Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Paf-paf planiranje

Objavljeno prije

na

Kada se državno planiranje svede na paf–paf, onda se za posljedicu dobije glavobolja. Koja traje znatno duže od zadovoljstva onih što su se “baš dobro” sjetili

 

Šest mjeseci nakon izbora na kojima je koaliciona lista pokreta Evropa sad osvojila najviše poslaničkih mandata i dva mjeseca od formiranja Vlade Milojka Spajića, javnost i dalje čeka na detalje proljetos obećanog programa Evropa sad 2. Ne bi li u njemu pronašla najavljenu minimalnu zaradu od 700, prosječnu platu tešku 1.000 i prosječnu penziju vrijednu 650 eura. Uz obećano skraćenje radnog vremena i postizanje pune zaposlenosti (najčešće korišćena definicija kaže da je to stanje sa manje od četiri odsto nezaposlenih). A njega nema.

Umjesto detalja programa Evrope sad 2, premijer je, neki dan, ponudio sasvim novu viziju autopilot razvoja Crne Gore. Sa plata i penzija fokus je prebacio na gradnju putne infrastrukture. Na juriš. Evropa sad 3?

Vlada će, najavio je Spajić, u januaru raspisati šest tendera za gradnju idejnih rješenja za preostale dionice autoputa Bar-Boljare, Jadransko-jonski autoput, i brze ceste Bijelo Polje – Pljevlja – Sarajevo, Andrijevica –Peć, Bar-Ulcinj – Albanija (đe?) i zaobilaznica oko Budve – Luštica – Hrvatska (takođe đe, odnosno, dokle?). Čim dobijemo idejna rješenja, biće raspisani tenderi za gradnju  navedenih puteva i svi oni će, nada se premijer, biti završeni do 2030.

„Mi ne možemo da čekamo. Ići ćemo na brzi tender i, paf-paf, u septembru želim da vidim ašov u zemlji.“ Tako je premijer najavio skori nastavak gradnje autoputa. I to ne dionice Mateševo – Andrijevica, nego dvije odjednom, skroz tamo do granice sa Srbijom. Novac nije problem, optimista je Milojko Spajić. Pa kaže kako država može finansirati kapitalni budžet od 900 miliona eura godišnje. Na kredit, naravno.

To bi, valjda, trebalo da znači kako bi izgradnja brzih cesta i još bržih autoputeva trebala koštati oko šest milijardi eura. A kuda će proći, ko će ih graditi, ko finansirati, čemu će služiti, kako ćemo ih otplatiti… Za ta pitanja nema se vremena. I ako ima mnogo razloga.

Recimo, kada govorimo o svim dionicama autoputa Bar – Boljare, mislimo li i na one južno od Podgorice? Postojeći put ima “slijepo crijevo” od tunela Sozina do Sutomora, autoput podrazumujeva probijanje još jednog tunela, petlja Smokovac postavljena je tako da se sa nje, na jug, može stići samo saobraćajnicama koje vode kroz sred Podgorice. Pa prelazak preko Skadarskog jezera…

Izvršnim vlastima u Crnoj Gori, pomenuto paf-paf planiranje nije novina.

Prošle godine u ovo doba pažnju javnosti zaokupila je kupovina imovine željezare Toščelik Nikšić, skupa sa 200-tinjak preostalih radnika, i akcija Luke Bar. U oba projekta država je ušla iznebuha, bez valjane analize i jasne strategije. Tek zaogrnuta parolom “DPS je prodavao, mi kupujemo”. Danas Luku više niko ni ne pominje a željezarci platu primaju iz Elektroprivrede. U papirima su, tvrde upućeni,  zakamuflirani kao radnici njenog obezbjeđenja. I nije ih više 200 nego 400-500.

Godinu ranije, dok je Spajić gurao Evropu sad 1, Dritan Abazović je  kovao planove, sa domaćim i stranim saveznicima, kako da ekspertsku zamijeni manjinskom vladom. Tako su obesmišljena oba modela.

Decembar 2020. pamtimo po zaduženju od 750 miliona. Bukvalno, preko noći. Uz sve sumnje i kontroverze koje taj posao i danas ima. Posebno u interpretaciji nekih članova tadašnje parlamentarne većine. A onaj godinu prije, po načinu na koji je DPS, ničim izazvan, usvojio svoju verziju Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Onda se desilo šta se desilo.

Živimo posljedice mnogih brzopoteznih, nenajavljenih i nedovoljno promišljenih odluka. Nekad ovo duštvo nije uspjelo da natjera političke predvodnike da shvate da  su i demokratske  procedure temelj demokratije. Osnova stabilnosti i predvidljivosti. Bez kojih nema ni ekonomskog napretka.

Kada se državno planiranje svede na paf–paf, onda se za posljedicu, po pravilu, dobije glavobolja. Koja traje znatno duže od zadovoljstva onih što su se baš dobro sjetili.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Kultura podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nijedan od funkcionera vlasti koji su ove sedmice, pričajući o kulturi sjećanja,  položili vijenac u Murinu, nije se ni pojavio niti progovorio riječ na godišnjice više ratnih zločina devedesetih – Kaluđerski laz , Štrpci, Deportacije, Morinj… Stotine žrtava tih zločina stradale su  samo zbog svojih imena. Dio vlasti ih se baš zato ni dan danas zvanično ne sjeća. Žive su devedesete

 

 

Da se sudi samo po domaćim novinskim stupcima s kraja aprila,  moglo bi se zaključiti da je dio ovdašnje vlasti nadljudski posvećen kulturi sjećanja.  U četvrtak, 30. aprila, na 27. godišnjicu stradanja civila u Murinu tokom NATO bombardovanja 1999., nizala su se saopštenja: potpredsjednik  Vlade Momo Koprivica, njegov partijski kolega iz Demokrata, ministar odbrane Dragan Krapović, predsjednik parlamenta Andrija Mandić i njegov koalicioni partner, odskoro  u opoziciji,  Milan Knežević.  I naravno – ministar poljoprivrede  Vladimir Joković .  Većina ih je i lično položila vijenac na spomen obilježju u Murinu.

Tako i treba. Nema se šta dodati njihovim javnim podsjećanjima na stradanja nevinih u Murinu  i pozivima da se  mora njegovati kultura sjećanja. Poimenice su nabrojali i šest žrtava bombardovanja u Murinu, od kojih dvoje djece – Miroslav Knežević, Olivera Maksimović, Julija Brudar, Vukić Vuletić, Milka Kočanović i Manojla Komatina.

Ima jedan mali problem. Nijedan od nabrojanih  funkcionera nije rekao ni riječ niti se pojavio na obilježavanju zločina Kaluđerski laz , od čije je godišnjice nije prošlo ni petnaestak dana. Nije ih bilo ni na godišnjici zločina Štrpci. Osim što ih hronično nema na obilježavanju ratnog zločina Deportacija u Herceg Novom, Neke Demokrate su pokenule inicijativu da se jedna od podgoričkih ulica nazove po Pavlu Bulatoviću, ministru policije devedesetih i jednom od najodgovornijih u komandnom lancu za taj zločin. Ćutanje i na godišnjicu ratnog zločina Morinj. Neki od njih, poput Milana Kneževića,  s vremena na vrijeme naprave korak dalje: javno negiraju ovaj ratni zločin.

Kad se pobroje imena ovih zločina iz ratnih devedesetih, sa kojima se Crna Gora još nije suočila, radi se o stotinama ljudi. Uglavnom malo drugačijih imena.  To, ta njihova imena su razlog zbog kojih su izgubili živote. I razlog zbog kojih ih se funkcioner posvećeni „kulturi sjećanja“  ni dan danas, kad je Crna Gora na vratima EU,  zvanično ne sjećaju.

Prošle sedmice Parlament na čelu sa Andrijom Mandićem organizovao je „simbolični program “  za  Dan sjećanja na žrtve logora Jasenovac. Skupština je bila okićena prigodnim obilježjima. Rezoluciju o Jasenovcu, valja se prisjetiti, parlamentarna većina nije usvojila prije dvije godine jer se naprasno sjetila žrtava Drugog svjetskog rata, već kao odgovor na glas Spajićeve Vlade za Rezoluciju UN o Srebrenici. Glasali su u stvari za Aleksandra Vučića i kontra putu Crne Gore u EU. Kontra dobrosusjedskih odnosa sa Hrvatskom. Domaće sramote iz devedesetih u Dubrovniku se uredno – ne sjećaju.

Iako je i u crnogorskom parlamentu usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici, Mandiću nije palo na pamet da organizuje „simbolični program“ u  Skupštini kao sjećanje na žrtve –  više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.  Da, zbilja, on i njegovi negiraju genocid u Srebrenici.

Ove se sedmice portal Borba,  blizak bivšem DF, zabrinuo  zbog ugrožene sekularnosti države Crne Gore nakon izjave reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifata Fejzića koji je gostujući na RTCG saopštio da vjeruje premijeru Spajiću ali da mora pokazati više snage na putu Crne Gore ka EU.

“U svakoj ozbiljnoj i institucionalno stabilnoj državi, takav istup bi otvorio javnu debatu o principima – ne o tome da li je izrečeno tačno ili netačno, već o tome da li je primjereno da vjerski lideri na ovakav način ulaze u politički prostor”, navodi se u tekstu pod naslovom Dvostruki aršini.  Principijelno su, eto, propustili priliku da otvore javnu debatu kad je mitropolit MPC Joanikije na zvaničnom sastanku sa Mandićem u parlamentu davao naširoko svoj sud o putu zemlje u EU.

Fejzić je na RTCG i ovo rekao: “Suludo je što i dalje moramo da govorimo o zajedničkom životu, o potrebi očuvanja mira, tolerancije, dodajući da bi to trebalo da bude zaboravljena priča koja se podrazumijeva i ne smije dovoditi u pitanje”.

Suludo je. Žive su devedesete.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Jakna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brisel  želi da nas vidi u Evropi.  Formiranje grupe za pisanje Ugovora o pristupanju EU važan je trenutak za Crnu Goru. Treba se radovati.  No, varaju se oni koji misle da Brisel ne vidi šta se ovdje dešava. Da su vlastima markirane jakne Đukanovića važnije od reforme pravosuđa. A bronzani kip Pavla Đurišića sigurniji nego Šarići nekad

 

 

Kao da ništa ove sedmice nije bilo važnije od crvene dolčegabana jakne Aleksandra Aca Đukanovića, vlasnika Prve banke i brata višedecenijskog vladara Crne Gore Mila Đukanovića. Društvene mreže preplavile su objave o tome koliko košta, kako mu stoji. Mimovi, fotomontaže, raznorazni  kakokome omraženi likovi obučeni u Acovu jaknu. Od neshvatljivog sveopšteg javnog čuđenja što markiranu jaknu ima vlasnik jedne banke, neko ko je samo deset miliona zaradio od „posla“ sa Limenkom, mučnija su bila masovna razglabanja o tome kako Đukanović izgleda.  Priželjkivanje „propadanja“ izviralo je iz gotovo svakog komentara.  Miris lešinarenja.  Đukanović,usput, izgleda kao neko ko ima milione.  Ni manje ni više.

Đukanovićevu jaknu javno su komentarisali i crnogorski funkcioneri. „Ako je ovo zaista Dolce & Gabbana jakna vrijedna oko 4000 dolara, onda građani imaju pravo da pitaju:  jesu li ovu porodicu glasali da bi se oni ovako bahatili?”, zapitao se poslanik Demokrata Momčilo Leković. Portal Borba, blizak dijelu vlasti iz kruga bivšeg Demokratskog Fronta, podsjetio je da su braća Đukanović u politiku ušli kao “džemperaši”. Građani se sigurno odavno pitaju da li su novu vlast birali da održava mehanizme vladanja porodice Đukanović živim.  Zapošljava braću, rođake i tetke,  troši državnu kasu ko da je tuđa. Ne mijenja  sistem ni makac. Kontroliše policiju, pravosuđe, institucije. Da i dalje o aferama iz doba DPS ne znamo ništa.  Dobro, novi ne nose crvene dolčegabana jakne. Ali je, dobar dio njih danas na Đukanovićevim podešavanjima prije 1997.  U dobu kad im je Slobodan Milošević bio zajednička baština.

Dobra vijest je da Brisel želi da nas vidi u EU. Ove sedmice Evropljani su odobrili formiranje Radne grupe  za izradu Ugovora o pristupanju. Predsjedavajući Evropskog savjeta Antonio Kosta saopštio je:“Prvi put nakon 2013. godine EU otpočinje da otkucava vrijeme ka sljedećem proširenju”. Pristizale su čestitke. Vlast je slavila.

Pisanje Ugovora o pristupanju EU  važan je trenutak  za Crnu Goru. Treba se radovati.  No, varaju se oni koji misle da Brisel ne vidi šta se ovdje dešava. Da su vlastima markirane jakne Đukanovića važnije od reforme pravosuđa. A bronzani kip Pavla Đurišića sigurniji nego Šarići nekad.  Ove sedmice je čovjek, koji je sam priznao da je oteo fotoaparat fotoreporterima Vijesti i Pobjede dok su snimali saučesništvo i ćutanje institucija na podizanje spomenika četničkom komandantu u Donjem Zaostru –  oslobođen.

Bjegunci od pravde podnose krivične prijave, i niko ništa. Pomisliš da je skrivena kamera. Mediji su javili da je bivša specijalna tužiteljica Lidija Mitrović  iz bjekstva podnijela krivičnu prijavu protiv sudija Višeg i Apelacionog suda. Za to vrijeme pravi ili AI bjegunac Miloš Medenica ne prestaje da se javno igra “zviždača”, i razotkriva bezbjednosni sektor. Opet, ništa.

Predsjednik parlamenta koji „ima jasnu evropsku orjentaciju“  pravi privatno okupljanje  u Skupštini, u znak  sjećanja na žrtve Jasenovca. Dok on i njegovi negiraju Srebrenicu. Četničke podvige slave. A pregovori s Hrvatskom čekaju.

Čekaju se i institucije i pravosuđe koji će imati snage da objasne kako je Mandićev sinovac na kraju oslobođen optužbi za ranjavanje dva čovjeka u Podgorici.  Dok nas predsjednik parlamenta tješi da je Crna Gora bolja nego prije 2020. jer se tada –  „nije moglo zamisliti da rođak nekog funkcionera provede više od nedjelje u pritvoru“.  Suze da ti krenu od radosti.

Važno je da uđemo u EU. Još važnije da se to zasluži.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Stručnjaci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Političar Slaven Radunović optužio je struku da drži „politički govor“.  Političari Dragan Koprivica i Miloš Šošić usprotivili su se priručniku o LGBTQ za obrazovni sistem jer „u raju nijesu bila dva Adama“, plus je „Rimsko carstvo propalo zbog tolerancije prema LGBT“. Crnogorsko društvo propada zbog stručnjaka u politici, politike u struci i normalizacije diskriminacije, nasilja i govora mržnje

 

 

Ministar prostornog planiranja Slaven Radunović predstavio je ove sedmice nagrađene ideje za projekat Velje brdo. Ministarstvo je nedavno raspisalo međunarodni konkurs za idejno rješenje, iako je, da vlast ispunjava obećanja, projekat već trebao biti pri kraju. Radunović, ekonomista koji je većinu radnog vijeka računao u politici, dao je svoj stručni sud: “Prvonagrađeno rješenje je lijepo”. Elokventno. Prvo mjesto je, među navodno brojnim predlozima sa svih strana svijeta, osvojilo idejno rješenje autora iz Srbije. Lijepo.

Ministar je  uvjeren da javnost dijeli njegovo mišljenje. Nije dijelila. Struka je imala i javne primjedbe. Profesor Građevinskog fakulteta u penziji Radenko Pejović iznio je niz zamjerki na idejna rješenja. „Ovo su klasične spavaonice. Nijesam vidio parking prostore. Rješenje se radi za prvu fazu. To nije dobar pristup. Prvo je trebalo uraditi urbanistički plan, zatim raditi fazno. Ovako megalomanski objekat nije izvodljiv na ovakvoj lokaciji”, ocijenio je profesor. Na primjedbe struke, ministar je uzvratio : „Ovo je politički govor, pogriješili ste temu“. E tu je u stvari Slavenova struka progovorila. Zlatno pravilo ovdašnje politike – kad te kritikuju ti ih proglasiš političarima. A političarima se, normalno, ne vjeruje.

Bilo je još stručnih glasova ove sedmice. Slavenov partijski kolega, Dragan Koprivica, profesor i pjesnik u politici, i  Mitar Šošić, odbornik vlasti u podgoričkom parlamentu, iznijeli su svoje stručne stavove o publikaciji Centra za građansko obrazovanje „Vodič kroz LGBTIQ za nastavnice i nastavnike osnovnih i srednjih škola“.  Ključni nepobitni „argument“ protiv vodiča: „U raju nijesu bila dva Adama“.  Ni dva političara sigurno. „Argumentacija“ se  ređala: obrazovanje o LGBTQ pravima stvara “moralno sakate ljude”,  velika carstva (Stari Rim i antička Grčka) propala su zbog tolerancije prema LGBT zajednici…Propadanje crnogorskog društva dešava se zbog stručnjaka u vlasti, i tolerancije prema diskriminaciji, nasilju i govoru mržnje sa najviših adresa.

Posebno, zbog politike u struci. Okončan je slučaj Apelacioni sud. Sudski savjet razriješio je predsjednicu tog suda Mirjana Popović, nakon što je ona podnijela ostavku na funkciju sutkinje. Popović je razriješena jer su je sve sudije tog suda optužile za mobing i kreiranje loše atmosfere u sudu. Razrešenje Popović  je presedan kada je u pitanju ovdašnje pravosuđe. Kojim su decenijama vladali čvrstom rukom. Sudski procesi protiv  višedecenijske predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice pokazali su kako je  Medenica ne samo suvereno vladala pravosuđem, nego kako su u pravosuđu bespogovorno izvršavali njene naloge, pa i nezakonite. Sada su svi u jednom danu ustali protiv predsjednice Apelacionog suda, kojoj je Medenica tepala „naše čeljade“.  Ili je pravosuđe slobodnije nego ikad prije, za šta nema naznaka, ili se tamo i dalje bespogovorno izvršavaju nalozi. Neke druge političke ruke.

Sve u svemu, jedna sasvim obična sedmica u evropskoj Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo