Povežite se sa nama

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD ZLOČINA U ŠTRPCIMA: Bez mezara, prava i pravde

Objavljeno prije

3 godine

na

Od 20 ubijenih putnika voza Lovćen, nađeni su posmrtni ostaci samo četiri žrtve. Porodice čekaju da sahrane svoje najbliže, da se otkriju nalogodavci, osude počinioci, da društvo pomogne, zapamti, opomene da se ne ponovi

 

„Crna Gora još nije izašla iz voza zla u Štrpcima“, poručio je predstavnik porodica putnika, književnik Edin Smailović ispred spomen obilježja žrtvama zločina u Štrpcima u Bijelom Polju.

O ovom se zločinu ne uči u školama. Počinili su ga 27. februara 1993.  pripadnici Vojske Republike Srpske, koji su na željezničkoj stanici Štrpci, na teritoriji BiH, zaustavili voz koji je saobraćao na redovnoj liniji Beograd–Bar. Iz njega su izveli, a zatim opljačkali i odveli na obalu Drine i ubili 20 putnika, od kojih je 18 bilo Bošnjaka, jedan Hrvat, a jedan je do danas  nepoznat. Esad Kapetanović, Ilijaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznata osoba. Od njih dvadeset, osam je bilo iz Crne Gore. Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Nakon 30 godina za ovaj zločin su pravosnažno osuđena samo dva pripadnika interventne čete Osvetnici Višegradske brigade Vojske Republike Srpske. Nebojša Ranisavljević je pred Višim sudom u Bijelom Polju 2003. godine osuđen na kaznu zatvora od 15 godina. Mićo Jovičić sa Tužilaštvom BiH 2016. zaključio sporazum o priznanju krivice, i dobio pet godina zatvora. Njihovog komandanta Milana Lukića, Haški tribunal je osudio na doživotnu kaznu zatvora zbog ratnih zločina u Višegradu, ali on nije procesuiran za zločin u Štrpcima.

„Na pretresu ratnom zločincu Ranisavljeviću, kao zastupnik porodica žrtava postavio sam jednostavno pitanje: ‘Objasnite nam, te ljude nijeste poznavali, nijesu vam ništa skrivili, zbog čega ih pobiste?’. On je na to, bez oklijevanja, odgovorio: ‘Pa oni su Turci, rekli su nam da Turke treba ubijati’. Na takav odgovor, šta mi je drugo ostalo osim da mu kažem: ‘Nebojša, i ti si nečija žrtva’, kazao je Velija Murić, advokat i pravni zastupnik porodica, na konferenciji Otmica u Štrpcima – zločin u nastavcima koju su organizovali Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori i Centar za građansko obrazovanje (CGO).

U Crnoj Gori nijesu pokrenute druge istrage povodom ovog zločina.  Ranisavljević je u svom svjedočenju kao učesnike u akciji pominjao i „Crnogorca“, „Pijanog Slovenca“, Milana „Čačka“, Acu Šimšića, Željka Marjanovića, Bogdana Šekarića, Vidakovića, Tanovića, Gorana i Mitra „Četnika“, protiv kojih su još 1998. godine krivičnu prijavu podnijeli advokati Dragan Prelević i Aleksandar Cvejić, koje je Fond za humanitarno pravo iz Beograda angažovao da zastupaju porodice žrtava.

„Do sada ni pred jednim sudom nije procesuiran niko od nalogodavaca i onih koji su znali da će se zločin dogoditi, a ništa nisu učinili da ga spriječe. U krivičnom postupku protiv Ranisavljevića u Crnoj Gori, utvrđeno je da je otmica u Štrpcima bila planirana i da je o tome unaprijed bio obaviješten generalni direktor Željezničko transportnog preduzeća  Beograd Milomir Minić, koji je o tome obavijestio Ministarstvo odbrane Republike Srbije, MUP Srbije, Službu državne bezbjednosti Srbije i Vojsku Jugoslavije“, navode u saopštenju predstavnika Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Crnogorski komitet pravnika za ljudska prava (CKP).

Mirsad Rastoder, predsjednik Foruma Bošnjaka, za Monitor kaže da je sve rađeno da se sakrije istina i zatru tragovi: „Da nije bilo svjedočenja izvjesnog Dušana Petrovića iz Despotovca u Podgorici, a potom hapšenja Nebojše Ranisavljevića 1996, vjerovatno se ne bi desila ni ova skorašnja suđenja u Sarajevu i Beogradu od 2015, odnosno 2018.  Činjenica da su, i nakon tri decenije, pravosnažno osuđena samo dvojica saučesnika u zločinu protiv civilnog stanovništva dovoljno govori o namjeri vlastodržaca da se izbjegne komandna odgovornost“.

U otmici je učestvovalo između 25 i 28 počinilaca, od kojih je do sada samo 15 procesuirano, izjavila je Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorka Akcije za ljudska prava. Sud BiH je 21. oktobra 2022. prvostepeno osudio sedam pripadnika Vojske RS na po 13 godina zatvora za zločin u Štrpcima. Osuđeni su kao saizvršioci: Obrad i Novak Poluga, Petko Inđić, Radojica Ristić, Dragan Šekarić, Oliver Krsmanović i Miodrag Mitrašinović. Luka Dragičević oslobođen je optužbe da je kao komandant Druge podrinjske brigade iz Višegrada naređio ovaj zločin.

„Ne čudi što Sudsko vijeće u Sarajevu nije uspjelo potvrditi krivicu Luke Dragićevića, komandanta Druge podrinjske brigade iz Višegrada, u čijem sastavu je djelovala jedinica koja je izvršila otmicu iz brzog voza. Kao i onda tako i danas važno je izbjeći komandnu odgovormost, jer je to relano mogući trag i do nalogodavaca“, ističe Rastoder.

Isti sud BIH je 19. januara 2023. izrekao prvostepenu presudu kojom je Bobana Inđića osudio na 15 godina. Sudsko Vijeće je utvrdilo da je van sumnje dokazano da su civili u večernjim satima u fiskulturnoj sali škole tučeni i skinuti u donji veš, a potom prevezeni do spaljene kuće u selu Mršići, gdje je Lukić iz vatrenog oružja ubio njih 18, dok je Inđić stajao pored njega, a da su dvojicu civila ubili drugi prilikom pokušaja bjekstva. Tijela ubijenih sjutradan su bačena u Drinu.

Viši sud u Beogradu – Odeljenje za ratne zločine, 7. februara ove godine osudilo je optužene Gojka Lukića na 10 godina zatvora, Duška Vasiljevića na 10 godina, Jovana Lipovca takođe na kaznu od 10 godina i Draganu Đekić na kaznu zatvora od pet godina. Kazna im je izrečena zbog krivičnog dela ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Sud je saopštio da im je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 5. 12. 2014. do 19. 03. 2015. godine, kada im je pritvor ukinut. Oni su i dalje na slobodi.

„Čudno je da jedan broj lica koja se pominju u svjedočenjima nikada nijesu procesuirana. Po istom krivičnom zakonu SFRJ, nedopustive su presude ispod 15 godina zatvora za bilo kojeg od učesnika otmice i svirepe likvidacije nevinih putnika. Posebno ne možemo da razumijemo sudije u Beogradu, koji su najpozvaniji da zaštite i sudsko i ljudsko dostojanstvo u ovom slučaju. Po 10 godina za zločin nad civilima, sramna je imitacija pravde i uvreda“, naglašava Rastoder. I programski direktor Građanske alijanse (GA) Milan Radović ocijenio je da su presude u suđenjima za zločin u Štrpcima „sramno niske“.

Djelovi posmrtnih ostataka Halila Zupčevića otkriveni su krajem 2009. na u jezeru Perućac. Na istom mjestu godinu kasnije nađeni su posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine. Duže od deceniju, porodice uzaludno apeluju da se u jezeru pokušaju naći i ostaci ostalih žrtava.

„Porodice ubijenih konstantno su u agoniji čekanja i emotivne torture. Ostavljenje, tri decenije grizu sebe i svaku nadu za oporavak. Dosta ih je od tuge svisnulo. Mlađi su pokušali da se nađu u tuđini, ali ni to ne pomaže. Za njih bi najlakše bilo da februara nema u kaledaru. Da nestane, da ne postoji više! Možda bi sa njim nestao bol koji ih ubija zbog duboko zapretanih osjećanja izguba bez mezara, bez prava i pravde“, objašnjava Rastoder.

On naglašava da je izostala stalna humanitarna pomoć za porodice, da su samo dvije osobe  iz ovih porodica zaposlene u lokalnim ili državnim služnama. „Ko nije bar jednom vidio gluvonijeme Veru i Halila Kapetanovića kako plaču za sinom Esadom, ili neku drugu majku i sestru, taj nije osjetio neizrecivu bol iz dubine duše. Bol koji se iznova javlja svakom glorifikacijom zločinaca“, kaže Rastoder.

Akcija za ljudska prava, Centar za građansko obrazovanje i Crnogorski komitet pravnika za ljudska prava apelovali su da se konačno procesuiraju nalogodavci i svi neposredni izvršioci zločina, da se preduzme temeljna potraga za posmrtnim ostacima žrtava, da Crna Gora izmjenom zakona obezbijedi socijalnu zaštitu porodicama stradalih i da se ovaj slučaj uvede u obrazovanje novih generacija.

„Ni posle smjene vlasti dugogodišnje koalicije na čelu sa Demokratskom partijom socijalista, ni nove vlade premijera Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića ništa nisu uradile da pomognu porodicama žrtava“, kazali su Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorica HRA, Daliborka Uljarević, izvršna direktorica CGO i Velija Murić, predsjednik Crnogorskog komiteta pravnika za ljudska prava.

Rezolucija o zločinu u Štrpcima, koji su inicirale porodice žrtava, sadrži neispunjene zahtjeve koje su svih ovih decenija upućivali na razne adrese: traganje i osuda za učesnike i nalogodavce ovog zločina, potraga za posmrtnim ostacima žrtava, čuvanje sjećanje na zločine, materijalna potpora porodicama žrtava, kako bi izašle iz stanja društvene i socijalne izolacije, u koju su dovedene činom zločina, nalaženje pravnog mehanizma za dodjeljivanje statusa civilnih žrtava rata porodicama.

Rezolucija od maja u Skupštini čeka da dođe na red za raspravu.

 

Čekanje

Mirsad Rastoder ovako za Monitor govori o žrtvama iz Crne Gore i sudbini njihovih porodica.

Esad Kapetanović iz Bijelog Polja, imao je svega 19 godina a odveden je iz voza kada je iz Beograda pošao da se odazove vojnom pozivu, da odsluži redovni vojni rok. Njegov otac Hasib i majka Vera, gluvonijemi, i danas kao da ga čekaju. Alija, brat otetog, oženjen, pokušava da održi porodicu. Sestra je otišla u Holandiju.

Iljaz Ličina iz Bijelog Polja, imao je 43 godine, u vozu je zatečen dok se vraćao s posla da obiđe porodicu. Ostavio je suprugu i čletvoro djece, danas ih je troje. Samo najmlađi je u Crnoj Gori.

Fehim Bakija iz Bijelog Polja, imao je 43 godine, radio je u Beogradu. Ostavio je suprugu Elfiju, nezaposlenu, sa troje djece. I danas preživljavaju radeći kod privatnika kad ima posla.

Šećo Softić iz Bijelog Polja, radnik ŽTP, imao je 48 godina, otet je dok se porodici vraćao sa posla. Ramzija, supruga otetog Šeća, nezaposlena, živi kod sinova, koji su u potrazi za egzistenciom odselili u Bar. Sinovi Džemal i Esad su nezaposleni.

Rifat Husović iz Bijelog Polja, imao je 26 godina kada je otet i ubijen. Njegova mlada supruga, nevjesta, poslije izvjesnog perioda vratila se u rod.

Senad Đečević iz Bara, imao je 16 godina. Čekali su ga majka Đurđina i sestra Dženeta. Đurđina je preminula, a sestra Dženeta je udata.

Halil Zupčević (49) bio je izbjeglica iz Trebinja sa boravištem u Rožajama, njegova supruga sa djecom, kao izbjeglica otišla je 1994. u Švedsku. 

Ismet Babačić iz Podgorice, imao je 30 godina kada su otmičari prekratili njegovu mladost. Vraćao se s poslovnog dogovora na Zlatiboru. Ostavio je mladu suprugu, oca, majku, brata i sestru.

Jusuf Rastoder iz Savin Bora, Petnjica, imao je 45 godina, radio je u Beogradu na građevini. Ostavio je bolešljivu suprugu i sedmoro maloljetne djece. Od njih danas bitiše sedam porodica uglavnom u stanju socijalne potrebe.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

HAPŠENJE ACA ĐUKANOVIĆA: (De)montiranje

Objavljeno prije

3 dana

na

6 Marta, 2026

Objavio:

Aco Đukanović, brat višedecenijskog crnogorskog vođe, moćno ime za koje se vezuju mnoge višemilionske afere i  priče o umreženom novcu nadzemlja i podzemlja, nije uhapšen ni zbog jedne od tih priča  – Limenke,  Prve banke, Rudnika uglja… To, uz ostale znakovitosti, otvara sumnju da njegovo hapšenje nije dokaz demontiranja Đukanovićevog sistema, kako to vlasti predstavljaju. I da smo i dalje u sivoj zoni isprepletanih interesa, poslova i zarobljenih institucija

 

 

Nekad nezamisliva, slika uhapšenog Aleksandra Aca Đukanovića, brata višedecenijskog vođe Mila Đukanovića, očekivano,  završila je na naslovnicama. No,  Aco Đukanović, moćno ime za koje se vezuju mnoge višemilionske afere i  priče o umreženom novcu nadzemlja i podzemlja, nije prošlog petka uhapšen ni zbog jedne od tih priča  – Limenke,  Prve banke, Rudnika uglja… Nijedna  nije oživjela pred crnogorskim pravosuđem, ni prije ni poslije pada bratovog DPS-a 2020. Dok je dobar dio nekadašnjih čuvara Đukanovićevog režima završavao u Spužu, braća Đukanović su mirno živjeli, u zemlji i inostranstvu.

Aco Đukanović je uhapšen po povratku iz Luksemburga, gdje je, kako je svojevremeno objavio CIN CG, boravio od 2023. godine. Jake policijske snage (Posebna jedinica policije) pretresle su njegove nekretnine u Nikšiću i Podgorici, gdje je pronađena određena količina oružja i izuzeta dokumentacija. Đukanoviću, vlasniku Prve banke Crne Gore određen je tridesetodnevni pritvor zbog nedozvoljenog posjeda oružja i mogućnosti bjekstva, kako je prosudio Osnovni sud u Nikšiću.

Đukanovićeve nekretnine su pretražene na osnovu operativnih podataka policije, uz odobrenje osnovnog tužilaštva i suda u Nikšiću. Do sada su hapšenja „zvučnih imena“ bila proizvod naloga Specijalnog državnog tužilaštva i  njihove aktivne istrage.

Postupanje na osnovu policijskih podataka u javnosti je problematizovao Đukanovićev advokatski tim, na čijem je čelu njegova sestra, advokatica  Ana Đukanović. Tim je saopštio da je policija postupala na osnovu netačnih podataka.  “Nijedan od predmeta precizno navedenih u zahtjevu policije nije pronađen u stanu Aca Đukanovića u Ulici Vuka Karadžića u Podgorici”, naveli su.“Postavlja se pitanje – kako su takve informacije uopšte ocijenjene kao pouzdane, na osnovu čega su prezentovane Sudu i da li je Sud bio doveden u zabludu? Posebno zabrinjava to što sudiji za istragu nije saopšteno na koji način su policijska saznanja pribavljena, niti je obrazložena njihova vjerodostojnost”,ukazali su Đukanovićevi advokati.

Dozvolu za pretres potpisao je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Rade Ćetković, dok mu je Sava Mušikić, sudija istog suda, odredio pritvor.

Đukanovićevi advokati takođe tvrde da nisu tačne  informacije da je iz stana Đukanovića izuzeta dokumentacija koja je osnov za vođenje drugih sudskih postupaka. Kažu da je jedini predmet izuzet tokom pretresa bio “običan pamflet”. Mediji su objavili naslove dokumentacije koja je prikupljena. Radi se o nekoliko fascikli sa interesantnim nazivima – “DPS”, “Izdajnik”, “Negativna kampanja”  “Odupri se”…

Paralelno sa formalnim „pravnim“ ratom  Đukanovićevog tima i nadležnih,  teče i politički rat između Đukanovićevog okruženja i nove vlasti, prvenstveno Demokrata, koji rukovode bezbjednosnim sektorom.

DPS je optužio Borisa Bogdanovića, poslanika Demokrata da je nalogodavac Đukanovićevog hapšenja.  “Nalogodavac predstave koja se trenutno odvija ispred Prve banke i čovjek koji stvarno rukovodi sektorom bezbjednosti i koji ga koristi za svoje jeftine PR manipulacije je Boris Bogdanović”, saopštila je u Skupštini Sonja Popović, portparolka i poslanica DPS-a.

Bogdanović je odgovorio da mu DPS na ovaj način crta metu. Bogdanović svakodnevno govori o hapšenju Aca Đukanovića na društvenim mrežama, gdje je objavio i listove nepokretnosti njegove imovine. Koja je odavno pobrojana u crnogorskim medijima. I koja očigledno nije predmet trenutne istrage, ni razlog Đukanovićevog hapšenja.

“I sad pitamo najjednostavnije moguće pitanje: đe su čestitke? Đe je makar minimum odgovornosti, makar minimum državničke pristojnosti da se kaže: ‘Dobro je, institucije rade, zakon je jači od Đukanovića’?“, napisao je odmah poslije pretresa i hapšenja.

Pitanje koje  Đukanovićevog hapšenje, kraćim putem i bez  aktivne istrage, upravo problematizuje je – da li institucije zaista rade? Dio stručne javnosti smatra da je hapšenje Đukanovića predstava za javnost politički kontrolisanih institucija i njihovih nalogodavaca.  U prilog tome ide i činjenica da iako Bogdanović, kao i ostatak vlasti, rado govore o Đukanovićevoj imovini, ta ista vlast  godinama nije bila u stanju, u brojnim njenim sastavima, da donese zakon koji bi efikasno ispitivao porijeklo imovine.  Ukazuju i da su hapšenja zvučnih imena zaređala nakon skandala bezbjednosnog sektora sa bjekstvom Miloša Medenice.  Drugi ostavljaju mogućnost da je ovakvo hapšenje način da se otvore ozbiljniji  procesi protiv Đukanovića, iako  i oni smatraju da je dug put do depolitizovanih institucija.

Zanimljiv detalj pretresa Đukanovićevih nekretnina su i njegovi svjedoci  –  Miodrag Daka Davidović I Miodrag Ivanović. Ivanović je Đukanovićev prijatelj. Jedan od aktera afere Telekom koja je vodila do porodice Đukanović, a završila zastarom. U međuvremenu je prije koju godinu oslobođen optužbi u tom slučaju.  Mnogo interesantnije je prisustvo Miodraga Dake Davidovića kao svjedoka na pretresu Đukanovićevih nekretnina.

“U ljubavi i kriminalu nema slučajnosti”, kaže za Monitor dobro upućeni izvor.

Davidović je prije dvije godine završio na crnoj listi SAD skupa sa pokojnim Branislavom Branom Mićunovićem. I dok se Mićunović u javnosti prepoznavao  kao Đukanovićeva ruka u podzemlju, Davidović je važio za darežljivog finansijera Srpske pravoslavne crkve, opoziciono orjentisan. Stvari su ipak, rijetko crno bijele.

Kako je Monitor već pisao, od devedesetih do danas Davidović je osnivao parapolicije, paravojske i paradržave ,  organizovao i profitirao od duvana, nafte i eksplozivnih materijala – nekad uz blagoslov, a ponekad mimo volje vlasti. Formirao je preduzeće Neksan, pravio „vino bez grožđa“ i pekao „rakiju sa šećerom“. „Spašavao“ Željezaru više puta, i  sa Đukanovićima i sa novim vlastima. Zidao i obnavljao crkve. Uhapšen je zbog šverca cigareta, u vrijeme raskola u vladajućem DPS-u. Amnestirao ga je kum – tadašnji predsjednik države, Momir Bulatović.

Borba.me, portal iza kog stoji bivši Demokratski front zapitao se –  da li prisustvo Davidovića na pretresu znači da nikada nije ni bio iskreni opozicionar. Drugi koji ne učestvuju u igri političkih interesa, njegovo prisustvo vide kao moguću  Đukanovićevu poruku novim vlastima.  Možda baš onu, da ne živimo u crno bijelom svijetu, već u sivoj zoni isprepletanih interesa, poslova i zarobljenih institucija. I dalje nedemontiranom sistemu koji je Đukanović uspostavio, a nove vlasti preuzele.

Portali bliski dijelu vlasti takođe su objavili da je nakon hapšenja brata, Milo Đukanović u Makedoniji, gdje navodno traži izlaz „pred izvjesnim hapšenjem“.

Hapšenje Aca Đukanovića jedno je u nizu hapšenja zvučnih imena, nakon što je bezbjednosnom vrhu pobjegao Miloš Medenica, osuđen na 10 godina zatvora kao šef kriminalne organizacije čija je članica, prema prvostepenoj presudi,  bila i njegova majka, bivša dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica. Takođe osuđena na deceniju zatvora.  Nakon bezbjednosnog fijaska sa Milošem Medenicom, hapšenja su se samo ređala –  bivši DPS ministri, biznismeni tog doba,  bivša ministarka nove vlasti. Sve te akcije, doduše, vodilo je Specijalno državno tužilaštvo, za razliku od Đukanovićevog hapšenja.

Ovih dana, nakon što je opet pritvorena, Vesna Medenica uputila je pismo javnosti u kom je na udaru Specijalno tužilaštvo,  kao i sutkinja koja joj je dosudila decenijsku zatvorsku kaznu. Kompromitujuće podatke na njihov račun koje je iznijela u tom pismu demantovali su i SDT i postupajuća sutkinja.

Dok se nakon hapšenja zvučnih imena prethodnog režima obračunava pismima, saopštenjima, listovima nepokrenosti, tajnim podacima  i zakamufliranim porukama, sve su jasnije posljedice toga što se demontaža Đukanovićevog sistema nije desila.

Iz briselske administracije neposredno pred Đukanovićevo hapšenje  saopšteno je  da Crna Gora napreduje sporo kada su u pitanju poglavlja vladavine prava i borbe protiv korupcije (poglavlja 23 i 24).  Đukanovićevo hapšenje možda može biti i domaći i štrik za Brisel.  Brisel manje košta da se pravi da ne vidi da izostaju suštinske reforme. Nas će, u EU ili ne, više da košta.

Milena PEROVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

OSOVINA VUČIĆ – RAMA I EU: Signali Crnoj Gori

Objavljeno prije

3 dana

na

6 Marta, 2026

Objavio:

Tekst  Vučića i Rame, u njemačkom FAZ-u dolazi nakon Vučićeve posjete Briselu početkom decembra prošle godine, kada je na sastanku s predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen, i evropskim zvaničnicima predložio da cio Zapadni Balkan zajedno uđe u EU. Ono što su  u FAZ-u predložili Vučić i Rama je de fakto ulazak u Evropski Ekonomski Prostor (EEA) iako ga nisu direktno pomenuli.  EEA podrazumijeva zajedničko tržište sa slobodnim protokom roba, usluga, kapitala i ljudi s mogućnošću da slobodno rade i žive gdje žele

 

 

U utorak je evropska komesarka za proširenje Marta Kos poručila, prenosi briselski Politiko, da je došlo vrijeme za razgovore o Ugovoru o pristupanju Crne Gore Evropskoj Uniji (EU). „Komisija (EK) u završnoj je fazi pripreme nacrta ugovora”. Sljedeće je, po njenim riječima, utvrđivanje “zaštitnih mjera kako bi buduće članice se držale preuzetih obaveza poslije ulaska” rekla je Kos, aludirajući na gorko iskustvo ranijih proširenja.

Iako nije direktno pomenuto, glavni razlog “zaštitnih mjera” i “politike osiguranja od rizika Trojanskih konja u EU” su Mađarska i Slovačka koje su ušle 2004. godine. Kako se približavaju izbori u Mađarskoj 12. aprila , izgledne su  šanse da Viktor Orban više neće igrati trojanca Kremlja. Moskva u dogledno vrijeme može i dalje igrati na kartu slovačkog premijera Roberta Fica i pored raznih korupcionaških afera režima. Ficov savjetnik i raniji ministar inostranih poslova (do 2020. godine ) Miroslav Lajčak je nedavno podnio ostavku zbog objelodanjenih bliskiih veza sa osuđivanim seksualnim prijestupnikom Džefrijem Epstinom. Crnogorskoj javnosti Lajčak je ostao zapamćen po bliskim vezama s bivšim šefom režima Milom Đukanovićem kome je ovaj pitomac moskovske MGIMO akademije pomagao oko referenduma za nezavisnost koju je iz vana gurao Kremlj. Crna Gora se pod Đukanovićem profilirala kao sigurna luka za ruske obavještajne službe i organizovani kriminal blizak Kremlju čiji sistemi vrijednosti su ugrađeni u temelje obnovljene državnosti. Stoga nije iznenađenje da glavne opstrukcije crnogorskom putu ka EU dolaze od vanjskih i unutrašnjih faktora koji dijele iste standarde i vrijednosti s Rusijom i njoj bliskim nacional- ljevičarskim partijama u Evropi.

Krajem februra je u njemačkom prestižnom Frankfurter Algemajne Cajtungu (FAZ) osvanuo autorski tekst predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Albanije Edi Rame. U članku oni apologetski podilaze EU sa kojom je geografski okružen Zapadni Balkan i ističu da “izgledi za članstvo ostaju najvažniji motor reformi, investicija i pomirenja“. Vučić i Rama takođe izražavaju zahvalnost EU za finansijsku podršku, politički dijalog i korake u integraciji. Većina posmatrača u Briselu i u regionu vjeruje da je evropska finansijska podrška ono što najviše zanima ovu dvojicu. Dvojac tvrdi da se cilj pridruživanja može izmiriti sa zebnjama nekih članica da će ulazak novih zemalja doprinijeti slabljenju jedinstva EU u ključnim stvarima. “Te dvije stvari mogu se pomiriti” insistiraju Vučić i Rama. Oni pišu da se “zalažu za ubrzanu integraciju pripremljenih zemalja kandidata u zajedničko tržište i Šengenski prostor”. Time bi građani dobili osjetne prednosti dok bi se ekonomska i geopolitička pozicija EU ojačala “bez opterećivanja” procesa odlučivanja u EU ili narušavanja institucionalne ravnoteže. „Ne bi bilo prava veta niti dodatnih komesara, poslanika Evropskog parlamenta niti izmjena u strukturama odlučivanja“  ponuda je Rame i Vučića. Njihov rezon je da će time olakšati svakom evropolitičaru da podrži brže proširenje kao i da to pojasni svojim biračima. Na kraju se zaključuje da „protivnici Evrope žive od narativa propasti i podjela” a da je snaga Evrope u sposobnosti da se “krize pretvore u integraciju, a raznolikost u jedinstvo”.

Ovaj tekst u njemačkom FAZ-u dolazi nakon Vučićeve posjete Briselu početkom decembra prošle godine kada je na sastanku s predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen i evropskim zvaničnicima predložio da cio Zapadni Balkan zajedno uđe u EU. Kasnije je Vučić pojasnio: “nismo o tome pričali možda ni dva minuta, ja sam to izneo kao svoju ideju, nacrtao, pokazao zašto to mislim”. Dodao je da su ga “saslušali kao pristojni ljudi, nisu ništa rekli po tom pitanju”. Bio je u pravu. Niti EK niti Savjet EU se nisu oglasili o tom prijedlogu a kamoli ga dalje uzeli u razmatranje. Crnogorski premijer Milojko Spajić je odbacio Vučićevu ideju rekavši da će Crna Gora čekati Srbiju u EU kao njena nova članica već od 2028. godine. To se nije ni malo svidjelo srbijanskom vladaru i pretendentu da bude vođa svih Srba. “Ako razmišljate samo o sebi i ne vidite komšiju svoga i kažete – vidi što sam uspio, a vaš komšija nije bogat i ne ide mu najbolje… drugačije je to” uzvratio je Vučić. Time je i indirektno obrazložio šta se krije iza kontinuirane kampanje i obavještajno – subverzivnog djelovanja zvaničnog Beograda da se Crna Gora izbaci iz EU kolosijeka i ponovo rekriminalizuje kao u vrijeme njegovog prijatelja Đukanovića, ovaj put kao Srpski (mafio)svet.

Ono što su ovog puta u FAZ-u predložili Vučić i Rama je de fakto ulazak u Evropski Ekonomski Prostor (EEA) iako ga nisu direktno pomenuli. EEA čine 27 članica EU i Island, Norveška i Lihtenštajn. EEA podrazumijeva zajedničko tržište sa slobodnim protokom roba, usluga, kapitala i ljudi s mogućnošću da slobodno rade i žive gdje žele. Švajcarska je takođe dio zajedničkog tržišta iako nije član EEA.  Ugovor o EEA sadrži suštinsku legislativu EU i obezbjeđuje usklađenost zakona o konkurenciji, trgovini i zaštiti potrošača. Iz Ugovora o EEA su izuzeti poljoprivreda i ribarstvo zbog posebnih interesa Islanda i Norveške u tim oblastima. Švajcarska i tri zemlje EEA nemaju pravo veta ni glasa u EU iako koriste sve prednosti zajedničkog tržišta. Takođe ove zemlje uplaćuju u zajednički budžet EU, ne direktno kao punopravne članice, već preko posebnih fininansijskih mehanizama kao naknadu za pristup jedinstvenom evropskom tržištu.

Ulazak zemalja Zapadnog Balkana u EEA je prije nekoliko godina predložila Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI) sa sjedištem u Berlinu.  ESI je neprofitni istraživački institut (think tank) koji se bavi analizom politike i promocijom stabilnosti i prosperiteta u Evropi. ESI je upravo predvidjela evropski skepticizam ka proširenju i probleme koje bi izazvao ulazak novih labilnih članica s pravom glasa i veta. Međutim, ovaj prijedlog tada nije izazvao reakcije niti u EU ni na Balkanu. Iako EEA ne nudi punopravno članstvo zemlje Zapadnog Balkana bi i tu morale proći rigorozni proces usklađenosti s evropskom regulativom i primjene istih.

Tekst sa prijedlozima Vučića i Rame za sada nije zvanično komentiran od strane EU institucija ali Monitor nezvanično saznaje da evropske diplomate u Briselu i regionu nisu previše oduševljene idejom. Po njima, sloboda kretanja unutar jedinstvenog evropskog tržišta prije svega znači sloboda operacija i kretanja kriminalnih kartela bliskih i srbijanskoj i albanskoj vlasti. Nedavni žestoki napadi režima braće Vučić i braće Rama na savjesne tužioce koji rade u skladu s profesionalnom etikom i zakonima svojih zemalja su izazvali veliku zabrinutost u Briselu.

Srbija je u januaru ove godine donijela tzv. Mrdićeve zakone (po Uglješi Mrdiću poslaniku Vučićevog SNS-a koji je formalni inicijator) kojima se omogućava čistka politički nepodobnih tužilaca, prije svega onih u Tužilaštvu za organizovani kriminal (TOK) jer su se usudili istraživati kriminal prijatelja braće Vučić. Srbija je, istina, zatražila misljenje Venecijanske komisije Savjeta Evrope na zakone i verbalno izrazila spremnost da se uskladi sa mišljenjem. Međutim, Venecijanci će tek u junu dati mišljenje, što daje dovoljno vremena režimu da počisti dvorište i što je već javno potvrđeno. Tužilac kruševačkog Višeg javnog tužilaštva Miodrag Surla rekao je krajem februara na sjednici Visokog saveta tužilaštva (VST) da su pojedini šefovi tužilaštava, koji su izlazili na ponovljeno glasanje, bili izloženi pritiscima Bezbednosno-informativne agencije (BIA). Uplitanje državne bezbjednosti u izbor tužilačkog savjeta je potvrdila i do skoro de fakto nepostojeća posljednjih 10 godina – vrhovna tužiteljka Zagorka Dolovac. Da su kragujevački tužioci išli na sastanak u sjedište BIA, a da su izbori za članove VST-a bili tema Dolovac je potvrdila 2. marta. Saznanja o sastanku tužilaca s državnom bezbjednošću je “dobila tek pre dva dana u telefonskom razgovoru sa koleginicom (Milijanom) Dončić, kao i da je tema razgovora bila ta o kojoj je govorio kolega Surla, a ne neka druga koja bi se ticala operativnog rada”, rekla je Dolovac. TOK je odmah otpočeo saslušanja oko pritisaka BIA-e. Međutim, glavni tužioc TOK-a Mladen Nenadić se već žalio da institucije Vučićeve države otkazuju saradnju – policija, Uprava za sprečavanje pranja novca i da je isto s BIA-om. Vučićevi mediji već neko vrijeme vode kampanju protiv nezavisnih tužilaca i sudija.

Slično je i u Albaniji. Specijalno tužilaštvo (SPAK) se usudilo da krene na prijatelje i saradnike premijera Rame što je izazvalo njegov bijes i optužbe da se tužioci i sudije petljaju u nezavisnost izvršne vlasti. Krajem februara, nakon nekoliko mjeseci pružanja otpora, Rama je pod pritiskom smijenio svoju zamjenicu Belindu Baljoku. Ona se sumnjiči za namještanje javnih tendera. SPAK je podigao optužnicu protiv nje u decembru zbog sumnje da je uticala na dodjelu dva građevinska ugovora 2021. godine, vrijednosti preko 200 miliona eura. O skidanju njenog imuniteta i eventualnom hapšenju se odlučuje dok ovaj list izlazi u štampu.

Crna Gora se već pet godina pokušava izboriti s teškim miloističko-putinovskim nasljeđem. Njen ulazak u EU i preskakanje opstrukcija iz susjedstva će biti ravan čudu.

          Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA KRIZA U PARLAMENTU: Gospodarenje službama ili EU

Objavljeno prije

3 dana

na

6 Marta, 2026

Objavio:

Iz opozicije prijete da će usvajanje zakona o upravi policije i ANB značiti prekid saradnje sa vladajućom većinom, što bi ozbiljno moglo ugroziti dinamiku zatvaranja pregovaračkih poglavlja. Možda važnije zagospodariti policijom i tajnom službom? Tada, vidjeli smo na primjeru bivših vlasti, članstvo u EU i ne djeluju posebno privlačno

 

 

U toku su intenzivni neformalni razgovori o sudbini vladinih prijedloga zakona o unutrašnjim poslovima i Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB).  Na dan izlaska ovog broja Monitora stvari će postati  jasnije: ili će parlament slijediti zamisao Vlade i usvojiti sporne zakone, ili će pritisak opozicije, nevladinog sektora i  EU dovesti do odluke da se, još jednom, povuku sa dnevnog reda Skupštine.

Šta god da se odluči, šteta je već napravljena. Pokazalo se da vlast manipuliše (polu)istinama i obmanjuje opoziciju i javnost u naumu da provede zakonodavne zamisli, zaogrnute procesom pristupanja EU.

“Ja sam obaviještena da su (dva predložena zakona – prim. Monitora) usaglašeni sa Evropskom komisijom“, ustvrdila je prošlog petka potpredsjednica Skupštine Zdenka Popović (Demokrate) odgovarajući na primjedbe opozicije i njihovo protivljenje naumu da se glasa o zakonskim prijedlozima i amandmanima koji su iz Vlade stigli nakon početka sjednice. „Ovi zakoni moraju biti usvojeni do 1. marta”, inisitirala je Popović,  najavljujući da, ukoliko se to ne dogodi, pregovaračko poglavlje 24  (Pravda, sloboda i bezbjednost) neće biti zatvoreno u predviđenom roku.

Poglavlje 24 će, po pravilima i po dogovorenoj dinamici, biti zatvoreno među poslednjima, na samom kraju ovog dijela pregovaračkog procesa o pristupanju EU. Međutim, to nije spriječilo glasnogovornike vlasti da insistiraju na neraskidivoj povezanosti predloženih zakona i zatvaranja tog poglavlja.

„Odgovorno tvrdim da, ukoliko  zakon o unutrašnjim poslovima ne bude usvojen, Crna Gora neće moći da zatvori pregovaračko poglavlje 24”, saopštio je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović prije nego je sjednica parlamenta zbog protesta opozicije ipak odložena.

U međuvremenu je razriješena dilema da li su predloženi zakoni usaglašeni sa nadležnima sa EK. Nijesu.

„Evropska komisija je konsultovana o oba nacrta zakona i njena procjena je da odredbe o zaštiti podataka u oba zakona još nijesu usklađene sa pravnom tekovinom EU, naročito sa Opštom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) i Direktivom o sprovođenju zakona (LED)“, saopšteno je iz Delegacije EU u Podgorici. „Ukazali smo Crnoj Gori na dvije mogućnosti: ili da uskladi ove odredbe sa pravnom tekovinom EU prije usvajanja zakona, ili da usvoji zakon i uskladi odredbe prije zatvaranja pristupnih pregovora“.

Dakle, suprotno tvrdnjama ministara i predstavnika parlamentarne većine –  zakoni koji su stavljeni na dnevni red nijesu u skladu sa pravnom tekovinom EU. Tu informaciju nijesmo dobili ni od vlasti ni od opozicije, nego iz privatnih medija. I to nešto govori.

Iz saopštenja Delegacije EU saznali smo još jedan važan detalj: „Završna mjerila za Poglavlje 24 ne zahtijevaju od Crne Gore da mijenja Zakon o unutrašnjim poslovima niti Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost“.

Jasno da jasnije ne može biti.

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović na druženju sa novinarima upriličenom povodom saopštenja Delegacije EU i organizovanom u četvrtak, ustvrdio je da vlast ostaje pri nepokobljivom naumu da predložene zakone usvoji već sjutradan. Uz konstataciju da su saopštenjem Delagacije potvrđene njihove tvrdnje da su prijedlozi dva zakona, kao i naknadno dostavljeni vladini amandmani, „usaglašavani“ sa Briselom.

Onda je Šaranović još jednom ponovio tvrdnju da bez usvajanja novog zakona o unutrašnjim poslovima ne može biti ni zatvaranja poglavlja 23 i 24, konačno objašnjavajući zašto: nedostajući broj ljudi u policiji ne može se popuniti dok se zakonom ne omogući da se na upražnjena radna mjesta angažuju i osobe sa završenom srednjom školom.

Taj dio predloženog zakona o unutrašnjim poslovima niko nije problematizovao. Sporna su druga rješenja. Ona zbog kojih su iz Delegacije saopštili da  EK „očekuje da Crna Gora obezbijedi da svako razrješenje (u policiji – prim. Monitora) bude zasnovano na opravdanim razlozima i da lica na koja se odnosi imaju pun pristup pravnim sredstvima“.

Predloženi zakon koji Demokrate guraju još od ljetos sušta je suprotnost toj logici i uspostavljenim i opšteprihvaćenim pravnim standardima.

Prema predloženom, policijskim službenicima prestaje radni odnos ukoliko se utvrdi postojanje “bezbjednosne smetnje”. Te smetnje, sa ili bez pomoći ANB,  utvrđuje petočlana Komisija koju imenuje ministar. Zakon ne predviđa bilo kakve kvalifikacije (obrazovanje, radno iskustvo…) koje bi članovi Komisije morali da ispunjavaju, izuzev da su tri njena člana službenici policije-  „jedan službenik organizacione jedinice koja vrši poslove unutrašnje kontrole rada Policije i jedan službenik iz druge organizacione jedinice”.  Odbijen je prijedlog/amandman poslanika Miodraga Lakovića (član GO PES sa višedecenijskim iskustvom rada u policiji) da se u rad te Komisije uključe predstavnici Ombudsmana i Advokatske komore, radi „nepristrasnosti i objektivnosti“.

Predviđena procedura zamišljena ja ovako: policajac potpiše saglasnost da ministrova Komisija izvrši procjenu njegove bezbjednosne podobnosti (šta biva ukoliko policijski službenik/funkcioner odbije traženu saglasnost u predloženom dokumentu – ne piše). Komisija ga onda provjerava uvidom u evidencije (nije precizirano koje), prikupljanjem podataka od UP i, može ali ne mora, pribavljanjem mišljenja ANB. Istraživani policajac nema pravo da se izjasni o prikupljenim navodima, nema uvid u dokaze, niti mu se saopštavaju razlozi zbog kojih je, eventualno, utvrđena bezbjednosna smetnja za nastavak službe. Predloženi zakon izričito navodi da se istraživano lice obavještava o postojanju smetnje „bez obaveze da mu se otkriju razlozi“.

I onda mu ministar može dati otkaz. A i ne mora. Sudbina dotičnog u njegovim je rukama. Bez disciplinskog, sudskog ili bilo kakvog drugog „kontradiktornog postupka“, unutar ili van sistema bezbjednosti.

Znači li to da policajac može biti istjeran iz službe samo zbog toga što su ministar i njegovi probrani saradnici zaključili da je sumnjiv, svojeglav ili –čujali smo već takve primjedbe – opoziciono nastrojen? U Nezavisnom sindikatu policije kažu – znači.

Ostaje nada u pritisak  tihe diplomatije i mogućnost da se Vlada ipak dosjeti da nije vječna. Da će i njihovi nasljednici u rukama imati spreman alat da, po sopstvenim kriterijumima, izvrše čistku policijskog kadra koji dobiju u nasljeđe.

Iako je na njega fokusirana manja pozornost, predloženi zakon o ANB takođe nosi ozbiljne zamke. U najkraćem, usvoji li se predloženo sadašnjim čelnicima Agencije biće omogućeno ono zbog čega se danas sudi njihovim prethodnicima: da prisluškuju, prate i prikupljaju podatke o sumnjivim/nepodobnim bez sudskog odobrenja ili bilo kakve kontrole.

Nije precizno definisano ni koja vrsta podataka se smije prikupljati, u kojim situacijama i šta se sve sa njima može uraditi. Umjesto toga čelnici ANB dobijaju ovlašćenje da, ponovo bez jasnog nadzora i kontrole, tajnim saradnicima i informatorima isplaćuju jednokratne i trajne novčane naknade (računajući i doprinose za penziono osiguranje) bez obaveze da njihov identitet otkriju na bilo kom nivou provjere. Ako ovo nije model „nacrtan“ za formiranje privatnih i partijskih obavještajnih službi koje će vlast finansirati novcem iz državne kase, onda ne treba da nas brine ni to što predloženi zakon o ANB ne predviđa, kao protivtežu, jačanje bilo kakvih modela parlamentarne ili nezavisne kontrole rada Agencije i njenih čelnika. Koje, nije loše podsjetiti, imenuje Vlada.

Iz opozicije su priprijetili da će usvajanje osporenih zakona značiti prekid bilo kakve saradnje sa vladajućom većinom. To bi moglo ozbiljno ugroziti dinamiku zatvaranja pregovaračkih poglavlja.  Možda je važnije zagospodariti policijom i tajnom službom? Tada vam, vidjeli smo na primjeru bivših vlasti, članstvo u EU i ne djeluju posebno privlačno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo