Novi put dug svega 60 kilometara kojim je, kroz Albaniju, Gusinje spojeno sa Podgoricom, doveo je goste. Državne i lokalne vlasti to ne znaju da iskoriste
Restoran Vodenica na Alipašinim izvorima, prepozantljivost Gusinja, nalazi se na meti više zainteresovanih koji bi da se domognu tog atraktivnog objekta.
Šta će od svega biti zavisi i od idejnog projekta za valorizaciju Alipašinih izvora kao dijela prirodnih turističkih potencijala Prokletija. Iz lokalne uprave u Gusinju najavljuju skoro raspisivanje međunarodnog konkursa za izbor projektanta koji bi imao zadatak da osmisli uređenje izletišta Alipašini izvori.
Alipašini izvori su najveće kraško vrelo u Crnoj Gori, gdje voda izvire iz zemlje na površini od preko 300 kvadratnih metara. Mjesto gdje, u prosjeku, izvire oko četiri kubna metra vode u sekundi, tokom godine posjeti veliki broj ljudi iz zemlje i inostranstva. Tu se svakog 2. avgusta na Ilindan, na čuvenom Saboru, pored mještana i njihovih gostiju, okupljaju brojni Gusinjani koji žive u inostranstvu. Ipak, na Alipašinim izvorima još uvijek ne postoje odgovarajući sadržaji koji bi upotpunili ponudu tog izletišta, koje se nalazi na preko 900 metara nadmorske visine.
Tu je samo jedna malena kafana koja ne radi tokom zime, ali je mnogo zanimljivija priča o tome kako i zbog čega ne radi i nekada čuveni restoran Vodenica, koji je poslovao u okviru preduzeća Plavsko jezero.
“Hotel Plavsko jezero je na čudnovate načine privatizovan i išao iz ruke u ruku. Odmah je zatvoren, a tada je zatvoren i restoran Vodenica. Sada, kako čujem, neki sumnjivi privatnici pokušavaju da se domognu atraktivnog objekta sa prirodnom vodenicom po kojoj je restoran dobio ime”, kaže jedan od Monitorovih sagovornika.
Oko Alipašinih izvora ne postoje čak ni klupe za odmor. Pored puta koji od Gusinja vodi do Alipašinih izvora nema pješačkih staza, kao ni rasvjete, ali ni jasnih putokaza koji bi usmjeravali goste da stignu do mjesta koje mještani nazivaju i izvorima života.
“Put od Gusinja do ovog izletišta je posebna priča, i teško bi se ko mogao sjetiti kada je poslednji put presvučen asfaltom. Zapravo, svako ko dođe vidjeće da je ovaj lokalitet devastiran. Nadamo se da će nadležni i u lokalnoj upravi i u državi konačno shvatiti da ova ljepota zaslužuje ozbiljniji pristup i više pažnje”, nadaju se mještani Gusinja.
Većina smatra da je jedan od razloga neadekvatne valorizacije i to što se narod u velikom broju odselio sa ovog područja. “Ljudi dođu, pogledaju i odu, a da ih tu niko ne dočeka. To nije dobro, jer gostima su potrebni sadržaji da bi se proveli i ostavili novac. Kuće su ovdje uglavnom sagrađene od novca kog su naši ljudi zaradili u drugim državama. Međutim, te kuće su uglavnom prazne, i služe samo za odmor tokom ljeta”, kažu u Gusinju.
Mještani ističu da se odavno najavljuje izgradnja fabrike vode na Alipašinim izvorima, ali da ni od toga nema ništa. Prema nekim informacijama, jedan od bivših predsjednika opštine Plav, još prije izdvajanja Gusinja u samostalnu opštinu, navodno je već bio sve pripremio za otvaranje privatne fabrike za vodu.
“Čuo sam za ranije ugrađene cijevi koje sa Alipašinih izvora odvode vodu nekoliko kilometara do jedne lokacije, na kojoj je trebalo da se ta fabrika gradi. Onda su se dogodila politička previranja, taj predsjednik je smijenjen, i od tog posla nije bilo ništa. Da se razumijemo, to nije bio projekat Opštine Plav, već njegov privatni projekat koji je praktično radio u tajnosti”, kaže jedan od naših sagovornika.
Mještani Gusinja, makar oni koji su još uvijek opredijeljeni da ovdje žive, smatraju da treba učiniti nešto da taj prelijepi kraj ne živi samo tri ljetnja mjeseca.
Novi put dug svega 60 kilometara kojim je, kroz Albaniju, Gusinje spojeno sa Podgoricom doveo je goste. Državne i lokalne vlasti to ne znaju da iskoriste. Još jedna godina je prošla samo u obećanjima.
Tufik SOFTIĆ