Povežite se sa nama

Izdvojeno

ANKETA: Favoriti i saputnici

Objavljeno prije

na

Pitali smo: šta je specifičnost ovih predsjedničkih izbora i kandidata?

 

ANA NENEZIĆ, CEMI
Borba dvije političke vizije

Specifičnost predstojećih predsjedničkih izbora simbolički se ogleda u borbi između dvije političke vizije: prošlosti i budućnosti, predstavljene kroz isti ideološki pravac, nacionalpopulizam, odnosno centristički populizam, i dva tipa poruka, obećanja i optužbe.

S jedne strane imamo dva višedecenijska politička lidera koji sa različitih pozicija simbolišu prevaziđene politike podjela, i predstavnike nove mlađe generacije koji obećanjima pokušavaju nametnuti narativ promjena, pomirenja i napretka.

Međutim, brzo se pokazalo da Milatović i Bečic svojom mladošću nose i političku nezrelost, te su odbijanjem da ispred ličnih političkih interesa stave stratešku saradnju, uveli sebe u prostor rizika, a direktno otvorili prostor za Mandića i Đukanovića u drugom krugu.

Dodatno, naruku im ide i nereformisani izborni okvir, koji karakterišu brojne pravne praznine, a time i prostor da se pravnim tumačenjima proces oblikuje na način kako to odgovara kandidatima najačih partija, DPS-a i DF-a.

Takođe, vrlo je indikativno da partije koje nose izvršnu vlasti i drže poluge moći, nemaju svog kandidata. Mislim da je to zaista rijetkost u političkoj praksi, koja potvrđuje neophodnost vanrednih parlamentarnih izbora.

Kad je u pitanju kampanja, vjerujem da je ovo zapravo priprema pred očekivane parlamentarne izbore, te da će se većina tema kretati u tim okvirima. Međutim, ako učesnici drugog kruga budu Mandić i Đukanović, možemo očekivati vraćanje na predreferendumsku retoriku, jak pronacionalni izraz, dodatno guranje u podjele, od kojih su građani umorni, pa se nadam da smo ipak dostigli dovoljan stepen demokratskog razvoja da građani neće dozvoliti da i ovog puta budu oruđe zarad ostvarivanja političkih ciljeva pojedinaca.

 

MILOŠ BEŠIĆ, METODOLOG
Odmjeravanje tri kandidata

Krenimo od onoga što je gotovo izvesno. Prvo, izvesno je da ćemo imati drugi izborni krug. Naprosto, niti jedan kandidat nema potencijal da osvoji više od polovine glasova u prvom krugu. Drugo, izvesno je da će u prvom krugu aktuelni predsjednik osvojiti najveći broj glasova, pa je prema tome izvesno da će on biti kandidat i u drugom krugu. Ono što je najvažnije i najzanimljivije u prvom krugu predsedničkih izbora, a svakako je neizvesno, jeste raspored snaga, odnosno procenta glasova, kada je reč o tri kandidata: Andrija Mandić, Aleksa Bečić i Jakov Milatović.

Kada je reč o gospodinu Mandiću, on ima jedan deo čvrstog biračkog tela, ali upravo čvrstina tog biračkog tela jeste rezultat čvrstine nacionalne politike koju je vodio, i jednako ta čvrstina jeste ključni ograničavajući faktor uzimanja glasova izvan granica tog biračkog tela. Uostalom, to i kandidat jako dobro zna, imajući u vidu njegovu kampanju koja šalje poruke pomirenja sa ’drugom stranom’. Da li ovaj ’luping’ može da rezonuje kod birača ostaje da se vidi, tek očito je da kampanja gospodina Mandića pokazuje snagu i kapacitet, a iskreno, sva je prilika da se oslanja na snažne finansije, što je faktor koji se nikako ne sme zanemariti.

Kandidatura Bečića predstavlja na neki način ponudu koja je najumerenija i najprihvatljivija za glasače svih strana. Mišljenja sam da sa stanovišta potencijalnih kapaciteta, Bečić može više nego što to izgleda na prvi pogled. Razlog je taj što on ima najviše kapaciteta da se obrati glasačima na svim stranama, i da izvan i iza etničkih i drugih političkih podela dobije podršku. Pored toga, iza njega nema političke prošlosti koja bi ga na bilo koji način negativno opterećivala. Narodski rečeno, niko prema njemu nema razloga da oseća naročiti animozitet, osim realno malog broja ratnički raspoloženih DPS glasača. Početak njegove kampanje se, takođe, čini prilično vitalnim i ostaje da vidimo koji je krajnji doseg koji može da ostvari.

Gospodin Milatović ima nekoliko značajnih prednosti, ali i neke nedostatke. Najveća prednost je ista ona koju je imao, ili bolje rečeno, trebao imati Spajić, a to je program Evropa Sad, koji građani očito visoko vrednuju. Osim toga, gospodin Milatović je novo lice u politici, a novija politička istorija izbora u Crnoj Gori nam je pokazala da ’novi igrači’ solidno rezonuju u biračkom telu (Medojević, Pozitivna, Demokrate, URA). Dve su ključne, međutim, slabosti njegove kandidature. Prvo, to je još uvek nerazvijena partijska infrastruktura, koja je svakako važan faktor za uspešnu kandidaturu. Dodatno, signali koji su se mogli videti u javnosti ukazuju da PES kao partiju karakteriše kakofonija koja vlada unutar partijske elite Pokreta Evropa Sad, a ovo je jednostavno ’dečija bolest’ svake partije koja je relativno mlada i nekonsolidovana. Drugo, gospodin Milatović nema političkog iskustva, i ovo nije fraza ili poštapalica kojom se mogu uspešno koristiti njegovi protivkandidati, već je realna činjenica usled koje se mogu povući pogrešni i nepromišljeni politički potezi, a koji mogu koštati nemali broj glasova. Upravo je cenu ovog neiskustva platio gospodin Spajić čija je kandidature bila veoma potentna. Kada se ova dva restriktivna faktora objedine, u praksi imamo činjenicu da njegova kampanja zapravo još uvek nije ni počela, a svaka kampanja traži određeni profesionalizam i organizaciju, i to je mesto gde u najvećoj meri nedostatak iskustva može da ima negativne efekte.

Dakle, izbori u prvom krugu, po mom sudu, jesu odmeravanje između tri kandidata i čekanje koji će od njih biti u drugom krugu. Kampanja je tek počela, i ne treba prerano donositi zaključke i proglašavati favorite, stoga što na ovim izborima, više nego ikada, efekat kampanje biće mnogo značajniji od starih dobrih strukturalnih faktora koji su do 2020. godine bili ključna determinanta izbornih rezultata.

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Izbori koji će odrediti političku sudbinu DPS-a

Specifičnost ovih predsjedničkih izbora je u činjenici da oni dolaze nakon prve demokratske smjene vlasti u Crnoj Gori i dvije godine nefunkcionalne kohabitacije, u prelomnoj tački ozbiljne institucionalne krize vezane za Ustavni sud – koja još uvijek suštinski nije okončana.

Ovi izbori odrediće političku sudbinu Demokratske partije socijalista i njenog lidera, ali i mogućnost da se demokratski procesi i politička dinamika konsoliduju u minimum ustavno-demokratskog okvira neophodnog za temeljni nacionalni interes Crne Gore: sveobuhvatne društvene i državne reforme i ubrzan proces evropskih integracija.

Istovremeno, partije će ove izbore vidjeti kao pripremu za parlamentarne u koje će ući sa oštrijom i otvorenijom retorikom tako da će javno polje nakon predsjedničkih izbora opet biti poprište društvene i političke polarizacije.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Poraz Đukanovića, šta god da bude

Sve se opet vrti oko Mila Đukanovića i to je, kakav god bio rezultat izbora, poraz njega kao političara i, ujedno, poraz ideje o nezavisnoj Crnoj Gori, koja nije sposobna ni tri decenije od referenduma da iznjedri nove lidere, svježu političku misao i realnu perspektivu svima, a posebno crnogorskoj mladeži svih vjera i etnija. I ono što se na ovim izborima predstavlja kao novo je, nažalost, više ponavljanje već viđenih obrazaca nego njihovo smisleno osvježavanje.

O nečemu novom govoriti ne možemo, jer suštinskog novog nema. Nadati se da to novo negdje zrijeva ispod dugotrajuće tranzicione mutljage koja je razorila ekonomiju, srušila mostove među ljudima, a na površinu izbacila amoralnu lakomost ovdašnjih sitnih buržuja, njihovih mecena i saveznika iz bijeloga svijeta.

 

DEJAN MILOVAC, MANS
Ogoljeno miješanje druge države

Jedna od ključnih specifičnosti ovih predsjedničkih izbora jeste što moža po prvi put imamo ogoljeno i direktno miješanje zvaničnih inistitucija druge države u izborni proces u Crnoj Gori, i to na način da se kroz „nanovo probuđenu” kooperativnost između zvaničnog Beograda i zvanične Podgorice, pokušalo uticati i na sam ishod izbora.

Kada se po strani stavi predsjednički kandidat Spajić i očigledna nesposobnost pokreta Evropa sad da na vrijeme odradi takozvanu provjeru osobe koju kane kandidovati za predsjedničku trku, mnogo veći problem i za ove, ali i za sve sljedeće izbore predstavlja presedan koji je postavila Državna izborna komisija (DIK) u postupku razmatranja kanidature koju je podnio ovaj politički subjekt. To je direktna posljedica nepostojanja političke volje da se ta institucija profesionalizuje i sve dok se to ne desi.    (što će biti „dok se to ne desi”????)

Kada godovorimo o samom izbornom procesu, on se nažalost odvija po pravilima koje je u zadnje tri decenije uspostavio DPS, i to će možda biti najvidljivije na primjeru nesređenog biračkog spiska. U javnosti već imamo najave organizovanog dolaska dijaspore (sa obje strane političkog spektra) i davanja političke podrške svom kandidatu, dok atmosfera koja se kreira sve više poprima obrise one predreferendumske. Očekujem da će to posebno biti izraženo ukoliko u drugom krugu budemo imali Mila Đukanovića i Andriju Mandića kao predstavnike prije svega nacionalnih ideologija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UDRUŽENI PODUHVAT VUČIĆEVIH POLITIČARA, UDBE I EPISKOPA SPC: Nemoć u UN iskaljuju na Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kampanja nakon najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu vidno je orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine

 

 Od tzv. antibirokratske revolucije 1989. godine teško da je bilo toliko povika i gnjeva na malu Crnu Goru od strane srpskog sv(ij)eta diljem regiona. Razlog je navodna izdaja „bratske Srbije“ i „interesa srpskog naroda“ zbog najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu. Kampanja je vidno orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine. Tada je crnogorska Mitropolija predvođena pokojnim Amfilohijem Radovićem ostala po strani referendumske kampanje pozvavši se na jevanđeosku maksimu „caru carevo, Bogu božje“.

U ovom slučaju se prije pet dana u kampanju uključio i sadašnji mitropolit Joanikije Mićović kome norme Jevanđelja i hrišćanske vjere ne važe kada su politički interesi Beograda i Moskve u pitanju. Mitropolit se prvo na uskršnjoj liturgiji 5.maja u Podgorici, kojoj su prisustvovali premijer, predsjednik i drugi zvaničnici, pojavio sa ruskim carskim grbom na vladičanskoj kapi (mitri). Istina, na štitu grba nije bilo ruskog Sv. Đorđa, (vjerovatno ciljana „korisna nejasnoća“) ali je ornament svakako ruski stiliziran i poruka je jasna. Kasnije je, slijedeći  poruku patrijrha SPC  Porfirija,  Joanikije rekao da „pri­ča o sre­bre­nič­kom ge­no­ci­du ni­je na­uč­no ute­me­lje­na, ali je i te ka­ko po­li­tič­ki mo­ti­vi­sa­na“. Tamo se desio, rekao je  zločin ali „lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče“. Poruka mitropolita je da Crna Gora ne treba glasati predloženu Rezoluciju kako bi „uvijek bila otvorena za istinu,…sačuvala svoje dostojanstvo…(i) svoju unutrašnju stabilnost“.

Da je unutrašnja stabilnost i koaliciona Vlada narušena vidi se i iz izjave lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića koji je „saopštio premijeru da teško možemo nastaviti da podržavamo njegovu Vladu ukoliko CG podrži Rezoluciju“ u UN-u. Pojedini vučićevski mediji u zemlji i van su pozvali na organizaciju protesta i litije koje bi predvoditi episkopi. Andrija Mandić, predsjednik državne Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) nije prijetio izlaskom iz vlasti, na koju je toliko vremena čekao, ali je rekao da „mi srpski lideri u Crnoj Gori tu Rezoluciju i pokušaj da se Srbi proglase genocidnim narodom doživljavamo kao problem“.

Situacija u kojoj se našla Vlada predvođena Pokretom Evropa sad (PES) nije nimalo zavidna. Još se ne zna kako će proći pokušaj Crne Gore da amandmanski djeluje na prijedlog Rezolucije čime bi se dodatno naglasila individualna krivica za genocid i pozvalo na dosljedno poštovanje Dejtonskog sporazuma. Međutim, podnošenje amandamana nije umirilo Beograd i njegove u Crnoj Gori. Knežević je amandmane uporedio sa „čajem od nane“, da „djeluju neubjedljivo“ i da je „jasno da će Crna Gora ući u ozbiljnu vrstu nestabilnosti“. Srbijanski vanjski ministar Marko Đurić je rekao kako amandmani služe „pred javnosti u Crnoj Gori da ne bi izgledalo ‘da su protiv bratske Srbije'”.

U predloženom tekstu Rezolucije nema ni govora o bilo kakvoj genocidnosti srpskog naroda (kojom ciljano manipuliraju Vučić, Mandić, episkopi i drugi).  Formalno, crnogorski amandmani izgledaju suvišni. Glavna smetnja srpskim nacionalistima je da Rezolucija „bezrezervno osuđuje svako negiranje genocida u Srebrenici“, „iskrivljavanje (činjenica)“ i što se „osuđuje veličanje onih koji su osuđeni za ratne zločine… i genocid pred međunarodnim sudovima“. Ne treba puno gledati srbijanske režimske medije i uočiti dobro organizovanu „kulturu“ poricanja ili drastičnog umanjivanja srpskih zločina iz 90-tih i 40-tih uz stalno veličanje i gostovanje osuđenih ratnih zločinaca na udarnim televizijskim terminima. Kada se doda Vučićevo lamentiranje i horsko ponavljanje njegovih sljedbenika da „za genocidne nas proglašavaju ubice i njihovi potomci jer smo izbegli njihov srbosek“ jasno je da su njihove  namjere drugačije od deklarativne borbe za istinu.

Izvještaji poslijeratne Komisije Vlade Republike Srpske kao i ratni izvještaji Vojske Republike Srpske (VRS) i drugih institucija RS-a dovoljno govore da se genocid desio u Srebrenici i u kakvim razmjerama, o čemu je Monitor već pisao. To je nekada bio i zvanični stav sadašnjeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.

Beograd slijedi stavove režima Rusije i Turske koje takođe osuđuju zločine ali negiraju genocid nad ukrajinskim narodom 1932-1933 (milioni umorenih vještački stvorenom glađu) i nad Jermenima u Turskoj tokom Prvog svjetskog rata (do 1.5 milion stradalih).

Osim negiranja genocida u Srebrenici i onog  u crnogorskom i srbijanskom Sandžaku 1943. (kada četnički koljači nisu štedjeli ni djecu) zvanična Srbija je ponovo pokrenula i priču o ustaškom genocidu tokom Drugog svjetskog rata sa posebnim akcentom na koncentracioni logor Jasenovac u Hrvatskoj, kao kontratežu. Taj vrući krompir treba uvaliti Crnoj Gori.

Naime, rezolucija o Jasenovcu koju srbijanski parlament nije izglasao 2021. Godine, sad treba da se nađe pred crnogorskim poslanicima kako je najavio prije sedmicu Mandić i za koju očekuje stoprocentnu podršku. Milan Knežević je takođe najavio isto naglasivši da ako „dođe do usvajanja rezolucije o genocidu u Jasenovcu, Crna Gora će biti prva država u Evropi koja je donijela rezoluciju … i iskazala pijetet za preko 700 hiljada ubijenih Jevreja, Srba i Roma“. Prije tri dana Knežević je dodao da je rezolucija o Jasenovcu „dobra za regionalno pomirenje, afirmaciju dobrosusjedskih odnosa, evropske integracije, suočavanje s prošlošću“ i da se „u njoj se hrvatski narod ne pominje kao genocidni“.

Knežević voljno zaboravlja da se ni u UN-ovoj predloženoj Rezoluciji o Srebrenici srpski „narod ne pominje kao genocidni“ iako on tvrdi suprotno, dok se za razliku od Srbije Hrvatska ipak „suočava sa prošlošću“. Svake godine se vrši komemoracija u Jasenovcu dok zvanična Hrvatska osuđuje ustaške zločine i, opet za razliku od Srbije, ne vrši zvaničnu reviziju istorije. Revizionisti koji postoje u Hrvatskoj nemaju udarne termine na državnim televizijama niti se propagiraju i sudski rehabilitiraju ustaški ratni zločinci kao u Srbiji četnici i oni iz ratova 90-tih. To  je nedavno u jednoj emisiji na Happy TV priznao i Vučićev propagandista Milomir Marić kada je ugostio Vojislava Šešelja i proustaškog revizionistu Igora Vukića.

Opasnom Vučićevom narativu u Srbiji i Crnoj Gori se malo ko usuđuje suprotstaviti. Organizacije za ljudska prava i građanske partije kao da ne postoje za to. URA i njen lider i bivši premijer Dritan AbazovićBošnjačka stranka kao nacionalna stranka, Demokrate i PES ćute kao zaliveni na otvorene manipulacije oko Srebrenice i Jasenovca.

Hrvatska je na najave novih poteza Vučićevaca u crnogorskom parlamentu reagovala slanjem protestne note uz očekivanja da Crna Gora odustane od toga zbog negativnih refleksija na bilateralne odnose i eventualne blokade na evropskom putu. Sa Hrvatskom tek predstoji određivanje granice na moru kod Prevlake i još neki izazovi. Treba se podsjetiti da je Crna Gora predvođena bivšim liderima ( Momirom Bulatovićem, Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem) učestvovala, kao Miloševićevv  satrap, u agresiji na Hrvatsku 1991. godine uz brojne pljačke i zločine prema stanovništvu Konavala i Dubrovnika koji nikada nisu dobili ozbiljno sudsko finale. Dobrim dijelom su i hrvatski zvaničnici,   iz njima znanih razloga, prigrlili kao prijatelje bivše ratne huškače iz DPS-a.

Oko Jasenovca ne postoji ništa sporno što bi opravdalo rezoluciju. Čak i ministar vanjskih poslova  Filip Ivanović u odgovoru na hrvatsku notu priznaje da „hrvatska država, uključujući i njen vrh, dostojno obilježava sjećanje na nevino stradale jasenovačke žrtve“. Niko ozbiljan neće negirati zločine u logoru u kome je poimenice stradalo preko 83 hiljade ljudi (brojka koja može ići neku hiljadu ispod/iznad zbog kompleksnosti popisivanja). Od toga u najvećem broju su Srbi – nešto preko 47 i po hiljada. Broj stradalih Crnogoraca logoru iznosi 44 (četrdeset i četiri slovima) tokom četiri godine postojanja logora. Moguće je da su pred kraj rata u njemu likvidirani i četnički komandanti iz Crne Gore predvođeni Pavlom Đurišićem, koje je ustaška vojska zarobila nakon bitke na Lijevča Polju.  Vojvoda Pavle i njegovi koljači nisu nikakve nevine žrtve. Upravo njima ovdašnji  episkopi svake godine održavaju parastose kao „slugama Boga“ i srbijanske dinastije praveći se slijepi na njihovu krvavu zaostavštinu.

Za Crnu Goru i njenu Skupštinu je puno važnije da se  pozabavi zločinima i genocidom na njenoj teritoriji i nad njenim stanovništvom u Drugom svjetskom ratu. Prošle godine se navršilo 80 godina četničkog klanja Bošnjaka na sjeveru Crne Gore 1943. bez ijedne komemoracije. Vojvoda Pavle je detaljno javio Draži Mihailoviću da su njegovi između ostalog uništili „do 8 hiljada žrtava, žena, staraca i dece“ i da je na drugim mjestima „sve ostalo (zatečeno muslimansko) stanovništvo uništeno“. Ove godine će se navršiti i 100 godina najvećeg mirnodopskog pokolja u Crnoj Gori u Šahovićima (opština Bijelo Polje) kada je razularena masa pobila na stotine muslimana i ostale protjerala. Za taj zločin niko nije odgovarao niti je ikade provedena istraga.

Dug Crne Gore prema hiljadama nevino ubijenih na njenoj teritoriji je sigurno veći i važniji od miješanja u  kompleksne srpsko-hrvatske odnose za račun Vučića i njegovih službi.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

APELACIONI SUD SILOVATELJU MALOLJETNICE DUPLO SMANJIO KAZNU: Nasilje u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu, te je sa maksimalne od 15 smanjio na osam godina.  Odluka je izazvala bijes javnosti, brojne reakcije i proteste

Maloljetnicu od 15 godina je pod prinudom početkom 2020. u svoju kuću odveo 50-godišnji  komšija B.B. ,,Ako ne dođe kod njega da ga nešto posluša” roditelji će joj ostati bez posla. Prijetnje su pojačavane, zaprijetio je i da će joj oca ubiti.

Djevojčica je krila od roditelja šta joj se dešava, dok otac nije primijetio promjene u njenom ponašanju, pregledao njen telefon i pronašao poruke komšije. Potom je djevojčica bratu ispričala o nasilnim seksualnim odnosima koje je mjesecima trpjela. Porodica je slučaj prijavila policiji nakon čega je silovatelj uhapšen i pritvoren.

Viši sud je, u dva navrata u julu 2022. i novembru 2023, B.B. osudio na maksimalnu kaznu zatvora od 15 godina. Sud je utvrdio da je B.B. od januara do juna 2020, upotrebom sile i prijetnje, u više navrata silovao djevojčicu, prijeteći joj da će joj ubiti oca ako nekome kaže.

Apelacioni sud je u februaru prošle godine ukinuo prvostepenu presudu Višeg suda koju je potpisala i jula 2022. godine donijela sutkinja Vesna Kovačević. Ona je B. B. osudila na 15 godina zatvora, ali je tadašnjom odlukom Apelacionog suda silovatelj vraćen na ponovno suđenje. Nakon toga, u novembru prošle godine sudija Višeg suda Veljko Radovanović donosi istovjetnu presudu kao i sutkinja Kovačević.

Apelacioni sud je sada preinačio odluku i smanjio kaznu sa 15 na osam godina.

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu. Posljednja odluka Apelacionog suda je pravosnažna.  Ako ona ostane na snazi B.B, koji je već četiri godine u pritvoru izaći će iz zatvora tokom 20**08.????

Odluka Apelacinog suda izazvala je bijes javnosti i brojne reakcije. U srijedu je ispred ovog suda održan protest više desetina građana.  ,,Strože kazne za zločine nad djecom”, ,,Smanjite silovanje, ne kaznu”, ,,Osam godina zatvora za doživotnu traumu”, ,,Produženo silovanje nema prenaglašen značaj”, neki su od transparenata koji su se mogli vidjeti na protestu.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo