Dan nakon upućivanja opomene pred raskid ugovora o zakupu kupališta, suočena sa burnim reakcijama građana , kompanija Imperiall Carević uklonila je betonske stubove sa Slovenske plaže. Na ostrvu Sv. Nikola poznatom kao Školj ili Havaji turska kompanija  Net Montenegro iz Podgorice, započela je  radove na izgradnji plažnog bara i terase duplo većih gabarita od dozvoljenih. Nova plaža i prateći objekti grade se za potrebe gostiju hotela Merit u Budvi, u vlasništvu turskih državljana.  Očekuje se da će  i turski investitor postupiti kao i Carević

Tek što su popustile tenzije oko skandaloznog nelegalnog nasipanja mora u Baošićima u opštini Herceg Novi, nove uznemirujuće slike devastacije morske obale stižu iz Budve, sa ostrva Sv Nikola, duge Slovenske plaže i dijela plaže Kamenovo.

Pojedini zakupci kupališta na budvanskoj rivijeri odlučili su da nelegalno, bez saglasnosti zakupodavca, Javnog preduzeća Morsko dobro, betoniraju djelove pješčanih plaža i obale kako bi na njima podigli ugostiteljske objekte u gabaritima za koje nemaju potrebna odobrenja.

Zapanjujuća je drskost  korisnika budvanskih plaža. Oni računaju na uobičajenu sporost državnih instititucija u sprovođenju mjera kontrole i zaštite obale od onih koji u njoj vide nove unosne lokacije za podizanje svojih objekata, restorana, barova, diskoteka, na čistom pijesku, pored same morske obale.

Građani Budve uznemireni su najnovijim građevinskim poduhvatom bivšeg predsjednika Opštine Budva, Marka Bata Carevića koji je na dijelu Slovenske plaže pokušao da postavi ugostiteljske objekte koji nisu bili u skladu sa UT uslovima koje izdaje JPMD. Ugovor o zakupu plaže koja ima status hotelskog kupališta zaključen je sa firmom Imperiall Carević u čijem je posjedu istoimeni hotel koji se nalazi nedaleko od Slovenske plaže. Vlasnik hotela i kompanije je Lazar Carević, sin Bata Carevića.

Carevićeva firma je krajem prošle sedmice iskopala rupe na plaži u koje je izlila 15 betonskih stubova sa armiranim betonom kao temelje za novi restoran. Poslove je izvela građevinska operativa kompanije Carinvest, čijim je kamionima i betonjerkama lokalna uprava omogućila prolaz do Slovenske plaže, iako za druge građane važi zabrana prolaza istom saobraćajnicom koja je proglašena šetališnom zonom.

Dok je trajalo betoniranje pijeska na sredini glavne gradske plaže koja se svrstava u najljepše plaže Mediterana, na drugoj strani budvanskog akvatorijuma, na ostrvu Sv. Nikola poznatom pod nazivom Školj ili Havaji, novi zakupac kupališta, turska kompanija  Net Montenegro Doo iz Podgorice, započela je građevinske radove na izgradnji plažnog bara i terase duplo većih gabarita od dozvoljenih. Nova plaža i prateći objekti na lokaciji poznatoj po baru Pod murvom, grade se za potrebe gostiju hotela Merit u Budvi, u vlasništvu turskih državljana.

U oba slučaja nelegalne gradnje na plažama nedležne službe i institucije djelovale su tek nakon prijave građana koji su obavijestili medije i lokalnu komunalnu inspekciju.  Iz uprave Morskog dobra u jednom danu izdati su nalozi o hitnoj obustavi radova i dovođenju lokacija u prvobitno stanje u roku od pet dana ili će pristupiti raskidu ugovora o zakupu.

“Korisnik kupališta, privredno društvo Net Montenegro d.o.o. Podgorica, započeo je građevinske radove  u dužini od oko 30 metara, koji uključuju betoniranje konstrukcije sa armirano-željeznim elementima u dužini od oko 15 metara, kao i pripremne aktivnosti za nastavak radova još oko 15 metara. Takođe, na ugostiteljskoj terasi evidentirano je postavljanje armature i prisustvo građevinskog materijala i opreme, što ukazuje na kontinuitet i namjeru daljeg izvođenja radova. Navedeni radovi izvode su bez saglasnosti i odobrenja Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom Crne Gore….Ukoliko se ne postupi po navedenom nalogu, odnosno ukoliko se prostor ne vrati u prvobitno stanje, u skladu sa važećim zakonskim procedurama pristupiće se raskidu ugovora“, navedeno je u saopštenju Morskog dobra koje je podijeljeno medijima.

Upućena je i oštra opomena pred raskid ugovora o zakupu Carevićevoj firmi, kompaniji Imperijal Carević.

“Pozivamo vas da bez odlaganja u roku od pet dana otklonite sve nepravilnosti i predmetnu lokaciju prilagodite izdatim urbanističko-tehničkim uslovima, u suprotnom ugovor će biti jednostrano raskinut”, navodi se u opomeni koju potpisuje izvršni direktor JPMD, Mladen Mikijelj.

Situacija oko nelegalne i neprimjerene gradnje betonskih temelja na pijesku Slovenske plaže zanimljiva je i zbog okolnosti da su direktor JPMD Mikijelj, i  predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović, koji se nije oglašavao ovim povodom, nekadašnji partijski saborci Bata Carevića u vrijeme zajedničkog Demokratskog fronta koji je upravljao Budvom od 2018. do 2020. godine. Možda je i to bio razlog što na očiglednu devastaciju plaže niko nije reagovao prije anonimnih prijava građana i priloga na lokalnoj TV Budva.

Prema službenoj zabilješci JPMD nakon obilaska kupališta označenog brojem 10F čiji je korisnik kompanija Carević, konstatovano je da su obavljeni betonski radovi na postavljanju nosača za ugostiteljsku terasu i šank površine oko 120 kvadrata, dok je UT uslovima koje izdaje ovo javno preduzeće bilo dozvoljeno ukupno 47 m2.

Urbanističkim uslovima striktno je navedeno da betonirnanje za postavljenje ugostiteljskih sadržaja nije dozvoljeno na pješčanim dijelovima plaže. Carevićima je dat rok od sedam dana da kupalište prilagodi predviđenim UT uslovima, u suprotnom će ugovor biti jednostrano raskinut.

Dan nakon upućivanja opomene pred raskid ugovora o zakupu kupališta, kompanija Imperiall Carević uklonila je betonske stubove sa plaže. Suočena sa burnim negativnim reakcijama građana koje su se širile društvenim mrežama, moćna kompanija nekadašnjeg predsjednika Opštine Budva u rekordnom roku postupila je po naredbi JP Morsko dobro i odustala od nelegalne gradnje. Očekuje se da na isti način postupi i turski investitor na ostrvu Sv. Nikola.

Nažalost, drastična devastacija jedne od najljepših prirodnih plaža u Paštrovićima, plaža Galija blizu Svetog Stefana, nije na vrijeme zaustavljena. U pitanju je prirodna kamenita plaža za koju je JPMD 2020. zaključilo dugoročni investicioni ugovor sa firmom BEACH Doo iz Podgorice, iza koje stoje sinovi nekadašnjih visokih funkcionera DPS.

Plaža i sve oko nje, brdo, pristupni putevi, parkinzi, betonirano je tokom prošle godine do te mjere, da je postala neprepoznatljiva. Galija više ne postoji, rezignirano izjavljuju mještani, koji su upućivali dopise nadležnim institucijama da reaguju.

Plaža Galija je ogledan primjer kako je armirani beton beskrupuloznih investitora zamijenio pijesak. Uprkos prijavama mještana, nalozima JPMD za obustavu radova, investitor je uspio da gradjevinske poslove privede kraju i da od lijepe prirodne uvale napravi čudovišni poslovni kompleks sa restoranima, terasama, kuhinjama, parkingom, pristaništem… Na ovom mjestu, na betonu koji zapljuskuju morski talasi priređuju se ekskluzivne svadbe, veselja, modne revije…. Najmanje je sunčanja i kupanja čemu je plaža donedavno služila.

More i morska obala mnogima služe kao deponija za odlaganje svakovrsnog građevinskog otpada. Na samom kraju duge plaže Kamenovo, na lokaciji Šipkov krš,  nepoznati investitor ispravlja postojeći pejzaž, ruši zeleno, makijom obraslo brdo iznad mora, pa stijene i kamen svaljuje direktno u more. Mještani svjedoče o miniranju, bahatom razaranju obalne stijene, što se jasno vidi sa mora i iz Budve, ali niko od nadležnih  do sada nije reagovao.

Devastacija obale  nije izolovan incident, ona postaje model ponašanja zakupaca duž cijelog Crnogorskog primorja. Ono što bi moralo biti najzaštićeniji javni prostor u državi, sve češće postaje prostor nezakonite gradnje i eksploatacije. Kada strane kompanije poput Merita ili dojučerašnjeg čelnika turističkog grada započnu radove bez jasnih dozvola, oni zapravo testiraju svoju moć i granice sistema. Raskidi ugovora o zakupu rijetko su bili kaznena mjera do sada. Institucije su obično reagovale kada je šteta već napravljena a prirodna obala nepovratno izmijenjena.

Branka PLAMENAC

Proizvođači hrane smatraju da je ovogodišnji agrobudžet “evropski” i “razvojni” samo po formi. Po sadržaju, kažu, on je socijalni. Obećava preživljavanje, a ne garantuje ništa. Osim da boljitka za poljoprivrednike i poljoprivredu neće biti još neko vrijeme

Uz uobičajeno kašnjenje, Vlada je, početkom aprila, usvojila Uredbu o uslovima, načinu i dinamici sprovođenja mjera agrarne politike za ovu godinu. Takozvani agrobudžet za 2026. teži  77,3 miliona eura. To je nepunih 250 hiljada više nego prošle godine. Kontinuitet.

Dosljednost se potvrđuje i na popisu aktivnosti koje se finansiraju tim novcem: podrška opštim servisima u poljoprivredi, socijalni transferi seoskom stanovništvu, tehnička i administrativna podrška, institucionalni razvoj, ribarstvo, program fitosanitarnih mjera, program bezbjednosti hrane i program obaveznih mjera zdravstvene zaštite životinja.

Agrobudžet, dakle, ostaje skup mjera i programa koje možemo podijeliti u tri veće cjeline. Od njih se samo jedna odnosi na direktna izdvajanja za podsticanje proizvodnje i preradu hrane.

Značajan dio agrobudžeta, oko 13 miliona, odlazi za staračke naknade osobama starijim od 60 (žene), odnosno 65 godina (muškarci), koje žive na selu, bave se poljoprivredom i nijesu ostvarili pravo na penziju. Iako je, očigledno, u pitanju mjera iz oblasti socijalne politike, ona je odavno mjesto pronašla u agrobudžetu. Uglavnom da bi on izgledao izdašniji. Mada, iz perspektive Vlade, nije zanemarljiva ni činjenica da se, u toj formi, staračke naknade ne moraju isplaćivati sa mjesečnim kontinuitetom kojim se, uglavnom, izmiruju druga socijalna davanja.

Niko razuman nije protiv isplate staračkih naknada. Te  naknade treba povećati, pošto sada iznose 315 eura, 70 odsto minimalne penzije. Posebno u situaciji kada nam sela odumiru, pa ih svim mogućim podsticajima treba održati u životu. Makar se ministar Joković šalio, ili nije, kako on mlade ljude pokušava ubijediti da se život na selu i bavljenje poljoprivredom – ne isplate.

Dalje, dio sredstava iz agrobudžeta ide državnim institucijama ili na troškove administracije, kroz stavke tipa:  kontrola hrane, veterinarske mjere, usklađivanje sa evropskim pravilima, jačanje institucija… Tako se potroši još tri do pet, a možda i svih deset miliona, ako računamo novac koji ode kroz djelove raznih projekata u kojima se govori o jačanju konkurentnosti, razvoju ruralnih područja, dostizanju EU standarda. Ukratko, novcem iz agrobudžeta država gradi aparat koji treba da upravlja poljoprivredom. Problem je što taj aparat postaje sve razvijeniji, dok proizvodnja hrane trpi zbog nedostatka pravih podsticaja.

“Ostatak” ide kao direktna podrška proizvođačima i prerađivačima hrane. Upravo iz tih podataka možemo iščitati kako ovogodišnji agrbudžet baš i nije rutinski nastavak vladine agrarne politike.

Počnimo od finansiranja. Od pomenutih 77,3 miliona namijenjenih ovogodišnjem agrobudžetu, iz državne kase stići će manje od polovine – oko 35,9 miliona. To je približno 20 miliona manje od onoga što je država, koliko prošle godine, izdvojila za istu namjenu. Ostatak novca biće obezbijeđen iz EU fondova (18,6 miliona), donacija (11,6 miliona) i kredita (11 miliona).

Ovogodišnji agrobudžet trebao je biti pripremljen i usvojen tako da zainteresovanima pokaže kako je Vlada svjesna trendova i konkretnih događaja koji utiču na sposobnost ovdašnjih poljoprivrednika i farmera da opstanu u svom poslu. Obezbjeđujući državi i njenim građanima, koliku –toliku, sigurnost da neće ostati gladni u kriznim situacijama, kakve su bile pandemija korona virusa ili napad Rusije na Ukrajinu.

Ministarstvo poljoprivrede kojim upravlja Vladimir Joković pripremilo je, a Vlada Milojka Spajića usvojila, agrobudžet iz koga se ne može vidjeti da su izvršne vlasti registrovale, a kamo li analizirale, konačne rezultate popisa poljoprivrede iz 2024, koje je Monstat objavio sredinom prošle godine.

Ti podaci su pokazali da je između dva popisa (prethodni je rađen 2010.) u Crnoj Gori za trećinu opao broj poljoprivrednih gazdinstava, da se značajno smanjio broj goveda i ovaca (od 15 do skoro 30 odsto), dok je prosječna starost nosioca gazdinstva između dva popisa porasla za dvije godine. Na jednu od direktnih posljedica tih promjena ukazali su, takođe, podaci Monstata prema kojima je uvoz hrane u Crnu Goru prošle godine prebacio vrijednost od milijardu eura. U odnosu na 500 miliona uvoza iz 2021. Ili 750 miliona iz 2023. godine u kojoj je formirna aktuelna Vlada. Dok su domaći proizvođači i prerađivači, mjereno novčanom vrijednošću proizvoda, isporučili između trećine i četvrtine  hrane iskorišćene u Crnoj Gori.

U agrobudžetu ne prepoznajemo ni refleksiju na višemjesečne proteste proizvođača hrane koji su od vlade tražili, u najkraćem, da izdvajanja za poljoprivredu poveća na pet odsto godišnjeg budžeta. Proizvođači su znali da se to neće desiti  odjednom, ali su se nadali osjetnijem rastu agrobudžeta. Uostalom, i ministar Joković je najavljivao da bi on mogao dobaciti do 100 miliona.

Kad ono, izdvajanja iz državne kase smanjena su sa 1,65 na 0,9 odsto godišnjeg budžeta: “Sve države u regionu povećavaju agrobudžete, pa je Srbija, koja je prošle godine odvajala pet odsto, ove godine povećala na sedam odsto. Makedonija je izdvajanja za poljoprivredu sa pet podigla na šest odsto budžeta, Bosna i Hercegovina sa 1,5 na 3,5 odsto. Jedino je Crna Gora smanjila taj procenat”, požalio se medijima Vučko Pešić iz Unije stočara sjevera.

Iako je Vlada ovogodišnji agrobudžet usvojila nakon što je rat na Bliskom istoku i njime izazvana dolazeća kriza snabdijevanja (gorivom, đubrivom, hranom…) postala svjetska tema broj 1, u njemu i dalje nema riječi o potrebi da se poljoprivrednici oslobode plaćanja makar dijela akcize na gorivo. Bez te mjere njihova proizvodnja je, prethodnih godina, bila nekonkurentna, a sada bi mogla postati i finansijski neodrživa.

Koliko smo čuli iz Vlade, Ministarstvo poljoprivrede taj je problem prebacilo u nadležnost Ministarstva finansija. A njima se baš ne žuri da se odreknu garantovanog prihoda. Makar se, jednog dana, pokazalo da poljopivredni proizvođači kroz plaćene akcize u državnu kasu ubace više novca nego što iz nje dobiju kroz direktne subvencije.

Valja predočiti i podatak da su, u poređenju sa prošlom godinom, najavljene subvencije za proizvodnju i pružanje usluga u poljoprivredi manje za oko pet miliona eura! Eto tako Spajićeva Vlada ide u susret najavljenoj krizi.

Prije nego neko kaže kako se naše izvršne vlasti, za razliku od okruženja, drže EU standarda, evo zanimljive računice. Statistički podaci koji se tiču EU i njene poljoprivredne proizvodnje pokazuju da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija ekonomijama zemalja članica EU vraća tri puta više.

Naš ministar poljoprivrede iznio je procjenu da nam poljoprivreda donosi preko 600 miliona godišnje. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz izdvajanja iz agrobudžeta, računajući subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa 12 centi (šest ako ne računamo strane donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili od osam do 15 puta manje od EU prosjeka.

Slika nije bolja ni kada se uporedimo sa regionom. U Srbiji, većina novca namijenjenog poljoprivredi ide direktno u proizvodnju: po hektaru, po grlu, kroz investicije. U Hrvatskoj, evropski fondovi finansiraju fabrike, preradu, logistiku, gradeći lanac od njive do trpeze.

U Crnoj Gori, taj lanac se prekida još na njivi. Odnosno na livadi, ako pitate pesimiste. A u tu kategoriju spade većina ovdašnjih proizvođača hrane.

Po njihovom sudu, ovogodišnji agrobudžet je “evropski” i “razvojni” samo po formi. Po sadržaju, on je socijalni. Obećava preživljavanje a ne garantuje ništa. Osim da boljitka za poljoprivrednike i poljoprivredu neće biti još neko vrijeme.

Zoran RADULOVIĆ

Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović sklonio je sa posla inspektore koji su asistirali policiji i tužilaštvu u akciji zabrane gradnje hotela Carina u Baošićima. Preventivno, tvrde naši izvori, pošto ima „win-win“ rješenje: Popović će za nelegalnu gradnju platiti koji milion i hotel može da radi

Prema pouzdanim izvorima Monitora ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović sklonio je sa posla inspektore koji su asistirali policiji i tužilaštvu u akciji zabrane gradnje hotela Carina u Baošićima. Tada je, krajem marta, i uhapšen vlasnik Carina Čedomir Popović.

Popović je od 2013. godine, kada je počeo da gradi hotele diljem Boke kotorske, po istom principu kao sada u Baošićima, širio plaže i nasipao more. I, baš kao u Bašićima, nije se baš ko pijan plota držao zakonskih procedura.

Tokom gradnje hotela Delfin u Bijeloj, 2015. godine, zbog ogromnih iskopa zemlje koji su bačeni u more, iz JP Morsko dobro su nekoliko puta podnosili prijave, ali bez rezultata. ,,Ovo može da radi samo neko koga štite državni organi. Za ovakve rabote obični smrtnici dobiju krivičnu prijavu, zato nas interesuje hoće li državno tužilaštvo reagovati u ovom slučaju”, upozoravali su iz NVO Južni Jadran prije deset godina.

A da dio državnih organa i danas kao i tada štiti investitore poput Popovića, osim uklanjanja sa posla inspektora koji su izdejstvovali zabranu dalje granje hotela u Baošićima, svjedoči i nedavni nastup ministra Radunovića na nacionalnom javnom servisu.

Ministar je optužio medije i nevladine organizacije da dižu hajku a da to nije baš sve tako kako oni predstavljaju. ,,Koliko god smo nezadovoljni veličinom plaže ili hotela koji se baš ne uklapa u abijent Baošića, nije baš da je sve to neutemeljeno… Možemo da pričamo da li je lijepo ili nije lijepo, ali je urađeno po zakonu”, kazao je ministar.

Radunović je, potom, skinuo odgovornost sa svog Ministarstva za plažu koja je proširena 35 metara u more, jer je dozvolu za nju izdala opština Herceg Novi. Uz, kako je napomenuo, saglasnost Ministarstva izdatu u vrijeme dok je na njegovom čelu bila Ana Novaković-Đurović.

Ministar je priznao da je Popović prekoračio Urbanističko tehničke uslove za gradnju koje je dobio 2019. godine, sa dvije podzemne garaže. Ali ni to nije strašno, pošto Radunović ima rješenje.

,,Uputili smo ga na legalizaciju. Jeste da to košta, ali je Popović krenuo u izgradnju po starom PUP-u po kojem nije imao pravo na ta dva sprata i treba da plati“, objašnjavao je ministar prostornog planiranja gledaocima javnog servisa. „To je ozbiljan iznos sa sedam cifata koji treba da plati. On je podnio zahtjev Upravi za legalizaciju koja se bavi samo hotelima i većim objektima. Uprava je primila zahtjev, ali zbog donošenja novog zakona o zaštiti Kotora na neko vrijeme je suspendovano rješavanje tih predmeta. Obavijestila je inspekciju da je pokrenut proces legalizacije i da su se samim tim stekli uslovi za obustavu postupka koji sprovodi inspektor.”

Jasno, efikasno i svi zadovoljni. Ministar je, valjda preventivno, obustavio i rad samih inspektora, da ne bi bilo kakvih nedoumica oko njihovog daljeg postupanja na gradilištu u Baošićima.

Na pitanje kako to da je hotel u Baošićima praktično završen iako je Urbanističko- građevinska inspekcija još u oktobru 2024. donijela rješenje o zabrani gradnje na više parcela na kojima se prostiru objekti hotela, ministar nije odgovorio.

Umjesto toga, požalio se na ,,nadljudsku borbu“ sa problemima koji su, kaže, „uglavnom“ naslijeđeni. „Sa malo ljudi radićemo najbolje što se može a nećemo se vratiti u kolotečinu od prije 2020. godine”, kazao je Radunović i progovorio o opstrukcijama.

,,Inspektori su samostalni, i odgovaraju pred zakonom, na njih nema pritisaka a najveći pritisci koji se dešavaju su od strane policije i tužilaštva. Obaviješten sam da je vršen ozbiljan pritisak na jednu inspektorku da kaže da li će da donese rješenje o rušenju, iako se za to nijesu stekli uslovi. Ona je u stanju potrešenosti i imao sam razgovore sa njenim pretpostavljenim na tu temu. Rekao sam policijski pritisak, u Đenovićima ili Kumboru, Carine su informisale policiju da je neko povrijedio pečat. I pored uvida da radovi nijesu vršeni, policajac koji je bio na vezi sa tužiocem je prenio pitanje hoćete li da izdate rješenje za rušenje? Ovdje se stvara atmosfera koja je neprijatna i ljudima u mojem ministarstvu. Ne znam o čemu se radi, da li će neko na osnovu jednog slučaja da se obračuna sa svim što se radilo u Crnoj Gori”, kazao je Radunović.

Radunović je u slučaju Carine itekako vršio pritisak na inspektore, a one koje su radili svoj posao po zakonu sklonio je da ne smetaju, kazali su sagovornici Monitora insistirajući na anonimnosti. Makar još neko vrijeme. Problemi u Beošićima će, ionako, biti rješeni kroz legalizaciju. Što se ministra Radunovića tiče, očigledno je da hotel može da se otvori već ove sezone.

Ministar kao da je zaboravio da je inspekcija krajem marta konstatovala da su radovi nastavljeni i pored zabrane, te da visinske kote izvedenih etaža  ne odgovaraju projektovanim stanju, kao ni pozicije građevinskih linija i regulacionih linija koje su probijene.

Zbog svega toga je policija, u saradnji sa tužilaštvom, sprovela koordinisanu akciju nakon detaljnog izviđaja, a pored hapšenja podnijete su i četiri krivične prijave protiv više fizičkih i pravnih lica, zbog sumnje u izvršenje ukupno šest krivičnih djela.

Prema navodima istrage, Popović se tereti da je, kao osnivač i izvršni direktor Carina, organizovao izgradnju turističkih kompleksa i hotela u Kumboru, Đenovićima i Baošićima, bez neophodne dokumentacije i suprotno izrečenim zabranama gradnje. Kako se sumnja, radovi su nastavljeni i nakon što su nadležni organi naložili njihovu obustavu, a na više objekata došlo je do prekoračenja dozvoljenih gabarita i spratnosti.

Inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da je na više lokacija izgrađeno sedam objekata u fazi grubih građevinskih radova, u okviru turističkih kompleksa, iako za to nijesu bili ispunjeni zakonski uslovi. Posebno je sporna druga faza izgradnje luksuznog rizorta u Baošićima, koja je, kako se sumnja, započeta bez odgovarajućih dozvola.

Dodatno, Popoviću se stavlja na teret da je izvodio radove na uređenju kupališta u Baošićima suprotno rješenju nadležnih organa za zaštitu kulturnih dobara. Uprkos nalogu da se radovi obustave do izrade konzervatorskog projekta i pribavljanja saglasnosti, na terenu su nastavljeni građevinski zahvati – nasipanje obale, armiranje i betoniranje.

Da u postupcima aktuelnih izvršnih i zakonodavnih vlasti u „slučaju Popović“ postoji prilična saglasnost i sinhronizacija, pokazala je potpredsjednica parlamenta Zdenke Popović (Demokrate). Ona je sa skupštinske govornice poručila inspekciji da ne ,,obilaze objekte koji su u završnoj fazi izgradnje i koji imaju građevinsku dozvolu i da ne prijete vlasnicima tih objekata da će im donijeti rješenje o zaustavljanju gradnje“. Nakon što se ispostavilo da građevinska dozvola nije baš u redu, a Popović završio iza rešetaka, potpredsjednica Skupštine okreće ploču pa traži da ,,istraga o Čedu Popoviću ide do kraja”.

Osvrnula se, pri tom, i na Popovićev bogati, kako kaže nazakoniti, minuli rad za vrijeme vlasti DPS-a. Pa konačno zaključila da je pokušaj da se ona i njena partija povežu sa Čedom Popovićem ,,politička podvala svojstvena profilima onih koji to izgovaraju”.

Treći koalicioni partner  vlasti, Pokret Evropa sad, uključio se u ovu storiju preko premijera Milojka Spajića koji je poručio kako se „radovi na obali u Baošićima moraju zaustaviti u cilju zaštite Izuzetne univerzalne vrijednosti svjetskog dobra, kome ovo područje pripada“. A zašto sporni radovi nijesu zaustavljeni kad je za to bilo vrijeme, prije nego je pričinjena ogromna i teško popravljiva šteta, e to od premijera nijesmo čuli. Baš kao ni od njegovih najbližih saradnika.

U saopštenju policije, nakon hapšenja Popovića, navodi se da  su radovi doveli do zauzimanja dijela akvatorijuma Bokokotorskog zaliva i narušavanja prirodnog ambijenta na prostoru koji pripada zaštićenoj zoni prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, upisanog na listu svjetske baštine UNESKO-a.

Premijer je obećao da će predio svjetske baštine biti vraćen u prvobitno stanje. Od epiloga slučaja Baošići vidjeće se i odnos snaga u vladajućoj koaliciji.

Jedan od mogućih epiloga je onaj koji najavljuje ministar Radunović da Carine sa nekoliko miliona plate dva nelegalna sprata i da se hotel otvori. Drugi, za koji izvori Monitora kažu da postoji zakonski osnov, jeste da se nelegalno izgrađeni hotel i  plaža sruše. Odnosno, „vrate u prvobitno stanje“. Drugi scenario je, za sada, manje vjerovatan.

Izvjesno je, zato, da smo zahvaljujući ovakvim investitrorima i političarima sve bliži brisanju Boke Kotorske sa liste svjetske kulturne baštine. Na radost nekih od njih.

Predrag NIKOLIĆ