Povežite se sa nama

Izdvojeno

RADMILA PEROVIĆ, DIREKTORICA NVO CRNOGORSKI MEĐUNARODNI INSTITUT ZA ŠTAMPU: Otkrivanje čarobne zemlje iza božjih leđa

Objavljeno prije

na

Zahvaljujući izdavačkim pregnućima Instituta, sa djelima Holanđanina Den Dolarda o Crnoj Gori ponovo je upoznata naša javnost. Djela o našoj zemlji slavnog Norvežanina Henrika Angela, zahvaljujući prevodu u organizaciji Instituta, i na engleski jezik, postala su poznata u prestižnim evropskim prestonicama. „Svi koji su pročitali Angelove knjige poželji su da dođu u Crnu Goru”, kaže Radmila Perović

 

Da li je moguće, zapitaćete se, čitajući tekst knjige Zemlja iza božjih leđa Den Dolarda, da jedan stranac, rođen u polderima, močvarnim ravnicama sjevera Holandije, piše: „Postoji više Crnih Gora nego što svijet zna. Postoji raskošna morska obala, s plažama i stjenovitim rtovima, sa smokvama i kiparisima, šarolika kao turski pojas. Postoji divan plavi pehar, pjenušav zaliv Boke kotorske, sa svojim svečanim manastirima na ostrvima i kapetanskim kućama rasutim obalom, nalik na dvorce… Ali, postoji i skamenjeno more, zatalasano od Lovćena preko Cetinja, do granice sa Hercegovinom. Legendarna Crna Gora.

Ali, postoji i jedan drugi kraj, koji malo ko poznaje, postoji zemlja iza božjih leđa, kako je zovu sami Crnogorci, zapuštena, siromašna, zaboravljena… Prostrana visoravan pašnjaka prošarana velikim bijelim kamenjem. Snijeg, ako zakasni, padne u novembru i otopi se u aprilu ako proljeće porani. Pa opet nigdje ovce nemaju tako teška runa, nigdje vidici nisu tako uzbudljivo daleki i plavi, i nigdje brzaci nisu tako bogati pastrmkom kao na ovoj goloj visoravni, na sjeveru od Nikšića…”

I baš tu, na prisojnoj padini plitke doline, u selu Bijela, smjestio je Dolard priču svog romana. Priču o inženjeru Lazaru Jaukoviću i njegovom mostu na Đurđevića Tari, kojeg je gradio, rušio i pored kojeg je ubijen. Priču o narodu koji je strahovao „od smrti u postelji…”

Dolard je sebe nazivao lutalicom, a ne putnikom, jer „putnici su površni posmatrači koji nemaju osjećaj za kulturu naroda kojeg posjećuju”. Pedesetih godina prošlog vijeka Dolard će posjetiti Jugoslaviju, objaviti Turistički vodič kroz tu zemlju, ali će tek njegove reportaže i romani probuditi pažnju holandske javnosti za ovaj dio juga Evrope. A Dolarda učiniti jednim od najčitanijih pisaca holandske čitalačke publike.

Prvo izdanje Zemlje iza božjih leđa, na našem jeziku objavljeno još  1961. Godine, već odavno je rasprodato. Prošle godine u izdanju NVO Crnogorski međunarodni institut za štampu iz Nikšića, roman je  ponovo preveden na naš jezik. Raniji prevod bio je sa engleskog, a sada je Jelica Novaković Lopušina roman Zemlja iza božjih leđa, na crnogorski jezik prevala sa originalnog – holandskog.

Ovom knjigom nastavljena je dugogodišnja izdavačka djelatnost Radmile Perović i njenog Instituta. Posvećenost rukopisima kojima se predstavlja Crna Gora, njena herojska istorija, prirodne ljepote, ljudi, običaji… Sve viđeno očima stranaca.

Profesionalnu karijeru Radmila Perović je započela kao profesorica ruskog jezika u rodnim Banjanima. „Djed je bio učitelj, tetke i stričevi, svi su radili u prosveti. Iako sam govorila da neću nastaviti tu praksu, ipak moje prvo radno mjesto bilo je u divnoj, seoskoj školi u Crkvicama”, sjeća se Perović. Karijeru je nastavila u beogradskim medijima Politici i Nin-u. Prvo kao saradnik u marketingu, a onda i kao novinarka.

Na poziv norveškog Instituta za žurnalizam i istaživačko novinarstvo otputovaće u grad Bude 2001. Njen rad Položaj nezavisnih medija u godinama konflikta 1990–2000 biće nagrađen prvim mjestom. A nju će oduševiti fascinantna ljepota te zemlje, ali i rukopis Henrika Angela o Crnoj Gori. Uspjeće Radmila, iako je bilo – jedna prazna, a u drugoj ništa – da organizuje Jelenu Vičentić, da sa norveškog na crnogorski jezik prevede Herojski narod, priče o Crnoj Gori – Angelova predavanja i članci o Crnoj Gori, a potom Kroz Crnu Goru na skijama. Knjigu koja je, kada je objavljena 1895, u Norveškoj postala besteler. I Sinovi crnih planina, dugo omiljeno štivo norveške omladine. „Preko Angela, Crna Gora je postala zemlja koju je većina ljudi mogla da nađe na karti i nešto o njoj kaže. To je bio temelj bliskih spona koje su se kasnije razvile između Norveške i Crne Gore”, kaže Radmila Perović.

Nesebičnu pomoć imala je i od Crnograca u dijaspori, spremnih da njene projekte podrže i finansiraju. Među njima veliku zaslugu imao je Rade Marić, biznismen, porijeklom iz Crne Gore, a danas stanovnik Londona.

Radmila je čula za Henrika Angela od Norvežanina Aksela Bikseta, profesora sociologije, koji je za sebe govorio da je u prošlom životu bio Crnogorac. „Znala sam da je neki Norvežanin donio skije u Crnu Goru, ali tada još nisam bila ni pročitala njegovu knjigu, koja je, čini mi se, 60-ih prevedena kod nas. Od Bikseta sam saznala da je napisao tri knjige o Crnoj Gori i da je jako slavljen kod Sjevernjaka. I tako je počelo.”

Uspjela je i da obezbijedi prevod ovih knjiga na engleski jezik. Prevodilac tog izdanja, pri Crnogorskom međunarodnom institutu za štampu, bio je Jan Ivan Hugen. Krenuo je uspješan angažman upoznavanja svijeta sa knjigama Henrika Angela i Crnom Gorom.

Angelove knjige će biti predstavljene po prestižnim evropskim gradovima. „Nijesam srela, evo otkad se bavim promocijom van granica Crne Gore, nikog od intelektualaca, diplomata, istoričara, koji je u rukama imao Angelove knjige, a da nije pokazao želju da dođe u Crnu Goru”, tvrdi Perović.

Nezaboravna je promocija Sinova crnih planina na Univerzitetu Oksford. Studenti sa raznih krajeva svijeta pokazali su veliki interes za onu Crnu Goru u koju je Henrik Angel dolazio u doba kada je ona još bila knjaževina, pa potom kraljevina. Evropska država i pored svih pošasti koje su je okruživale. Zemlja koja je odolijevala i Osmanskoj imperiji i Austrougarskoj monarhiji, narod kome je pripadao trijumf junaštva i ljubavi prema otadžbini.

Radmilina misija nastavljena je. U organizaciji norveške ambasade,  2011. godine u čuvenom londonskom Vojnom pomorskom klubu o knjigama Henrika Angela govorila je tri puta. Tri predavanja održala je i u Parizu, potom u Norveško-švedskom kulturnom centru, pa u rezidenciji Norveške ambasade u Beču. Takođe, tri puta u poznatom Skijaškom muzeju u Oslu. Ovdje je prisutnima mogla i da pokaže prve skije sa kojima je Angel došao u Crnu Goru. O Crnoj Gori i piscu Henriku Angelu govorila je i u Hramu od knjige, gdje se okuplja intelektualna elita Osla. U rezidencijama Norveške ambasade u Beogradu… Prezentacije je uvijek pratio i dokumentarni film o Henriku Angelu, dijelom sniman i u Crnoj Gori.

O angažmanima Radmile Perović pisali su poznati norveški mediji. Ona je pisala o uspješnim ljudima u dijaspori, ali i o znamenitostima rodnih Banjana. Pisala je i o Angelu: „Ono što će ga kasnije načiniti crnogorskim herojem, sasvim slučajno ponio je sa sobom, svoje skije. Nije mogao pretpostaviti da će na dalekom jugu biti potrebne”, kaže za Monitor  Radmila Perović. „Put ga je vodio preko Beča i Trsta, a odatle parobrodom uz obalu Dalmacije do Bokokotorskog zaliva. Bila je to ljubav na prvi pogled.”

Skijama će se te davne 1983. sjuriti niz padine Lovćena prema Cetinju. Glas Crnogoraca tih dana piše: „Ima nekoliko dana da se bavi u našoj sredini gospodin Henrik Angel, vojnički kapetan iz Norveške. Došao je iz Kotora na ližama kojima se u Norveškoj ide ili bolje reći leti po snijegu. To su metar i po dugi drveni poplati kojima se može i po najvećem snijegu i uz brdo oditi.”

Angelovo skijaško umijeće impresioniralo je knjaza Nikolu, pa je motivisan time naručio nekoliko pari skija iz Beča za svoje oficire i naložio Norvežaninu da osnuje prvu skijašku školu. Zahvaljujući tome što je knjaz Nikola naručio skije, a njegova porodica i dvor bili prvi koji su ih oprobali, skije su ubrzo postale moda. Ostaće zabilježeno: 1893. osnovana je prva škola skijanja u Crnoj Gori, na Cetinju.

Tako, zahvaljujući neobičnom gostu, Crna Gora se može nazvati kolijevkom skijanja na Balkanu. Ali i svaki Crnogorac ponosno podići glavu čitajući žal Henrika Angela: „Ako bih mogao da poželim veliku nagradu, poželio bih da imam Bjornosov lijepi i zavodljivi jezik (znameniti sunarodnik pjesnik, nobelovac prim.op). Tada bih naučio svoje sunarodnike da otadžbina nije samo pojam koji nastaje rođenjem, sebičnošću. Ne. Opisao bih narod Crne Gore i njegove bitke, tako da u duši svakog Norvežanina razbukti vatra…”

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

PREDIZBORNO BUDŽETIRANJE OD REBALANSA DO EURO MODELA: Kuća časti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naredna godina donosi parlamentarne i lokalne izbore u svim opštinama, pa je prilično sigurno da će novca biti za sve i svakoga. Makar do sredine godine. Šta dalje, pokazaće neki od narednih rebalansa. Za sada, sigurno je samo da njih neće faliti

 

 

Umjesto prvog izlistavanja prijedloga budžeta za 2027, parlament se u ponedjeljak bavio predloženim rebalansom državnog budžeta za ovu godinu. Onaj za narednu još nije stigao u Skupštinu, iako je Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti nedvosmislen: Vlada parlamentu mora dostaviti prijedlog budžeta za narednu godinu najkasnije do 15. novembra.

Biće to, u mandatu ove Vlade, četvrti put da prijedlog budžeta u parlament dolazi sa zakašnjenjem. Umjesto da taj manir osudi, makar verbalno, vladajuća većina u Skupštini mu se priklonila. Rasprava o rebalansu budžeta okončana je bez glasanja. Poslanici će se o novom troškovniku države izjasniti naknadno.

Svi što čekaju novac neka se još malo strpe. Za početak, riječ je o decembarskom dodatku od sto eura za svakog crnogorskog penzionera. To im je obećao premijer Milojko Spajić predstavljajući Euro model. Vlada je u rebalansu ovogodišnjeg budžeta za tu isplatu predvidjela 13 miliona.

U istom dokumentu, predviđeno je još 25 miliona za zdravstvo, oko 21 milion za subvencije poslodavcima koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom, više od osam miliona za prosvjetu i 1,6 miliona za staračke naknade. Makar tri od ta četiri dodatna izdatka (za zdravstvo, subvencije za poslodavce i staračke naknade) idu na obaveze koje država mora podmiriti do kraja godine.

„Cilj je da se ovim institucijama osiguraju neophodna sredstva za nesmetano funkcionisanje do kraja godine“ potvrdio je ministar finansija Novica Vuković.

Rebalansom, izvorni prihodi planirani su oko 21 milion eura iznad prvobitnog plana. Ukupna izdvajanja rastu za 100,65 miliona, a planirano kreditno zaduženje za 80 miliona. I sve se to dešava u godini za koju je ministar finansija podigao prognozu realnog rasta ekonomije sa 3,1 na četiri odsto. Pored tog rasta, država pred kraj godine mora da dopiše troškove i uzajmi novac da bi izmirila dio redovnih budžetskih rashoda.

Ne mareći za to, Vlada u narednu godinu, po svemu sudeći, ulazi sa namjerom da ukine doprinose za penzijsko osiguranje i uvede tri nova praga minimalne zarade. Najavljeni Euro model predstavljen je bez javno objavljene računice o tome koliko će koštati budžet i čime će Vlada nadomjestiti doprinose za PIO, pa ćemo prvu priliku da sagledamo njegov uticaj na državne finansije dobiti nakon što Vlada predstavi prijedlog budžeta za 2027. Otud se ovaj dokument očekuje s dodatnim nestrpljenjem.

Do tada, imamo želje, očekivanja i prognoze.

Ministar Vuković računa da će veće plate, makar i nametnute odlukom Vlade a ne tržišnim zakonitostima, pomoći da mladi i kvalifikovani radnici ostanu u Crnoj Gori uoči željenog ulaska u EU. Dio zapošljenih, kaže, može dobiti veću neto zaradu zahvaljujući manjem poreskom opterećenju, uz isti trošak za poslodavca. Novi minimalci od 1.000, 1.250 i 1.400 eura podižu trošak firmama koje moraju da povećaju najniže plate. Koliki će taj izdatak na kraju biti zavisi i od toga šta će poslodavci uraditi sa ostalim zaradama. Kad se podigne plata početniku, treba li nešto dodati i na zaradu iskusnog radnika da bi on ostao u firmi? Lojalan i motivisan za rad. Ili se samo treba nadati da mu niko neće ponuditi više?

U primjeru Privredne komore koji prenosi CIN-CG, firmi sa deset zaposlenih godišnji trošak zarada porastao bi 33 odsto ako bi samo podigla plate sa sadašnjih na najavljene minimalne iznose. Ako bi, mimo toga, poslodavac odlučio da sačuva postojeće razlike među platama, rast troškova zarada iznosio bi 54,7 odsto. Prema varijanti gdje svih desetoro zapošljenih sada prima minimalac, prelazak na novi minimum zarade nosi dodatni trošak od 78,4 odsto. Prihvatljivo?

U anketama i analizama Privredne komore i Unije poslodavaca, u koje su Vijesti imale uvid, procjenjuje se da bi bez posla moglo ostati 14.000 do 18.000 radnika u privatnom sektoru. Gdje će ti ljudi?

CIN-CG je anketirao privrednike. Od 425 ispitanika koji su odgovorili šta bi uradili ako im znatno porastu troškovi rada, 163 je odgovorilo da bi podigli cijene, 119 bi smanjilo broj zaposlenih, a 52 bi zatvorila firmu. Toliko o raspoloženju među anketiranima. Koliko bi firmi u cijeloj privredi postupilo tako, iz te ankete se ne može izračunati.

Savjet stranih investitora je za 38 svojih članica izračunao dodatni godišnji trošak uvođenja Euro modela. Po njihovoj računici, on iznosi od 27,6 do 30 miliona eura. Zato upozoravaju da bi neke kompanije mogle odložiti ulaganja, a neke se i povući sa ovdašnjeg tržišta. Odnosno preseliti proizvodnju tamo gdje ona (p)ostaje jeftinija. Posebno su izloženi pogoni koji proizvode za izvoz. Njihovi kupci imaju dobavljače i drugdje, a cijene za dio isporuka već su ugovorene i ne mogu se mijenjati shodno naumima i odlukama naše Vlade i parlamenta.

Ministar Vuković, izgleda, ne dijeli te brige. Prema onome što je rekao u Skupštini tokom rasprave o rebalansu budžeta, on dogodine (u prvoj godini primjene Euro modela) očekuje realni rast BDP-a od 6,1 odsto i rast produktivnosti rada od oko pet odsto. Rast BDP-a Vuković obrazlaže većom potrošnjom i ubrzanjem investicija u osnovna sredstva. Evropska komisija u osnovnom scenariju, u koji je već uračunala velike putne i željezničke projekte, očekuje rast investicija od 7,2 odsto ove i 7,1 odsto naredne godine. Na kojim dodatnim ulaganjima ministar zasniva najavljeno ubrzanje?

Profesorica Ekonomskog fakulteta Mirjana Kuljak u najavljenom rastu zarada vidi priliku da radnik bude manje zavisan od poslodavca i partije. Mogućnost da Euro model trajnije promijeni ovdašnju ekonomiju ona vezuje za jačanje vladavine prava, razbijanje uvoznih kartela i smanjenje troškova poslovanja. Pod tim uslovima veća kupovna moć mogla bi podstaći i domaću proizvodnju. Pitanje je, ipak, koliko od tog posla Vlada može završiti prije nego što firmama stigne prvi

obračun novih zarada. Odnosno, prije nego ih novi troškovi natjeraju na smanjenje broja zapošljenih ili zatvaranje firme.

Poskupljenja , sa svake strane gledano, izgledaju  kao neminovnost.

Potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj kaže da bi ograničenje marži, najavljivano za 1. januar, moglo početi već 1. decembra. Procjenjuje da bi obuhvatilo oko petine proizvoda u marketima. Potrošačke cijene u oktobru bile su 5,9 odsto veće nego godinu ranije, a Đeljošaj odbacuje vezu tog rasta sa Euro modelom. Dok Vlada licitira datumom, trgovci koji očekuju veće troškove mogu pokušati da ih unaprijed ugrade u cijene. Novembarska statistika pokazaće je li rast cijena ubrzao dok se čekala odluka o primjeni Euro modela i ograničenju marži.

U predizbornu računicu uključio se i DPS. Donedavno su se protivili Euro modelu. Počasni predsjednik partije Milo Đukanović u intervjuu Pobjedi opisao ga je kao „model neodgovorne populističke politike“. Sada poslanik Mihailo Anđušić kaže da će ga DPS podržati ako Vlada prihvati njihov paket. U njemu su povećanje svih penzija za 30 odsto od 1. januara, smanjenje poreza na dobit i niži PDV za turizam i ugostiteljstvo. Budžetu bi tako ostala još veća obaveza prema penzionerima i, pri istom obimu poslovanja, manje poreskih prihoda. Vlada časti jednom, DPS bi da isplata bude veća svakog mjeseca.

Prethodno je i URA izašla sa programom ekonomsko-socijalnih mjera kojima se predviđa povećanje penzija, plata, dječjeg dodatka, naknada za radnike stečajce, naknade za majke sa troje djece… pod zajedničkim nazivom Bolji standard. Istina, oni svoje prijedloge nijesu vezivali za podršku Euro modelu (URA je svoj paket predstavila prije Spajića), ali i njihove mjere za plate, penzije i naknade podrazumijevaju dodatna budžetska izdvajanja.

Nema sumnje da bi nam, sa više novca, bilo bolje. Ili barem lakše. Ali od čega? I šta će biti ako se, u dogledno vrijeme, ponovi globalna kriza nalik na jednu od tri-četiri koje smo doživjeli samo u prethodnih dvadeset godina (svjetska ekonomska kriza, pandemija kovida, rat u Ukrajini, zatvaranje Hormuškog moreuza)? Ili se u bližem okruženju dogodi nešto sa značajnim negativnim uticajem na turističku sezonu?

Goran Radosavljević, nekadašnji savjetnik u Vladi Zdravka Krivokapića i saradnik na pripremi prve Evrope sad, u intervjuu Vijestima procijenio je da bi potpuno ukidanje doprinosa za PIO odnijelo nekoliko stotina miliona eura prihoda godišnje. Dio penzija već se plaća iz opštih budžetskih prihoda. Kad se ukinu preostali doprinosi, valja svake godine naći i taj novac. Radosavljević upozorava da je rizično unaprijed računati da će razliku pokriti porezi od veće potrošnje i zaposlenosti. Zato predlaže da se doprinosi smanjuju postepeno, uz praćenje naplate poreza, zaposlenosti, deficita i duga. Nešto slično smo već čuli. Od Unije poslodavaca, na primjer.

Ne izgleda, međutim, da je PES spreman na povlačenje. Novica Vuković najavljuje da će fiskalne efekte Euro modela predstaviti uz prijedlog budžeta za 2027. Tu bi trebalo da vidimo koliko će država naplatiti, koliko potrošiti, koliko pozajmiti i čime će nadomjestiti doprinose za PIO koje namjerava da ukine.

Do zaključenja ovog broja, u četvrtak u 15 časova, Vlada nije objavila prijedlog budžeta.

On je, kažu upućeni, pripremljen prošle nedjelje. Onda je, u ponedjeljak, vraćen na doradu jer su proračunati troškovi i deficit (višak rashoda u odnosu na planirane prihode) bili neprihvatljivo veliki. Sada se, navodno, pokušava uštedjeti tako što se, na papiru, smanjuju planirani troškovi budžetskih korisnika. Prije svega, rezovi se prave u izdacima predviđenim za normalan rad većine ministarstava Spajićeve Vlade. Ako se iza „uštede“ krije račun koji će svejedno stići na naplatu, novac će im vratiti rebalansom. Kao što to rade sada.

Naredna godina donosi parlamentarne i lokalne izbore u svim opštinama u Crnoj Gori, pa je prilično sigurno da će novca biti za sve i svakoga. Makar do sredine godine. Kuća časti. Šta dalje, pokazaće nam neki od narednih rebalansa. Za sada, sigurno je samo da njih neće faliti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VODA ZA PIĆE, MAREZA I VELJE BRDO: Ima neka tajna veza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vodu sa Mareze koristi preko 60 odsto građana najvećeg grada u državi– preko 100.000 ljudi. Za sada će, prema najavama, morati i dalje da računaju da nedjelju-dvije voda nije za piće. I to ako bude sve u redu sa Veljim brdom

U subotu su iz Vodovoda Podgorica obavijestili građane da voda sa Mareze nije za piće. Kako nedjeljom ne rade prodavnice, građani Podgorice su u nedjelju ispraznili zalihe vode benzinskih pumpi.

Podgoričani su navikli da čim kiša zaređa vodu ne smiju piti. Tokom prošle godine nije bila ispravna za piće tokom januara, oktobra i novembra. Prije ove restrikcije, ove godine nije bila za piće ni početkom januara.

Prošlog decembra počelo je čišćenje kanala Mareza. Mediji su tada izvještavali da će se riješiti dugogodišnji problem zamućenja vode, te da će nevolje sa pijaćom vodom postati prošlost. Kada su radovi završeni, iz Vodovoda su objavili da je kanal, nakon više od dvije decenije, ponovo prohodan cijelom dužinom od oko 8,5 kilometara. Takođe, saopštili su  da se očekuje pozitivan efekat čišćenja na pojavu mutnoće vode, ali da će precizni podaci biti dostupni tek nakon dužeg perioda praćenja i detaljnije analize.

Praćenje je pokazalo zamućenost i u novembru, pa je ove sedmice  direktor Vodovoda Aleksandar Nišavić izjavio je da je kanal nakon čišćenja bio bez problema sa zamućenjem čak i tokom obilnih padavina u februaru i martu, ali da je sada ponovo bilo prepreka u kanalu. On je za Radio Crne Gore kazao da su ga nesavjesni pojedinci i firme ponovo zatrpavali ili u njemu odlagali građevinski materijal.

Objasnio je i da je kanal nedavno ponovo očišćen: „Nadležne inspekcije rade svoj posao, ali nisu u mogućnosti da 24 časa nadziru kanal koji je dužine oko 8 kilometara i na taj način preventivno spriječe neke nedozvoljene radnje“, naglašava Nišavić. Prevedeno, kad nema preventive ima zamućenja jer čišćenje samo po sebi očigledno nije dovoljno.

U međuvremenu je Srđan Perić, predsjednik Skupštine Glavnog grada Podgorice i lidera Pokreta Preokret, Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) podnio krivičnu prijavu protiv nepoznatih odgovornih lica zbog osnova sumnje na ugrožavanje i moguće zagađivanje podgoričkog vodoizvorišta Mareza usljed aktivnosti povezanih sa projektom Velje brdo.

Podsjetimo, svečano otvaranje radova na Veljem brdu upriličeno je krajem marta, da bi početkom ovog mjeseca iz Vlade obavijestili da se radovi na pristupnom bulevaru nastavljaju.

,,Zanimljivo je što je kanal Mareze očišćen i stvorene su pretpostavke da nema zamućenja vode sa vodoizvorišta Mareza po tom osnovu, a u međuvremenu se radi na gradnji bulevara na Veljem brdu. To je dodatan motiv da se do kraja ispita zbog čega je došlo do zamućenja vode za piće”, izjavio je Perić.

On je u prijavi naveo da su povod javno dostupni stručni dokumenti i informacije o projektu izgradnje bulevara i naselja Velje brdo, kao i upozorenja o mogućoj hidrogeološkoj povezanosti tog područja sa vodoizvorištem Mareza. Navodi  da preliminarna hidrogeološka studija koju je naručilo Ministarstvo javnih radova, a izradila kompanija ,,Geoprojekt”, ukazuje na mogućnost direktne hidrauličke veze između djelova karstno-pukotinske izdani na području Veljeg brda i izvorišta Mareza.

„Podnošenje krivične prijave je zapravo institicuionalna zaštita kroz pitanje da li radovi koji se izvode na Veljem brdu mogu naškoditi vodoizvorištu Mareza. Podsjetiću da sam u samoj prijavi naznačio, citiram: ‘Ne tvrdim da je navedeno zamućenje neposredno izazvano radovima na Veljem brdu, niti unaprijed pripisujem krivičnu odgovornost određenim licima. Međutim, imajući u vidu dokumentovanu mogućnost hidrogeološke povezanosti, nedovršena istraživanja i značaj Mareze za javno vodosnabdijevanje, smatram da postoje razlozi da nadležno tužilaštvo ispita sve okolnosti i utvrdi da li je došlo do protivpravnog ugrožavanja izvorišta’“, objašnjava on za Monitor.

Perić kaže da bismo, da vlast nije zarobljena u principu samovolje, kao reakciju nadležnih dobili nedvosmileno obrazložen odgovor, a ne salvu ličnih uvreda i političkih optužbi. „ Da naglasim, krivičnu prijavu sam podnio na osnovu navoda iz preliminarne hidrogeološke studije, a saslušao sam i ozbiljnu zabrinutosti univerzitetskih profesora da može da postoji hidraulička veza između gradnje na lokaciji na Veljem Brdu i Mareze, Dakle, povod za prijavu predstavljaju javno dostupni stručni dokumenti i informacije o projektu izgradnje bulevara i naselja Velje brdo“.

„Jedna ravan je ta što vlast ima problem da vodi racionalan dijalog, ali ona mnogo značajnija je da se ovdje radi o pitanju potencijalne ugroženosti izvorišta koje je ključno za vodosnabidjevanje Podgorice, a to iziskuje trezven pristup – a ne politikansku odbranu megaprojekta i prejudiciranje šta će biti konačna riječ struke“, zaključuje on. Perić za Monitor najavljuje i dopunu krivične prijave: „Trenutno provjeravam dodatne materijale koji bi mogli ukazivati na nove činjenice ili sadržati nove dokaze u vezi sa ovim slučajem, tako da je izvjesno da ću podnijeti i dopunu“.

Po prijavi, direktor Vodovoda Nišević je izjavio da se trenutno zamućenje ne može dovesti u vezu sa aktivnostima na Veljem brdu i da je jasno da ono što utiče na mutnoću jesu obilne padavine tokom jesenjih i zimskim mjeseci.

Ove sedmice je i Maša Knežević (iz GP Vodovod) za TV Podgorica izjavila da ovo preduzeće ne raspolaže podacima koji ukazuju na moguću vezu između područja Velje brdo i vodoizvorišta Mareza. ,,Prema našim saznanjima, radovi i aktivnosti na Veljem brdu su počeli mnogo ranije nego što smo imali pojavu zamućenja koja je bila uslovljena obilnim padavinama sad u novembru mjesecu“, rekla je Knežević.

Ipak, mogućnost hidrogeološke povezanosti između Veljeg Brda i Mareze nije nepoznata, poručuje Knežević: ,,Podgorički Vodovod je kao i šira javnost upoznata sa preliminarnom hidrogeološkom studijom koja upućuje na moguću vezu između područja Velje brdo i vodoizvorišta Mareza. Međutim, aktivnosti su i dalje u toku, traju, nakon što se okončaju moći ćemo sa sigurnošću da govorimo na ovu temi da li postoji moguća veza između Veljeg Brda i vodoizvorišta Mareza“, navela je ona.

Perić je u krivičnoj prijavi predložio tužilaštvu da ispita brojne nepoznanice oko Veljeg brda i mogućeg uticaja na Marezu. Da se utvrdi da li su radovi povezani sa projektom Velje brdo započeti i izvođeni uz prethodno pribavljanje svih zakonom propisanih vodnih uslova, saglasnosti, dozvola i potrebnih stručnih analiza, te da li su nadležna lica bila upoznata sa mogućom direktnom hidrogeološkom vezom Veljeg brda i Mareze.

Tužilaštvu je predloženo i da pribavi kompletnu hidrogeološku dokumentaciju, uključujući preliminarnu i detaljnu studiju, ugovore, projektne zadatke i izvještaje o sprovedenim istraživanjima. Kao i da se pribavi stručno vještačenje rezultata mjerenja mutnoće i kvaliteta vode na Marezi, uključujući podatke prije i tokom izvođenja radova. Te da se utvrdi postoji li uzročno-posljedična veza između građevinskih aktivnosti i eventualnog pogoršanja kvaliteta vode.

Da se ispita da li su preduzete sve propisane mjere zaštite izvorišta od slučajnog ili namjernog zagađenja, kao i da se utvrdi eventualnu odgovornost izvođača, odgovornih lica kod investitora i drugih odgovornih lica u nadležnim institucijama.

,,S obzirom na značaj Mareze za javno zdravlje i bezbjednost vodosnabdijevanja Podgorice, predlažem hitno postupanje i preduzimanje mjera radi očuvanja svih relevantnih materijalnih i tehničkih dokaza”, napisao je Perić u prijavi.

,,Agencija za zaštitu životne sredine izdala je dvije dozvole Ministarstvu javnih radova, kojima je omogućena izgradnja Bulevara Velje brdo, uz obavezu poštovanja propisanih mjera. Zato se sada nameće sasvim logično pitanje – hoće li gospodin Perić podnijeti krivičnu prijavu i protiv Agencije, kao i svih onih koji su učestvovali u izdavanju dozvola?”, saopštila je Anđela Mićović, predsjednica Kluba odbornika Pokreta Evropa sad (PES) u Skupštini Glavnog grada. Uzgred optužujući Perića za opstrukciju i saradnju sa DPS-om.

Iz Vodovoda su najavili da je ,,u toku raspisivanje tendera za određena hidrogeološka istraživanja samog izvorišta i neposredne okoline, kako bi utvrdili odakle dolaze vode na sami izvor“, kazao je Nišavić.

Najavio je  da će narednih nedjelja biti sproveden manji pilot-projekat i ugrađeni filteri za prečišćavanje vode i uklanjanje čestica mutnoće. On se nada da će to biti rješenje, ali kao trajno naveo je izgradnju postrojenja: „Ali isto nije isplativo, jer je njegova vrijednost preko 20 miliona eura, dok sa druge strane imamo mutnoću koja je negdje na nedjelju-dvije dana godišnje, tako da je ovo rješenje za sada neisplativo“, istakao je direktor Vodovoda.

Vodu sa Mareze koristi preko 60 odsto građana najvećeg grada u državi –100.000 ljudi. Za sada će, prema najavama, morati i dalje da računaju da nedjelju-dvije voda nije za piće. I to ako bude sve u redu sa Veljim brdom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STVARNOST, MITOMANIJA I POLITIČKO ORUĐE: Banalizacija Njegoša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je Njegoševo književno djelo i nasljeđe kontroverzno i različito tumačeno već je, decenijama, nepobitna činjenica. I malo ko dozvoljava Njegošu da bude to što je bio – veliki pjesnik 19. vijeka

 

 

Dan pred Njegošev praznik rođenja, Aleksa Bečić, potpredsjednik Vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku, predložio je da se novi Dan vojske slavi 28. jula u znak sjećanja na bitku na Vučijem dolu. Sadašnji datum 7. oktobar obilježava pobjedu dukljanskog kneza Stefana Vojislava nad vizantijskom vojskom i njenim saveznicima – Raškom, Bosnom i Zahumljem. Ovom pobjedom je učvršćena nezavisnost Duklje i njene dinastije Vojisavljević koja će vladati zemljom do kraja 12. stoljeća. Tada je Duklja, tj. sadašnja Crna Gora bila dominantno rimokatolička.

Stefanov sin i nasljednik, kralj Mihailo I, kao i unuk Bodin, jasno su se okrenuli Rimu i zapadnom (latinskom) obredu, što je kulminiralo dobijanjem kraljevske krune od pape Grgura VII (1077.) i uzdizanjem Barske biskupije na nivo nadbiskupije. Da li ovaj dio istorije Crne Gore smeta Bečiću, koji rado voli biti viđen na liturgijama u prisustvu mitropolita crnogorsko primorskog, ostaje za nagađanje. Međutim, vidljiva su nastojanja Demokrata (koji su kao partija proizašli iz Socijalističke narodne partije a ona opet iz nekad jedinstvenog DPS-a) da se u svakom kontekstu stavlja naglasak na njegoševsko-petrovićku istoriju i meko prosrpsko viđenje Crne Gore.

Bečić je, odgovarajući na poslaničko pitanje u Skupštini, rekao da se oko prijedloga saglasio s ministrom odbrane (iz njegovih Demokrata) i načelnikom Generalštaba te da su „na slatkim mukama kad se treba opredijeliti koju bitku izabrati kao dan kada će se proslavljati Dan Vojske“. On je naglasio da je bitka na Vučijem dolu uz koju ide i bitka na Fundini, nešto što je trasiralo put ka međunarodnom priznanju zemlje na Berlinskom kongresu 1878. godine.

Dan kasnije oglasio se i Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić upozorenjem da se najavljenom promjenom datuma „Turska locira kao dežurni neprijatelj“. Istog (neradnog Njegoševog) dana, Fejziću je odgovorio ministar odbrane Dragan Krapović osporivši „ozbiljnost poređenja današnje moderne Turske i Otomanskog carstva…to bi nasmijalo i dijete u osnovnoj školi“. U roku manje od jednog sata Fejzić je odgovorio Krapoviću da je „najiskrenije skrenuo pažnju…donijeli smo onu rezoluciju o Jasenovcu i baš nam je ‘olakšala’ put ka EU… država nije igračka“.

To nije bilo sve. Na Njegošev dan je u rožajskoj gimnaziji organizovan kreativni zadatak učenika i nastavnika o životu i književnom stvaralaštvu Petra II Petrovića Njegoša. Objava o tome je zasmetala nekada visokom funkcioneru Bošnjačke stranke (BS) Adnanu Muhoviću. „Ako ovo dozvolimo rožajskoj gimnaziji, bolje da kao narod ne postojimo“ napisao je Muhović na Facebook-u i tražio da se Bošnjačko vijeće i stranka uključe i „ne dozvole ovu sramotu“. Dan poslije, u subotu, Muhović je pozvan u policiju po nalogu tužilaštva radi objašnjenja objave. Muhović je rekao da je branio svoj narod i islam „od islamofobnog djela Gorskog vijenca“ uz zaključak napisan velikim slovima da „mi ne moramo da volimo Njegoṣ̌a! Je l’ vam to jasno?!“.

Izjavu policiji dao je i rožajski imam Elmaz Kurtagić zbog svoje propovijedi u petak 13. novembra. Na propovjedi se Kurtagić osvrnuo na isti događaj u gimnaziji rekavši da je „žalosno je što se ovakve stvari dešavaju u našem društvu…posebno je žalosno što naše djevojke oblače crnogorske narodne nošnje i da se ponose s njom“. Tada je Kurtagić napravio usporedbu rekavši  „zamislite da Jevreji… imaju čas posvećen Adolfu Hitleru…A upravo nešto slično dešava se kod nas – Njegoš na času“.

U policiji je imam rekao da mu nije bilo ni „u podsvijesti da upoređuje Njegoša sa određenim narodom – nacijom kojoj je on pripadao” i da je njegova izjava istrgnuta iz konteksta. Fokus njegove besjede je „bilo Njegoševo književno djelo“ koje vrijeđa pripadnike Islama.

Da je Njegoševo književno djelo i nasljeđe kontroverzno i različito tumačeno već je, decenijama, nepobitna činjenica. I malo ko dozvoljava Njegošu da bude to što je bio –  veliki pjesnik 19. stoljeća. Poslanički klub Demokrata stoji iza sadašnjeg zakona u Skupštini, kojim je 13. novembar proglašen za Njegošev dan – crnogorski praznik kulture. Koliko je Demokratama zaista do kulture se za sada se ne može vidjeti.

Među radikalnijim elementima s bošnjačke strane je, još u doba Titove Jugoslavije, bilo onih kojima je smetalo čitanje Njegoša u školama i koji su Njegošev Gorski vijenac smatrali genocidnim i islamofobnim, te tražili ograničavanje njegovog opusa. S velikosrpske strane Njegoš je nebrojeno puta služio kao političko oruđe i nadahnuće za „istragu poturica“ (koja je dokazano istorijska fikcija) i svih onih koji stoje na putu njihove megalomanske državne ideje. Vrijedno je napomenuti da je kult Njegoša (onakvog kakvim ga percipiraju velikosrbi) veoma izražen u BiH entitetu Republika Srpska (RS) stvorenom oružanom agresijom režima Slobodana Miloševića i njegovih marioneta Mila Đukanovića i Momira Bulatovića. Završnica rata je donijela i genocid nad Bošnjacima u UN-ovoj zaštićenoj zoni Srebrenica.

Danas veliki broj obrazovnih institucija u RS-u nosi ime Petra Petrovića Njegoša –  osnovne škole u Banja Luci, Bileći, Berkovićima, Istočnom Sarajevu, Tesliću, Velikoj Obarskoj, Maslovarima. Srednjoškolski centri u Šekovićima i Čajničima takođe nose ime crnogorskog vladike. Možda je najupečatljiviji Orden Njegoša u tri reda, ustanovljen 1993. godine na prijedlog prvog predsjednika RS-a i kasnije pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića. Jedan od prvih nosilaca (1994. godine) je i pokojni crnogorsko primorski mitropolit Amfilohije Radović.

Amfilohije će kasnije, kao pravoslavni vladika pokušati progurati kanonizaciju Njegoša kao sveca na arhijerskom saboru SPC 19. maja 2013. godine. Dva dana ranije je na svečanoj liturgiji u Cetinjskom manastiru unio ikonu sa Njegoševim likom nazvavši ga Svetim Petrom Drugim Lovćenskim Tajnovidcem. Ustanovio je i datum za njegovo praznovanje na nivou svoje Mitropolije. Amfilohije je tvrdio da ideja Njegoša kao sveca ima uporište u Ruskoj crkvi, navodeći da je moskovski KGB patrijarh Kiril Gunđajev neposredno prije SPC Sabora poslao patrijarhu Irineju ikonu sa Njegoševim likom. Većina episkopa na Saboru SPC nije podržala prijedlog.

Amfilohije je kasnije izjavio da „većina u Saboru još nije u stanju da shvati Njegoša“. Nejasno je na osnovu kojih kanonskih i drugi normi mitropolit Amfilohije je shvatio Njegoša kao sveca. Ima jako malo ili nimalo dokaza da je Petar II uopšte bio dogmatski hrišćanin a kamoli svetac. U memoarima austrijskog kapetana Fridriha Oreškovića bliskog Vladici Radu citiraju se Njegoševe riječi „da bi još sjutra sunce obožavao kad bi mu to bilo od koristi“. Uopšte, „on nema bogzna kakvo mišljenje o religiji, oslanja se više na oružje nego na crkvene ceremonije, posjećuje crkvu u godini najviše dva puta“ zapisao je Orešković. I drugi izvori slično pišu.

Na Njegoša, tj. predstavu koju su imali o njemu, nisu se ugledali samo nacionalisti. Njegoš je bio uzor i balkanskim autokratama poput Mila Đukanovića i Aleksandra Vučića. Od  dolaska na crnogorski tron krajem 1830. godine on je radio na zavođenju jake centralne vlasti i formiranju državnih institucija koje su više  bile privatnog karaktera i  kojima su upravljali članovi uže porodice.

Sa stvaranjem ondašnje crnogorske državne vlasti, kako navodi istoričar Dragutin Papović,  polažu se i temelji tajkunizacije i kartelizacije Crne Gore čiji rodonačelnik je upravo bio Petar II. Porodica Đukanović je samo nastavljač „svijetle tradicije“. Novi glavarski/tajkunski sloj je Njegošu bio bezrezervno odan. U zamjenu, nova bogataška klasa i njihove porodice dobili su privilegije, monopole i „ugradnje“ kako se danas popularno zovu. Sam Njegoš je donekle držao distancu od direktnog prljanja. Pa je na vrh državnog kartela postavio brata – Pera Tomova Petrovića.

Pero je bio i predsjednik crnogorskog Senata. Istoričar dr Mirčeta Ðurović navodi da je Pero Tomov od 1835. godine „imao posebna ovlašćenja za trgovinu s inostranstvom, pa je preko njega išao najveći dio uvoza i izvoza“.  Bio je glavni uvoznik žita za Crnu Goru. Od Njegoša je dobio i 50 hiljada forinti za trgovinu i zelenašenje. Prvi brat je na pozajmljeni novac uzimao kamatu od 100 odsto. Istoričar Jagoš Jovanović piše da je Pero sa bratom od strica, Ðorđijem Petrovićem, “sklapao posebne trgovačke ugovore sa trgovačkim kućama u Beču, Beogradu i Carigradu“ i da je stavio ruku na trgovinu i tranzit soli i drugih strateških proizvoda uvezenih s Primorja. Dragutin Papović piše da je bogatstvo koje su „prvi crnogorski tajkuni“ uspjeli da steknu za kratko vrijeme bilo basnoslovno, u odnosu na siromaštvo ogromnog dijela naroda. Njegošev brat se sam hvalio kako je imao toliko novca da „za 10 godinah moji’em parama mogu u Crnoj Gori sud držati.“  Njegovi najbliži saradnici, serdari cucki i bajički su se takođe razmetali novcem i bahatim ponašanjem. Paralele i usporedbe s braćom Đukanović i Vučić teško je izbjeći.

Njegoš se pobrinuo da monopolske privilegije dobiju i njegov otac Tomo Markov Petrović, i ujak, njeguški kapetan i komandant Gvardije Lazar Proroković. Njegošev otac je posebno razvio kamatašenje i upisivao hipoteke nad zemljom svojih dužnika. Od prljavog novca je na Njegušima podigao svoju zadužbinu – crkvu Svetog Đorđa.

Njegošev ujak i komandant Gvardije je bio na još lošijem glasu od Toma Petrovića. Fridrih Orešković navodi u svojim memoarima da je Proroković „drski zlikovac, koji je sposoban za sve zločine i užase”.

Očigledno je da ranije priče Demokrata da se treba okrenuti životnim temama i ne vraćati u istoriju ne važe kada je u pitanju njihov politički dobitak. Ostaje da se vidi da li je u viziji Bečića i njegove partije Crna Gora građanska i evropska zemlja ili je, sada, zgodnije ponovo dijeliti narod, podastirući pred njega njegoševske vrijednosti. One stvarne književne, ali i mitske s tajkunsko mafijaškim elementima.

Možda će tako lakše ostati na vlasti.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo