Povežite se sa nama

Izdvojeno

KAKO ŽIVJETI U KOLAŠINU: Pogrešno vrijeme za podstanare

Objavljeno prije

na

Sve manje stanova za iznajmljivanje kolašinskim porodicama i sve veće kirije dodatno ugrožavaju egzistenciju Kolašinaca „bez krova nad glavom”. Nijedan stan za socijalno stanovanje Opština ne može dodijeliti ove godine

 

Svi koji su, u skorije vrijeme, pokušali da na duže iznajme stan u Kolašinu suočili su se s neprijatnom činjenicom da je sada kirija dva puta veća u odnosu na prije tri godine. Pored toga, sve manje vlasnika stambenog prostora u Kolašinu želi da iznajmljuje na duži period. Većina tih nekretnina sada se koriste kao turistčiki apartmani, kao „stan na dan” ili se daju u zakup mnogobrojnim stranim radnicima angažovanim na gradilštima u tom gradu.

Kupovina stana odavno je nedostižna za mnoge u Kolašinu. Prema onome što zvanično saopštavaju iz kolašinske Opštine nema nade ni da će skoro biti dovršavana gradnja stanova za socijalno stanovanje.

Četvoročlana porodica Rakočević je nedavno od prethodnog stanodavca dobila otkazni rok od mjesec dana, tokom kojeg treba da napuste stan u kojem su proveli minule dvije godine. Za Monitor kažu da bezuspješno tragaju za novim smještajem.

„Dosadašnji gazda je rekao da će stan da preuredi za apartman i da moramo da iselimo. Malo je reći da smo u ogromnom problemu. Definitivno, u Kolašinu se ne može naći stan za kiriju nižu od 300 eura mjesečno, a i tu je riječ o prostoru koji treba dodatno preurediti i mnogo šta popraviti. Namješteni stanovi su mnogo skuplji, mada je zaista malo onih koji žele da izdaju ovdašnjim porodicama na duže vrijeme. Jasno je da svako gleda svoj interes, ali nadležni treba da odgovore kako mi sa ukupnim mjesečnim prihodima od 550 eura možemo da priuštimo da smo podstanari po ovakvim cijenama”, kažu sagovornici Monitora.

Nekoliko kolašinskih porodica sa dužim podstanarskim stažom za Monitor su ispričli da, iako im nije traženo da napuste stanove, vlasnici su najavili povećanje kirija i to za, najmanje, 50 odsto.  Četvoročlana porodica Bulatović će, tako, od aprila, jednosoban stan u staroj kolašinskoj kući u jedom prigradskom naselju plaćati 250 eura.

Upiti za izdavanje stanova na duže, kažu u agencijama za nekretnine, uglavnom ne idu preko njih. Objašnjavaju da su cijene za izdavanje gotovo duplirane u prethodnih tri do pet godina. „Opremljeni stanovi se izdaju od 400 eura, a većinom su luksuzno opremljeni. Sada je najčešće iznajmljivanje po sistemu ‘stan na dan’ tokom sezone. Stan na dan je od 30 do 150 eura, ali je u prosjeku ta cijena oko 70 do 100 eura“, tvrde u jedoj od agencija. Trgovci nekretninama u Kolašinu bilježe rekordne cijene. U novogradnji to iznosi od 1.500 do 4.000 eura u centru grada, dok u objektima na skijalištima cijena dostiže 7.000 eura po kvadratu.

Prema onome što su Monitoru kazali u kolašinskoj lokalnoj upravi, nema mnogo izgleda da će u dogledno vrijeme biti useljen ijedan novi stan iz oblasti socijalnog stanovanja. Završetak stanova u zgradi u ulici Dunje Đokić, davno namijenjenih Kolašincima bez krova nad glavom, trenutno je nemoguć. Taj objekat, ni poslije više od deceniju i po od kako je započet, i dalje nije u vlasništvu Opštine niti je uknjižen u Upravi za katastar i državnu imovinu. Zgrada je podignuta na tuđem zemljištu pa se, objašnjavaju, ne mogu izvoditi nikakvi radovi, dok se ne steknu pravne pretpostavke za upis objekta.

Za gradnju tog objekta i kasnije dodatne radove, prema dostupnim podacima, potrošeno je milion eura. Prije 10-ak godina u, kako se kasnije ispostavilo, nelegalnu zgradu, useljeno je samo 20 stanova. Navodno, stanove su na korišćenje dobili „oni kojima su najpotrebniji“, iako o tome nije donijeta opštinska odluka. Javnosti nijesu bili poznati ni kriterijumi prema kojim je raspodjela obavljena.

Polovina zgrade još je nedovršena. Tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković prilikom podjele stanova, obećao je da će „uskoro, uz pomoć države, biti i ostali stanovi spremni za useljenje“.

Gradnja je 2007. godine povjerena preduzeću T&M gradnja iz Podgorice. Do 2010, prema djelimičnoj dokumentaciji koju je moguće naći u lokalnoj upravi, tom preduzeću je isplaćeno više od 745.000 eura. Za te pare, tokom dvije godine, završeni su samo „grubi“ radovi i postavljen krov. Pred parlamentarne izbore 2012. godine, Ministarstvo rada i socijalnog staranja dalo je 30.000, a Opština  70.000 eura za nastavak radova. Naredne godine, iz državnog budžeta opredijeljeno je još 45.000 eura. Zahvaljujući tome, polovina stanova konačno je osposobljena za stanovanje.  Iz Ugovora između izvođača radova i Opštine, vidi se da su se tadašnji lokalni čelnici odlučili da se naknadno dograde dva sprata, što je koštalo oko 400.000 eura. Zbog toga su na temeljima, planiranim za objekat sa 24, izgrađena 42 stana.

Bivša predsjednica Opštine Željka Vuksanović više puta je izjavljivala kako je, prije svega, neophodno procijeniti sigurnost te zgrade, odnosno, električne, vodovodne i kanalizacione priključke. Sve što je bilo sumnjivo oko izgradnje te zgrade poslato je Specijalnom državnom tužiocu, ali povratne informacije nikad nijesu stigle.

Na desetine najsiromašnijih kolašinskih porodica željno čekaju završetak preostalih stanova u tom objektu. Prije svih, korisnici privremenog nužnog smještaja u Doma učenika u Smailagića Polju.  Ni za Dom učenika ove godine nijesu opredijeljena sredstva za adaptaciju. Iz Opštine ne mogu da kažu ni kada bi mogli unaprijediti životni prostor stanara tog objekata.

„Što se tiče adaptacije, budžetom koji je usvojen za tekuću godinu nijesu predviđena sredstva za radove na ovom objektu. Ne postoji bilo kakva dokumentacija u nadležnom Sekretarijatu, koju je nova vlast pronašla a da je pripremljena za adaptaciju ili rekonstrukciju tog objekta. Znajući da lokalna uprava raspolaže sa vrlo malo zemljišta i objekata u svom vlasništvu, ne razmišljamo o prodaji lokacije, koja je izuzetno atraktivna”, saopštili su nedavno iz Opštine.

Nova vlast još, kažu, nije stigla ni da analizira koji sve problemi opterećuju zgradu na starom pazarištu, koja je građena od 2007. Za gradnju tog objekta Opština je dobila kredit od 442.000 eura od Holandskog međunarodnog stambenog fonda (DIGH). Prema ugovoru o zajmu, trebalo je da se izgrade 24 stana za izdavanje, od čega 18 za lica sa niskim prihodima, a šest za porodice u stanju socijalne potrebe. Na to se ubrzo zaboravilo, pa su 2009. godine, bez utvrđivanja kriterijuma za raspodjelu i konkursa, raspodijeljeni nezavršeni stanovi i preimenovani u „kadrovske” za zaposlene u lokalnoj upravi i nekim državnim organima. Ustavni sud je ukinuo tu odluku, a zgrada propada i u njoj su gotovo svi stanovi prazni i nezavršeni.

Jedini konkurs na kojem su dijeljeni stanovi najsiromašnijim Kolašincima bio je 2018. godine. Tada su podijeljene dvije garsonjere, površine 19 i 21 metar kvadratni, u takozvanoj Njemačkoj zgradi na lokaciji Pazarište. Takođe i garsonjera u zgradi u ulici Dunje Đokić površine 24 metra kvadratna i jednosobni stanovi od 34, odnosno 40 kvadrata, u barakama u Smajlagića polju i izbjegličkom naselju. To je bio prvi put u posljednje bar dvije decenije da Opština, konkursom, prema utvrđenim kriterijumima i uz formiranje komisije, dijeli stanove siromašnim sugrađanima.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok ostali kandidati strepe hoće li ući u drugi krug izbora, Đukanović, kome je taj krug izvjestan, sada vodi presudnu bitku. Njegova  najveća šansa  je prolazak u drugi krug Andrije Mandića, pošto lider DF-a,  prema analizama,  ne može u tom krugu računati na onoliko širok opus glasača kao Milatović i Bečić. Partnerstvo je, očito,  sklopljeno.  Ako uspije, biće to izgubljena šansa za Crnu Goru

 

Hoće li sad već očigledno partnerstvo lidera DPS-a i aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića i lidera DF-a, deklarisanog ljutog Đukanovićevog neprijatelja, Andrije Mandića, uspjeti ili doživjeti poraz, znaćemo u nedjelju 19. marta, kada se održava prvi krug predsjedničkih izbora. Ovo su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. godine, kada je Đukanović u drugom krugu, pobijedio Momira Bulatovića.  Od tada, kandidati DPS-a pobjeđivali su u prvom krugu. Jasno je da će ovi izbori imati i drugi, neizvjestan krug.  Mogu donijeti konačni pad Đukanovića, čija je partija na parlamentarnim izborima u avgustu 2020.  izgubila tridesetogodišnju vlast. Njegova eventualna pobjeda značila bi puno i za DPS, i njenu borbu za povratak na vlast.

Đukanovićevo i Mandićevo  savezništva postalo je vidljivo još kada je Državna izborna komisija (DIK) odlučivala o kandidaturi Milojka Spajića, lidera pokreta Evropa sad.  Spajića su mnogi analitičari smatrali favoritom, pogotovu nakon poraza DPS-a na izborima u Podgorici i  odličnog rezultata njegove partije.  Spajićeva kandidatura je odbijena glasovima DPS-a i njihovih tradicionalnih partnera u DIK-u, ali i uz pomoć uzdržanosti predstavnika Mandićevog DF-a i Socijalističke narodne partije.  Iako je Spajićevo dvojno boravište i državljanstvo zbog kojih je odbijena njegova kandidatura  ozbiljna tema za MUP, a njegovo dotadašnje  varanje da ih nema, tema za javnost, DIK je na ovaj način napravio presedan. Uključio je  državne organe Srbije u proces (čitaj: Aleksandra Vučića) i prekršio domaće zakone. Cilj je postignut – Spajić je  uklonjen.  Đukanović koji do tada nije bio obznanio kandidaturu, odlučuje da se kandiduje.

Potreba za Đukanovićevim i Mandićevim partnerstvom, tu nije prestala.  U ime Evrope sad, kandidaturu je podnio Jakov Milatović, koji je predvodio tu partiju na  pobjedničkim izborima  u Podgorici a koji, takođe, prema istraživanjima, ima ozbiljne  šanse da pobijedi Đukanovića ukoliko uđe u drugi krug.  To važi i za Aleksu Bečića,  kandidata Demokrata.  U podjeli glasova između Milatovića i Bečića, u prvom krugu, šansu vide i Đukanović i Mandić.  Andrija Mandić u drugom krugu,  za Đukanovića je najpoželjnija opcija, imajući u vidu da lider DF-a u drugom krugu izbora, prema analizama,  ne može računati na onoliko glasača kao Milatović i Bečić. To se Đukanovićeve šanse da osvoji još jedan mandat znatno uvećava.

Đukanovićevo i Mandićevo savezništvo u susret predsjedničkim izborima potvrđuje i odluka da naprave privatno javno sučeljavanje, i ne učestvuju u tradicionalnoj završnoj debati na Javnom servisu.  Prema pisanju medija, Đukanović i Mandić već su snimili svoju privatnu debatu u Hotelu Hilton u Podgorici, koja će kad ovaj broj Monitora bude u štampi, biti prikazana na dvije privatne televizije –  TV Prva naklonjenoj Mandiću i TV E, koja promoviše Đukanovića.

Nakon što je objavljeno da je privatno snimanje Mandića i Đukanovića dogovoreno i realizovano, a da nijedan ni drugi nijesu potvrdili gostovanje na završnom sučeljavanju na RTCG-u, i ostali kandidati saopštili su da neće prisustvovati debati na Javnom servisu.  Debata, je otkazana.

Gostovanje je prvi otkazao Milatović: ,,Očigledno se plaše još jednog fijaska kakav su doživjeli na prošloj debati. U nedostatku političko-ekonomskih argumenata i loših rejtinga, pribjegli su tajnom dogovoru i organizovanju privatne i fingirane debate. Njihov bijeg pokazuje da su svjesni da će 19. marta politika namještenih sučeljavanja biti poražena, a da će pobijediti transparentnija, bogatija i pravednija Crna Gora novih ljudi i ideja”.

Nakon njega oglasio se i Bečić: ,,S obzirom na informaciju da se odlazeći predsjednik Đukanović i predsjednički kandidat Mandić nijesu odazvali pozivu za drugu debatu na RTCG-u, već da planiraju u istom terminu projektovanu međusobnu debatu na privatnim televizijama, suprotno demokratskim principima i demokratskoj kulturi, jasno je da u tim okolnostima učešće u navedenoj debati na Javnom servisu gubi svaki smisao. Igra neće proći. Građani su je prozreli. Fingiranju je došao kraj”, saopštio je.  Sa sličnim razlozima, učešće je otkazao i kandidat Goran  Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore.  

O partnerstvu Mandića i Đukanovića svjedoče  i srpski mediji pod Vučićevom kontrolom, očito zainteresovanim da na mjestu predsjednika Crne Gore  vide svoje dugogodišnje partnere.  Vučićeva propaganda već je presudila. U  drugi krug idu  Đukanović i Mandić, najavljuju stranice srpskih tabloida.

Dok savezništvo Đukanovića i Mandića cvjeta, partnerstvo Đukanovićevih najozbiljnijih rivala na ovim izborima, nije postignuto.

Analitičari se slažu u jednom – poraz Đukanovića u drugom krugu bio bi izvjesniji da su udružene snage njegovih najozbiljnijih konkurenata.  No, međusobne ponude Bečića i Milatovića, da se objedine oko jednog kandidata,  propale su u raznim interpretacijima ko koga treba da podrži i pod kojim uslovima.

Dritan Abazović je prelomio je da će njegova URA na predstojećim izborima podržati  Bečića a ne Milatovića. Prethodno je saopštio da vaga između ta dva kandidata. Takođe, najavljen je i zajednički nastup Demokrata i URA-e na predstojećim „izbornim ciklusima“, i saopšteno da je cilj „objedinjavanje političkog centra“, te da će njihova zajednička lista biti otvorena i za druge političke subjekte „uključujući i Evropu sad“.

Iako Pokret URA  nema svog predstavnika na predsjedničkim  izborima,  Abazović se i na druge načine priprema za buduće „izborne cikluse“.  Tik pred presudnu bitku u nedjelju,  ispunjeno je Abazovićevo obećanje da će očistiti policijske redove od kriminalaca . U akciji Specijalnog policijskog odjeljena i Specijalnog državnog tužilaštva uhapšeni su bivši policajac Vladimir Bajčeta i službenik te institucije Milan Popović. Bajčeta je bivši tjelohranitelj Duška Šarića. Među uhapšenima su i  bivši službenici Uprave policije, koji su navodno blisko sarađivali sa kavačkim kriminalnim klanom.

Dok URA podržava Bečića, CIVIS, koji je dio zajedničke koalicije Crno na bijelo iz 2020, dao je podršku Milatoviću. Milatoviću su podršku dali I –  Demohrišćanska stranka Dejana Vukšića, Stranka pravde  Novska Lista, Durmitorska inicijativa i Jugoslovenska komunistička partija.

Bečić osim URA-e ima podršku Grupe građana Novi pobjeđuje, Grupe građana Ne damo Nikšić, a podrška je stigla i od potpredsjednika Opštine Mojkovac Gorana Palevića, koji dolazi sa izborne liste Grupa građana Ne damo Mojkovac.

Mandić  osim podrške partija koje čine DF, ima podršku SNP-a. Njegovu kandidaturu podržala je i bivša ministarka u Vladi Zdravka Krivokapića Vesna Bratić.

Đukanovića podržavaju SD, Bošnjačka stranka, LP, Partija crnogorskih muslimana, DP Fatmira Đeke, Demokratska stranka Roma. Na podršku glasača SDP-a, može računati u drugom krugu, pošto  ta partija ima kandidatkinju Draginju Vuksanović Stanković.

Kampanja se bliži kraju. Jasno je: ako Đukanović pobijedi njegov će se režim vratiti na bijelom konju, i šanse da se reformiše DPS biće izgubljene. Crna Gora će izgubiti priliku da krene drugim pravcem. Đukanović je pokazao  tokom protekle tri decenije  kako se uništava država i društvo. Sada je preuzeo rizik da pokaže i kako se  uništava sopstvena partija. Slogan Milo, nego ko  suštinski se može pročitati kao poruka da niko iz DPS-a ne  zaslužuje da bude predsjednik.

Milo Đukanović igra na sve ili ništa.  Ulog je normalnija Crna Gora. Samo, njegov poraz ne znači sam po sebi  pobjedu Crne Gore. Na drugoj strani ponora je – Andrija Mandić. Partner.

 

NASILJE NA CETINJU:  Nema optuženih

Kandidat za predsjednika Jakov Milatović, napadnut je prethodne sedmice na Cetinju, gdje se održavala njegova konvencija. Milatovića je napala grupa demonstranata, koji su protestovali ispred cetinjskog Sportskog centra, gdje se održavala njegova konvencija.

Incident se dogodio i pored toga što je u tom trenutku ispred Sportskog centra bio prisutan  veliki broj policijskih snaga, uz čiju je pomoć, konačno,  uz psovke i povike, Milatović ušao u zgradu u kojoj se održavala kovenncija.

Policija do danas nije otkrila ko su napadači na Milatovića, iako je utvrdila i uhapsila osam napadača na policijske službenike tokom istog incidenta.

Milatović i Evropa sad su za incident na Cetinju optužili Đukanovića.

„Strah koji iz njega progovora, te kukavičluk da koristi druge radi svoga interesa, kako bi sebe predstavio jedinim državnikom koji je dobrodošao na Cetinje, može samo proći kod onih koje je uvukao u svoje prljave kombinacije, te ih napravio zavisnim. Zapravo, Đukanović radi ono što je devedesetih priređivao istom tom Cetinju i rodonačelnicima ideje nezavisne Crne Gore“, kazao je Milatović.

Incident su osudile brojne partije, ali i međunarodne organizacije i diplomate. Iako je i DPS zvanično osudio nasilje na Cetinju, paralelno su Đukanović i njegovi pravdali nasilje na Milatovića. I sam Đukanović je to učinio na predizbornoj konvenciji u Prijestonici.

„Predsjednik Crne Gore htio bi da bude onaj koji ni kao kandidat ne može s mirom doći na Cetinje, a htio bi u njemu da stoluje”, poručio je.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu

 

Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.

Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede,  pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su,  skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.

,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.

Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije  nije bilo rijetka.

Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.

Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.

Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

PROFILI RUSKIH DPS INVESTITORA U CRNOJ GORI: Obavještajci kao slučajni biznismeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Opoziciona ruska novina Novaja Gazeta Evropa je u saradnji sa Transparency International Russia nedavno objavila i strukturu vlasništva ovih crnogorskih kompanija.

 

Hotel Lazure sa pet zvjezdica je investicija kakva se samo može poželjeti u Crnoj Gori i biznis ambijentu koji je kreirala i promovisala prethodna vlast. Nalazi se na samoj obali mora u Meljinama, opština Herceg Novi. Hotel posjeduje dva krila luksuznih i standardnih soba i apartmana, dva restorana, spa centar i fitness centar sa bazenom. Ima i sopstveno pristanište za jahte.

Vlasnik je crnogorska kompanija Lazure Montenegro, registrovana u Herceg Novom. Ovu kompaniju je osnovao Imperio Holdings Limited koji posjeduje 100 odsto Lazure.

Izgradnja hotela počela je 2015. godine i završena je za samo tri godine. Novi kompleks je dijelom smješten u istorijskom objektu Lazaretske tvrđave, izgrađene u 18. vijeku. Prema investicionom ugovoru Imperio Holdings Ltd. je 2015. godine sa crnogorskim DPS vlastima usaglasio tehničke uslove za podizanje hotela, uključujući dobijanje dozvole od komisije zadužene za očuvanje kulturne baštine države koja je deklarativno punom parom koračala ka evroatlatnskim integracijama pod vođstvom tadašnjeg premijera  Mila Đukanovića.

Opoziciona ruska novina Novaja Gazeta Evropa je u saradnji sa Transparency International Russia nedavno objavila i strukturu vlasništva ovih crnogorskih kompanija. Neki od investitora su javni. Potvrda o registraciji Imperio Holdings Ltd., koja je vlasnik Lazure Montenegro, pokazuje da su udjeli u kompaniji podijeljeni između četiri državljanina Rusije: Valerij Pustarnakov (koji je 2015. godine doneo svoju kolekciju slika umjetnika realista iz Sankt Peterburga), Igor Kalajda, Sergej Martinov i Fjodor Homjakov. Svi oni imaju zanimljive biogrfije. U Lazurevoj potvrdi o registraciji ovih osoba nema, ali se zato pojavljuje kćerka Martinova, Ana Martinova kao menadžer i brat Valerija Pustarnakova Vjačeslav. S

Izvori Novaja Gazete kažu da su crnogorski računi Imperio Holdings Ltd. možda blokirani nakon početka ,,specijalne vojne operacije” kako zvanični Kremlj naziva svoj pohod za uništenje ukrajinske države i naroda. Međutim, u registru privrednih društava takva informacija ne postoji. Hotel Lazure je zvanično bio zatvoren više od mjesec dana, između 4. januara i 9. februara. Uprava hotela saopštila je da se priprema za turističku sezonu.

Izvori Novaja Gazeta i Transparency tvrde da Fjodor Homjakov i Valerij Pustarnakov, suvlasnici kompanije, nisu uspjeli objasniti porijeklo najmanje 30 miliona eura koje su prebacili na račune Imperio Holdings Limited na zahtjev crnogorskih finansijskih službi 2022. godine. Na upite ruskih novinara i istraživača vlasti Rusije do danas nisu odgovorile. Kao razlog za to, navodi se da su suvlasnici crnogorske firme povezani sa državnim energetskim gigantom Gazprom.

Novaya i Transparency dalje navode da je Fjodor Homjakov (45 god.) zaposlen u Gazinformservis kao finansijski direktor i da je sin šefa bezbjednosti Gazproma Sergeja Homjakova. Sergej Homjakov je u Gazpromu od 2007. godine i trenutno je na poziciji potpredsjednika Upravnog odbora i šef je Službe korporativne bezbednosti ovog ruskog državnog giganta usko povezanog sa Kremljom. Sergej je iz Karelije, i desna ruka svemoćnog generalnog direktora Gazproma Alekseja Milera. Homjakov je predstavnik lenjingradsko-karelijskog klana unutar Gazproma, koji uključuje i nekoliko bivših i aktivnih službenika ruske objavještajne službe FSB (bivši KGB), uključujući i Nikolaja Patruševa, sekretara Saveta za bezbednosti Rusije i ranijeg direktora FSB-a. Sergej Homjakov je, po izvorima ruskih istraživačkih novinara takođe služio u KGB/FSB-u između 1976. i 2002. gdje je upoznao Patruševa koji je služio u Lenjingradskoj oblasti u kojoj je radio i sadašnji ruski predsjednik Vladimir Putin.

Gazinformservis sertifikacioni centar u kome radi sin Sergeja Homjakova, Fjodor (suvlasnik Hotela Lazure) je dio Gazpromove mreže za ovlašćene sertifikacije sofvera (CCA) i formalno je akreditiran kod ruskog Ministarstva za digitalne tehnologije dok licencu za rad dobija od FSB-a. Ova licenca mu omogućava razvoj, proizvodnju i distribuciju kriptografskih alata, šifriranje informacija i održavanje informacionih i telekomunikacionih sistema. Dio je brojnih vladinih ugovora sa Gazpromom i njegovim kompanijama putem aukcija. Gazinformservis je zaradio gotovo 53 miliona eura na državnim ugovorima između 2014. i 2019. godine. Na web stranici Gazinformservicea stoji da su kompaniju osnovali „stručnjaci za IT (informacione tehnologije) i zaštitu podataka sa dugogodišnjim iskustvom“. Gazinformservis je osnovan 2011. godine, a 90 odsto njegovog kapitala sada pripada Valeriju Pustarnakovu, istom čovjeku koji posjeduje dio elitnog hotela u Meljinama.

Pustarnakov je radio u istraživačkim ustanovama ruskog Ministarstva odbrane u isto vrijeme kada i Igor Kalajda – još jedan suvlasnik hotela u Meljinama. Klajda i Pustarnakov su zajedno osnovali još jedno preduzeće, Tech Systems & Hardware (TSH) koje se bavi isporukom hardvera za IT bezbjednosne sisteme. TSH radi isključivo sa Gazpromom i preduzećima koja pružaju usluge za gasnog giganta na osnovu državnih ugovora. Kompanija je zaradila preko 25 miliona eura na poslovima zaštite podataka Gazproma u periodu između 2014. i 2017. godine.

Pustarnakov je, po navodima ruskih istraživačkih novinara 2007. godine osnovao još jednu kompaniju – Uralski centar za bezbjedonosne sisteme (UCSS). Usluge su iz oblasti tehnologije za zaštitu bezbijednosti informacija i održavanje takvih sistema.

Međutim, Transparency i Novaya još jednu firmu koja povezuje Lazure Montenegro, ruskog energetskog giganta i obavještajne službe. Gazprom takođe sarađuje sa Istraživačkim institutom za kompleksne bezbjednosne sisteme kako bi zaštitio svoje baze podataka.

Glavni proizvod Instituta je SafePhone (bezbjedni telefon)- platforma koja pokreće mobilni sistem poslovanja i osigurava diskreciju. Istraživački institut je također proizveo još jedan program – SafeOperator koji automatizira medicinske preglede  i prati zdravstveno stanje zaposlenih. Kompanija takođe ima licencu FSB-a za rad sa povjerljivim podacima kao i dozvolu da proizvodi i prodaje „poseban tehnički hardver i softver za tajno prikupljanje informacija”.

Igor Kalajda, suvlasnik hotela u Meljinama, je radio u istraživačkom institutu Ministarstva odbrane Rusije, dok sada vodi Istraživački institut za kompleksne bezbjedonosne sisteme. Prema web stranici Istraživačkog instituta, čini se da je Gazprom njihov najveći i vjerovatno jedini klijent.

Istraživački institut je registrovan i radi u Moskvi. Alyans Real Estate, druga kompanija koju je suosnivač Kalajda, nalazi se u istom poslovnom centru kao i Institut. Sergej Martinov je suosnivač i kao glavnu djelatnost naveli su lizing nekretnina, a dodali su rad kompjutera i opreme. Kao što je ranije navedeno, njegova kćerka Ana je menadžerka hotela u Meljinama. Na njenom profilu na društvenim mrežama se navodi da takođe radi u IHL-u (Imperio Holdings Ltd.) od 2015. Novaya Gazeta navodi  da je Ana jednom u šali na društvenim mrežama pomenula svoju vojnu službu u ruskoj ambasadi u Pakistanu kao kćerka špijuna što upućuje da je i njen otac Sergej Martinov vjerovatno nekada bio obaveštajni ili bezbjednosni oficir, kao i Sergej Homjakov. Martinov je suvlasnik SIS Group registrovane na istoj adresi u Moskvi koja se bavi i digitalnom bezbijednošću i partner je Gazinformservis.

Slučaj Lazuro Montenegro je samo jedan od velikog broja slučajeva „strateških partnera“ iz KGB/FSB-a koje je režim Mila Đukanovića doveo u Crnu Goru koja je tobože težila evropskim vrijednostima i čije standarde navodno želi implementirati. Svi ruski „investitori“ su bez problema prolazili sigurnosne provjere Đukanovićevih službi dok je njegova Vlada glasovito kritikovala „maligni ruski uticaj“.

Nedavno je crnogorski portal Press objavio priču o još jednom ruskom „investitoru“ iz bezbjedonosnog sektora – Sergeju Šiškarevu, pripadniku tajnih specijalnih jedinica Ruske federacije i predsjedniku rukometnog saveza te zemlje.   Osim poslovnih veza sa Crnom Gorom, Press navodi nezvanične podatke iz crnogorskih sigurnosnih službi koji govore da je Šiškarev bio povezan sa Predragom Boškovićem, poslanikom DPS-a, bivšim ministrom odbrane i dugogodišnjim predsjednikom Rukometnog saveza Crne Gore. Bošković je i potpredsjednik Evropske rukometne federacije (EHF) i akter mnogih korupcionaških afera na čije skidanje imuniteta čeka Specijalno tužilaštvo.

Šiškarev je posjetio Crnu Goru 2016. sa suprugom i sugrađaninom Denisom Bogomolovom, iz Rukometnog saveza Rusije. Bošković je, navodno – prema istim informacijama koje je objavio portal Press, privatnim letom kompanije Euro Jet u društvu Bogomolova, putovao u Rusiju.

Javnosti je dobro poznat Hotel Splendid i grupe hotela Montenegro Stars. Mediji su pisali da je osnivač i većinski vlasnik Viktor Ivanjenko, glavni direktor zloglasnog KGB-a koji je u njegovo vrijeme preimenovan u FSB. Hotel Splendid se slovi kao jedan od obavještajnih punktova koji, osim ruskih obavještajaca, redovno posjećuju visoko rangirane osobe iz crnogorskog podzemlja. Hotel je i mjesto redovnih održavanja ToBeSecure konferencija Atlantskog saveza Crne Gore koji isto deklarativno propagira evroatlantske vrijednosti i na čijem čelu je bio Savo Kentera, nedavno smijenjeni šef crnogorske obavještajne službe

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo