, drugim poltičkim subjektima.
DPS je dobio jasnu poruku, ali je pitanje da li u toj partiji ima hrabrih pojednaca koji smiju pokrenuti pitanje suštinskih promjena i izbor novog rukovodstva. DPS je, nakon 30 godina vlasti, izgubio izbore zahvaljujući predsjedniku partije i najvišim rukovodiocima, koji su stekli neobjašnjivo bogatstvo, zarobili institucije, koji su svoju bahatost kao „stil“ ponašanja prenijeli na mnoge mlađe partijske funkcionere koji su do 30. avgusta 2020. mislili da su budući vladari Crne Gore. Predsjednik DPS-a je postao najveći balast ovom političkom subjektu za uspostavljanje koalicionih odnosa sa partijama koje žele demokratizaciju crnogorskog društva na Ustavom utvrđenim principima.
Najavljene sankcije SAD-a za one poltičke lidere koji svojim djelovanjem urušavaju stabilnost regiona (zbog poltičkog djelovanja, nacionalizma, korupcije itd.) je upozorenje koje će možda biti shvaćeno na pravi način. Ukoliko ne bude skore reakcije i najave izbora novog rukovodstva i promjene politika onih koji nastupaju na nacionalistčkim (srpskim –crnogorskim) osnovama i onih koji su ukorijenili korupciju u naše društvo, može se očekivati još jasnija poruka za političke lidere. Svaka naredna poruka SAD biće gora i teža za one kojima je namijenjena.
OMER ŠARKIĆ, BLOGER
Đukanović i DF – problem
Posjetu Eskobara vidim kao znak da su SAD riješile da uzmu aktivno učešće u rješavanju stanja u Crnoj Gori i na Balkanu, koliko god se to nekome dopadalo ili ne. Očito je svima da nova većina ne funkcioniše, a da stara više nema podršku međunarodnih centara moći. Kako smo očito nesposobni da sami rješavamo probleme, tutorstvo sa strane nam je izgleda neophodno. Od samih poruka koje je poslije sastanaka prenio Eskobar i Američka ambasada, zanimljivije mi je da je posjeta trajala puna tri dana – što je neubičajno, a da je završni sastanak Eskobar upriličio sa liderom URA-e Abazovićem, koji očigledno postaje favorit međunarodne zajednice, što u domaćem kontekstu podrške glasača može biti mač sa dvije oštrice.
Kao glavne poruke te posjete sam vidio da je DPS-u i cjelokupnoj javnosti otvoreno dato do znanja da međunarodni faktor na Đukanovića više ne računa, kao i da DF vidi kao glavni problem u aktuelnoj većini, nerpihvatljiv za bilo kakvu ozbiljniju participaciju u Vladi. To je bio i diplomatski odgovor njihovim liderima koji su uporno ponavljali priču da se Zapad ne protivi njihovom ulasku u izvršnu vlast, već da je to (izmišljena) priča Krivokapića i Abazovića. Čudna mi je „bezrezervna“ podrška američke administracije aktuelnoj vladi i premijeru, uz napomenu da se od nje očekuje da nastavi sa „afirmacijom Crne Gore kao suverene države, koja će biti inkluzivna“. Koliko je inkluzivna aktuelna vlada najbolje pokazuje statistika po kojoj su iz namještenja po „dubini“ i u samoj vladi pripadnici manjinskih naroda prosto eliminisani, zbrisani, nema ih – osim na nivou statističke greške. Međutim, osim javnih poruka, one koje su tajne, saopštene u četiri oka, ne znamo. O njima samo možemo nagađati. Moje nagađanje je da je prenijeta poruka da bi Americi i Zapadu bila prihvatljiva manjinska vlada koju bi podržao DPS, ali bez Đukanovića i najbližeg mu okruženja, ako se aktuelna pokaže i dalje nefunkcionalnom i nastavi sa dosadašnjim kleronacionalizmom.
DEJAN MILOVAC, MANS
Početak značajnijeg prisustva SAD
Smatram da posjeta američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara, te poruke koje je poslao tokom sastanka sa crnogorskim zvaničnicima, posebno one koje se odnose na vladavinu prava i borbu protiv korupcije, označava početak značajnijeg prisustva SAD-a u ovom dijelu Evrope, ali i daleko konkretnija očekivanja kada su u pitanju rezultati u sprovođenju ključnih reformi. Vidjeli smo da su svi politički akteri poruke Eskobara doživljeli na svoj način, ali mislim da ono što ne možemo da sporimo i tumačimo u skladu sa pojedinačnim partijskim interesima, jeste jasno iskazana spremnost za partnerstvo sa svima onima koji ne prave bilo kakve kompromise kada je borba protiv korupcije u pitanju.
Vjerujem da će u tom smjeru biti i naglašena očekivanja od nove vlasti, te da uz konkretnu podršku američke administracije ostaje vrlo malo izgovora da nakon 30 godina vlasti DPS-a, Crna Gora konačno ne zakorači u prave reforme.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
LILI TRAUBMAN, ŽENE U CRNOM-IZRAEL: Teško mi je da prihvatim da su tolike vlade nezainteresovane za Gazu

Objavljeno prije
3 danana
18 Jula, 2025
U Haifi, i muškarci i žene svakodnevno protestuju protiv rata. Tu se jednom nedjeljno održava i zajednički protest Jevreja i Palestinaca, protiv rata i genocida. Ti su protestanti izloženi stalnoj represiji. Neki od Jevreja se politički izjašnjavaju kao Palestinci. Oni su oštri anticionisti. Svake subote u mnogim mjestima traži se povratak talaca, ali i protestuje protiv rata. Ima dosta činova konkretne solidarnosti sa Palestincima, skupljanja novca. Doniram novac svakog dana
Lili Traubman ima i sama svoju veliku „egzodus“ priču. U Izrael je došla iz Čilea gdje je rođena, zbog opasnosti da kao-radikalna ljevičarka (članica radikalno lijevog pokreta MIRA), strada u čistkama vojne hunte Augusta Pinočea. Sa njom je bježala i njena šestomjesečna kćerka. Kako je rekla, mislila je da će se brzo vratiti natrag…
Njen otac-član Komunističke partije Čilea i visoko pozicionirani član vlade Salvadora Aljendea, bio je uhapšen i mučen do smrti. „ Moja porodica je porijeklom iz današnje Češke. Bili su buržuji-industrijalci, drugi po snazi u Češkoj. To je majčina porodica Cvorovic. U Češku su došli u 16. veku, izgleda iz vaših krajeva…Majka moje majke-moja baka, iz porodice je Kafka. Moji roditelji su sa svojim roditeljima pobjegli u Čile od nacizma. Otac se vratio u Evropu, u Veliku Britaniju, da se bori protiv fašizma. Postao je narodni heroj…“
MONITOR: Vi ste dugogodišnja aktivistkinja protiv okupacije Palestine, sada i protiv genocida u Gazi, djelujete u izraelskim Ženama u crnom…Ko su sve oni koji danas pružaju otpor politici Benjamina Netanjahua?
TRAUBMAN: Ima danas dosta grupa koje pružaju otpor na različite načine i sa različitim motivima. Neki govore kao majke koje ne žele da njihovi sinovi umiru na ratištu. Uvedeno je produženje trogodišnjeg perioda služenja vojnog roka, za još četiri meseca. Neki vojnici su zbog toga lomili sebi noge i ruke. Juče sam pročitala da je to produženje ukinuto…To je upravo zbog velikog pritiska dela društva. Mnogi su ogorčeni na činjenicu da ultra-ortodoksni Jevreji ne moraju da služe vojni rok. Traži se donošenje zakona o tome, jer se to- do sada, praktikovalo kao običajno pravo. To je izazvalo pobunu predstavnika ultraortodoksnih grupacija u Izraelskom parlamentu, Knesetu.
Ima i žena koje protestuju sa fotografijama mrtvih sinova. Ja nisam nikad protestovala kao majka, ali sam –ovog puta, to učinila…To znači da se ne traži samo povratak talaca, ali to ne znači i da se traži oslobađanje zatvorenih Palestinaca. U protestima ispred vojnih baza, žene nose velike formate fotografija palestinske dece koja su ubijena. One tako pokazuju pilotima aviona ko su i kako izgledaju žrtve njihovih napada…Tako se oni mogu „pogledati u ogledalo“, kao što je ŽUC u Srbiji to zatražio povodom 30 godina od genocida u Srebrenici. Imamo ambiciju da se sakupi onoliko žena koliko je ubijeno palestinske dece-blizu 20.000, sa njihovim fotografijama, iz vremena pre rata…
U Haifi, i muškarci i žene svakodnevno protestuju protiv rata. Tu se jednom nedeljno održava i zajednički protest Jevreja i Palestinaca, protiv rata i genocida. Ti su protestanti izloženi stalnoj represiji. Obavezno ih hapse i drže u pritvoru najmanje po nekoliko dana. Neki od Jevreja se politički izjašnjavaju kao Palestinci. Oni su oštri anticionisti. Svake subote u mnogim mestima traži se povratak talaca, ali i protestuje protiv rata. Ima dosta činova konkretne solidarnosti sa Palestincima, skupljanja novca. Doniram novac svakog dana…
MONITOR: Pričali ste i o građanskom otporu u svakodnevnim, „trivijalnim“ situacijama…
TRAUBMAN: Ja, recimo, protestujem i dok kupujem namirnice u supermarketu. Cene su sve više. Kažem to glasno, uz komentar da je to zbog Netanjahuovog rata. Kažem to prodavačici, drugi slušaju-neki se slažu, neki su uzdržani…Koristim svaku priliku da budem naročito ljubazna sa Palestincima u javnosti. Šoferi u Izraelu su, uglavnom, Palestinci. Uvek se ponašam izrazito ljubazno prema njima…Smatram da je to važno, ta javna humanizacija ljudskih odnosa…Važni su i ti mali činovi otpora. Recimo, ne kupujem proizvode iz doseljeničkih jevrejskih naselja, sa palestinske Zapadne obale.
MONITOR: U Izraelu postoje i prigovarači savjesti među Jevrejima, ali i „snalaženje“ rezervista da ne idu u rat…
TRAUBMAN: To su mladići od kojih su neki bili u zatvoru, a neki bi trebalo tek da odu. Neki to rade otvoreno. Pored dezertera ima i dezerterki…Otvoreno odbijaju da idu u vojsku. Oni su moji heroji…Postoje i „sivi pregovarači“-uglavnom rezervisti. Dovijaju se na razne načine da ne bi otišli u rat. Da bi izbegli vojni sud, pokušavaju da pribave lekarska opravdanja, tvrde da imaju smrt u porodici i slično.
MONITOR: Da li im ljekari, u stvari, pomažu?
TRAUBMAN: Ne znam da li su lekari „saučesnici“ u tome, ali se uglavnom smatra da su u pitanju PTSP pacijenti,već oboleli od postraumatskog sindroma. Ima ih na hiljade…
MONITOR: Već na početku rata bilo je nezadovoljstva među generalima. Joav Galant-bivši ministar odbrane koji je zajedno sa Netanjahuom optužen pred MKS, suprotstavio se ideji Premijera da Izrael Gazu sam stavi pod svoju vojnu i civilnu kontrolu. Neki su tvrdili da je bilo i indicija da će Hamas napasti?
TRAUBMAN: Ima informacija da se debatuje u Generalštabu o tome kakav je uopšte cilj ovog rata, da će njegov nastavak dovesti u veliku opasnost izraelske vojnike. Pominje se-u tom kontekstu, general Ejal Zamir…
MONITOR: Da li su rat i genocid u Gazi povećali distancu između Palestinaca u Izraelu, kojih ima oko dva miliona, i izraelskih Jevreja?
TRAUBMAN: Uvećana je distanca. Jako je poraslo nepoverenje između Palestinaca i Jevreja u Izraelu. To je najviše zbog državne propagande protiv Palestinaca. Jedna čuvena palestinska pevačica u Izraelu, morala je da napusti zemlju zbog velike kampanje koja se vodila protiv nje. Mnogo Palestinaca je bilo uhapšeno zbog postova na Fejsbuku. U državnim medijima to se stalno ponavlja, da bi demonizovali Palestince…Jedino su objektivni- novine Harec i TV13. Ova TV je veoma gledana. Pokušali su da je ukinu, ali nisu uspeli-zbog velike gledanosti. To je privatna TV kuća, ali je besplatna.Veoma je kritična prema državnoj politici. Na njoj nastupaju i desničari kojima smeta nedemokratičnost. Oni su inteligentni ljudi koji su protiv rata, protiv dehumanizacije Palestinaca.
MONITOR: Ko su ti desničari?
TRAUBMAN: Nisu članovi opozicionih partija. Nisu ni njihovi aktivisti. Neki od njih su bivši članovi jedne struje vladajućeg Likuda. Među njima ima i sinova i kćeri čuvenih „očeva Likuda“-kao što je Menahem Begin. I Begin smatra nedopustivim ovo što radi Netanjahu.
MONITOR: Vidimo da sadašnjoj vlasti u Izraelu, Trampove SAD ne prestaju sa davanjem podrške dok je EU veoma pasivna.?
TRAUBMAN: Samo nekoliko država Evropske unije su zaista zabrinute zbog onog što se dešava u Gazi. Posebno se tu ističe Španija. Države i njihove vlade su jako oportunističke. Vrednuju, uglavnom, svoje geopolitičke interese. Ja sam time veoma razočarana. Teško mi je da prihvatim da su tolike vlade neme i nezainteresovane.
MONITOR: Međunarodni krivični sud (MKS) je na potjernice stavio Benjamina Netanjahua i Joava Galanta, bivšeg ministra odbrane Izraela. Tužbu protiv njih je pokrenula Južnoafrička republika. Zar to nije pomoć protivnicima izraelskog režima?
TRAUBMAN: Ali, tu se sada ništa ne dešava. Da bi Netanjahu u aprilu posetio Mađarsku, ta država je objavila da se povlači iz Međunarodnog krivičnog suda. Oni mogu da idu gde god hoće. Nije lako dostići ni međunarodnu pravdu…
Smatram da postoje neke šanse za opoziciju Netanjahuu
MONITOR: Jedno vrijeme je stranka Ješ Atid (Budućnost postoji) liberala Jaira Lapida važila kao snažna opozicija..Kakva je pozicija i snaga opozicije Netanjahuu?
TRAUBMAN: Lapid je u svoju sekularnu partiju doveo inteligentne ljude, ali on ne može da ide dalje od toga…Većina iz njegove partije ozbiljno počinje da naginje ka desnici. Ajman Ode iz Komunističke partije je predložio razgovor šefova opozicionih partija. Pokušali su da ga izbace iz Kneseta, a Lapidova partija nije bila ni za ni protiv toga. To je nekad bila velika partija, uvijek antiratna…
Ja smatram da postoje neke šanse za opoziciju. Recimo, koalicija komunista i demokrata. Mogli bi im se pridružiti i djelovi drugih partija, pa i iz Lapidove Ješ Atid. Ako bi se udružili i ako bi Palestinci za njih glasali, dobili bi oko 30 od ukupno 120 mjesta u Knesetu. To jeste važno. Sem toga, bivši šef Generalštaba, Gadi Ajzenkot-koji se izražavao kao levičar, jedno vrijeme je bio i sa Benijem Gancom. Sada je napustio Gancovu partiju ali se nije pridružio nijednoj drugoj. On bi, sigurno, donio dosta glasova. Njegov sin i nećak su umrli u Gazi. On je humana osoba…
Bogate arapske zemlje su glasnogovornici Izraela
MONITOR: Egipat je primao samo bolesne i djecu, a druge arapske zemlje nijesu pokazale volju da pomognu na konkretniji način. Tramp je od Saudijske Arabije dobio ugovore na 600 milijardi dolara investicija u SAD, a Katar je hteo da mu pokloni najmoderniji „predsjednički“ avion…A za Palestince se priprema neka vrsta ogromnog geta u porušenom gradu Rafi…Kako gledate na odnos arapskih zemalja prema stradanju Palestinaca u Gazi?
TRAUBMAN: Egipat je primio dosta ljudi. Ipak se oni drugačije ponašaju prema Palestincima. Ne može se govoriti o arapskim državama. Oni su Palestince uvek doživljavali kao prijetnju. Jer su od njih obrazovaniji, demokratičniji…Uvek su bili krajnje licemjerni. Bogate arapske zemlje-kao šti su Ujedinjeni Arapski Emirati su glasnogovornici Izraela. Jasno je da Izrael u tim odnosima ima velike ekonomske interese. Sa druge strane, Katar je u koferima nosio novac Hamasu, u Gazu. Mi smo mislili da ti katarski koferi idu direktno u Gazu, ali se sada govori da su išli preko izraelske vlade…Nešto tog novca se, naravno, usput „gubilo“. U našoj vladi ima i ministara hedonista…Bojim se kapaciteta obavještajnih službi, Izrael pomaže arapskim zemljama da podignu nivo svojih bezbjednosnih službi. Sa druge strane, Izrael napada i Siriju i Jordan. U Siriji pokušava da pomogne Druzima da bi posvađali sirijsko društvo, koje ima mnogo etničkih zajednica. Druzi inače žive u Siriji, Izraelu i na okupiranoj Golanskoj visoravni, a većina ljudi na Golanskoj visoravni je protiv Izraela. Zajednica Druza koji žive u Izraelu je dio oružanih snaga Izraela. Tako je iz interesa a ne patriotizma. Najvažnije za Izrael je da podijele te etničke zajednice-iako kažu da im samo pomažu. Pročitala sam da je, ovih dana, bio sukob Druza i pustinjskih Beduina, sa oko 37 mrtvih. Izrael želi da Sirija ne bude država, a bila je najsekularnija na tom području. Ja ne znam šta će se desiti, ali mislim da je jako važno da pratimo Siriju. Postoji nada da će to ponovo biti zajednička država. Kad bi se ujedinili, mislim da bi to bila jaka država. Poslije Šestodnevnog rata, nikad više nije bilo napada Sirije na Izrael. To je bila najsigurnija granica.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari

Državna preduzeća u Crnoj Gori, uz decenijama gomilane probleme i dodatni teret modela raspodjele vlasti po dubini , odnosno talas zapošljavanja zaslužnih članova partije, simpatizera i svojti, sve vidljivije pokazuju znake ozbiljne slabosti
Skupština akcionara Crnogorske plovidbe (100 odsto u državnom vlasništvu) prihvatila je Vladin zahtjev i potvrdila odluku o hitnoj prodaji oba broda u vlasništvu kompanije. Kotor i 21. maj promijeniće vlasnika i zastavu (a vjerovatno i imena), potvrdio je Jovan Šćekić, državni sekretar u Ministarstva pomorstva, kog je Vlada zadužila da zastupa državu na ovonedjeljnoj Skupštini akcionara kotorske kompanije.
Prethodno je ministar Filip Radulović ustvrdio da prodaja brodova nije samo logičan, nego jedini potez koji je ostao. “Zakoni su takvi da više nema pomoći države. I zbog toga smo donijeli odluku da stavimo ta dva broda na prodaju. Ideja je da se sačuva što se sačuvati može”, kazao je ministar.
Šta se to “sačuvati može”, nije znao da kaže Vladimir Tadić, izvršni direktor Crnogorske plovidbe u kojoj je zaposleno devet lica (angažovani mornari nijesu na popisu stalno zapošljenih). “Imali smo sistem koji nije funkcionisao. Nema svrhe da se ostavi jedan brod da plovi, jer to ne bi moglo da podmiri troškove. Vidjećemo šta će Vlada kao vlasnik na kraju odlučiti, ne znamo da li će biti neko restrukturiranje”, kazao je Tadić Pobjedi. Potvrđujući da se brodovi ne prodaju zbog lošeg stanja, već nedostatka novca. Odnosno, lošeg upravljanja kompanijom.
“Sve tehničke neispravnosti na brodu su riješene, na osnovu toga imamo zeleno svjetlo da isplovimo, ali ne možemo zbog dugova. Zato je donijeta odluka da se stavi zaloga na brod Kotor, kao garancija da će dugovi biti izmireni. Uključili su se advokati i osiguravajuća društva”, kazao je Tadić.
Povodom odluke o prodaji brodova, nijesu se oglašavali iz Barske plovidbe. Imali su dobar razlog. Po nalogu vlade, Barani su proljetos sa Kotoranima potpisali ugovor o poslovno tehničkoj saradnji vrijedan milion eura. Tim ugovorom je predviđeno da Barska od Crnogorske plovidbe uzme brodove u zakup, dok bi Kotorani dobijeni novac iskoristili za isplatu dugova pomorcima, dobavljačima i Prvoj banci (kredit od 400.000 eura dospio je na naplatu zbog neažurnosti Vlade, koje nije potvrdila dogovor o produženja roka za vraćanje kredita). “Na taj način Crnogorska plovidba se spašava od stečaja, niko od zaposlenih neće ostati bez posla, niti ćemo izgubiti brodove vrijedne 30 miliona eura, za koje je posljednja rata banci isplaćena u januaru”, pohvalio se sredinom maja ministar Radulović. Dva mjeseca kasnije – “više nema pomoći”.
Prije ovonedjeljne Skupštine akcionara Crnogorske plovidbe koja, praktično, znači upokojenje te kompanije, oglasilo se Udruženje pomorskih kapetana Crne Gore (UPKCG), zahtijevajući od premijera Milojka Spajića da hitno smijeni ministra pomorstva. UPKCG ocjenjuje da odluke ministra Radulovića “direktno ugrožavaju brodarsku industriju, međunarodni ugled Crne Gore i bezbjednost pomorske plovidbe”. Potom se navode ključne greške i promašaji: postavljanje nestručnih kadrova na najodgovornija mjesta u sistemu, od Ministarstva do čelnih pozicija u pomorskim kompanijama; izbor nekompetentnih kompanija i osoba bez pomorskog znanja za izradu programa restrukturiranja Crnogorske plovidbe; nejasan status brodova i onoga ko upravlja njima.
Kao “vrhunac pogubne politike“ iz Udruženja potenciraju odluku o prodaji brodova, podsjećajući da su u pitanju relativno novi (izgrađeni 2012.) i nedavno otplaćeni brodovi, koji su “u narednim godinama trebalo da počnu da donose profit državi”.
Potpisnici pisma UPKCG insistiraju da je “ministar Radulović upozoren na sve posljedice, ali je ignorisao struku. Sada snosi odgovornost za gašenje Crnogorske plovidbe, koja je nekad bila simbol pomorske moći naše države (nekadašnja Jugooceanija)”, uz zaključak da je „pomorstvo stvaralo država i stručni ljudi, a sada ga gase politika i nestručnost“.
Apelu za smjenu ministra Radulovića pridružilo se i Udruženje saobraćajnih inženjera i tehničara Crne Gore. “Ovo je krajnji momenat da se nešto preduzme u cilju spašavanja onog što se još može spasiti”, navodi se u saopštenju koje je potpisao izvršni direktor Udruženja Nenad Babić. “Neko ko je imao priliku, a nije ništa uradio, sigurno ne bi trebao da ima više podršku Premijera, i morao bi pod hitno da bude smijenjen, te naravno da snosi odgovornost za stanje resora kojim je rukovodio. Brod Kotor je samo slika stanja saobraćajnih preduzeća, prvenstveno željeznice, naših luka i brodarskih kompanija, a takvom stanju je u mnogome doprinio ministar Radulović”.
Loše vijesti stižu i sa drugih strana.
Ono o čemu se, nezvanično, govori mjesecima pa i godinama, uskoro bi moglo dobiti i zvaničnu potvrdu: Željezara u Nikšiću neće proizvoditi čelik- još uvijek, ako će ikada više – pošto je aranžman sa “švajcarskom” kompanijom 8B Capital u vlasništvu Igora Šamisa propao. Zakupac, prema još uvijek nezvaničnim potvrdama iz EPCG i Ministarstva energetike i rudarstva, nije ispunio nedavno obećanje i uplatio makar dio duga za zakup Čeličane i Kovačnice, koji se trenutno procjenjuje na 650-700 hiljada eura. A sve po ugovoru o 50-to godišnjem zakupu koji je potpisan prije godinu dana.
“Kompanija 8B Capital je pokazala veliku upornost da upravlja pogonima u Željezari i ja svim srcem želim da makar dio te upornosti pretoče u značajan i vrijedan poslovni rezultat. I to će biti dovoljno za kvalitet i napredak Elektroprivrede i ekonomiju Crne Gore”, kazao je na potpisivanju ugovora o zakupu tadašnji ministar energetike Saša Mujović. “Ispunjen sam zadovoljstvom i ponosom što jedan veliki trud ostaje iza nas, ispunjen nadom da će ovaj ugovor donijeti dobro. Međutim, imam i određenu dozu opreza jer su prethodne privatizacije ovog kolektiva bile ne toliko uspješne, makar ne u onoj mjeri u kojoj smo mi priželjkivali”.
Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora EPCG koja je u njegovom mandatu postala vlasnik Željezare (20 miliona eura + trošak nezarađenih plata) mudro ćuti. Kao da nije bio jedan od glavnih promotera i protagonista tog posla. Ima “njegova” EPCG dovoljno problema i pored kupovine Željezare i, već višegodišnje, isplate zarada tada zatečenim i novozapošljenim radnicima. Od ekstremnog pada profita u matičnoj EPCG, pored toga što se dio troškova zarada knjiži kao investicije, očiglednog finasiranja političkih obećanja njegove NSD resursima EPCG (nepotrebno zapošljavanje, neracionalne subvencije i sponzorstva), do sve glasnijih upozorenja na nesvrsishodnost postojanja i nezakonito poslovanje ćerke firme EPCG –Solar gradnja.
Državna revizorska institucija (DRI) dala je negativno mišljenje na finansijski izvještaj i pravilnost poslovanja Solar gradnje za 2024. godinu. Prethodno je sprovedena revizija kojom su utvrđena “materijalna i prožimajuća pogrešna prikazivanja i odstupanja od zakonskih i podzakonskih propisa”. Zbog toga su, kako su saopštili iz DRI, Izvještaj o reviziji dostavili Odboru direktora Solar gradnje, Elektroprivredi CG kao osnivaču, Ministarstvu finansija, Odboru za ekonomiju, finansije i budžet Skupštine Crne Gore i Vrhovnom državnom tužilaštvu (VDT).
Ako smo pažljivo pratili, reakcija na taj postupak stigla je, za sada, samo iz VDT. Saopštili su da im materijal iz DRI još nije stigao.
Uskoro bi se, na istoj adresi (VDT), mogao naći još jedan državni projekat prvog reda: ugovor o koncesiji za aerodrome u Podgorici i Tivtu. Taj posao nije završen ni šestu godinu, ali su se svim onim što je novoformirana Tenderska komisija postigla od proljetos, ispunili uslovi da se započeto produži. Nakon Ministarstva saobraćaja i Vlade, pred sudovima. Domaćim i međunarodnim.
Potencijalne žalbe najavili su, za sada, dva od tri ponuđača zainteresovana za koncesiju. Istovremeno, putnici iz Crne Gore putuju preko Tirane i Beograda, a ovdašnja turistička privreda trpi zbog nemogućnosti gostiju da dođu u Crnu Goru. A država zbog manjka prihoda.
Kad smo kod turizma, nedavno je proslavljen mali ali izuzetno neslavan jubilej. Grad hotel Sveti Stefan, jedan od turističkih simbola nekadašnje SFR Jugoslavije pa i cijelog Mediterana, ostao je zatvoren petu sezonu. Pokazale su se preuranjene optimističke najave iz aprila da će elitni hotel biti otvoren ovog ljeta. Upućeni su (portal investitor.me) čitaocima ponudili i detalje sporazuma koji je čekao “samo” da ga parafiraju u Vladi. Dogovor, pisali su, postignut uz posredovanje Novaka Đokovića i mogućnost da se on uključi u taj posao, predviđao je da: Vila Miločer, Aman SPA i restoran Olive budu otvoreni najkasnije 45 dana od potpisivanja sporazuma; Plaže Sveti Stefan Istok, Zapad i Kraljeva plaža budu otvorene do 75 dana, a ostrvo Sveti Stefan najkasnije 105 dana od potpisivanja ugovora. Istovremeno, zamrznula bi se arbitraža u Londonu. Za početak, na šest mjeseci.
Od svega navedenog ostala je – arbitraža. I mogućnost da Crna Gora pretrpi i znatnu finansijsku štetu, bude li proglašena odgovornom za nepoštovanje ugovora o zakupu Svetog Stefana.
Umjesto priče o tome trebaju li elitni (državni) hoteli na primorju da budu otvoreni pet, osam ili 12 mjeseci godišnje, mi tražimo krivca za zapuštene plaže bez zakupaca. Dok se Morsko dobro i lokalne samouprave spore oko preuzimanja odgovornosti i nadležnosti za (ne)učinjeno. Što goda da se utvrdi – strani posjetioci teško da će imati razumijevanja za domaće šlamperaje. Bilo da je njihova posljedica nemar, neznanje ili, a ni to ne treba isključiti, loša namjera prema Crnoj Gori i njenim resursima.
Da li bi odgovorna i verzirana vlast tek tako prešla preko spoznaje da nekadašnji ponos crnogorske poljoprivrede, Plantaže AD, preživljavaju prodajući zemljište i preprodajući tuđa vina!? Ili da u zemlji koja je najvećim dijelom pod šumama, nemamo primjenjljiv zakon o šumarstvu. Dok uvozimo drvene gajbe za pakovanje voća…
Državna preduzeća u Crnoj Gori, uz decenijama gomilane probleme i dodatni teret modela raspodjele vlasti po dubini, odnosno talas zapošljavanja zaslužnih članova partije, simpatizera i svojti, sve vidljivije pokazuju znake ozbiljne slabosti. Negdje se stanje može popraviti, negdje ne . Kratkoročnim poslovnim potezima (prodaja brodova, zemljišta, davanje u koncesiju) pokušava se stvoriti lažna slika uspjeha. Dok neko od povjerilaca ne podnese zahtjev za uvođenje stečaja.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
NASTAVLJENI OBRAČUNI DVA NAJOZLOGLAŠENIJA KRIMINALNA KLANA: Bez naznake kraju rata

Objavljeno prije
3 danana
18 Jula, 2025
U ratu dva ozloglašena kriminalna klana tokom prethodnih 16 godina ubijeno je više od 70 osoba među kojima su bile i one koje su slovile za vođe. To krvavi obračun nije zaustavilo, a poslednje likvidacije potvrdile su ne samo da ubistva neće prestati već sa su bezbjednosne strukture nemoćne da ih zaustave
Ubistvo Podgoričanina Igora Nedovića (29), koji je operativno važio za osobu blisku kavačkom kriminalnom klanu, potvrda je bezbjednosnom sektoru da rat dva najozkoglašenija kriminalna klana koji traje još od 2014.godine – nije okončan. I da ono što nadležni preventivno preduzimaju nije dovoljno da se krvavi niz surovih likvidacija okonča ili smanji broj žrtava.
Nedović je ubijen u srijedu oko 13.30 časova, ispred svoje porodične kuće u naselju Stara varoš. Prema video snimku koji je samo par sati nakon ubistva počeo da kruži društvenim mrežama, ubica je prišao Nedoviću dok je pričao sa muškom osobom na motoru i počeo da puca u njega. Muškarac na motoru je pobjegao, a Nedović pao u neposrednoj blizini. Na snimku se vidi i da se i dalje, makar zvanično, neidentifikovani ubica, kada je primijetio da Nedović daje znakove života, vraća i ponovo puca u žrtvu, nakon čega bježi u nepoznatom pravcu.
S teškim povredama Nedović je prevezen do Kliničkog centra Crne Gore, ali su napori ljekara da ga spasu bili uzaludni. Dok je ljekarska borba trajala, iz Uprave policije je stiglo zvanično saopštenje o tome da je u skoro samom centru Podgorice došlo do pucnjave u kojoj je teške povrede zadobila jedna osoba.
„Oko 13.30 časova u podgoričkom naselju Stara varoš, u ulici Gojka Radonjića, u blizini porodične kuće I.N. došlo do upotrebe vatrenog oružja, kojom je prilikom ovo lice zadobilo teške tjelesne povrede. Nakon ukazivanja ljekarske pomoći on je podlegao povredama u Kliničkom centru Crne Gore. Službenici Regionalnog centra bezbjednosti „Centar“, te Sektora za borbu protiv kriminala, uz aktivnu podršku drugih organizacionih jedinica Uprave policije, a u koordinaciji sa Višim državnim tužilaštvom u Podgorici preduzimaju izviđajne mjere i radnje na rasvjetljavanju ovog krivičnog djela, identifikaciji i lociranju izvršioca“, saopšteno je iz Uprave policije.
Vrh Sektora bezbjednosti nije se ovim povodom obratio javnosti, iako to uvijek čini , mnogobrojnim saopštenjima, nakon što se izvede neka od akcija hapšenja. Nakon surove likvidacije Nedovića ostali su nijemi. Iz Uprave policije predočili su da je riječ o teškom i složenom krivičnom djelu i zamolili javnost za razumijevanje kada je u pitanju izvještavanje. U saopštenju su izostavili da podsjete i ponove ono što su tvrdili sredinom maja kada je u Nedovića je pucano dok je sjedio u jednom ugostiteljskom objektu u Siti kvartu.
Tada, nakon identifikovanja počinilaca krivičnog djela nijesu krili da se, na osnovu operativnih i obavještajnih analiza, zaključuje da je pokušaj ubistva Nedovića posljedica djelovanja suprostavljenih organizovanih kriminalnih grupa. Ako su bezbjednosne službe znale da je Nedović meta suprostavljenog kriminalnog klana, što su tim povodom preduzeli ?
Nakon što je ubica u Nedovića ispalilo više od desetak hitaca, intezivirali su potragu za osobom za kojom mjesecima tragaju zbog pokušaja ubistva. Naši sagovornici tvrde da postoji osnovana sumnja da mlađi Podgoričanin, kojem dva mjeseca ne mogu da uđu u trag, ima veze sa likvidacijom Nedovića.
Samo dan prije ubistva Nedovića, u centru Barselone ubijen je muškarac čiji identitet sa sigurnošću nije utvrđen, ali se na osnovu do sada prikupljenih podataka vjeruje da je riječ o Cetinjaninu Filipu Kneževiću koji takođe, u policijskim evidencijama važi za pripadnika kavačkog kriminalnog klana.
Pucnjava se, nkako javljaju mediji u Španiji, dogodila u utorak oko 16 i 25 u pješačkoj zoni u Ešampleu. Napadač je prišao žrtvi sa leđa i ispalio više hitaca u njega. Kako prenose tamošnji mediji, žrtva je zadobila četiri rane, u glavi i grudima, i preminula je na licu mjesta.
Očevici, kako javljaju tamošnji mediji, tvrde da je napadač hladnokrvno sačekao pravi trenutak i potom nestao bez traga. Mossos d’Esquadra su zvanično potvrdili samo smrt jednog muškarca srednjih godina, starog između 30 i 40 godina. Do sada niko nije uhapšen.
Potvrdu identiteta ubijenog muškarca čekaju crnogorski istražitelji, ali ne i pripadnici škaljarskog kriminalnog klana. Kako tvrde stanovnici Cetinja ,u utorak u večernim satima čulo se i vidjelo više vatrometa, a operativno se došlo do podatka da su tu proslavu organizovali pripadnici škaljarskog kriminalnog klana nakon što su dobili informaciju da je ubijen član njima suprostavljene kriminlane grupe.
Navodna žrtva – 36.godišnji Filip Knežević slovi za visokorangiranog člana kavačkog kriminalnog klana. Prema navodima optužnice, Knežević je jedan od direktnih egzekutora škaljaraca Alana Kožara i Damira Hadžića na ostrvu Krf 23. jula 2020.
Optužnicom Javnog tužilaštva za organizovani kriminal tereti se da je zajedno s Dušanom Jovanovićem, kao i Milošem Jevrićem i Markom Stankovićem, koji su takođe u bjekstvu, kobnog dana ispred iznajmljene vile na ostrvu sačekao „škaljarce“ da se vrate s plaže, a potom pucao u njih.
Za njim je zbog više krivičnih djela i Crna Gora raspisala potjernice. Jednom od optužnica koju je podiglo Specijalo državno tužilaštvo (SDT), Knežević se tereti da je 8.maja 2018.godine pucao u novinarku Oliveru Lakić. Hitac u predjelu njenih nogu ispalio je ispred zgrade u kojoj novinarka stanuje.
Osim ovih krivičnih djela, Knežević se tereti i da je član kriminalnog kavačkog koja je planirala ubistvo vođe suprotstavljenog kriminalnog škaljarskog klana, Jovana Vukotića, tokom njegovog boravka u pritvoru u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija u Spužu.
U ratu dva ozloglašena kriminalna klana tokom prethodnih 16 godina ubijeno je više od 70 osoba među kojima su bile i one koje su slovile za vođe. To krvavi obračun nije zaustavilo, a poslednje likvidacije potvrdile su ne samo da ubistva neće prestati već sa su bezbjednosne strukture nemoćne da ih zaustave.
Bez obzira na to upravlja bezbjednosnim sektorom, koliko se opsežnih kontrola operativno interesantnih osoba obavi na nedeljnom nivou, koliko se danonoćno patrolira ili na prepad obave pretresi njihovih prostorija, pripadnici kriminalnih grupa uvijek su nalazile, pa i sada pronalaze način, da budu ispred službi bezbjednosti.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


RAMIZ HADŽIBEGOVIĆ – SALAŠ (VII): Svjedok sudbine življenja

Ni kriva ni tužna

LILI TRAUBMAN, ŽENE U CRNOM-IZRAEL: Teško mi je da prihvatim da su tolike vlade nezainteresovane za Gazu
Izdvajamo
-
FOKUS3 sedmice
SLUŽBENI AUTOMOBILI, JAHTE , AVIONI…: Raskalašniji nego DPS
-
Izdvojeno2 sedmice
TRINAESTOJULSKA NAGRADA, DOBITNICI I OSPORAVANJA: Po formuli vlasti, opet
-
Izdvojeno3 sedmice
PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040.: Crnogorsko primorje kao turistički potencijal
-
FOKUS2 sedmice
DISCIPLINOVANJE VRHA POLICIJE: Tajne gluve sobe
-
Izdvojeno3 sedmice
UOČI GODIŠNJE SKUPŠTINE EPCG: Profit ispario, privilegije ostale
-
INTERVJU3 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Kuća nam vonja na mnogo šta što ne valja
-
Izdvojeno2 sedmice
POSLIJE EMIRATA – ORBAN: Poglavlje pet zatvoreno, slijede pogodbe u četiri oka
-
FOKUS1 sedmica
RASHODOVANJE TRINAESTOG JULA: Kuća raskućnika