Pitali smo: šta je specifičnost ovih predsjedničkih izbora i kandidata?

ANA NENEZIĆ, CEMI
Borba dvije političke vizije

Specifičnost predstojećih predsjedničkih izbora simbolički se ogleda u borbi između dvije političke vizije: prošlosti i budućnosti, predstavljene kroz isti ideološki pravac, nacionalpopulizam, odnosno centristički populizam, i dva tipa poruka, obećanja i optužbe.

S jedne strane imamo dva višedecenijska politička lidera koji sa različitih pozicija simbolišu prevaziđene politike podjela, i predstavnike nove mlađe generacije koji obećanjima pokušavaju nametnuti narativ promjena, pomirenja i napretka.

Međutim, brzo se pokazalo da Milatović i Bečic svojom mladošću nose i političku nezrelost, te su odbijanjem da ispred ličnih političkih interesa stave stratešku saradnju, uveli sebe u prostor rizika, a direktno otvorili prostor za Mandića i Đukanovića u drugom krugu.

Dodatno, naruku im ide i nereformisani izborni okvir, koji karakterišu brojne pravne praznine, a time i prostor da se pravnim tumačenjima proces oblikuje na način kako to odgovara kandidatima najačih partija, DPS-a i DF-a.

Takođe, vrlo je indikativno da partije koje nose izvršnu vlasti i drže poluge moći, nemaju svog kandidata. Mislim da je to zaista rijetkost u političkoj praksi, koja potvrđuje neophodnost vanrednih parlamentarnih izbora.

Kad je u pitanju kampanja, vjerujem da je ovo zapravo priprema pred očekivane parlamentarne izbore, te da će se većina tema kretati u tim okvirima. Međutim, ako učesnici drugog kruga budu Mandić i Đukanović, možemo očekivati vraćanje na predreferendumsku retoriku, jak pronacionalni izraz, dodatno guranje u podjele, od kojih su građani umorni, pa se nadam da smo ipak dostigli dovoljan stepen demokratskog razvoja da građani neće dozvoliti da i ovog puta budu oruđe zarad ostvarivanja političkih ciljeva pojedinaca.

MILOŠ BEŠIĆ, METODOLOG
Odmjeravanje tri kandidata

Krenimo od onoga što je gotovo izvesno. Prvo, izvesno je da ćemo imati drugi izborni krug. Naprosto, niti jedan kandidat nema potencijal da osvoji više od polovine glasova u prvom krugu. Drugo, izvesno je da će u prvom krugu aktuelni predsjednik osvojiti najveći broj glasova, pa je prema tome izvesno da će on biti kandidat i u drugom krugu. Ono što je najvažnije i najzanimljivije u prvom krugu predsedničkih izbora, a svakako je neizvesno, jeste raspored snaga, odnosno procenta glasova, kada je reč o tri kandidata: Andrija Mandić, Aleksa Bečić i Jakov Milatović.

Kada je reč o gospodinu Mandiću, on ima jedan deo čvrstog biračkog tela, ali upravo čvrstina tog biračkog tela jeste rezultat čvrstine nacionalne politike koju je vodio, i jednako ta čvrstina jeste ključni ograničavajući faktor uzimanja glasova izvan granica tog biračkog tela. Uostalom, to i kandidat jako dobro zna, imajući u vidu njegovu kampanju koja šalje poruke pomirenja sa ’drugom stranom’. Da li ovaj ’luping’ može da rezonuje kod birača ostaje da se vidi, tek očito je da kampanja gospodina Mandića pokazuje snagu i kapacitet, a iskreno, sva je prilika da se oslanja na snažne finansije, što je faktor koji se nikako ne sme zanemariti.

Kandidatura Bečića predstavlja na neki način ponudu koja je najumerenija i najprihvatljivija za glasače svih strana. Mišljenja sam da sa stanovišta potencijalnih kapaciteta, Bečić može više nego što to izgleda na prvi pogled. Razlog je taj što on ima najviše kapaciteta da se obrati glasačima na svim stranama, i da izvan i iza etničkih i drugih političkih podela dobije podršku. Pored toga, iza njega nema političke prošlosti koja bi ga na bilo koji način negativno opterećivala. Narodski rečeno, niko prema njemu nema razloga da oseća naročiti animozitet, osim realno malog broja ratnički raspoloženih DPS glasača. Početak njegove kampanje se, takođe, čini prilično vitalnim i ostaje da vidimo koji je krajnji doseg koji može da ostvari.

Gospodin Milatović ima nekoliko značajnih prednosti, ali i neke nedostatke. Najveća prednost je ista ona koju je imao, ili bolje rečeno, trebao imati Spajić, a to je program Evropa Sad, koji građani očito visoko vrednuju. Osim toga, gospodin Milatović je novo lice u politici, a novija politička istorija izbora u Crnoj Gori nam je pokazala da ’novi igrači’ solidno rezonuju u biračkom telu (Medojević, Pozitivna, Demokrate, URA). Dve su ključne, međutim, slabosti njegove kandidature. Prvo, to je još uvek nerazvijena partijska infrastruktura, koja je svakako važan faktor za uspešnu kandidaturu. Dodatno, signali koji su se mogli videti u javnosti ukazuju da PES kao partiju karakteriše kakofonija koja vlada unutar partijske elite Pokreta Evropa Sad, a ovo je jednostavno ’dečija bolest’ svake partije koja je relativno mlada i nekonsolidovana. Drugo, gospodin Milatović nema političkog iskustva, i ovo nije fraza ili poštapalica kojom se mogu uspešno koristiti njegovi protivkandidati, već je realna činjenica usled koje se mogu povući pogrešni i nepromišljeni politički potezi, a koji mogu koštati nemali broj glasova. Upravo je cenu ovog neiskustva platio gospodin Spajić čija je kandidature bila veoma potentna. Kada se ova dva restriktivna faktora objedine, u praksi imamo činjenicu da njegova kampanja zapravo još uvek nije ni počela, a svaka kampanja traži određeni profesionalizam i organizaciju, i to je mesto gde u najvećoj meri nedostatak iskustva može da ima negativne efekte.

Dakle, izbori u prvom krugu, po mom sudu, jesu odmeravanje između tri kandidata i čekanje koji će od njih biti u drugom krugu. Kampanja je tek počela, i ne treba prerano donositi zaključke i proglašavati favorite, stoga što na ovim izborima, više nego ikada, efekat kampanje biće mnogo značajniji od starih dobrih strukturalnih faktora koji su do 2020. godine bili ključna determinanta izbornih rezultata.

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Izbori koji će odrediti političku sudbinu DPS-a

Specifičnost ovih predsjedničkih izbora je u činjenici da oni dolaze nakon prve demokratske smjene vlasti u Crnoj Gori i dvije godine nefunkcionalne kohabitacije, u prelomnoj tački ozbiljne institucionalne krize vezane za Ustavni sud – koja još uvijek suštinski nije okončana.

Ovi izbori odrediće političku sudbinu Demokratske partije socijalista i njenog lidera, ali i mogućnost da se demokratski procesi i politička dinamika konsoliduju u minimum ustavno-demokratskog okvira neophodnog za temeljni nacionalni interes Crne Gore: sveobuhvatne društvene i državne reforme i ubrzan proces evropskih integracija.

Istovremeno, partije će ove izbore vidjeti kao pripremu za parlamentarne u koje će ući sa oštrijom i otvorenijom retorikom tako da će javno polje nakon predsjedničkih izbora opet biti poprište društvene i političke polarizacije.

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Poraz Đukanovića, šta god da bude

Sve se opet vrti oko Mila Đukanovića i to je, kakav god bio rezultat izbora, poraz njega kao političara i, ujedno, poraz ideje o nezavisnoj Crnoj Gori, koja nije sposobna ni tri decenije od referenduma da iznjedri nove lidere, svježu političku misao i realnu perspektivu svima, a posebno crnogorskoj mladeži svih vjera i etnija. I ono što se na ovim izborima predstavlja kao novo je, nažalost, više ponavljanje već viđenih obrazaca nego njihovo smisleno osvježavanje.

O nečemu novom govoriti ne možemo, jer suštinskog novog nema. Nadati se da to novo negdje zrijeva ispod dugotrajuće tranzicione mutljage koja je razorila ekonomiju, srušila mostove među ljudima, a na površinu izbacila amoralnu lakomost ovdašnjih sitnih buržuja, njihovih mecena i saveznika iz bijeloga svijeta.

DEJAN MILOVAC, MANS
Ogoljeno miješanje druge države

Jedna od ključnih specifičnosti ovih predsjedničkih izbora jeste što moža po prvi put imamo ogoljeno i direktno miješanje zvaničnih inistitucija druge države u izborni proces u Crnoj Gori, i to na način da se kroz „nanovo probuđenu” kooperativnost između zvaničnog Beograda i zvanične Podgorice, pokušalo uticati i na sam ishod izbora.

Kada se po strani stavi predsjednički kandidat Spajić i očigledna nesposobnost pokreta Evropa sad da na vrijeme odradi takozvanu provjeru osobe koju kane kandidovati za predsjedničku trku, mnogo veći problem i za ove, ali i za sve sljedeće izbore predstavlja presedan koji je postavila Državna izborna komisija (DIK) u postupku razmatranja kanidature koju je podnio ovaj politički subjekt. To je direktna posljedica nepostojanja političke volje da se ta institucija profesionalizuje i sve dok se to ne desi.    (što će biti „dok se to ne desi”????)

Kada godovorimo o samom izbornom procesu, on se nažalost odvija po pravilima koje je u zadnje tri decenije uspostavio DPS, i to će možda biti najvidljivije na primjeru nesređenog biračkog spiska. U javnosti već imamo najave organizovanog dolaska dijaspore (sa obje strane političkog spektra) i davanja političke podrške svom kandidatu, dok atmosfera koja se kreira sve više poprima obrise one predreferendumske. Očekujem da će to posebno biti izraženo ukoliko u drugom krugu budemo imali Mila Đukanovića i Andriju Mandića kao predstavnike prije svega nacionalnih ideologija.

Milena PEROVIĆ

Komentari