Povežite se sa nama

OKO NAS

KOMOVI – DEVET GODINA NAKON PROGLAŠENJA ZA PARK PRIRODE: Zaštićeni samo na papiru

Objavljeno prije

na

U Parku prirode Komovi, koji teritorijalno dijele opštine Podgorica, Kolašin i Andrijevica, nijesu napravljeni ni prvi koraci ka uspostavljanju efikasne zaštite i upravljanja

 

Park prirode (PP) Komovi, koji je prepoznat kao područje od međunarodne važnosti i nominovan za Emerald područje, ima dva stalna i jednog privremenog upravljača, čiji rad do sada nije karakterisala saradnja i koordinisane aktivnosti. Državna Uprava za gazadovanje šumama i lovištima, s druge strane, odlučuje o načinu korištenja šuma ovog područja, pa sklapaju ugovore o eksploataciji sa brojnim privatnim preduzećima.

Na podgoričkoj teritoriji šumu Parka ove godine koriste tri, a na kolašinskoj čak pet privatnih firmi. Prema desetogodišnjim planovima upravljanja, iz dvije gazdinske jedinice na području kolašinske opštine, u okviru PP do 2027, odnosno, do 2029. godine planirana je sječa ukupno 144.000m³ bruto drvne mase. Na dvije gazdinske jedinice na području zaštićenog područja koje pripada Glavnom gradu, ove godine je zaključeno šest ugovora o korišćenju šuma u državnoj svojini, u količini od 12.247 m³. A tu je i bespravna sječe.

PP još nije poslužio ni kao šansa razvoja mjesnih zajednica, ni kao prilika da na temeljima očuvane prirode bude pokrenuta lokalna proizvodnja hrane, tvrde u Crnogorskom društvu ekologa (CDE). Sa druge strane, objašnjavaju, kada jedno preduzeće upravlja parkom, onda treba da upravlja i šumama i vodama tog parka, jer je, podsjećaju, „taj prostor dobio status Parka, upravo zahvaljujući prirodnoj originalnosti voda, šuma, životinjskog i biljnog svijeta“.

,,Svjedoci smo da je nepoštovanje zakona i neuvažavanje naučnih činjenica glavni razlog postojanja parkovskih preduzeća koja ne umiju da stvore model samoodrživosti, već samo čekaju novac od države i ostaju u zavisnom odnosu. Takva preduzeća svoj glavni zadatak – očuvanje prirode i lokalnih zajednica u okviru parka – svode na montiranje rampi i naplatu ulaznica, a priroda ostaje prepuštena sama sebi. Ni jedno preduzeće ne može da upravlja prirodom ukoliko je ne razumije”, kažu u CDE.

PP u Crnoj Gori, kažu,  nisu preduzeća koja proučavaju prirodu i, na bazi podataka dobijenih istraživanjima, kreiraju modele upravljanja, već su pretvoreni u opštinska preduzeća koja služe za zapošljavanje ljudi po partijskoj liniji. Iz CDE ocjenjuju da ,,preduzeća, koja upravljaju parkom mogu da postanu profitabilna za pet do 10 godina rada, a ukoliko ne budu radila na svojoj finansijskoj stabilnosti i održivosti, ispaštaće i mještani i priroda od koje su zavisni”. Zaštita prirode je predstavljena mještanima kao zabrana sječe šume i zabrana lova, umjesto kao brend jednog sela. Lokalne zajednice, tvrde, mogu biti prosperitetne ukoliko uspostave kvalitetan model korištenja resursa, ne siromašeći ni njih ni  sebe.

Preduzeća koja su zadužena za brigu o PP Komovi za sada vode računa samo o mobilijaru, naplati ulaznica, putokazima… Opsežnije aktivnosti, tvrde, sprječava nedostatak novca, oskudnost opreme, mali broj zaštitara, nedostatak stručnog kadra, a često i preplitanje nadležnosti sa Upravom za gazdovanje šumama i lovištima.

O PP se na teritoriji Podgorice brine Agencija za upravljanje zaštićenim područjima (AUZP) Podgorice. Jasna Gajević, vd izvršne direktorice Agencije, objašnjava da najveći pritisak na to područje stvaraju eksploatatori šuma, bilo da su to vlasnici ili korisnici po ugovoru. ”Pokušali smo da sa nadležnim iz Područne jedinice (PJ) Uprave za gazdovanje šumama uspostavimo bližu saradnju, da organizujemo zajedničke obilaske i kontrole, ali nismo naišli na dobru volju sa njihove strane. O nedozvoljenoj gradnji obaviještena je građevinska inspekcija u više navrata. Ni od njih nismo dobili povratnu informaciju”, objašnjava Gajević.

Trenutno AUZP ima samo tri rendžera što je, tvrdi Gajević, nedovoljno da se zaštićena područja, kojim upravljaju, kontrolišu na zadovoljavajući način. Posebno je izazovna organizacija nadzora u PP Komovi, zbog njegove veličine, slabo prohodnih puteva i slabe internet komunikacije. Da bi se adekvatno upravljalo tim prostorom ,,neophodno je da se Agencija kadrovski i tehnički značajno ojača”.

O PP na andrijevačkoj teritoriji brine istoimeno preduzeće (AUZP), a direktorica Ivana Jukić kao osnovne probleme identifikuje bespravnu sječu i neplansku gradnju. Ona kaže da je neophodno da se u dogledno vrijeme urade smjernice za izradu katunskih kuća kako bi se na adekvatan način pristupilo rješavanju tog problema.

,,Da su šume Komova očuvane, danas bi bile specifičnost i kuriozitet Evrope”, kaže Jukić.

Na kolašinskoj teritoriji PP još nema stalnog upravljača, pa nema ni zaštitarske službe. Privremeni upravljač je Sekretarijat za zaštitu životne sredine, a briga o Komovima do sada je vođena uglavnom samo ,,na papiru” i kroz edukacije.  Ostalo su prepustili vladinoj Upravi.

,, U domenu fizičke zaštite Sekretarijat nije mogao da uradi mnogo”, kaže sekretar Mile Glavičanin. On podsjeća da se nadležnosti privremenog upravljača preklapaju sa nadležnošću Uprave za šume. No, Glavičanin tvrdi da se, pored svega, “stanje u zaštićenom području sada može smatrati zadovoljavajućim”. To argumentuje činjenicom da PP ,,još nije izložen pritisku masovnog turizma i nekontrolisane gradnje”.

Prema Zakonu o zaštiti prirode, upravljač zaštićenog područja dužan je, između ostalog, da  donese godišnji program upravljanja i akt o unutrašnjem redu,  obezbijedi službu zaštite,  donese finansijski plan zaštite i razvoja područja, kao i godišnji plan razvoja i obuke kadrova… Neki od upravljača, godinama, bez ikavih posljedica, nijesu ispunili ni minimum tih obaveza.

Rad na turističkoj valorizaciji PP Komovi u Andrijevici tek planiraju. Preduzeće koje upravlja PP, potvrđuju,  nije samodrživo i zavisi „od skromnog budžeta Opštine Andrijevica“. U toj opštini nije ispoštovana zakonska obaveza o donešenju Plana upravljanja, iako upravljač  postoji već pet godine.

Podgorička AUZP je lani donijela petogodišnji Plan upravljanja za PP Komovi i, u skladu sa njim, predložila je već drugi godišnji program upravljanja. On je trenutno na ocjeni kod nadležnog Sekreterijata u Glavnom gradu. U skladu sa godišnjim planom, kaže Gajević, radiće na aktivnostima i mjerama za očuvanje, održavanje, unapređenje i održivo korišćenje zaštićenog područja. Posebna pažnja, najavljuje, biće posvećena zaštiti šuma i unaprjeđenju saradnje sa Upravom za gazdovanje šumama i lovištima.

U Kolašinu imaju Plan, koji je za sada, samo mrtvo slovo na papiru, ali su godinama u fazi ,,iznalaženja najoptimalnijeg modela upravljanja uz najmanje opterećenje za budžet”.

Malo ko je, od sve manjeg broja mještana koji žive na prostoru PP Komovi zadovoljan dosadašnjom brigom o tom području. Uglavnom tvrde da je nastavljena nekontrolsana sječa, nelegalna gradnja, uništavanje puteva i vodotoka…Iz NVO UZKOM više puta su se obraćali Upravi za gazdovanje šumama i lovištima dostavljajući dokaze da se eksplatacija šume i dalje obavlja bez ikavog reda. Izvršni direktor te organizacije Novica Dragojević podsjeća da je samo zalaganjem mještana spriječeno da se vodotoci tog područja ne strpaju u cijevi za potrebe malih hidrocentrala (mHE).

Prema njegovim riječima MZ Kraljske Bare nikad nije imala koristi od ogromnog šumskog bogatstva koje su privatnici koristili na području PP. Iza koncesionara šuma, tvrdi, ostala je uništena putna infrastruktura i  raskrčene šume, a u „privatne džepove slilo se bogastvo“.

PP Komovi postoji samo na papiru, tvrdi Dragoslav Babović iz andrijevačkog sela Konjuhe. I dalje traje devastacija šuma, a posljedice gradnje mHE osjećaju se na svakom koraku. Nedostaje, objašnjava Babović, infrastruktura koja bi omogućila minimum uslova za kvalitetan život malobrojnog stanovništva.

Na području Podgorice, šumu u državnoj svojini, kako su kazali u Upravi,  koriste tri koncesionara: Bekom C iz Podgorice, Pelengić Trade iz Bijelog Polja i Eko Vladoš iz Kolašina. Na području Kolašina, uz ta tri, šume sijeku i doo Keker i doo Nikola. U području PP Komovi, na teritoriji Andrijevice, nije bilo sječe po tom osnovu.

Iz Uprave nijesu konkretno odgovorili na pitanje koliko je plan gazdovanja šumom na tom području u skladu sa propisanim mjerama zaštite za PP. „Program gazdovanja šumama, koji se donosi za gazdinsku jedinicu, je 10-godišnji plan i prilikom donošenja i usvajanja obavezno se pribavlja saglasnost resornog Ministarstva i mišljenje organa državne uprave nadležnog za zaštitu životne sredine, vlasnika privatnih šuma i lokalne samouprave, a prije toga usaglašavaju se sa višim planovima u šumarstvu koje donose Skupština i Vlada. Svi radovi u državnim šumama se  planiraju i sprovode isključivo u skladu sa navedenim planskim dokumentima“, objašnjavaju u Upravi.

No, kako kažu u CDE, “Ministartvo poljoprivrede nikada nije uradilo izvještaj o strateškoj procjeni uticaja na Program gazdovanja šumama”. Bez tog dokumenta, objanjavaju,  nije mogla biti ozvaničena sječa niti raspisan tender za davanje koncesija.

Nakon svega, nemoguće je  izbjeći zaključak da je zaštita Komova do sada bila samo deklarativna i da nije značila promjenu stanja na bolje ni za mještane ni za životnu sredinu. Prirodno bogastvo tog kraja je kontinuirano devastirano i tokom godina formalne zaštite.  Upravljači nijesu našli način da valorizuju taj prostor, a inspekcije, ni kada su postojale prijave, nijesu žurile da obiđu lokacije na kojima je devastacija prirode bila očigledna. Komovi su tako postali još jedno područje koje je platilo danak prebacivanju odgovornosti, preplitanju nadležnosti, neusklađenoj zakonskoj regulativi i nemaru. Ostaje i pitanje: čemu služe zvanično zaštićena područja bez stvarno uspostavljene zaštite?

                                                                                                Dragana ŠĆPANOVIĆ

Ovaj tekst kreiran je u okviru projekta “Ekološke mreže – ključ razvoja na temeljima očuvane prirode”, koji realizuje NVO Crnogorsko društvo ekologa. Projekat je podržan od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO), u okviru programa “OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE”, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NVO Crnogorsko društvo ekologa i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.

 

Komentari

Izdvojeno

KAKO PARTIJE TROŠE NOVAC STRANAČKIH ŽENSKIH ORGANIZACIJA: Nenamjenski i bez kontrole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

 

 

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalni časopis, koji izlazi već 57 godina u Londonu, Time Out, sastavio je listu od 21 najpotcjenjenije evropske destinacija za 2025. godinu. Na prvom mjestu je – Ulcinj

 

 

,,Spektakularna crnogorska obala konačno dobija pažnju koju zaslužuje, a ulice Kotora, Budve i ostalih su sada krcate tokom ljeta. Ulcinj? Ne toliko, ali to neće uvijek biti slučaj. Smješten na južnom dijelu zemlje, Ulcinj je centar albanske kulture u Crnoj Gori i pruža drugačiju atmosferu od poznatijih mjesta na sjeveru. Stari grad Ulcinj je vjerovatno najdramatičniji u zemlji, a njegove plaže pružaju uzbuđenje i spokoj u jednakoj mjeri“, navode autori teksta u ovom britanskom magazinu.

Ulcinjsku Veliku plažu nazivaju “crnogorskom Kopakabanom” konstatujući da je pješčana i duga čak 13 kilometara.

Kako se ističe, dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene. „Nikad nije bio bolji trenutak da razmišljate van okvira o svojim putovanjima – posebno kada se zanemaruje toliko nevjerovatnih evropskih mjesta. Ove destinacije imaju sve što želite od vašeg sljedećeg odmora, uz dodatni bonus što se mnogo manje ljudi gura da vidi iste atrakcije“, dodaje se u članku Time Out-a.

Ali, da bi turisti i posjetioci mogli da vide Ulcinj, a potom tu ostanu, trebaju nekako doći u ovaj grad. Iako je Ulcinj na moru, a ima i mali (sportski) aerodrom, u ovaj grad je moguće nekako stići samo kopnom.

“Upravo je saobraćajna izolovanost ili veoma slaba povezanost jedan od razloga zaostajanja ovog grada. Nama se već četiri godina obećava izgradnja mosta na Bojani, a evo sada i brze saobraćajnice prema Albaniji, ali od toga nema ništa. Da se ne govori o decenijskim pričama o gradnji luke, marine, novih luksuznih hotela i čega ne  sve još”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, vrijeme nije saveznik Ulcinja. Konkurencija, u prvom redu Albanija, izvanredno brzo napreduje i logično je da gosti tamo više odlaze. Na to ukazuju i zvanični rezultati Monstata. U prošloj godini u Ulcinju je boravilo oko 420.000 registrovanih gostiju ili čak 15 odsto manje nego 2023. godine!? To bi trebao da bude alarm za sve donosioce odluka da djeluju brzo, jer je turizam najvažnija privredna djelatnost u ovoj opštini od koje se, na direktan ili indirektan način, ostvaruje tri četvrtine prihoda.

Ukazuju na to i prosječne zarade koje su u Ulcinju među najnižima u Crnoj Gori. U novembru je prosječna plata na teritoriji ove opštine iznosila 849 eura ili za 144 manje od državnog prosjeka, odnosno bila je ubjedljivo najniža na Primorju. “Da nemamo more moglo bi se slobodno kazati da smo kao Petnjica ili Andrijevica. Žalosno je to za jedan grad sa milenijumskim trajanjem koji ima najveće razvojne potencijale u regionu”, tvrdi Karamanaga.

Jedan od razloga zaostajanja Ulcinja jesu male i nedovoljne investicije u komunalnu i ukupnu infrastrukturu, kao i nedostatak velikih hotela, ili bar obnova onih koji su temeljno i sistematski uništeni u procesu tzv. privatizacije. Da bi preživjeli, ljudi su se okrenuli gradnji apartmana ili selili u inostranstvo. Sve je to ostavilo i ostavlja razorne posljedice na prostor i demografiju, pa tako, na primjer, Ulcinj sada ima četiri hiljade stanovnika manje nego prije 35 godina.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je uvjeren da se proširivanjem Mandraća (lučice na Pristanu) i gradnjom marine taj grad vraća moru. “Očekujem da ubrzano dođemo do tehničkih osnova i da tokom ove godine tražimo investitora za ovaj objekat. Ovo je veliki objekat – luka će po idejnom projektu i studiji izvodljivosti povezivati Stari grad i Veliki krš, Liman 1 i 2 će biti u tom akvatorijumu i kapacitet bi mogao biti do 400 plovila. To je razvojna šansa koju sigurno nećemo propustiti“, kaže Nimanbegu.

On očekuje da se tokom ove godine objavi i tender za izvođača za projekat ribarske luke na rtu Đerane. “Mislim da je ovaj projekat nešto što će promijeniti sliku turizma i položaja naših ribara i svih ljudi koji se bave morem”, dodaje Nimanbegu.

Saobraćajna izolovanost će svakako, vrlo brzo postati smetnja za ozbiljnija ulaganja u turističke kapacitete na Velikoj Plaži, navedeno je iz ove lokalne samouprave u komentarima i sugestijama na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Opštine su kazali da je “potrebno planirati pomorski granični prijelaz na lokaciji najbliže nekadašnjem graničnom prelazu Sveti Nikola- Pulaj, Albanija, imajući na umu planiranu plovnost rijeke Bojane kojim bi se povezalo Jadransko more i Skadarsko jezero, što omogućava dodatnu vezu sa lukom Bar i mogući razvoj nautičkog turizma, uz uslov da se obezbijedi zaštita životne sredine, čime bi se doprinijelo ubrzanim razvojem ovog predjela”.

No, lani nije bio otvoren ni jedini granični prelaz na moru, na Velikoj skeli, ispod Starog grada, koji je funkcionisao 2023. godine tokom ljeta. O aerodromu više niko ne govori, već samo o potencijalima. I problemima – od buke, nečistoće i nedostatka parking mjesta pa do neregistracije gostiju. I tako decenijama.

Tekst u Time Out-u pokazuje da se, ipak, sve bolje vidi iz Londona.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo