Povežite se sa nama

Izdvojeno

JAVNE TAJNE POLICIJSKE TORTURE: Kriminalci sa značkom

Objavljeno prije

3 godine

na

Nasilje i pokušaji da se ono zataška, prepoznatljiv su obrazac postupanja crnogorske policije duže od 30 godina. A možda i danas. Novitet su dokazi o sveprožimajućoj saradnji sa narkoklanovima

 

Crnogorska stvarnost. Dio visokorangiranih policajaca sarađivao je, a neki možda i dalje sarađuju, sa kriminalnim klanovima čiji se pipci protežu od Južne Amerike do Australije. Drugi su mučili ljude, snimali svoje iživljavanje nad uhapšenim/otetim i dijelili snimke na mrežama za koje su, nekada, računali da će ostati van vidnog polja kolega iz policije i konkurentskih organizovanih kriminalnih grupa.

Upućeni pretpostavljaju da su tim snimcima svojim šefovima dokazivali uspješno obavljen zadatak. Analitičari ukazuju kako je među kompromitovanim policajcima bilo i onih koji su pripadali i jednoj i drugoj grupi – korumpiranih i sadistički nastrojenih.

Od sredine marta, zbog navodne saradnje sa kavačkim narkoklanom,  uhapšeno je više bivših i sadašnjih pripadnika crnogorske policije. Počev od pomoćnika direktora Uprave policije zaduženog za borbu protiv organizovanog kriminala Dejana Kneževića, pa do službenika kriminalističko obavještajne analitike iz Bijelog Polja Dragana Kojovića koji je uhapšen u srijedu, dok je pokušavao da napusti Crnu Goru.

Prema dostupnim informacijama, prvi je sarađivao sa kavčanima  a drugi sa kriminalnom grupom specijalizovanom za šverc marihuane. Ta grupa nije koristila Skaj aplikaciju već Anom, konkurentski program koji je u međunarodni svijet kriminala podmetnula FBI, kako bi nadzirala njihove komunikacije i operacije. Otud su dešifrovani podaci stigli u Crnu Goru. Skupa sa onima koje je, vezano za Skaj aplikaciju, dostavio Europol.

Problem je što se u Podgorici ti podaci sporo čitaju a lako gube.

Tek zahvaljujući portalu libertaspress.me, saznali smo da postoje prepiska i fotografije koje pokazuju kako su pripadnici nekadašnjeg Odsjeka za posebnu operativnu podršku Uprave policije, pod komandom Mirka Banovića, tokom 2020. hapsili, otimali i zlostavljali ljude. I o tome izvještavali Radoja Zvicera, vođu kavačkog klana.  

Ovaj Odsjek je rasformiran 2021., nakon promjena u izvršnoj vlasti. Treba dodati kako je u to vrijeme (2020.) šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, bio Zoran Lazović jedan od najkontroverznijih pripadnika crnogorske državne i javne bezbjednosti (ANB i UP). On je, takođe,  smijenjen u martu 2021.

Ispostavilo se da je, dobrim dijelom, riječ o već prijavljenim slučajevima policijske torture. Neki su i procesuirani od strane suda. Ali, većina osumnjičenih i optuženih policajaca i dalje radi u UP-u.

,,Početkom ovog mjeseca je jedan od okrivljenih inspektora, Nemanja Vujošević, koji je morao biti suspendovan još u martu prošle godine kada je optužen, čak dva puta nastupio na televizijama kao predstavnik Uprave policije, pa se tako i saznalo da do suspenzije nije došlo, uprkos zahtjevu za njegovu suspenziju koju je Uprava policije ministru dostavila u julu prošle godine”, navodi se u današnjem (četvrtak) saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) u kome se odnos izvršne sudske vlasti prema policajcima optuženim za policijsku torturu opisuje i skorašnjim primjerom iz sudnice.

,,Podsjećamo da se na prethodnom ročištu u postupku po optužbama za torturu Marka Boljevića nijesu pojavili optuženi inspektori crnogorske kriminalističke policije, osim inspektora Dalibora Ljekočevića, koji je u pritvoru pod optužbom da je trgovao drogom, pa je prinudno doveden. Nije se pojavio ni bilo ko od njihovih advokata, kao ni nadležna državna tužiteljka, a izostanak nijesu opravdali. Nadležna sutkinja zatim nikoga nije kaznila zbog neopravdanog odsustva, iako je to bilo već četvrto ročište koje je odloženo, pa suđenje već skoro godinu dana nikako da počne”.

Zašto je to tako pokušao je objasniti ministar MUP-a Filip Adžić.

,,Ne mogu reći da nijesmo imali saznanja da neki ljudi prekoračuju ovlašćenja. Značajan dio tih predmeta je došao do tužilaštva…”, kazao je  neku noć, pred kamerama TV Vijesti. Onda je precizirao: ,,Ako imamo određene kriminalce koji se sumnjiče za teška krivična djela, vjerujem da tužilaštvo daje prioritet rasvjetljavanju tih događaja, pa tek onda torturi koja se eventualno sprovodila nad njima… Govorimo o ljudima koji su ozbiljni kriminalci. Ovakvim nastupima (medija i NVO koji traže kažnjavanje siledžija u policiji – prim. Monitora) kriminalce na neki način aboliramo ili predstavljamo žrtvama, ne gledajući širu sliku”.

Stigla je potom i šira slika. Upitan zašto nije ispunio zakonsku obavezu i suspendovao policajce (inspektore) koji su optuženi zbog  torture iz 2020. ministar Adžić odgovara: ,,Mi u toj grupi imamo pet ljudi koji se bave krvnim deliktima. Mi smo trebali da suspendujemo svih pet, da ostanemo bez i jednog službenika u glavnom gradu gdje se dešava najviše krvnih delikta. Ja nijesan bio spreman da dozvolim da urušimo sistem”.

Konačno, ministar je ustvrdio kako se ,,policijske torture u posljednje dvije godine ne dešavaju…”. Da li je to tačno?

Sredinom januara ove godine, na graničnom prelazu Sukobin, uniformisani pripadnici Granične policije CG maltretirali su i fizički zlostavljali putnike iz automobile sa albanskim tablicama. Jedan od njih bio je univerzitetski profesor i bivši savjetnik za javne finansije i monetarnu politiku u Vladi Albanije.

Krajem oktobra prošle godine uniformisani policajci su pretukli fudbalera, bivšeg reprezentativca Crne Gore Damira Kajoševića, koji je u to vrijeme nosio gips na ruci. Desilo se to oko podneva, ispred škole Marko Miljanov, gdje je Kajošević čekao sina da završi sa nastavom.

Oba slučaja bila bi zataškana da se na portalima nijesu pojavili snimci nemilih događaja. Nakon incidenta na Koniku rukovodstvo UP naložilo je ,,provjeru navoda” zlostavljanog građanina. To je urađeno tek kada se pojavio video snimak, ustvrdili su članovi Savjeta za građansku kontrolu rada policije. ,,To ukazuje da je i dalje u Upravi policije prisutna kultura ćutanja i da ništa, i pored obećanja, nije učinjeno na njenom prevazilaženju i jačanju odgovornosti”, navodi se u njihovom saopštenju.

Slučaj sa Sukobina završio je u tužilaštvu. Dok je osnovni tužilac u Ulcinju saslušavao policajce nasilnike, pred tužilaštvom su im njihove kolege, u uniformama crnogorske policije, ,,pružale podršku”.

Možda se ovo ne računa, pošto nije dovoljno brutalno?

Stigla je vijest: Vlada je smijenila direktora UP Zorana Brđanina i na njegovo mjesto imenovala Nikolu Terzića (v.d. direktora). Policajca koji je prije 7-8 godina hapšen zbog navodne krađe dokaznog materijala. Optužnica nije podignuta, i Terzić je napredovao u službi. Do vrha.

Premijer Dritan Abazović prethodno je poručio kako ministar policije ,,ima odriješene ruke” da se bori protiv policajaca koji zloupotrebljavaju policijsku značku. Jesu li im i zašto do sada ruke bile vezane, nije objasnio.

 

TEA GORJANC PRELEVIĆ, HRA

N: Ministar Adžić ne razumije suštinu svog posla

MONITOR: Izgleda kako u UPCG imamo policajce-kriminalce, policajce-siledžije i policajce koji nijesu u stanju, ili ne žele, da ih prepoznaju dok ne dobiju prepise poruka sa Sky aplikacije, ili dok se iste ne pojave u medijima. Kako izaći iz te pozicije?

GORJANC-PRELEVIĆ: Bojim se, na osnovu iskustva, da je vaša pretpostavka – da će sad biti voljni da ih prepoznaju – pogrešna. Zato smo i apelovali na glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, da on ne dozvoli da pobjegnu svi koji su sprovodili torturu i to i za račun organizovanih kriminalnih grupa.

Zamislite, ono što se sada saznaje sa Skaj aplikacije vezano je samo za jednu jedinu godinu – 2020., a svašta se sigurno dešavalo i prije i poslije. Međutim, iako policija već dosta toga zna, ona to skriva i odbija da kazni svoje službenike.

Ministar Adžić je rekao da je oko 100 policajaca trenutno ,,neraspoređeno” (ne rade a primaju platu), jer su nepouzdani, jer su na ovaj ili onaj način zloupotrijebili službeni položaj. Pa valjda je neophodno procesuirati ih na svaki način, krivično i/ili disciplinski, i hitno udaljiti iz državne službe i zasluženo kazniti?! A ovako su nagrađeni!

Drugo je temeljni veting, preispitivanje dostojnosti svih policajaca, prije svega onih na odgovornim pozicijama, koji imaju pristup podacima. Već postoje neki zakonski uslovi za to, a mogu se i dopuniti.

Državna bezbjednost je ugrožena korupcijom u policiji, i takvo stanje zahtijeva da se hitno preduzme sve što je potrebno da se policija pročisti. Naravno da je pitanje svih pitanja ko je taj koji je sposoban za to čišćenje – idealno bi bilo da Europol može da preuzme prinudnu upravu dok se to ne riješi. Ovako, dok neka nova vlast ne stekne legitimitet za tako složenu akciju, ostaje da SDT nosi metlu, a da im oni koji drže do svoje savjesti i svoje policijske profesije u tome i pomognu.

MONITOR: Ministar Adžić je u razgovoru sa Vama na TV Vijesti rekao, parafraziram, kako policajce optužene za torturu nije suspendovao da ne bi ugrozio proces rada. Kako to komentarišete?

GORJANC-PRELEVIĆ: Ministar je nažalost pokazao da ne razume suštinu svog posla, a to je da je on taj koji mora da obezbijedi zakonito djelovanje policije. Njega zakon obavezuje da ih suspenduje. Bahato odbijanje da to učini, pokazuje da se ,,odmetnuo” od zakona, da svakako nema razumijevanja za to da se tortura ni na koji način ne može opravdati i da je mnogo manja šteta da svako ko je i sumnjiv da je takvo nasilje vršio preda pištolj i značku, nego da neko ko to radi nastavi da primjenjuje ovlašćenja, da takav legitimiše, lišava slobode, primjenjuje prinudu. Ministar Adžić prkosi međunarodnom standardu zabrane torture, a to nikako ne priliči ministru demokratske države.

.

Policijska plata i za bjegunce

Policijski službenik Ljubo Milović, koji je u bjekstvu makar od 18. jula prošle godine, doskora je primao platu od crnogorske policije!? Iako je, u međuvremenu, sumnjičen pa i optužen kao pripadnik i organizator kriminalnih organizacija iz Crne Gore i Srbije koje su se bavile švercom narkotika i pranjem novca.

,,Milovića, uz sve napore i muke, ne možemo da uklonimo iz službe, a svi znamo da mu tamo nije mjesto”, požalio se nedavno ministar Adžić odgovarajući na upit portal libertaspress. U međuvremenu, procedura je okončanja pa Ljubo Milović više nije  službenik crnogorske policije. Ali je i dalje u bjekstvu.

 

Višedecenijska praksa

Policijska tortura u Crnoj Gori je stara priča. O tome svjedoče i međunarodna dokumenta. Evropski komitete za sprječavanje mučenja u izvještaju iz 2017. navodi da u crnogorskoj policiji ,,postoji kultura odobravanja zlostavljanja među kriminalistilčkim inspektorima”. Arhiva Monitora doseže i u malo dalju prošlost.

Početkom 1994. godine srpske i crnogorske vlasti uhapsile su 45 Bošnjaka, uglavnom aktivista Stranke demokratske akcije, optužujući ih da su spremali navodni oružani ustanak protiv tadašnje SRJ sa ciljem da odvoje Sandžak. Zvjerski su mučeni i osuđeni (kao inkriminišući material korišćeni su i primjerci Monitora pronađeni u njihovim domovim), pa abolirani krajem 1995. nakon snažnog pritiska međunarodne javnosti.

Među uhapšenima je bio i Ibrahim Čikić. I pored slabovidosti on je optužen kao terorista-snajperista. Čikić je torturu koju je preživio opisao u knjizi Gdje sunce ne grije, a tada i sada posebno je naglašavao ulogu Zorana Lazovića koji ga je uhapsio i predao mučiteljima u Foči.

Slijedilo je vrijeme tzv. crnih trojki. Njih su, prema deceniju starim svjedočenjima bivšeg specijalca i čuvara u ZIKS-u Brajuška Brajuškovića sačinjavali probrani policajci koji su, maskirani, sačekivali i prebijali opozicione političare i novinare. Brajušković je kao komandanta tih grupa imenovao bivšeg direktora UP Veselina Veljovića. Tužilaštvo je pokrenulko istragu i odbacilo njegove tvrdnje.

,,Čađenović me provocirao na saslušanju i tražio mi radne naloge za prebijanja”, oglasio se Brajušković nakon hapšenja specijalnog tužioca Saše Čađenovića, kako bi posvjedočio o njihovom poznanstvu tokom istrage crnih trojki.

U oktobru 2008. nakon odluke Vlade CG da prizna Kosovo pred parlamentom su organizovani nasilni protesti dijela opozicije i sveštenstva SPC-a. Među optuženima za nasilničko ponašanje našao se i bivši policajac Aleksandar Saša Pejanović.

Nekoliko dana nakon mitinga, Pejanović se u pratnju advokata predao policiji. Onda je brutalno pretučen u betonjerci CB Podgorica. Policija je pokušala da ospori njegove tvrdnje o torturi, iako su one bile bogato potkrijepljene ljekarskom dokumentacijom. Onda je njegovu priču, još detaljnije, potvrdio policajac Goran Stanković.

Stanković je ubrzo  kažnjen za iskazanu nelojalnost. Natjeran je da napusti Upravu policije samo sedam mjeseci prije sticanja uslova za odlazak u penziju. Prijetnje i pritisci su nastavljeni, pa je, skupa sa porodicom, potražio i dobio azil u inostranstvu. A Pejanović je ubijen 2011. Ubio ga je bivši kolega – policajac.

Slijedili su slučajevi Orlov let, Milić i Nikezić, masovna prebijanja zatvorenika u ZIKS-u… sve do protesta u oktobru 2015. i slučaj Martinović i Zlatarska ulica. I pored toga što se na snimku jasno vidi da je više maskiranih službenika UP učestvovalo u bezrazložnom prebijanju nekadašnjeg boksera Mija Martinoviće i demoliranju njegovog automobila, samo su dvojica osuđena i to na osnovu sopstvenog priznanja. Za takozvane dobrovoljce znamo još od napada na Željka Ivanovića i suđenja navodnim napadačima koji su se sami prijavili. Dok je Ivanović uporno tvrdio da to nijesu osobe koje su ga napale.   

Protesti 2020. donijeli su nove žrtve policijske torture u Pljevljima, Nikšiću, Budvi. Među njima bilo je i djece i osoba sa hendikepom. Neopravdano nasilje i pokušaji da se ono zataška ostali su prepoznatljiv obrazac postupanja crnogorske policije. Možda i do danas.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

HAPŠENJE ACA ĐUKANOVIĆA: (De)montiranje

Objavljeno prije

5 dana

na

6 Marta, 2026

Objavio:

Aco Đukanović, brat višedecenijskog crnogorskog vođe, moćno ime za koje se vezuju mnoge višemilionske afere i  priče o umreženom novcu nadzemlja i podzemlja, nije uhapšen ni zbog jedne od tih priča  – Limenke,  Prve banke, Rudnika uglja… To, uz ostale znakovitosti, otvara sumnju da njegovo hapšenje nije dokaz demontiranja Đukanovićevog sistema, kako to vlasti predstavljaju. I da smo i dalje u sivoj zoni isprepletanih interesa, poslova i zarobljenih institucija

 

 

Nekad nezamisliva, slika uhapšenog Aleksandra Aca Đukanovića, brata višedecenijskog vođe Mila Đukanovića, očekivano,  završila je na naslovnicama. No,  Aco Đukanović, moćno ime za koje se vezuju mnoge višemilionske afere i  priče o umreženom novcu nadzemlja i podzemlja, nije prošlog petka uhapšen ni zbog jedne od tih priča  – Limenke,  Prve banke, Rudnika uglja… Nijedna  nije oživjela pred crnogorskim pravosuđem, ni prije ni poslije pada bratovog DPS-a 2020. Dok je dobar dio nekadašnjih čuvara Đukanovićevog režima završavao u Spužu, braća Đukanović su mirno živjeli, u zemlji i inostranstvu.

Aco Đukanović je uhapšen po povratku iz Luksemburga, gdje je, kako je svojevremeno objavio CIN CG, boravio od 2023. godine. Jake policijske snage (Posebna jedinica policije) pretresle su njegove nekretnine u Nikšiću i Podgorici, gdje je pronađena određena količina oružja i izuzeta dokumentacija. Đukanoviću, vlasniku Prve banke Crne Gore određen je tridesetodnevni pritvor zbog nedozvoljenog posjeda oružja i mogućnosti bjekstva, kako je prosudio Osnovni sud u Nikšiću.

Đukanovićeve nekretnine su pretražene na osnovu operativnih podataka policije, uz odobrenje osnovnog tužilaštva i suda u Nikšiću. Do sada su hapšenja „zvučnih imena“ bila proizvod naloga Specijalnog državnog tužilaštva i  njihove aktivne istrage.

Postupanje na osnovu policijskih podataka u javnosti je problematizovao Đukanovićev advokatski tim, na čijem je čelu njegova sestra, advokatica  Ana Đukanović. Tim je saopštio da je policija postupala na osnovu netačnih podataka.  “Nijedan od predmeta precizno navedenih u zahtjevu policije nije pronađen u stanu Aca Đukanovića u Ulici Vuka Karadžića u Podgorici”, naveli su.“Postavlja se pitanje – kako su takve informacije uopšte ocijenjene kao pouzdane, na osnovu čega su prezentovane Sudu i da li je Sud bio doveden u zabludu? Posebno zabrinjava to što sudiji za istragu nije saopšteno na koji način su policijska saznanja pribavljena, niti je obrazložena njihova vjerodostojnost”,ukazali su Đukanovićevi advokati.

Dozvolu za pretres potpisao je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Rade Ćetković, dok mu je Sava Mušikić, sudija istog suda, odredio pritvor.

Đukanovićevi advokati takođe tvrde da nisu tačne  informacije da je iz stana Đukanovića izuzeta dokumentacija koja je osnov za vođenje drugih sudskih postupaka. Kažu da je jedini predmet izuzet tokom pretresa bio “običan pamflet”. Mediji su objavili naslove dokumentacije koja je prikupljena. Radi se o nekoliko fascikli sa interesantnim nazivima – “DPS”, “Izdajnik”, “Negativna kampanja”  “Odupri se”…

Paralelno sa formalnim „pravnim“ ratom  Đukanovićevog tima i nadležnih,  teče i politički rat između Đukanovićevog okruženja i nove vlasti, prvenstveno Demokrata, koji rukovode bezbjednosnim sektorom.

DPS je optužio Borisa Bogdanovića, poslanika Demokrata da je nalogodavac Đukanovićevog hapšenja.  “Nalogodavac predstave koja se trenutno odvija ispred Prve banke i čovjek koji stvarno rukovodi sektorom bezbjednosti i koji ga koristi za svoje jeftine PR manipulacije je Boris Bogdanović”, saopštila je u Skupštini Sonja Popović, portparolka i poslanica DPS-a.

Bogdanović je odgovorio da mu DPS na ovaj način crta metu. Bogdanović svakodnevno govori o hapšenju Aca Đukanovića na društvenim mrežama, gdje je objavio i listove nepokretnosti njegove imovine. Koja je odavno pobrojana u crnogorskim medijima. I koja očigledno nije predmet trenutne istrage, ni razlog Đukanovićevog hapšenja.

“I sad pitamo najjednostavnije moguće pitanje: đe su čestitke? Đe je makar minimum odgovornosti, makar minimum državničke pristojnosti da se kaže: ‘Dobro je, institucije rade, zakon je jači od Đukanovića’?“, napisao je odmah poslije pretresa i hapšenja.

Pitanje koje  Đukanovićevog hapšenje, kraćim putem i bez  aktivne istrage, upravo problematizuje je – da li institucije zaista rade? Dio stručne javnosti smatra da je hapšenje Đukanovića predstava za javnost politički kontrolisanih institucija i njihovih nalogodavaca.  U prilog tome ide i činjenica da iako Bogdanović, kao i ostatak vlasti, rado govore o Đukanovićevoj imovini, ta ista vlast  godinama nije bila u stanju, u brojnim njenim sastavima, da donese zakon koji bi efikasno ispitivao porijeklo imovine.  Ukazuju i da su hapšenja zvučnih imena zaređala nakon skandala bezbjednosnog sektora sa bjekstvom Miloša Medenice.  Drugi ostavljaju mogućnost da je ovakvo hapšenje način da se otvore ozbiljniji  procesi protiv Đukanovića, iako  i oni smatraju da je dug put do depolitizovanih institucija.

Zanimljiv detalj pretresa Đukanovićevih nekretnina su i njegovi svjedoci  –  Miodrag Daka Davidović I Miodrag Ivanović. Ivanović je Đukanovićev prijatelj. Jedan od aktera afere Telekom koja je vodila do porodice Đukanović, a završila zastarom. U međuvremenu je prije koju godinu oslobođen optužbi u tom slučaju.  Mnogo interesantnije je prisustvo Miodraga Dake Davidovića kao svjedoka na pretresu Đukanovićevih nekretnina.

“U ljubavi i kriminalu nema slučajnosti”, kaže za Monitor dobro upućeni izvor.

Davidović je prije dvije godine završio na crnoj listi SAD skupa sa pokojnim Branislavom Branom Mićunovićem. I dok se Mićunović u javnosti prepoznavao  kao Đukanovićeva ruka u podzemlju, Davidović je važio za darežljivog finansijera Srpske pravoslavne crkve, opoziciono orjentisan. Stvari su ipak, rijetko crno bijele.

Kako je Monitor već pisao, od devedesetih do danas Davidović je osnivao parapolicije, paravojske i paradržave ,  organizovao i profitirao od duvana, nafte i eksplozivnih materijala – nekad uz blagoslov, a ponekad mimo volje vlasti. Formirao je preduzeće Neksan, pravio „vino bez grožđa“ i pekao „rakiju sa šećerom“. „Spašavao“ Željezaru više puta, i  sa Đukanovićima i sa novim vlastima. Zidao i obnavljao crkve. Uhapšen je zbog šverca cigareta, u vrijeme raskola u vladajućem DPS-u. Amnestirao ga je kum – tadašnji predsjednik države, Momir Bulatović.

Borba.me, portal iza kog stoji bivši Demokratski front zapitao se –  da li prisustvo Davidovića na pretresu znači da nikada nije ni bio iskreni opozicionar. Drugi koji ne učestvuju u igri političkih interesa, njegovo prisustvo vide kao moguću  Đukanovićevu poruku novim vlastima.  Možda baš onu, da ne živimo u crno bijelom svijetu, već u sivoj zoni isprepletanih interesa, poslova i zarobljenih institucija. I dalje nedemontiranom sistemu koji je Đukanović uspostavio, a nove vlasti preuzele.

Portali bliski dijelu vlasti takođe su objavili da je nakon hapšenja brata, Milo Đukanović u Makedoniji, gdje navodno traži izlaz „pred izvjesnim hapšenjem“.

Hapšenje Aca Đukanovića jedno je u nizu hapšenja zvučnih imena, nakon što je bezbjednosnom vrhu pobjegao Miloš Medenica, osuđen na 10 godina zatvora kao šef kriminalne organizacije čija je članica, prema prvostepenoj presudi,  bila i njegova majka, bivša dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica. Takođe osuđena na deceniju zatvora.  Nakon bezbjednosnog fijaska sa Milošem Medenicom, hapšenja su se samo ređala –  bivši DPS ministri, biznismeni tog doba,  bivša ministarka nove vlasti. Sve te akcije, doduše, vodilo je Specijalno državno tužilaštvo, za razliku od Đukanovićevog hapšenja.

Ovih dana, nakon što je opet pritvorena, Vesna Medenica uputila je pismo javnosti u kom je na udaru Specijalno tužilaštvo,  kao i sutkinja koja joj je dosudila decenijsku zatvorsku kaznu. Kompromitujuće podatke na njihov račun koje je iznijela u tom pismu demantovali su i SDT i postupajuća sutkinja.

Dok se nakon hapšenja zvučnih imena prethodnog režima obračunava pismima, saopštenjima, listovima nepokrenosti, tajnim podacima  i zakamufliranim porukama, sve su jasnije posljedice toga što se demontaža Đukanovićevog sistema nije desila.

Iz briselske administracije neposredno pred Đukanovićevo hapšenje  saopšteno je  da Crna Gora napreduje sporo kada su u pitanju poglavlja vladavine prava i borbe protiv korupcije (poglavlja 23 i 24).  Đukanovićevo hapšenje možda može biti i domaći i štrik za Brisel.  Brisel manje košta da se pravi da ne vidi da izostaju suštinske reforme. Nas će, u EU ili ne, više da košta.

Milena PEROVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

OSOVINA VUČIĆ – RAMA I EU: Signali Crnoj Gori

Objavljeno prije

5 dana

na

6 Marta, 2026

Objavio:

Tekst  Vučića i Rame, u njemačkom FAZ-u dolazi nakon Vučićeve posjete Briselu početkom decembra prošle godine, kada je na sastanku s predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen, i evropskim zvaničnicima predložio da cio Zapadni Balkan zajedno uđe u EU. Ono što su  u FAZ-u predložili Vučić i Rama je de fakto ulazak u Evropski Ekonomski Prostor (EEA) iako ga nisu direktno pomenuli.  EEA podrazumijeva zajedničko tržište sa slobodnim protokom roba, usluga, kapitala i ljudi s mogućnošću da slobodno rade i žive gdje žele

 

 

U utorak je evropska komesarka za proširenje Marta Kos poručila, prenosi briselski Politiko, da je došlo vrijeme za razgovore o Ugovoru o pristupanju Crne Gore Evropskoj Uniji (EU). „Komisija (EK) u završnoj je fazi pripreme nacrta ugovora”. Sljedeće je, po njenim riječima, utvrđivanje “zaštitnih mjera kako bi buduće članice se držale preuzetih obaveza poslije ulaska” rekla je Kos, aludirajući na gorko iskustvo ranijih proširenja.

Iako nije direktno pomenuto, glavni razlog “zaštitnih mjera” i “politike osiguranja od rizika Trojanskih konja u EU” su Mađarska i Slovačka koje su ušle 2004. godine. Kako se približavaju izbori u Mađarskoj 12. aprila , izgledne su  šanse da Viktor Orban više neće igrati trojanca Kremlja. Moskva u dogledno vrijeme može i dalje igrati na kartu slovačkog premijera Roberta Fica i pored raznih korupcionaških afera režima. Ficov savjetnik i raniji ministar inostranih poslova (do 2020. godine ) Miroslav Lajčak je nedavno podnio ostavku zbog objelodanjenih bliskiih veza sa osuđivanim seksualnim prijestupnikom Džefrijem Epstinom. Crnogorskoj javnosti Lajčak je ostao zapamćen po bliskim vezama s bivšim šefom režima Milom Đukanovićem kome je ovaj pitomac moskovske MGIMO akademije pomagao oko referenduma za nezavisnost koju je iz vana gurao Kremlj. Crna Gora se pod Đukanovićem profilirala kao sigurna luka za ruske obavještajne službe i organizovani kriminal blizak Kremlju čiji sistemi vrijednosti su ugrađeni u temelje obnovljene državnosti. Stoga nije iznenađenje da glavne opstrukcije crnogorskom putu ka EU dolaze od vanjskih i unutrašnjih faktora koji dijele iste standarde i vrijednosti s Rusijom i njoj bliskim nacional- ljevičarskim partijama u Evropi.

Krajem februra je u njemačkom prestižnom Frankfurter Algemajne Cajtungu (FAZ) osvanuo autorski tekst predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Albanije Edi Rame. U članku oni apologetski podilaze EU sa kojom je geografski okružen Zapadni Balkan i ističu da “izgledi za članstvo ostaju najvažniji motor reformi, investicija i pomirenja“. Vučić i Rama takođe izražavaju zahvalnost EU za finansijsku podršku, politički dijalog i korake u integraciji. Većina posmatrača u Briselu i u regionu vjeruje da je evropska finansijska podrška ono što najviše zanima ovu dvojicu. Dvojac tvrdi da se cilj pridruživanja može izmiriti sa zebnjama nekih članica da će ulazak novih zemalja doprinijeti slabljenju jedinstva EU u ključnim stvarima. “Te dvije stvari mogu se pomiriti” insistiraju Vučić i Rama. Oni pišu da se “zalažu za ubrzanu integraciju pripremljenih zemalja kandidata u zajedničko tržište i Šengenski prostor”. Time bi građani dobili osjetne prednosti dok bi se ekonomska i geopolitička pozicija EU ojačala “bez opterećivanja” procesa odlučivanja u EU ili narušavanja institucionalne ravnoteže. „Ne bi bilo prava veta niti dodatnih komesara, poslanika Evropskog parlamenta niti izmjena u strukturama odlučivanja“  ponuda je Rame i Vučića. Njihov rezon je da će time olakšati svakom evropolitičaru da podrži brže proširenje kao i da to pojasni svojim biračima. Na kraju se zaključuje da „protivnici Evrope žive od narativa propasti i podjela” a da je snaga Evrope u sposobnosti da se “krize pretvore u integraciju, a raznolikost u jedinstvo”.

Ovaj tekst u njemačkom FAZ-u dolazi nakon Vučićeve posjete Briselu početkom decembra prošle godine kada je na sastanku s predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen i evropskim zvaničnicima predložio da cio Zapadni Balkan zajedno uđe u EU. Kasnije je Vučić pojasnio: “nismo o tome pričali možda ni dva minuta, ja sam to izneo kao svoju ideju, nacrtao, pokazao zašto to mislim”. Dodao je da su ga “saslušali kao pristojni ljudi, nisu ništa rekli po tom pitanju”. Bio je u pravu. Niti EK niti Savjet EU se nisu oglasili o tom prijedlogu a kamoli ga dalje uzeli u razmatranje. Crnogorski premijer Milojko Spajić je odbacio Vučićevu ideju rekavši da će Crna Gora čekati Srbiju u EU kao njena nova članica već od 2028. godine. To se nije ni malo svidjelo srbijanskom vladaru i pretendentu da bude vođa svih Srba. “Ako razmišljate samo o sebi i ne vidite komšiju svoga i kažete – vidi što sam uspio, a vaš komšija nije bogat i ne ide mu najbolje… drugačije je to” uzvratio je Vučić. Time je i indirektno obrazložio šta se krije iza kontinuirane kampanje i obavještajno – subverzivnog djelovanja zvaničnog Beograda da se Crna Gora izbaci iz EU kolosijeka i ponovo rekriminalizuje kao u vrijeme njegovog prijatelja Đukanovića, ovaj put kao Srpski (mafio)svet.

Ono što su ovog puta u FAZ-u predložili Vučić i Rama je de fakto ulazak u Evropski Ekonomski Prostor (EEA) iako ga nisu direktno pomenuli. EEA čine 27 članica EU i Island, Norveška i Lihtenštajn. EEA podrazumijeva zajedničko tržište sa slobodnim protokom roba, usluga, kapitala i ljudi s mogućnošću da slobodno rade i žive gdje žele. Švajcarska je takođe dio zajedničkog tržišta iako nije član EEA.  Ugovor o EEA sadrži suštinsku legislativu EU i obezbjeđuje usklađenost zakona o konkurenciji, trgovini i zaštiti potrošača. Iz Ugovora o EEA su izuzeti poljoprivreda i ribarstvo zbog posebnih interesa Islanda i Norveške u tim oblastima. Švajcarska i tri zemlje EEA nemaju pravo veta ni glasa u EU iako koriste sve prednosti zajedničkog tržišta. Takođe ove zemlje uplaćuju u zajednički budžet EU, ne direktno kao punopravne članice, već preko posebnih fininansijskih mehanizama kao naknadu za pristup jedinstvenom evropskom tržištu.

Ulazak zemalja Zapadnog Balkana u EEA je prije nekoliko godina predložila Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI) sa sjedištem u Berlinu.  ESI je neprofitni istraživački institut (think tank) koji se bavi analizom politike i promocijom stabilnosti i prosperiteta u Evropi. ESI je upravo predvidjela evropski skepticizam ka proširenju i probleme koje bi izazvao ulazak novih labilnih članica s pravom glasa i veta. Međutim, ovaj prijedlog tada nije izazvao reakcije niti u EU ni na Balkanu. Iako EEA ne nudi punopravno članstvo zemlje Zapadnog Balkana bi i tu morale proći rigorozni proces usklađenosti s evropskom regulativom i primjene istih.

Tekst sa prijedlozima Vučića i Rame za sada nije zvanično komentiran od strane EU institucija ali Monitor nezvanično saznaje da evropske diplomate u Briselu i regionu nisu previše oduševljene idejom. Po njima, sloboda kretanja unutar jedinstvenog evropskog tržišta prije svega znači sloboda operacija i kretanja kriminalnih kartela bliskih i srbijanskoj i albanskoj vlasti. Nedavni žestoki napadi režima braće Vučić i braće Rama na savjesne tužioce koji rade u skladu s profesionalnom etikom i zakonima svojih zemalja su izazvali veliku zabrinutost u Briselu.

Srbija je u januaru ove godine donijela tzv. Mrdićeve zakone (po Uglješi Mrdiću poslaniku Vučićevog SNS-a koji je formalni inicijator) kojima se omogućava čistka politički nepodobnih tužilaca, prije svega onih u Tužilaštvu za organizovani kriminal (TOK) jer su se usudili istraživati kriminal prijatelja braće Vučić. Srbija je, istina, zatražila misljenje Venecijanske komisije Savjeta Evrope na zakone i verbalno izrazila spremnost da se uskladi sa mišljenjem. Međutim, Venecijanci će tek u junu dati mišljenje, što daje dovoljno vremena režimu da počisti dvorište i što je već javno potvrđeno. Tužilac kruševačkog Višeg javnog tužilaštva Miodrag Surla rekao je krajem februara na sjednici Visokog saveta tužilaštva (VST) da su pojedini šefovi tužilaštava, koji su izlazili na ponovljeno glasanje, bili izloženi pritiscima Bezbednosno-informativne agencije (BIA). Uplitanje državne bezbjednosti u izbor tužilačkog savjeta je potvrdila i do skoro de fakto nepostojeća posljednjih 10 godina – vrhovna tužiteljka Zagorka Dolovac. Da su kragujevački tužioci išli na sastanak u sjedište BIA, a da su izbori za članove VST-a bili tema Dolovac je potvrdila 2. marta. Saznanja o sastanku tužilaca s državnom bezbjednošću je “dobila tek pre dva dana u telefonskom razgovoru sa koleginicom (Milijanom) Dončić, kao i da je tema razgovora bila ta o kojoj je govorio kolega Surla, a ne neka druga koja bi se ticala operativnog rada”, rekla je Dolovac. TOK je odmah otpočeo saslušanja oko pritisaka BIA-e. Međutim, glavni tužioc TOK-a Mladen Nenadić se već žalio da institucije Vučićeve države otkazuju saradnju – policija, Uprava za sprečavanje pranja novca i da je isto s BIA-om. Vučićevi mediji već neko vrijeme vode kampanju protiv nezavisnih tužilaca i sudija.

Slično je i u Albaniji. Specijalno tužilaštvo (SPAK) se usudilo da krene na prijatelje i saradnike premijera Rame što je izazvalo njegov bijes i optužbe da se tužioci i sudije petljaju u nezavisnost izvršne vlasti. Krajem februara, nakon nekoliko mjeseci pružanja otpora, Rama je pod pritiskom smijenio svoju zamjenicu Belindu Baljoku. Ona se sumnjiči za namještanje javnih tendera. SPAK je podigao optužnicu protiv nje u decembru zbog sumnje da je uticala na dodjelu dva građevinska ugovora 2021. godine, vrijednosti preko 200 miliona eura. O skidanju njenog imuniteta i eventualnom hapšenju se odlučuje dok ovaj list izlazi u štampu.

Crna Gora se već pet godina pokušava izboriti s teškim miloističko-putinovskim nasljeđem. Njen ulazak u EU i preskakanje opstrukcija iz susjedstva će biti ravan čudu.

          Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA KRIZA U PARLAMENTU: Gospodarenje službama ili EU

Objavljeno prije

5 dana

na

6 Marta, 2026

Objavio:

Iz opozicije prijete da će usvajanje zakona o upravi policije i ANB značiti prekid saradnje sa vladajućom većinom, što bi ozbiljno moglo ugroziti dinamiku zatvaranja pregovaračkih poglavlja. Možda važnije zagospodariti policijom i tajnom službom? Tada, vidjeli smo na primjeru bivših vlasti, članstvo u EU i ne djeluju posebno privlačno

 

 

U toku su intenzivni neformalni razgovori o sudbini vladinih prijedloga zakona o unutrašnjim poslovima i Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB).  Na dan izlaska ovog broja Monitora stvari će postati  jasnije: ili će parlament slijediti zamisao Vlade i usvojiti sporne zakone, ili će pritisak opozicije, nevladinog sektora i  EU dovesti do odluke da se, još jednom, povuku sa dnevnog reda Skupštine.

Šta god da se odluči, šteta je već napravljena. Pokazalo se da vlast manipuliše (polu)istinama i obmanjuje opoziciju i javnost u naumu da provede zakonodavne zamisli, zaogrnute procesom pristupanja EU.

“Ja sam obaviještena da su (dva predložena zakona – prim. Monitora) usaglašeni sa Evropskom komisijom“, ustvrdila je prošlog petka potpredsjednica Skupštine Zdenka Popović (Demokrate) odgovarajući na primjedbe opozicije i njihovo protivljenje naumu da se glasa o zakonskim prijedlozima i amandmanima koji su iz Vlade stigli nakon početka sjednice. „Ovi zakoni moraju biti usvojeni do 1. marta”, inisitirala je Popović,  najavljujući da, ukoliko se to ne dogodi, pregovaračko poglavlje 24  (Pravda, sloboda i bezbjednost) neće biti zatvoreno u predviđenom roku.

Poglavlje 24 će, po pravilima i po dogovorenoj dinamici, biti zatvoreno među poslednjima, na samom kraju ovog dijela pregovaračkog procesa o pristupanju EU. Međutim, to nije spriječilo glasnogovornike vlasti da insistiraju na neraskidivoj povezanosti predloženih zakona i zatvaranja tog poglavlja.

„Odgovorno tvrdim da, ukoliko  zakon o unutrašnjim poslovima ne bude usvojen, Crna Gora neće moći da zatvori pregovaračko poglavlje 24”, saopštio je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović prije nego je sjednica parlamenta zbog protesta opozicije ipak odložena.

U međuvremenu je razriješena dilema da li su predloženi zakoni usaglašeni sa nadležnima sa EK. Nijesu.

„Evropska komisija je konsultovana o oba nacrta zakona i njena procjena je da odredbe o zaštiti podataka u oba zakona još nijesu usklađene sa pravnom tekovinom EU, naročito sa Opštom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) i Direktivom o sprovođenju zakona (LED)“, saopšteno je iz Delegacije EU u Podgorici. „Ukazali smo Crnoj Gori na dvije mogućnosti: ili da uskladi ove odredbe sa pravnom tekovinom EU prije usvajanja zakona, ili da usvoji zakon i uskladi odredbe prije zatvaranja pristupnih pregovora“.

Dakle, suprotno tvrdnjama ministara i predstavnika parlamentarne većine –  zakoni koji su stavljeni na dnevni red nijesu u skladu sa pravnom tekovinom EU. Tu informaciju nijesmo dobili ni od vlasti ni od opozicije, nego iz privatnih medija. I to nešto govori.

Iz saopštenja Delegacije EU saznali smo još jedan važan detalj: „Završna mjerila za Poglavlje 24 ne zahtijevaju od Crne Gore da mijenja Zakon o unutrašnjim poslovima niti Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost“.

Jasno da jasnije ne može biti.

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović na druženju sa novinarima upriličenom povodom saopštenja Delegacije EU i organizovanom u četvrtak, ustvrdio je da vlast ostaje pri nepokobljivom naumu da predložene zakone usvoji već sjutradan. Uz konstataciju da su saopštenjem Delagacije potvrđene njihove tvrdnje da su prijedlozi dva zakona, kao i naknadno dostavljeni vladini amandmani, „usaglašavani“ sa Briselom.

Onda je Šaranović još jednom ponovio tvrdnju da bez usvajanja novog zakona o unutrašnjim poslovima ne može biti ni zatvaranja poglavlja 23 i 24, konačno objašnjavajući zašto: nedostajući broj ljudi u policiji ne može se popuniti dok se zakonom ne omogući da se na upražnjena radna mjesta angažuju i osobe sa završenom srednjom školom.

Taj dio predloženog zakona o unutrašnjim poslovima niko nije problematizovao. Sporna su druga rješenja. Ona zbog kojih su iz Delegacije saopštili da  EK „očekuje da Crna Gora obezbijedi da svako razrješenje (u policiji – prim. Monitora) bude zasnovano na opravdanim razlozima i da lica na koja se odnosi imaju pun pristup pravnim sredstvima“.

Predloženi zakon koji Demokrate guraju još od ljetos sušta je suprotnost toj logici i uspostavljenim i opšteprihvaćenim pravnim standardima.

Prema predloženom, policijskim službenicima prestaje radni odnos ukoliko se utvrdi postojanje “bezbjednosne smetnje”. Te smetnje, sa ili bez pomoći ANB,  utvrđuje petočlana Komisija koju imenuje ministar. Zakon ne predviđa bilo kakve kvalifikacije (obrazovanje, radno iskustvo…) koje bi članovi Komisije morali da ispunjavaju, izuzev da su tri njena člana službenici policije-  „jedan službenik organizacione jedinice koja vrši poslove unutrašnje kontrole rada Policije i jedan službenik iz druge organizacione jedinice”.  Odbijen je prijedlog/amandman poslanika Miodraga Lakovića (član GO PES sa višedecenijskim iskustvom rada u policiji) da se u rad te Komisije uključe predstavnici Ombudsmana i Advokatske komore, radi „nepristrasnosti i objektivnosti“.

Predviđena procedura zamišljena ja ovako: policajac potpiše saglasnost da ministrova Komisija izvrši procjenu njegove bezbjednosne podobnosti (šta biva ukoliko policijski službenik/funkcioner odbije traženu saglasnost u predloženom dokumentu – ne piše). Komisija ga onda provjerava uvidom u evidencije (nije precizirano koje), prikupljanjem podataka od UP i, može ali ne mora, pribavljanjem mišljenja ANB. Istraživani policajac nema pravo da se izjasni o prikupljenim navodima, nema uvid u dokaze, niti mu se saopštavaju razlozi zbog kojih je, eventualno, utvrđena bezbjednosna smetnja za nastavak službe. Predloženi zakon izričito navodi da se istraživano lice obavještava o postojanju smetnje „bez obaveze da mu se otkriju razlozi“.

I onda mu ministar može dati otkaz. A i ne mora. Sudbina dotičnog u njegovim je rukama. Bez disciplinskog, sudskog ili bilo kakvog drugog „kontradiktornog postupka“, unutar ili van sistema bezbjednosti.

Znači li to da policajac može biti istjeran iz službe samo zbog toga što su ministar i njegovi probrani saradnici zaključili da je sumnjiv, svojeglav ili –čujali smo već takve primjedbe – opoziciono nastrojen? U Nezavisnom sindikatu policije kažu – znači.

Ostaje nada u pritisak  tihe diplomatije i mogućnost da se Vlada ipak dosjeti da nije vječna. Da će i njihovi nasljednici u rukama imati spreman alat da, po sopstvenim kriterijumima, izvrše čistku policijskog kadra koji dobiju u nasljeđe.

Iako je na njega fokusirana manja pozornost, predloženi zakon o ANB takođe nosi ozbiljne zamke. U najkraćem, usvoji li se predloženo sadašnjim čelnicima Agencije biće omogućeno ono zbog čega se danas sudi njihovim prethodnicima: da prisluškuju, prate i prikupljaju podatke o sumnjivim/nepodobnim bez sudskog odobrenja ili bilo kakve kontrole.

Nije precizno definisano ni koja vrsta podataka se smije prikupljati, u kojim situacijama i šta se sve sa njima može uraditi. Umjesto toga čelnici ANB dobijaju ovlašćenje da, ponovo bez jasnog nadzora i kontrole, tajnim saradnicima i informatorima isplaćuju jednokratne i trajne novčane naknade (računajući i doprinose za penziono osiguranje) bez obaveze da njihov identitet otkriju na bilo kom nivou provjere. Ako ovo nije model „nacrtan“ za formiranje privatnih i partijskih obavještajnih službi koje će vlast finansirati novcem iz državne kase, onda ne treba da nas brine ni to što predloženi zakon o ANB ne predviđa, kao protivtežu, jačanje bilo kakvih modela parlamentarne ili nezavisne kontrole rada Agencije i njenih čelnika. Koje, nije loše podsjetiti, imenuje Vlada.

Iz opozicije su priprijetili da će usvajanje osporenih zakona značiti prekid bilo kakve saradnje sa vladajućom većinom. To bi moglo ozbiljno ugroziti dinamiku zatvaranja pregovaračkih poglavlja.  Možda je važnije zagospodariti policijom i tajnom službom? Tada vam, vidjeli smo na primjeru bivših vlasti, članstvo u EU i ne djeluju posebno privlačno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo