Povežite se sa nama

KULTURA

KULTURNI DOGAĐAJ I PROMAŠAJ 2023. GODINE: Vrijeme izazova

Objavljeno prije

na

Događaj i promašaj godine – tradicionalna Monitorova anketa


VUK PEROVIĆ, FILMSKI KRITIČAR

Uspjeh u Talinu

Filmovi Živi i zdravi i Supermarket u takmičarskim selekcijama festivala u Talinu. To je sigurno glavni utisak, pa možda i ne samo 2023, kada govorimo o filmu u Crnoj Gori. I mnogo veće kinematografije bile bi itekako ponosne na uspjeh kakav su postigli crnogorski autori na filmskom festivalu u Talinu. Festival u Talinu je festival A kategorije i tako spada u red najprestižnijih filmskih manifestacija u cijelom svijetu. Komedija Ivana Marinovića Živi i zdravi, njegovo drugo rediteljsko ostvarenje, stiglo je do glavne takmičarske selekcije ovog festivala i ono što je najljepše, pogotovu ako imamo u vidu da je komedija, imala je rasprodate sve projekcije na festivalu. Film Supermarket prikazan je u takmičarskoj selekciji,  Buntovnici s razlogom,  dobio je izuzetno dobre kritike.

Ako imamo u vidu, da su u Industry program festivala izabrani i projekti Nikole Vukčevića Obraz i Nikole Mijovića Četiri sahrane i vjenčanje, a da su na festivalu bile prikazene i dvije crnogorske koprodukcije, Radnička klasa ide u pakao i Čuvari formula, Crna Gora je svakako bila zemlja koja je bila hit festivala u glavnom gradu Estonije.

DINO BURDŽOVIĆ, PISAC
Obraz i Knjiški ljudi

Predstavljanje cjelovječernog igranog filma Obraz, crnogorskog reditelja Nikole Vukčevića kao jednog od pet igranih filmova iz cijelog svijeta na festivalu u Talinu, Estonija. Radi se o festivalu A kategorije tako da je ovo uspjeh kompletne crnogorske kulture.

Ukidanje kultne emisije Knjiški ljudi, autora Đorđa Šćepovića na Gradskoj TV je civilizacijski, nacionalni a posebno kulturni promašaj godine na izmaku! Imajući u vidu ko je sve dao učešća u ovoj emisiji komentar nije potreban! Šteta nemjerljiva! Nemam riječi!

 

ANA MATIĆ, GRAFIČKA DIZAJNERKA
Cetinje – dio mreže kreativnih gradova UNESCO-a

Godinu 2023. u kulturi Crne Gore obilježilo je niz kvalitetnih događaja koji su se ticali grupnih ili pojedinačnih projekata, ali bih ipak izdvojila jedan, koji je ne samo značajan za 2023, već strateški otvara mogućnost jednog kvalitetnijeg i drugačijeg razvoja kulture u narednim godinama, a nekako je, čini mi se, ostao neprimijećen. Prijestonica Cetinje postala je dio mreže kreativnih gradova UNESCO-a, u kategoriji DIZAJN (UNESCO Creative Cities Network – creative dimension of Design), i jedina je zemlja Zapadnog Balkana u toj oblasti. I o pojedinačnim promašajima u kulturi Crne Gore u 2023. bi se moglo takođe dosta reći, ali i ovdje izvajam jedan, koji se ne tiče samo ove godine, već se godinama provlači, a plašim se da će se i budućnosti malo toga promijeniti, a to je nedostatak sluha i bilo kakve ideje o ulaganju u savremenu nezavisnu kulturnu scenu. Svjedoci smo da je finansiranje od strane države u kvalitetne projekte nevladinih organizacija koje se bave kulturom potpuno ukinuto, ili su dati prioreti koji se bave isključivo tradicijom, a ne savremenim kreativnim izrazom, i svodi se na sporadične, veoma skromne budžete lokalnih samouprava, i eventualnu podršku organizacijama koje su se kandidovale za neke evropske i internacionalne projekte.


FILIP P. JOVANOVSKI, DOKTORAND KOMUNIKOLOGIJE I MEDIJA
Više nećemo imati šta da branimo

Kao pozitivan kulturni događaj u protekloj godini izdvojio bih dvojezično izdanje zbirke poezije makedonskog pjesnika Nikole Madžirova Proganja nas ono što smo rekli, u prevodu cijenjenog profesora Nenada Vujadinovića, a u izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, ustanove pod uredničkom palicom vrsnog čovjeka i profesionalca Radula Novovića. Međutim, osjećam neodoljivu potrebu da se vratim i korak unazad, i pomenem oktobar 2022. godine, kada je u Kolašinu podignut spomenik Starcu Miliji – crnogorskom Homeru. Pomalo je takijeh junaka, ka’ što bješe Strahiniću bane

Što se tiče negativnih događanja, spomenuću samo jedan incident. Naime, relativno nedavno, zgrada CANU zasuta je jajima od strane anonimne grupe građana, u znak protesta zbog naučne tribine dr Luke Rakojevića o Crnoj Gori i jugoslovenskom stripu. Smatram da ovaj performans nije bio opravdan. Luka je talentovan mladi naučnik, a strip je sastavni dio kulture i umjetnosti, bez kojih, kako je to kazao Čerčil, više nećemo imati šta da branimo.

 

ANA JANKOVIĆ, PRODUCENTKINJA
Izložba Nestabilno meso

Najznačajniji događaj koji bih izdvojila je izložba umjetnice Marine Marković Nestabilno meso, izvedena u produkciji Nove galerije vizuelnih umjetnosti (NGVU) ove godine u Podgorici, u tri različita prostora Bojatours hotela: -1 nivo, Kulturni centar 201 engaging space i soba 302 posebno adaptirana od strane umjetnice. Ova izložba je značajno drugačija od svega što se na našoj kulturnoj sceni događa, ne samo zbog toga što je postavljena u ambijentima koji nisu striktno galerijski, već je i samom svojom tematikom pomjerila mnoge granice, baveći se krucijalnim pitanjima za sredinu, a što se i dokazalo značajnim brojem posjetilaca i zainteresovanošću publike iz najrazličitijih sfera interesovanja. Smatram da je izložba donijela jedan savremeni duh gradu, jednu umjetničku ozbiljnost, promišljenost i posvećenost što stoji nasuprot populističkoj industriji zabave odnosno mom negativnom utisku koji se tiče novogodišnjih proslava na trgovima naših gradova, u kojima se iznova insistira na turbo folk muzici kao jedinom obliku zabave. Postavlja se pitanje koliko gubimo u kulturi forsiranjem ovakvih ponuda i izlaženjem u susret samo lakoj zabavi, i ostavljanjem mladih ljudi ili publike generalno, bez mogućnosti drugačijeg ili umjetnički angažovanijeg muzičkog izbora i ukusa.

 

EDIN SMAILOVIĆ, BIBLIOTEKAR I ISTORIČAR
Istorija umjetnosti Crne Gore

Kada je u pitanju izdavaštvo u Crnoj Gori, i pored toga što smo mi objektivno zemlja male produkcije knjige, ipak se može s ponosom reći da je bilo i jako dobrih i kvalitetnih izdanja. Pri tome mislim i u književnom smislu, ali i u smislu dizajna i opreme knjige koju nikako ne treba  potcjenjivati. Ipak, ono što bih posebno izdvojio jeste Istorija umjetnosti Crne Gore – 3  objavljena ove godine  u izdanju CANU. Ovu knjigu bih posebno izdvojio jer ona pored svih onih odlika koju knjigu čine knjigom, ima i  nacionalni značaj za naše društvo.

Bilo je pored ovih  još dobrih izdanja, kao nažalost i onih koja to nisu. Koja su i po sadržaju i po dizajnu i opreme daleko od onoga što se danas može i treba ponuditi čitaocu.

 

KAĆA ŽARIĆ, REDITELJKA
Bez blještave budućnosti

U 2023. godini sam imala prilike da prisustvujem tribinama u 201 engaging space-u, gdje se otvoreno razgovaralo o kulturi i industriji, u sklopu UnderhillFesta sam gledala inspirativne dokumentarce, na Filmskom Festivalu u Herceg Novom sam imala prilike da gledam kako filmove mojih kolega studenata iz regiona, tako i nagrađivane evropske i regionalne filmove. Nedavno sam imala zadovoljstvo da prisustvujem koncertu Beogradskih mladih izvođača upravo u Podgorici u sklopu Galama.art-a, kao i Škartovom marketu u Tivtu gdje sam se prvi put srela sa proizvodnjom tepiha u sklopu Taft kulture.  Međutim, u sklopu otvorenih razgovora o kulturi, jednoj mladoj entuzijastičnoj generaciji servira se ne tako blještava budućnost. U procesu studiranja i odrastanja  kroz koje sada prolazimo ne nudi nam se toliko dualiteta, kako u sadrzaju tako i u kvantiteu, kao što se nudi u Ljubljani, Beogradu, Sarajevu ili Zagrebu.


JELENA KONTIĆ, NOVINARKA
Kultura nije plijen

Udruživanje umjetnika zarad opštih interesa (u) umjetnosti zasigurno je jedna od najvažnijih stvari na tom polju u 2023. u Crnoj Gori. Godina za nama bila je puna izazova, a neki od njih su bili i povod da se glas struke čuje, ali i uvaži, što je značajna mjera uspjeha, s obzirom na to da su slični primjeri ranije bili rijetkost. Nastala je i nastavila da postoji inicijativa Kultura nije plijen koja u budućnosti može biti vrsta platforme za pokretanje bitnih pitanja.

Nešto što bi se moglo svrstati pod “promašajem godine” nije konkretan događaj već posljedica dugogodišnje nebrige, nesavjesnog korišćenja ili namjene i, u krajnjem, urušavanja kulturnog nasljeđa. Između ostalog tome svjedoči i svrstavanje Svetog Stefana na listu sedam najugroženijih lokaliteta u Evropi.

Smatram i da je prethodnom direktoru Crnogorskog narodnog pozorišta Marku Baćoviću, trebalo omogućiti da dovrši započeti mandat i realizuje viziju o progresu CNP-a čiji se uspjeh odmah vidio. Slično je i sa Ilijom Subotićem u Kraljevskom pozorištu Zetski dom koji je sa te funkcije razriješen i imenovan na mjesto direktora nacionalnog teatra.

Primjer uspješnog rada u svakojakim okolnostima i dalje su brojne manifestacije i događaji u produkciji nezavisnog, nevladinog sektora koji nanovo pokazuju koliko volje, načina, različitih resursa i potencijala zapravo ima. Ipak, ponovo razočarava predviđenih 1 posto (odnosno manje) od ukupnog budžeta, namijenjenog za kulturu. Taj procenat nikako da premašimo i upravo to ponajbolje govori o položaju kulture i umjetnosti u državi.


DUŠAN MEDIN
, ARHEOLOG I SARADNIK U NASTAVI FAKULTETA ZA KULTURU I TURIZAM – UDG
Zanimljiva, turbulentna i problematična godina

Godina na izmaku bila je zanimljiva, turbulentna i problematična za kulturu Crne Gore, te nije lako ukratko sabrati utiske. Prije svega, došlo je do promjene sastava Vlade, a time i rukovodstva resornog ministarstva. Ostaje da se nadamo da će sektor kulture od toga osjetiti boljitak. U prvom kvartalu Centar savremene umjetnosti transformisan je u Muzej savremene umjetnosti, uz glasne (i opravdane) reakcije protivnika te ideje. S druge strane, nakon nekoliko godina „pauze“, konačno smo dobili Nacionalni program razvoja kulture sa strateškim smjernicama kulturnog razvitka za naredni petogodišnji period. Dobro je što se pristupilo i unaprjeđenju dotrajale legislative. Izmjenama i dopunama Granskog kolektivnog ugovora za oblast kulture konačno je, poslije godina neusaglašenosti, visina koeficijenata za utvrđivanje osnovne zarade stvaralaca i umjetnika izjednačena s koeficijentima njihovih kolega stručnjaka u kulturi i baštini istog nivoa obrazovanja. Međutim, nakon niza protesta, njima je visina koeficijenta opet uvećana i time ponovo postala znatno viša od visine koeficijenta stručnjaka u kulturi i baštini. Sami smo krivi što, po drugi put nakon 2016. kada je GKU donijet, nijesmo protestovali i tako se izborili za ravnopravan tretman. Kao nekom ko dolazi iz Budve, naročito gorak utisak ostavile su brojne kontroverze oko procesa kandidature grada za Evropsku prijestonicu kulture 2028. No, prvi smo put dobili opštinski Program razvoja kulture, i to solidan. Još samo da ga se držimo!

Priredio: M. M.

Komentari

KULTURA

MUZIKA I OBRAZOVANJE: Sva su djeca muzikalna 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pjevanjem, igranjem i sviranjem svaki dobar roditelj i dobar pedagog treba da razvijaju dječiju muzikalnost, jer sva je djeca imaju, neka u manjoj a neka u većoj mjeri, radi se samo o stepenu obdarenosti

 

 

U svojoj dugogodišnjoj pedagoškoj praksi uvjerio sam se da nemuzikalne djece nema i da su sva djeca muzikalna.

Kako danas djeca provode dosta vremena pored televizora i drugih aparata preko kojih slušaju muziku, ona imaju neuporedivo veće šanse da razviju svoj talenat i svaki roditelj može da primijeti da se ona lako snalaze u svijetu tonova, ritmova, akorda…i ugodno osjećaju.

Treba samo paziti da slušaju dobru muziku. Što je dobra muzika?

Dobra muzika je svaka muzika koja prija uhu i nervnom sistemu, koja nije prejaka, tiha muzika, i svaka pjesma čija je melodija prijatna i riječi poučne.

Pjevanjem, igranjem i sviranjem svaki dobar roditelj i dobar pedagog treba da razvijaju dječiju muzikalnost, jer sva je djeca imaju, neka u manjoj a neka u većoj mjeri, radi se samo o stepenu obdarenosti.

Dešavalo se često da dijete na prijemnom ispitu padne zbog neznanja ritma. Nastavnik kuca olovkom na klupi ritmičke grupe koje dijete treba da ponovi. Dijete čuje da nastavnik nešto kucka ali ne zna što se od njega traži i nešto ponovi, otkucka i padne.

Uzeo bih takvo dijete, poveo u drugu učionicu i objasnio mu što treba da shvati; otpjevao bih mu ritmičke grupe:

  1. taa-tata-tata-taa.
  2. tatata–tatata-tata-taa

3.taa-tatata-tata-tatata-tata. I svaki put tražio da dijete to otpjeva i istovremeno otkuca. Dakle nije problem u sluhu nego u umu i matematici . Muzika je i matematika. Dijete to brzo shvati.

A onda bih se vratio sa djetetom i ono bi položilo prijemni ispit.

Mnogi odrasli ljudi i žene koji tvrde za sebe da nemaju sluh griješe jer nemoguće je da ne znaju nekoliko pjesama da otpjevaju, možda ne baš odlično ali sigurno za dovoljnu i prelaznu ocjenu.

Kao što neko bolje ili slabije čuje, ili uopšte ne čuje, tako se isto može reći da je neko manje ili više muzikalan, ili da nema sluh ako je gluv.

Da im se pružilo određeno muzičko obrazovanje oni bi taj talenat razvili.

Kasnije, čak i kao penzioneri, neki su svojim kasnijim djelima iskazali svoj talenat.

Eksperimentalna muzička psihologija utvrdila je da djeca koja se od prvog razreda bave učenjem muzike, pokazuju veći uspjeh od djece koja to vaspitanje nemaju: inteligentnija su, zadovoljnija su , obzirnija, saosjećajnija, pokazuju više stvaralačkog smisla i u drugim oblastima ako lijepo pjevaju, sviraju, igraju, govore i misle.

Da li je muzikalnost nasledna i u kolikoj mjeri? Iz svog dugogodišnjeg iskustva znam da je bilo slučajeva da su djeca čiji su roditelji imali završene muzičke akademije, pokazivala slabije rezultate od pojedine djece čiji roditelji nijesu bili muzički obrazovani npr: mnogo su bolje pjevala, imala su ljepši i topliji glas, ritam, intonacija i dinamika su bili precizniji i tačniji…

Najvažnije je da dijete uspostavi odnos sa muzikom slušanjem i razumijevanjem, da osjeti melodiju i ritam dok pjeva pjesmu, da razumije muziku i karakter riječi.

Biti muzikalan znači uspostaviti odnos sa muzikom slušanjem i razumijevanjem a za to ima svako dijete priliku: slušajući muziku, učeći od svojih roditelja, rodbine, drugova, drugarica i naravno nastavnika i nastavnica.

Najvažnije je da se djetetu od najranijeg djetinjstva pruži prilika da uči muziku, kao i maternji jezik, da je upija kad je najotvorenije i prima nove utiske.

Nažalost i djeca i roditelji toliko su opterećeni na svim kanalima i preko svih nosača zvuka onom muzikom kojom ni jedna država ne bi trebalo da dozvoli da se zasipaju i truju ni mladi ni stari.

Nameću se sadržaji i programi koje niko pametan i dobronamjeran ne bi uvrstio u programe vaspitanja i obrazovanja naše djece.

Tako se dešava da muzika umjesto da oplemenjuje duh, negativno utiče, ima više drogiranih, alkoholisanih, siledžija…

Prejaka muzika od 130 decibela nanosi bol i razara sluh i nerve, pa je poznato da među muzičarima koji koriste jaka pojačala ima mnogo njih sa oštećenim sluhom i nervima, drogiranih…

Japanski naučnik Masaru Emoto je naučno dokazao da prejaka, odnosno preglasna muzika negativno utiče čak i na vodu: u kapljici vode uveličanoj mnogo puta primijetio je da prilikom puštanja prijatne i tihe muzike sadržaj vodene kapljice izgleda kao bezbroj finih sniježnih pahulja pravilnog oblika, a da prilikom prejake i neprijatne muzike nastaju zgrčeni i smežurani oblici.

Zakon univerzuma je zabilježen u vodi. Memorija vode pamti bilo kakav uticaj. Čista i zdrava voda formirana je od pravilnih i lijepih kristala, a zagađena voda je formirana od nepravilnih, zgrčenih i smežuranih oblika.

Moto je primijetio da kada se kapljice vode izlože agresivnim zvukovima kristali vode gube skladnu geometrijsku strukturu, dok uz opuštajuću ili klasičnu muziku zauzimaju simetričan položaj.

Botaničari i ljubitelji cvijeća odavno znaju da biljke bolje napreduju ako im se pjeva ili im se nešto lijepo i tiho govori. Moto je naučno dokazao da je ono što reaguje u biljkama sama voda. Njena kristalna struktura se mijenjala u zavisnosti od vibracija koje su prolazile kroz elektromagnetno polje. Zaključio je da agresivna muzika kao hevi metal, rokenrol, džez, ili obično dranje stvaraju asimetričnu kristalnu formu, da se voda jednostavno ,,mršti” i da joj takav zvuk ne prija.

Voda je najvažnija supstanca na planeti. Od cjelokupne vode na zemlji samo 0,4 odsto dostupno je kao pijaća voda.

Logički možemo da zaključimo da svaka buka negativno utiče na 70 odsto vode u ljudskom organizmu i oštećuje zdravlje.

Dobra muzika i dobre riječi održavaju zdravlje.

Muzika je sastavljena od matematički mjerljivih elemenata:

Frekvencija, trajanje, decibeli, intervali. Objašnjenje muzike kombinuje matematičko i estetičko.

Muzika ima dvojnu prirodu:

  1. Fizika (akustika) je matematički aspekt.
  2. Estetički aspekt se bavi dimenzijom lijepog u umjetnosti izučavajući estetska načela.

Akustika matematički dokazuje da nepravilni talasi proizvode buku a pravilni ton. Svi tonovi preko 120 decibela predstavljaju udar na uho i bol pa prema tome i buku pa i onda kada dolaze od nekog muzičkog instrumenta (ili npr. crkvenog zvona). Poznato je da zvonari, bubnjari, svi koji koriste pojačala i svi koji su izloženi prejakim tonovima, bilo da je to muzika ili buka (svaka prejaka muzika je buka) imaju oštećen sluh.

Slušajte pa oponašajte (imitirajte-interpretirajte-proizvodite): šum talasa, žubor potoka, huk i zviždanje vjetra-zviždite, oponašajte životinje, imitirajte drugog kako pjeva, igra, smiješno govori (što djeca vrlo rado rade) sve je to haos i red, tonovi i muzika. I sve to ima određeni ton i intonaciju, ritam i dinamiku i sve je vježba za sluh, razvijanje sluha i muzikalnosti. (” U svakom haosu postoji red kosmos, u svakom neredu živi skriven red.” Karl Gustav Jung).

Roditelji su ti koji na prvom mjestu moraju da odgajaju, vaspitavaju i obrazuju svoju djecu i da djecu sačuvaju od svih negativnih pojava i uticaja.

Što je bolja muzika u državi bolja je država (Platon). Majke su najbolji vaspitni sistem u svakoj državi.

Učio sam u dobroj državi Jugoslaviji i kod najboljih pedagoga, djeca su mi uspješna, ali mislim da je najvažnije ono što sam naučio od svoje majke.

Majka me je naučila da mi bude zadovoljstvo: da pravilno govorim i pjevam, da budem čist i uredan, da pravilno jedem, da budem dobar drug, da se bavim sportom, da mi davanje bude radost..

Majke, imajte na umu da će djeca biti onakakva kako ih vi odgojite i vaspitate a mi pedagozi obrazujemo.

Pružite djeci da uče muziku, poeziju, jezike, matematiku, nauku, da se bave sportom, druže i daju i biće bolji ljudi.

Roditelji su opterećeni svojim poslom, prepuštaju odgoj, vaspitanje i obrazovanje vrtićima i školama i zaboravljaju da su za prvih dvadeset godina razvoja, roditelji najvažniji.

Napravite dobar raspored časova, i za sebe i za djecu, vodite dnevnik rada, pravite planove, svake nedjelje pregledajte što ste uradili a što propustili i vi i djeca, i popravljajte se. I pjevajte, svirajte, pričajte, šalite se, smijte se, igrajte, svaki dan po malo sa djecom.

I neka se druže sa siromašnom djecom, i neka im pomažu, a siromašni će uzvraćati vedrinom duha, veselom igrom, pjesmom i dobrotom.

Aleksa ASANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

DODIJELJENE NAGRADE AMERIČKE FILMSKE AKADEMIJE: Eksplozija Oskara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što će definitivno obilježiti ovogodišnju dodjelu Oskara je rekord u broju naslova van engleskog govornog područja koji su u jednoj večeri dobili priznanja.

 

Dodjela Oskara je bila velika noć za biografski film koji se fokusira na naučnika Roberta Openhajmera i njegovu ulogu u razvoju atomske bombe. Film Openahajmer Kristofera Nolana, koji je bio nominovan u trinaest kategorija, osvojio je čak sedam Oskara – za najbolji film, režiju – Kristofer Nolan, glavnu mušku ulogu – Kilijan Marfi, sporednu mušku ulogu – Robert Dauni Džunior, montažu, fotografiju i originalnu muziku.

-Filmovi su stari nešto više od 100 godina, ne znamo kuda ide ovo nevjerovatno putovanje, ali znati da smatrate da sam ja značajan dio toga – mnogo mi znači, rekao je proslavljeni reditelj primajući  svog prvog Oskara.

Trijumf Openhajmera na 96. dodjeli Oskara ipak i nije iznenađenje. Nolanovo ostvarenje je bilo najveći favorit glamurozne večeri u holivudskom Dolbi teatru. Openhajmer je do sada osvojio čak više od 300 nagrada na festivalima u raznim kategorijama, među kojima su i Zlatni globusi i BAFTA nagrade u glavnim kategorijama. Međutim, film nije dostigao rekord tri filma koji su dobili po 11 Oskara – Titanik, Ben Hur i Gospodar prstenova: povratak kralja.

Osim Openhajmera, za najbolji film bilo je nominovano još devet ostvarenja: Američka fikcija, Anatomija pada, Barbi, Bartonova akademija, Ubistva pod cvjetnim mjesecom, Maestro, Prošli životi, Jadna stvorenja i Zona interesa.

Iako se očekivalo da će nagradu za najbolju žensku ulogu osvojiti prva nominovana glumica indijanskog porijekla Lili Gladston za ulogu u filmu Ubistva pod cvjetnim mjesecom, Oskar je ipak otišao u ruke Emi Stoun za ulogu u filmu Jadna stvorenja, što je njen drugi Oskar. Film Jorgosa Lantimosa Jadna stvorenja dobio je i Oskare za produkciju, kostime, šminku i frizuru.

Nagrada Oskar za najbolju sporednu žensku ulogu otišla je u ruke Davajn Džoj Rendolf za ulogu u filmu Bartonova akademija proslavljenog reditelja Aleksandera Pejna.

Oskar za najbolji originalni scenario pošao je u Evropu. Naime, film Anatomija pada Žistin Trije osvojio je ranije brojne nagrade – Zlatnu palmu u Kanu, šest nagrada Cezar, šest Evropskih filmskih nagrada, dva Zlatna globusa i jednu BAFTA nagradu, ali ga Francuzi nisu izabrali za svog kandidata za Oskara za najbolji strani film. Ipak je Američka filmska akademija tom filmu vidjela ono što francuska komisija nije pa je Anatomija pada nominovana za Oskara u čak pet kategorija: montaža, originalni scenario, glavna ženska uloga, režija i najbolji film.

Zlatnu statuetu za najbolji adaptirani scenario dobio je film Američka fikcija Korda Džefersona, satirična komedija o rasizmu u američkoj kulturi.

Za najbolji strani film proglašen je epohalni ep o Aušvicu Zona interesa britanskog reditelja Džonatana Glejzera. Film je priča o porodici koja živi u kući odmah do logora – komandantu logora Rudolfu Hesu, njegovoj supruzi Hedvig i njihovo petoro djece. Filmu je pripala nagrada Oskar i za najbolji zvuk što i ne čudi jer je kritika odmah bila jasna – moć ovog filma je u onome što čujete, a ne šta vidite. Glejzer je podsjetio na eskalaciju sukoba u Gazi, na koju, kako je rekao, ne možemo da ostanemo nijemi.

Film 20 dana u Marijupolju Mstislava Černova proglašen je za najbolji dokumentarni film. U pitanju je izvještaj iz prvog lica novinara Asošiejted presa o ranim danima ruske invazije 2022.

-Ovo je prvi Oskar u istoriji Ukrajine i počastvovan sam. Vjerovatno ću biti prvi reditelj na ovoj sceni koji će reći da bih volio da nikada nisam snimio ovaj film, želio bih da to mogu da razmijenim za Rusiju koja ne napada Ukrajinu, rekao je u emotivnom govoru publici Černov.

Film Martina Skorsezea Ubistva pod cvjetnim mjesecom iako pored dvocifrenog broja nominacija, nije osvojio ništa. Ovo je bila čak deseta nominacija legendarnog Skorsezea, više od bilo kog drugog živog reditelja.

Film Barbi, koji je ostvario najveću zaradu u 2023. godini, osvojio je samo jednu od osam nagrada za koje je bio nominovan – za najbolju originalnu pjesmu  What Was I Made For? u izvođenju Bili Ajliš.

Ono što će definitivno obilježiti ovogodišnju dodjelu oskara je rekord u broju naslova van engleskog govornog područja koji su u jednoj večeri dobili priznanja. Oskara su osim Zone interesa, Anatomije pada i 20 dana u Marijupolju, osvojili i filmovi The Boy and the Heron i Godzilla Minus One – sve filmovi koji nisu snimani na engleskom jeziku i koji nisu američka produkcija.

Dodjelu Oskara je obilježilo mnogo zanimljivih trenutaka. Jedan od njih je i prisustvo sedmogodišnjeg psa koji glumi u filmu Anatomija pada. Pas Mesi je bio zvijezda večeri i upravo je tako i tretiran – sa elegantanom leptir-mašnom sjedio je sa ostalim glumcima.

Ipak – ono što će najviše pamtiti je proglašenje pobjednika – Oskara za najbolji film. Naime, povodom pedeset godina od filma Kum, Al Paćino je pozvan da proglasi najbolji film godine. Držao je kovertu u rukama, kratko se obratio publici i, bez najave filmova nominovanih za najbolji, odmah je proglasio pobjednika.

-Moje oči vide Openhajmera, rekao je Paćino, i sve prisutne zbunio jer u tom trenutku nije bilo jasno da li podsjeća na nominovane ili je proglasio pobjednika. Publika je nesigurno aplaudirala i krenula je pobjednička muzika. Živa glumačka legenda se sjutradan oglasila o viralnom trenutku, objasnivši da je to bila odluka producenata – da ne ponavljaju imena nominovanih filmova, kako ne bi ceremonija predugo trajala.

Miroslav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZLOŽBA U PRAGU: U čast 530 godina štamparske tradicije Crne Gore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izložba predstavlja djelatnost Crnojevića štamparije i štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, a čine je 24 ilustrovana panoa, rađena dvojezično na češkom i engleskom jeziku

 

Izložba Matice crnogorske Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka otvorena je 5.marta  u Pragu, u istorijskom sjedištu Nacionalne biblioteke Češke Klementinumu. Izložba predstavlja djelatnost Crnojevića štamparije i štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, a čine je 24 ilustrovana panoa, rađena dvojezično na češkom i engleskom jeziku, kao i prateći katalog.

Na otvaranju su govorili direktor Nacionalne biblioteke Češke Tomaš Foltin, rukovodilac Slovenske biblioteke pri Nacionalnoj biblioteci Češke Lukaš Babka, zamjenik ministra vanjskih poslova Češke Jan Marjan, predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović i češki istoričar František Šistek.

Autorski tim izložbe čine prof. dr Božidar Šekularac, prof. mr Suzana Pajović i Ivan Ivanović, generalni sekretar Matice crnogorske. Program je realizovan uz podršku Ambasade Češke u Crnoj Gori i češke ambasadorke Janine Hrebičkove.

Srednjevjekovna štamparija predstavlja kulturni fenomen u tadašnjoj Crnoj Gori koja je bila posljednja slobodna zemlja na Balkanu. Otvorena je samo 40 godina od štampanja Gutembergove Biblije. Prvu štampariju kod Južnih Slovena osniva Đurađ Crnojević. Izrada prve knjige  Oktoih – prvoglasnik započeta je 1493., a završena 4. januara 1494. Obodska štamparija, koja je bila i prva državna štamparija na svijetu, prestala je s radom 1496.

Matica crnogorska je 2019. godine pripremila izložbu Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka koja je, pored više crnogorskih gradova, izlagana i u inostranstvu.

Prije Praga, posebnu pažnju je ova izložba izazvala u Sofiji, gdje je bila izložena oktobra 2019. povodom obilježavanja 150 godina Bugarske akademije nauka (BAN). Projekat Matice crnogorske Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka je pored izložbe sadržao objavljivanje fototipskog izdanja Prazničnog mineja (1538.) iz štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina kao suizdavački poduhvat s Nacionalnom bibliotekom Bugarske u Sofiji (2021.) i objavljivanje fototipskog izdanja Psaltira s posljedovanjem (1494.) iz Crnojevića štamparije kao suizdavački projekat sa Bugarskom akademijom nauka (BAN)(2020.). Primjerci ovih fototipskih izdanja će takođe biti prezentovani na izložbi u Nacionalnoj biblioteci Češke.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo