Povežite se sa nama

OKO NAS

PUT MURINO – ČAKOR – PEĆ: Čekajući  vlasti

Objavljeno prije

na

Već punih dvadeset tri godine put preko planinskog prevoja Čakor, koji vodi od Murine do Peći zatvoren je za saobraćaj. Lokalne vlasti Plava ponovo su Vladi uputile incijativu da se put otvori. Odgovora – nema

 

Može li se u skorije vrijeme očekivati otvaranje graničnog prelaza između Crne Gore i Kosova na planini Čakor, na putu kojim bi Plav i Murino, kao i čitavo Gornje Polimlje, sa gradom Peć bili povezani na manje od šezdeset kilometara?

Tu inicijativu je nedavno predsjednik Opštine Plav, Nihad Canović, ponovo aktuelizovao prilikom susreta predsjednika sjevernih crnogorskih opština sa premijerom Dritanom Abazovićem i jednim brojem ministara, na kojem je razgovarano o potencijalima za razvoj sjevera Crne Gore.

Canović je izjavio da je na sastanku iz više razloga insistirao da Vlada da maksimalan doprinos da se ova saobraćajnica što prije stavi u potpunu funkciju.

,,Ja sam na sastanku sa premijerom Abazovićem ponovo stavio do znanja da što prije treba uspostaviti granični prelaz na putu koji od Čakora vodi ka Peći i to na samoj granici između Crne Gore i Kosova. Istakao sam da je to od velike važnosti za čitavu Crnu Goru radi efikasnije razmjene dobara i lakše cirkulacije, ne samo lokalnog stanovništva, nego i brojnih turista koji izražavaju želju da posjete ove prostore”, rekao je Canović.

On je izrazio nadu da su u Vladi, kako dodaje,  ,,na pravi način razumjeli ovu inicijativu i da će ona ubrzo biti pretočena u djelo, s obzirom na to da ima veliki razvojni značaj”.

Već punih dvadeset tri godine put preko planinskog prevoja Čakor, koji vodi od Murine do Peći zatvoren je za saobraćaj. Starije generacije se prisjećaju da je poslije Drugog svjetskog rata to bila najbliža veza sa Kosovom i južnom Srbijom, sve do izgradnje puta preko Kule.

Čakor je dugo bio najfrekventnija saobraćajnica uprkos činjenici da se prevoj nalazi na nadmosrkoj visini od preko hiljadu i osamsto metara.

Onda su uslijedila ratna dešavanja i put preko Čakora je 1999. godine zatvorio KFOR. Ponovno otvaranje nije uslijedilo ni do današnjih dana, iako su za tako nešto podnošene brojne inicijative sa različitih adresa.

Na putu koji je napravljen prije stotinu godina, granični prelaz nije još uvijek uspostavljen, iako su iz Vlade Crne Gore godinama to uporno najavljivali.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova su isticali da su još 2014. godine vlade Crne Gore i Kosova u Prištini potpisale sporazum o izgradnji graničnog prelaza Kotlovi – Kućište.

Čak se i zvanično saopštavalo da je ovaj sporazum naredne godine stupio na snagu i da su tada formirane ekspertske komisije za njegovo sprovođenje. Povezivanje Murine i Peći preko Čakora ostalo je, ipak, mrtvo slovo na papiru.

Ostalo je nejasno zbog čega je onda  još 2011. godine, uz postavljanje signalizacije, izvršena rekonstrukcija puta na crnogorskoj teritoriji?

Da se radi o opravdanoj inicijativi potvrdio je i predsjednik Mjesne zajednice Murino Branislav Otašević, ističući da se ovaj put potpuno neopravdano više od dvije decenije drži u blokadi.

,,Narod ovoga kraja je vjekovima bio prirodno upućen prema Metohijskoj ravnici. Zato je putem preko Čakora cirkulisao veliki broj ljudi. Nama je Peć tri puta po kilometraži bliža od Podgorice. Međutim, posljednji ratovi su prekinuli tu prirodnu vezu i stavili nam rampu”, kaže Otašević.

On dodaje da je krajnje vrijeme da se ta rampa podigne kako bi ovaj put, koji je zvanično pušten u promet još daleke 1925. godine, ponovo profunkcionisao.

,,Taj put je oduvijek bio razvojna žila kucavica ovog kraja i konačno se mora shvatiti da treba da se uklone administrativne barijere koje ga čine neupotrebljivim”, smatra predsjednik MZ Murino.

I iz Nevladinog udruženja Klub Velika podržavaju inicijativu da se što prije, uz uspostavljanje posebne zaštite za područje Čakora, otvori put koji preko ovog planinskog prevoja vodi ka Peći.

,,Podsjećamo da Klub Velika, kao zavičajno udruženje, koje okuplja Veličane i prijatelje, od osnivanja ukazuje na značajne potencijale ovog dijela Crne Gore i pokreće razne inicijative kako bi se ovi prirodni resursi koristili na održiv način, od čega bi korist imale i lokalna zajednica i naša država. To podrazumijeva i ponovno uspostavljanje saobraćaja prema Peći, gdje bi se granični prelaz postavio tamo gdje su prirodne i istorijske granice. Čakor se ne smije posmatrati samo kao sirovinska baza za eksploataciju šume, već kao područje od izuzetne turističke i svake druge važnosti”, rekao je predstavnik ovog udruženja građana Gojko Knežević.

Koliki je značaj putne infrastrukture za ovaj kraj Crne Gore, pokazalo je otvaranje puta od Podgorice do Gusinja, koji vodi dolinom rijeke Cijevne kroz Albaniju, upravo prošlog ljeta, a koje je odmah dovelo veliki broj turista centralnih i južnih crnogorskih gradova na Plavsko jezero, odnosno u Nacionalni park Prokletije.

Zato se i vjeruje da bi otvaranje puta preko planine Čakor i graničnog prelaza na toj planini, u ljetnjoj sezoni djelovalo isto tako pozitivno na priliv turista sa Kosova i južne Srbije  na područje ovog nacionalnog parka sa svim njegovim ljepotama.

Da to što je ponovo pokrenuta inicijativa ne znači i da će nešto od toga biti, govori i podatak da je istovjetnu inicijativu za otvaranje graničnog prelaza Čakor, i rekonstrukcije puta preko te planine do Peći, pokrenula i Vlada Duška Markovića 2018. godine, kada su se zbratimili gradovi Peć i Gusinje.

I tada se moglo čuti mnogo argumenata koji idu u prilog otvaranju novog graničnog prelaza i zbližavanju Kosova i Crne Gore.

U to vrijeme se, takođe, pričalo što i danas, da je moguće probiti tunel ispod Kule kod Rožaja u dužini od sedam i po kilometara, koji bi potpuno taj crnogorski grad približio Peći.

Nove okolnosti su samo što Vlada Dritana Abazovića podržava inicijativu Otvoreni Balkan. U okviru nje nezamislivo je da se ne otvaraju novi granični prolazi, ili makar oni iz vremena bivše Jugoslavije.

U tom svjetlu bi odgovor na pitanje da li je izvjesno otvaranje graničnog prelaza Čakor mogao biti pozitivan. Nema potrebe za čekanjem, samo je potrebno preći sa riječi na djela, ako se stvarno vodi briga o razvoju sjevera. Ali kod nas to nekako ide teško i sporo.

                                                                                                   Tufik SOFTIĆ 

Komentari

Izdvojeno

NASTAVAK MOBINGA NA FAKULTETU LIKOVNIH UMJETNOSTI: Docentkinja Radovanović prijavila uznemiravanje policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu. Pred osnovnim sudom u Podgorici u toku je proces povodom ranije prijave Radovanović za utvrđivanje mobinga

 

 

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu.

Radovanović u prijavi navodi da joj je uz povišeni ton i prijetnje rukama, između ostalog, saopštio da prekida sa njom svaki vid komunikacije i saradnje, što direktno ugrožava njen angažman na predmetima koje su zajedno predavali.

Radovanović je o ovome upoznala Rektora Univeziteta Crne Gore (UCG) i Upravu FLU-a.

,,Dotični mi je kazao da on stoji iza hajke koja se godinama vodi protiv mene, da će sa mnom završiti komunikaciju i da njemu ne treba saradnik. Upravo, zbog njegove raspodjele predmeta i raznih vrsta zloupotrebe pozicija, ja svoju normu gotovo svu ostvarujem na vježbama”, navela je Radovanović u pismu rektoru Vladimiru Božoviću.

,,Interes Fakulteta je da se ovakva pitanja rješavaju u skladu sa propisima i da se poštovanjem zakona potvrdi ambijent za koji vjerujemo da je produktivan i podsticajan za rad svih kolega’’, kazali su Monitoru iz uprave FLU i dodali da ,,u sitacijama gdje zaposleni osjeća da su njegova prava i slobode ugrožene, Fakultet pozdravlja mogućnost žalbe. Takođe, kako bi se obezbijedilo nasmetano funkcionisanje svih procesa Fakultet će pokušati da nađe adekvatno rješenje na nastalu problematiku poštujući sve zakonske norme koje su mu na raspolaganju’’.

Monitoru su iz UCG odgovorili da ,,policija, kao nadležan organ, već vodi istragu po ovoj prijavi, a Univerzitet će kontinuirano sarađivati i postupati u skladu sa uputstvima i nalazima koji budu dostavljeni od strane policije, a na osnovu utvrđenih činjenica”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VEZE BEMAKSA I VLADIMIRA EDINBURGA: Tajna dobro skrivena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Edinburg je bio član odbora direktora podgoričke firme National Real Estate Agency dok je Veselin Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni  zastupnik  firme.  Kovačević je  bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda

 

 

Do danas nije poznato kakve su bile veze podgoričke kompanije National Real Estate Agency i Veselina Kovačevića koji je zajedno sa tadašnjim poslanikom u ruskoj Dumi ispred Putinove partije Jedinstvena Rusija, Vladimirom Edinburgom, bio osnivač i vlasnik.

Veselin Kovačević je u to vrijeme bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda .

Poreska uprava Crne Gore je 2017. godine blokirala račune kompanije jer je uvidom u registar predatih finansijskih iskaza utvrđeno da poreski obveznik National Real Estate Agency Podgorica nije predao finansijski iskaz za 2017. Poreska uprava im je tada u postupku inspekcijskog nadzora izrekla mjeru zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu u cilju obezbjeđivanja nedostajućih dokumenata.

Poslednji finansijski izvještaj koji je firma National Real Estate Agency dostavila Poreskoj upravi vodi se za 2015. godinu, a tada je prijavljen „osnovni kapital“ u iznosu od 59.880 eura, isto kao i godinu ranije.  A 2016. godine prijavili su Poreskoj upravi da je tokom godina ostvaren gubitak od ukupno 106.586 eura.

Za 2015. godinu evidentiran je i dugoročni kredit od 29.940 eura, koji je National Real Estate Agency morala da vrati, ali nije poznato da li je to učinjeno jer kasnije nije bilo fiansijskih izvještaja.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Iste godine, međutim, iz doo Hidroenergija Andrijevica su nadležnom državnom organu za prihode dostavili iskaz o finansijskoj poziciji bilans stanja, i u njemu iskazali (realnu) vrijedost mini-hidroelektrana u iznosu od 2.582.350 eura. “Tu vrijednost su bili dužni da prijave i opštinskom poreskom organu, jer se radi o stvarnoj knjigovodstvenoj vrijednosti objekata”, smatraju u Opštini Andrijevica.

U krivičnoj prijavi se navodi da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme. “Okrivljeni je znao, ili je morao znati, da je bio obavezan da u poreskim prijavama iskazuje stvarnu knjigovodstvenu vrijednost objekata kao funkcionalne cjeline po računovodstvenim standardima i kontnim okvirima, jer je odredbama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekta definisan objekat kao prostorna, funkcionalna, konstruktivna, arhitektonska, estetska, tehničko-tehnološka cjelina, sa ili bez instalacija, postrojenja i opreme koji se u njega ugrađuje na koju upućuje odredba Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Stoga je jasno da mašinska kućica jedne mini-elektrane ne predstavlja čitav infrastrukturni objekat, niti može vrijednost mašinske kućice predstavljati potpunu poresku osnovicu, kako je to okrivljeni iskazao u poreskoj prijavi”, navedeno je u krivičnoj prijavi.

Dodali su da su odgovorni iz prijavljene kompanije na taj način u 2022. godini budžet Opštine Andrijevica oštetili za 24.405 eura.

“Taj iznos predstavlja razliku između stvarne knjigovodstvene vrijednosti pomenutih mini-hidroelektrana i njihove iskazane vrijednosti u poreskoj prijavi i to za iznos od 2.582.350 eura, za koji je iznos trebalo utvrditi poresku obavezu po stopi od jedan odsto, koja na osnovu skupštinske odluke važi za pravna lica za poslovne objekte”, objasnili su u Opštini. Na sličan način, kako su dodali, odgovorni iz kompanije  postupili su i u 2023. godini. Tako su, po istom osnovu, budžet Opštine prošle godine oštetili za 23.551 euro. Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga Hidroenergije prema Opštini Andrijevica.

Dok su iz doo Hidroenergija Andrijevica nezvanično izjavili da su postupali u skladu sa zakonom, iz Opštine Andrijevica objašnjavaju da je prekršen član 19. stav 5 na osnovu kojeg se može protumačiti da su pokretne stvari, u ovom slučaju turbine, dio nepokretnosti. “Jednostavno pojašnjeno, ako bi makli turbine iz mašinskih kućica, to više ne bi bili poslovni objekti, nego kokošari”, kazali su Monitoru u Opštini Andrijevica.

Na području opštine Andrijevica ima deset malih elektrana, a Opština od koncesija na vode od toga zaradi oko 300 hiljada eura, dok je njihova ukupna dobit oko četiri miliona eura. Oni su objasnili da osim poreza od koncesija, postoji i porez na nepokretnosti, i da je to značajna stavka za budžet Opštine. “Reći čemo samo podatak da smo za prošlu godinu naplatili porez na nepokretnosti kada se radi o malim hidroelektranama od 150 hiljada eura, a da je godinu ranije taj porez iznosio 22 hiljade”, kazao je Monitoru sagovornik iz Opštine Andrijevica.

Lako je izračunati da bi, kada bi svih deset malih hidroelektrana na teritoriji opštine Andrijevica koje su u privatnom vlasništvu bile opštinske, Andrijevica bila jedna od najbogatijih opština sa prihodom  i budžetom koji bi godišnje iznosio oko četiri miliona eura, i ne bi im trebalo ništa preko toga, pa ni sredstva iz egalizacionog fonda.

Sekretar za finansije Opštine Andrijevica, Stojan Mitrović, objašnjava da postoji i prihod od poreza na nepokretnosti, koji takođe nije beznačajan. „Kada planiram budžet računam sa oko 300 hiljada eura koje će pripasti Opštini, odnosno 6 odsto od koncesija na vode za male hidroelektrane. Mi smo se izborili za taj procenat za koji smatramao da nije loš. Naravno, najbolje bi bilo da su sve te centrale državne ili opštinske, ali sada, šta je tu je, i to treba maksimalno naplatiti i iskoristiti u korist građana“, kazao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, mjesečni prihod od koncesija na hidrocentrale kreće se u zavisnosti od vodostaja, pa u ljetnjim mjesecima iznosi negdje oko šest hiljada eura, dok u mjesecima većih vodostaja taj prihod je na teritoriji opštine Andrijevica oko 35 hiljada eura.

Sekretar za finansije dodaje da se koncesije naplaćuju preko ministarstva finansija, i da 70 odsto pripada lokalnim saoupravama, 30 odsto ide u državni budžet. „Tu je mnogo značajna stavka porez na nepokretnosti, gdje se uzima jedan odsto od vrijednosti male hidrocentrale. Vlasnici su do sada prikazivali samo vrijednost objekta, a ne i mašina, a mi smo vidjeli jednu presudu u korist opštine Berane gdje je presuđeno da se taj procenat računa u ukupnoj vrijednosti sa opremom“, rekao je Mitrović.

On je kazao da to znači da ako jedna centrala vrijedi milion eura, a neke vrijede i više, jedan posto iznosi 10 hiljada eura. Za deset malih elektrana to je minimum dodatnih stotinu hiljada eura. Deset hidrocentrala ne teritoriji ove sjeverne opštine su u privatnom vlasništvu sa koncesijama koje su im izdate u vrijeme državne vlasti DPS-a na 30 godina. U tom periodu projekcija njihove zarade je oko 120 miliona eura, od čega bi svega 9 miliona ostalo u budžetu Opštine Andrijevica.

U Opštini ocjenjuju da je procenat od šest odsto na koncesije na vode za male hidrocentrale za koji su se oni izborili dosta dobar, što nije slučaj u svim sjevernim opštinama, jer se u nekima kreće svega 0,5 odsto. Iz Andrijevice najavljuju „neke nove momente“, ako ih u tome ne spriječi uvođenje prinudne uprave. „Ovdje nećemo stati, idemo dalje u istraživanje kako su građene hidroelektrane u Andrijevici. Biće tu vrlo zanimljivih podataka”, tvrde. Krivična prijava, a još više ova najava, unijela je pometnju među privatnim vlasnicima malih elektrana u Andrijevici. Nezvanično se može čuti da je bilo i skrivenih ili otvorenih prijetnji. Ali, počelo je da se odmotava. Na nizbrdici za tajkune, klupko samo do sebe ide sve brže.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo