Izdvojeno
POEZIJA U RATNIM VREMENIMA – IJA KIVA, UKRAJINSKA PJESNIKINJA: Otpor umjetnosti
Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
U jednom od kulturnih centara Torina, susrećemo se sa Ijom Kiva pjesnikinjom britkog izraza i jezika.. Njene pjesme otkrivaju snažnu privrženost zemlji koja se još bori za sopstveni identitet. Kiva je govorila i pisala o svojim ruskim, ukrajinskim i jevrejskim precima. Sudjeluje na nacionalnim i međunarodnim pjesničkim manifestacijama i festivalima
Nedavno je u Italiji objavljena obimna antologija savremene ukrajinske pozije Poeti d’ Ucraina”-edicija Mondadori. Već je sam taj gest dovoljan podsticaj da se posvetite knjizi od velike važnosti i značaja. To je prlika da steknete uvid kako je poezija obilježila decenije života u Ukrajini a posebno kako je slikala i govorila o ratu u Ukrajni, i kako poete doživljavaju i pišu o agresiji Rusije, koja nemilosrdno uništava i bombarduje gradove, protjeruje i ubija ljude.
Brojna imena mladjih pjesnika i pjesnikinja uznemiruju radoznalost čitaoca u zemlji u kojoj se dovoljno ne poznaje literatura Ukrajine. Pogadjaju ih slike i riječi stihova. Prevedeni su djelimično sa engleskog, dijelom sa ukrajinskog jezika.
U jednom od kulturnih centara Torina, susrećemo se i sa Ijom Kive, pjesnikinjom preciznog i britkog izraza i jezika. Ideju za susret dala je književnica i prevoditeljica Pina Pikolo. Pikolo je pokrenula brojne uredničke i kulturne inicijative transnacionalne prirode. Trenutno vodi digitalni časopis The Dreaming Machine.
Sala je prepuna radoznalih lica, muk i nelagodnost u zraku zbog rata. Ukrajinski jezik narušava tišinu zvonkim i nama prilično znanim slovenskim nijansama i konsonantima u kulturnom podneblju gdje dominiraju muzikalnost i vokali. Slike se vraćaju u fragmentima na uvijek prisutne devedesete kada su naši pjesnici i intelektualci govorili o ratu i čitali stihove sa ove strane Jadrana. Izdvajam Izeta Sarajlića, Predraga Matvejevića, Dubravku Ugresić…
Poezija Ukrajine, zahvaljujući između ostalih i Iji Kive, dobija lice, linfu, konkretnost.
… a kad je došao red na mene da me ubiju
svi su počeli govoriti litvanski jezik
svi su me počeli zvati Yanuk
pozivajući me ovamo u svoju zemlju rodjenja
Bože, rekao sam da nisam Litvanac
moj Bože, rekao sam mu govoreći to na jidišu
moj Bože rekao sam mu govoreći to na ruskom
moj bože rekao sam mu na ukrajinskom
tamo gdje se Kalmius uliva u Neman
jedno dijete plače u crkvi
Ija Kiva je nagrađivana pjesnikinja, prevoditeljica, novinarka. Rođena u Donjetsku 1984, bila je prisiljena napustiti rodni grad i preseliti se u Kijev 2014. zbog rata u Donbasu. Trenutno živi u Lavovu gdje nastavlja pisati i raditi kao aktivistkinja u humanitarnim projektima i u otporu ruskoj agresiji. Autorka je dvije zbirke poezije, Dalje od raja (Podal’she ot raya, 2018) i Prva stranica zime (Persha storinka zimy, 2019). Obje knjige je Pen Centar proglasio vrhunskim stvaralaštvom. Isto vrijedi i za proznu produkciju, uključujući Mi prokinemo sʹ drugim (We Will Wake Up to Others, 2021)
Njene pjesme otkrivaju snažnu privrženost zemlji koja se još bori za sopstveni identitet. Kiva je govorila i pisala o svojim ruskim, ukrajinskim i jevrejskim precima, pisala je na ruskom i na ukrajinskom, prevodila s ruskog, poljskog i bjeloruskog. Sudjeluje na nacionalnim i međunarodnim pjesničkim manifestacijama i festivalima.
Tokom proteklih godina, Ija Kiva je bila jedna od najmladjih pjesnikinja i pjesnika u Ukrajini koji su opisivali očaj i gubitak nade u zemlji koja se našla u vihoru rata. Poezija, kako na ruskom tako i na ukrajinskom, postala je sredstvo davanja smisla prošlosti i sadašnjosti.
“Promjene su brze i neminovne u ratu”, navodi Kiva. “ Književnost nam daje mogućnost da zaustavimo vrijeme kako bismo najbolje iskoristili neke trenutke”
Ovdje je zemlja. Podsjeca na Černobil, Holodomor,
Babyn Yar, disidenti, crvena zvijezda obasjana,
Sjekira koja se ponosno nadvija nad modrim vratovima
I jako dugačak red ispred trajno zatvorenog kioska.
(Pjesma je nastala u avgustu 2014, dan tragicne bitke u Ilovajsku. Tokom bombardovanja ubijeno je 366 ukrajinskih vojnika.)
Njene tekstove karakteriše «hrabra analiza najbolnijih aspekata realnosti i posljedica rata na pojedinca i zajednicu». Obimna antologija Pjesnici Ukrajine (priredili Alesandro Achilli i Yaryna Grusha Possamai) nudi «široki pjesnički opus, od šezdesetih godina do 2022. i omogućava nam uvid u «duboko ljudsku, konkretnu, krvavu stranu poetskog pisanja» .
“Teško je govoriti o književnosti jer, kao što vidimo, rat je superiorniji u umijeću uvjeravanja. Rat zna uvjeravati i bez riječi, gdje riječi tek treba tražiti, a otvoreno je pitanje hoće li se ikada pronaći “, kaže Ija Kiva. “ Prvih mjeseci nakon ruske okupacije, činilo mi se da je pisanje, kao mogućnost komunikacije sa svijetom, za mene okončano. Riječi su se činile kao još jedan nepotreban dodatak stvarnosti kojeg je trebalo odbaciti. Ali nedugo nakon toga, kada sam, kao i mnogi Ukrajinci, počela imati problema s koncentracijom, pamćenjem i sposobnošću razmišljanja, shvatila sam da je vrijeme poeziju doživljavati kao način fiksiranja ne samo stvarnosti, već i sebe u toj stvarnost.”
Potom objašnjava. “ Kao i prije ruske invazije, ne pišem puno. Riječi za mene moraju imati težinu: pogotovo kad im se, zbog rata, značenja prorijede, izmiču iz ruku, kao morski kamenčići. Stoga ta sporost i traganje za jezikom odgovara novom iskustvu rata ili bolje rečeno različitim iskustvima preživljavanja. A, to je težak zadatak. Od 2014. godine riječ rat za nas se više ne koristi u prenosnom značenju. Sa druge strane, čak i ono bojim se koje se danas izgovara u Harkivu, Mariupolju, Kijevu ili Lavovu svaki put prezentira drugaciji strah.”
Razliku između tih strahova nije tako lako shvatiti i artikulisati. “U stvarnosti, pojednostavljivanje riječi, kompleksnosti njihovih značenja ono je o čemu sada razmišljamo kada je riječ o sposobnosti ili nesposobnosti pisanja.”
Poezija Iye Kive dotiče se teme unutrašnjeg izbjeglištva. Prisilni egzil uvijek uključuje trenutak priznanja vlastite nemoći pred okolnostima, pred istorijom, pred odlukama i postupcima. “Ja umjesto toga krećem od zapažanja da je pisanje jedina mogućnost tamo gdje se ništa drugo ne može učiniti. Ako se zbog vojne agresije mora napustiti domovina, mnogo je teže natjerati čovjeka na šutnju. Riječi se mogu oduzeti samo zajedno sa životom.”
Sve do 2022. rat je imao lokalni karakter ističe Kiva: mnogi ljudi to nisu vidjeli, nije im prodiralo u glavu, ni na Zapadu ni u Ukrajini. “Namjeravala sam reći sebi i mnogim drugim ukrajinskim izbjeglicama: Gledajte, dogodila nam se tragedija, više nikada nećemo moći živjeti kao prije, nikada više nećemo imati osjećaj doma. Zar ne vidite?”
Pisala je o bolnom iskustvu prisilnog preseljenja iz Donjecka u Kijev 2014. godine. “ Tu je bolna spoznaja da je na vašem rodnom tlu rat, a da se on uopšte nije osjećao u Kijevu. Tada su mi se često događali napadi panike zbog dezorijentiranosti u prostoru, nemogućnosti razumijevanja ne samo gdje se nalazite, već i zašto i što se sve uopste događa. Raste panika s pojačanim osjećajem otuđenosti. Stoga je predratna karta Kijeva koja se pojavljuje u antologiji pomalo nerealna. Budući da se karta Kijeva nakon 2014. formalno nije mijenjala, promijenila se karta Ukrajine: na njoj su se pojavili aneksirani Krim i privremeno okupirani teritoriji Donjecka i Luganske oblasti; moj rodni grad se promijenio, razoren okupacijom i ratom. Predratna tema je, dakle, ona o jednom drugom Kijevu, koji sam poznavala kao turista, a u ovom sam morala započeti život ispočetka u dobi od trideset godina, bez prijatelja, bez poznanika. “Unutarnja” karta predratnog Kijeva, odjednom je 2014. godine postala stara i neupotrebljiva.
Nakon 24. februara ne piše na ruskom jeziku. “ Moje vlastite misli ne mogu slobodno djelovati na ruskom jeziku, shvaćenom kao jeziku poezije. Sveobuhvatna ruska vojna invazija u meni je iskorijenila sposobnost razmišljanja i pisanja na ruskom – mom maternjem jeziku i jeziku većeg dijela mog života. Možda se čini paradoksalno, ali 24. februara Rusi su ubili moj ruski jezik. Moje spisateljstvo na dva jezika objasnila sam kroz metaforu rada s dvije ruke. Ja pišem i lijevom i desnom. Taj prelaz iz jedne ruke u drugu za mene je sasvim prirodan, kao i dvojezičnost. Nakon 2014. ruski jezik postao je interni problem, ipak ga se nisam mogla odreći, jer bi to značilo amputaciju ruke. No 24. februara 2022. ta je ruka amputirana projektilima – više ne pišem na ruskom.”
Zapaža: “ Rat čini dijapazon stvarnosti mnogo većim nego što smo zamišljali. Dakle, ratni novinari rade prvenstveno kao sakupljači dokaza i arhivari vremena. Poezija pokušava uhvatiti trenutak u njegovoj emotivnoj punoći, znajući da se sjutra može dogoditi ponovo, još jedan genocid koji može oduzeti i samu sposobnost govora.”
Dok ruske trupe napreduju prema Kijevu, ruski mediji invaziju prikazuju kao pokušaj da se Ukrajina oslobodi prijetnji sopstvenog nacizma. Cinizam sile.
“Ponekad ljudi kažu da je poezija terapeutska, ali ja se ne slažem. Naprotiv, to je kao da imate mnogo ožiljaka na tijelu koji se iznova otvaraju svaki put kad ih pogledate” kaže pjesnikinja koja ne odustaje.
Vesna ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
FOKUS
CRNA GORA KORAK BLIŽE KA EU: Možemo li bez trojanaca
Objavljeno prije
4 satana
8 Novembra, 2025
Najnoviji optimizam Brisela kada je u pitanju Crna Gora oivičen je javno iskazanim brigama briselske administracije. Ako Crna Gora ne želi probni rok kad konačno uđe u EU, mora da pokaže kako se reformiše u evropsko društvo
Ohrabrujuće poruke Brisela propratile su najnoviji Izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori, koji se i kod kuće i u EU vidi kao “najpozitivniji izvještaj do sada”. Iako fokusirana na sve ono što Crna Gora još mora da uradi na evropskom putu, a čega je poprilično, naglašeno optimistične i pozitivne tonove briselske administracije konstatovala je i ovdašnja opozicija, primjećujući da je ambijent za proširenje nikad bolji.
„Crna Gora je od svih država-kandidata najspremnija za članstvo u EU“, kazala je nakon predstavljanja Izvještaja u Briselu, u utorak 4. novembra, šefica evropske diplomatije i potpredsednica Evropske komisije Kaja Kalas. Istakla je da je proširenje Unije u narednih nekoliko godina realna opcija, dok je komesarka Marta Kos saopštila da se bliži trenutak kada će Brisel započeti pripreme ugovora o pristupanju sa Crnom Gorom. Ambasador Evropske unije u Crnoj Gori Johan Satler ocijenio je da je ovo do sada najbolji izvještaj, uz napomenu da će naredna godina biti presudna. “Posebno u vladavini prava i jačanju borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala“, saopštio je.
U uvodnom dijelu Izvještaja navodi se da je “ Crna Gora ostvarila značajan napredak na putu ka članstvu ka EU“. Oni koji kontinuirano prate eurointegracijski proces Crne Gore ukazuju da je Izvještaj “gledajući na prvu”, a posebno kada se prevede u brojke – najpozitivniji do sada, iako su istovremeno zahtjevi Brisela kada su u pitanju nedovršeni zadaci Crne Gore ostali – isti.
“Ovaj izvještaj jeste pozitivan budući da je Crna Gora ostvarila prosječnu ocjenu napretka u odnosu na prethodni izvještaj 3.63, dok ocjena 3.45 pokazuje i najveći stepen spremnosti kada je u pitanju sveukupno stanje u pregovorim“, kaže za Monitor Dragana Jaćimović iz Instituta alternativa. Ona , međutim, ukazuje da su ocjene bolje, ali da su zahtjevi Brisela prema Crnoj Gori nepromijenjeni. “Kad pogledamo izvještaj malo detaljnije, iako su ocjene bolje u odnosu na prethodne godine,izvještaj prepoznaje iste probleme u pojedinim oblastima, ponovljene su brojne ocjene i preporuke iz ranijeg perioda. Imajući u vidu rokove koje je zacrtala Crna Gora, za njihovo je ispunjenje sve manje vremena”, ocjenjuje.
Iz Brisela je naglašeno da bi Crna Gora do kraja 2026. godine mogla završiti pregovore ako zadrži sadašnji tempo reformi. Crnogorski zvaničnici tvrde da su odlučni da ispune taj zadatak, kako bi Crna Gora 2028. godine konačno i ušla u EU. Na predstavljanju godišnjeg Paketa o proširenju, Kaja Kalas je ocijenila da “ je ulazak novih članica do 2030. godine realan cilj”, napominjući da Crna Gora, ali i Albanija prednjače u procesu pristupanja.
Vladavina prava i borba protiv organizovanog kriminala i korupcije ostaju najveća boljka Crne Gore na tom putu. Izvještaj opet podsjeća da nedostaju presude za visoku korupciju i kriminal, problematizuje se imenovanje sudija i prazne pozicije u sudstvu, kapaciteti institucija…Tri najgore ocijenjena poglavlja su poglavlje 27 koje se odnosi na zaštitu životne sredine, poglavlje 2 koje se tiče slobode kretanja radnika i poglavlje 33, o finansijskim i budžetskim odredbama. Sagovornici Monitora ukazuju da su u Briselu, iako optimistični kada je u pitanju proširenje, svjesni boljki Crne Gore. O tome svjedoči i to što su preporuke konkretnije nego u prošlogodišnjem izvještaju.
„Tako je na primjer u dijelu unapređenja i efikasnog funkcionisanja pravosuđa, EK ovog puta kao preporuku izdvojila smanjenje zaostalih predmeta u cijelom pravosuđu i sprovođenje ciljnih mjera, ali i posebno smanjenje predmeta u Višem sudu u Podgorici, Upravnom sudu i Specijalnom državnom tužilaštvu, što znači da su to rezultati koje će posebno pratiti do narednog izvještaja. Preporuke su konkretnije i za oblast borbe protiv korupcije, reforme javne uprave“, navodi Dragana Jaćimović.
Da su u Briselu svjesni unutrašnjih boljki Crne Gore, ali i situacije u regionu, govori i izjava Marte Kos za Fanejnšl tajms da bi nove članice EU mogle biti stavljene “na probni rok” kako bi se spriječilo da se po ulasku u EU “ponašaju kao trojanski konj Rusije”.
Ona je kazala da postoji bojazan da bi nove članice mogle da oponašaju Mađarsku. Otkrila je da zbog toga u evropskim krugovima postoje predlozi da one nakon “probnog roka” od nekoliko godina mogu biti isključene iz Unije u slučaju nazadovanja u oblasti demokratije. Kos je saopštila da taj zaštitni mehanizam nije još definisan, ali da EK razrađuje tu ideju.
„Ne želim da ostanem upamćena kao komesarka koja je u Uniju uvela trojanske konje koji će postati aktivni za pet, deset ili petnaest godina”, ocijenila je Kos. Fajnenšel tajms navodi da veliki dio evropskog opreza proističe iz iskustva Unije s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom koji je više puta ublažavao sankcije Rusiji, protivio se bilo kakvoj vojnoj pomoći Ukrajini i postao sve autoritarniji kod kuće, uprkos pokušajima Brisela da izvrši pritisak uskraćivanjem sredstava iz fondova EU.
Čega se Evropa plaši kad je Zapadni Balkan u pitanju? Evropska komisija objavila je izvještaje o proširenju za sve države kandidate. Dok je Crna Gora dobila najpozitivniju ocjenu i očigledan vjetar u leđa,veoma loš izvještaj isporučen je Srbiji. Beogradski mediji koji nijesu pod kontrolom Vučića pišu da se radi o najnepovoljnijem izvještaju od početka pregovora Srbije o članstvu. Najveće zamjerke odnose se na nazadovanje u oblasti demokratije, osnovnih prava i slobode medija. Srbiji se zamjera i narativ protiv EU na najvećem političkom nivou i traži veći angažman u komuniciranju svog strateškog, deklarisanog opredjeljenja za integraciju u EU.
“Izvještaj dolazi u krucijalnom trenutku u kontekstu geopolitičke situacije koja se brzo mijenja i da proširenje zaista jeste geopolitički imperativ i treba da učini Uniju jačom”, saopštio je novi šef delegacije u Srbiji Fon Bekerat.
Njemački Eurointelligens objavio je ove sedmice tekst pod nazivom Vučić, naš omiljeni diktator. U tekstu se navodi da je zajedničko otvaranje željezničke stanice u Novom sadu 2022. od strane Vučića i Orbana, trebao biti simbol napretka i regionalnog povezivanja. “No, na jednogodišnjicu urušavanja stanice, u nesreći u kojoj je poginulo šesnaest ljudi, taj simbol je postao odraz napetosti između strateških interesa Evropske unije i režima obilježenog korupcijom i autoritarizmom”, navodi ovaj medij. I konstatuje: “Vučićevo savezništvo sa Orbánom dodatno izaziva zabrinutost da bi pristupanje Srbije moglo ojačati proruski blok koji predvode Mađarska i Slovačka”.
Da je Crna Gora ranjiva u tom smislu, te da je dio ovdašnjih vlasti ne samo pod direktnim uticajem Vučića, nego i izvođač njegovih radova u naumu da Crnu Goru i dio regiona zaustavi na putu ka EU, vide jasno u Briselu. I pored domaćeg deklarativnog zaklinjanja u Evropu. “ Naš cilj nije samo članstvo u Uniji, već da postanemo država srećnih, slobodnih, uspješnih i ponosnih ljudi koji žive evropske vrijednosti u svakodnevnom životu”, prokomentarisao je predsjednik Skupštine Andrija Mandić najnoviji izvještaj EK, nakon što mu ga je u Skupštini uručio Johan Satler. Jednovremeno, mediji koje kontroliše Mandićeva politička grupacija pojačavaju antievropski narativ, a ideološki bliska partija Gorana Danilovića traži i organizovanje referendum za ulazak u EU. Predsjednik parlamenta već duže prednjači u javnom slavljenju Evrope, i ćutanju kad treba, dok njegov bivši DF ispunjava Vučićeve želje.
Najnovije pozitivne poruke briselske administracije i nikad bolji izvještaj vide se i kao znak namjere Brisela da Crnu Goru istrgne iz Vučićevog zagrljaja. Taj zagrljaj donio je Rezoluciju o Jasenovcu, blokadu Hrvatske kada je u pitanju poglavlje 31 i zategnute odnose Crne Gore sa susjedima, a Vučićev i pečat SPC pronalazi se i u pojačanom istorijskom revizionizmu u Crnoj Gori, slavljenju četničke ideologije i zločinaca, te podizanju posmenika Pavlu Đurišiću u Beranama. Neki analitičari ga pronalaze i u najnovijem talasu ksenofobije, nasilja i mržnje prema turskim državljanima. Često se previđa: potencijal za mržnju i destrukciju je domaći, imamo ga i za izvoz
Dobar dio ovdašnjih analitičara, posebno onih koji gravitiraju bivšem crnogorskom režimu, odbija da primijeti snažnu hemiju između Mila Đukanovića i Vučića. Pravosuđe koje je pod posebnom lupom Brisela, koje ne može da se izbori sa predmetima visoke korupcije i kriminala, ni sa predmetima ratnih zločina, čedo je Đukanovićevog režima. Dobar dio nove vlasti niti želi niti namjerava da ga reformiše, već da ga samo stavi pod svoju kontrolu. Vrhovni državni tužilac Milorad Marković nedavno je saopštio da najsnažniji pokušaji da se državno tužilaštvo drži pod političkom šapom dolaze upravo od opozicione Demokratske partije socijalista i bivšeg Demokratskog fronta.
Poruku Marte Kos o probnom roku novih člasnica i strahu da u Evropu ne pusti trojanskog konja, prokomentarisao je ministar vanjskih poslova Filip Ivanović. On je kazao da je Crna Gora već 13 godina na probnom roku i da je takva ideja „teško prihvatljiva“.
Najnoviji optimizam Brisela kada je u pitanju Crna Gora oivičen je javno iskazanim brigama briselske administracije. Ako Crna Gora ne želi probni rok kad konačno uđe u EU, mora jasno i da pokaže da se reformiše u istinsko evropsko društvo, a ne potencijalnog trojanskog konja Evrope, od kog zebe Brisel. Ideja koncentracione vlade, koja bi okupila sve snage u cilju ostvarivanja tog cilja i dalje se ozbiljno ne razmatra.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Izdvojeno
POSLIJE NASILJA I MRŽNJE NA PODGORIČKIM ULICAMA: Opet niko odgovoran
Objavljeno prije
4 satana
8 Novembra, 2025
Premijer brani vladinu odluku o“privremenom“ uvođenju viza građanima Turske, insistirajući da je „riječ o mjeri zasnovanoj na bezbjednosnoj procjeni, a ne na pojedinačnim incidentima“. Kao da ne primjećuje da su te procjene zasnovane na pogrešno utvrđenim činjenicama. Pošto bi, u tom slučaju, morao postaviti pitanje odgovornosti, svoje ili svojih saradnika
Jedna greška proizvela je drugu, druga treću… Onda je izvršna vlast riješila da se iz problema koji su eskalirali demonstracijom nasilja i mržnje protiv građana Turske koji borave u Crnoj Gori, te odlukom Vlade da im ukine bezvizni režim, izvuče tako što će prevrnuti stranicu. Započeti neku novu priču kao da te prethodne nije ni bilo. Uz nadu da ih preskočena lekcija neće stići u nekom još nezgodnijem trenutku.
Bez objašnjenja, izvinjenja i preuzimanja odgovornosti.
Dvojica državljana Azerbejdžana (33 i 45 godina), osumnjičena da su 27. oktobra na Zabjelu učestvovala u tuči u kojoj je povrijeđen M.J. iz Podgorice, uhapšena su na graničnom prelazu Božaj prilikom pokušaja da napuste Crnu Goru. „Nakon dovođenja lica u službene prostorije Odjeljenja bezbjednosti Podgorica, sprovedene detaljne kriminalističke obrade i pregleda, nedvosmisleno je utvrđeno da su J.M. i E.M. sa još dva lica, čiji je identitet poznat policiji, učestvovali u navedenom događaju“, navedeno je u saopštenju Uprave policije.
Hapšenje je uslijedilo dan nakon što je Viši sud ukinuo pritvor dvojici prethodno privedenih (državljani Turske i Azerbejdžana). Oni su, uz pomoć snimaka nadzornih kamera iz naselja u kome stanuju, dokazali da nijesu bili učesnici poslijeponoćnog sukoba ispred kafane Komanka. Iz policije su saopštenjem objasnili i tu zabunu: „Prilikom sprovođenja radnje prepoznavanja osumnjičenih lica, oštećeni M. J. je direktnim prepoznavanjem, pred državnim tužiocem, nedvosmisleno ukazao i prepoznao dva osumnjičena lica – strane državljane, što je poslužilo kao osnov za preduzimanje daljih mjera i radnji – zadržavanje lica…“.
Time se ne završava niz nedvosmisleno utvrđenih činjenica za koje se, naknadno, pokazalo da su neistinite. Počev od tvrdnji poznatih i nepoznatih autora da više od sto hiljada Turaka u Crnoj Gori pljačka, otima djecu, siluje i ubija. Navodno, prema pripremljenom planu i, uglavnom, nekažnjeno.
Vlast se na jedvite jade nakanila da javnosti predoči zvaničan podatak po kome je državljana Turske koji borave u Crnoj Gori desetostruko manje (oko 13 hiljada). Onda su mediji, a ne Vlada ili resorno ministarstvo, podsjetili na službene evidencije koje pokazuju da su turski državljani, prema broju evidentiranih krivičnih djela koja su počini stranci, tek na šestom mjestu. Iza Srbije, BiH, Albanije, Kosova i Rusije. Dok je Turska zemlja iz koje je tokom ove godine prispio nejveći iznos stranih investicija u Crnu Goru.
Sporno je, duže od deset dana, i mnoštvo detalja sukoba koji je bio neposredan povod za opasna dešavanja na ulici i u državnim institucijama. Da li su stranci, tri državljanina Azerbejdžana i jedan Turske, bili ti koji su „dobacujući nešto na turskom jeziku“ inicirali sukob u kome je povrijeđen M.J? Jesu li oni jedini koji su u taj sukob ušli potpomognuti hladnim oružjem? Zašto su Upravi policije trebala dva dana da demantuje navode o sedam ubodnih rana, i obavijesti da je, prema nalazu ljekara, povrijeđeni u tuči zadobio lakše tjelesne povrede? Da li je policija na vrijeme obaviještena o sukobu u kome ima povrijeđenih i šta je uradila tim povodom prije nego je na podgoričkim ulicama počeo lov na „turke“?
A sjutradan: Ko je organizovao i okupio grupu mladića koja je na Zabjelu, pokušavajući uzeti pravdu u svoje ruke, krenula u potjeru za grupom stranaca koju su, možda, prepoznali kao aktere prethodnog sukoba? Ili im je, možda, bilo dovoljno to što presretnuti liče na (pokazalo se – pogrešno) identifikovane neprijatelje. Da li su pripadnici policije uradili sve kako treba kada su priveli progonjene, a progonitelje ostavili da kliču „ubi Turčina“? U prisustvu ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića koji je ustvrdio „znamo sve šta se desilo“. Da bi se pokazalo kako ne znaju skoro ništa. Ili taje to što znaju. Da li je premijer Milojko Spajić, te večeri, samoinicijativno ili na nečiji podsticaj i prezentovane podatke najavio hitno ukidanje bezviznog režima za građane Turske?
Umjesto makar jednog preciznog odgovora, iz Uprave policije su, „u cilju sprječavanja širenja dezinformacija”, najavili da će „nadležno državno tužilaštvo u daljem toku postupka, vršiti detaljnu analizu i potrebna vještačenja u cilju potpunog razjašnjenja događaja“. Paralelno, iz tužilaštva je stiglo obavještenje da je formiran predmet kako bi se utvrdilo „da li u radnjama bilo kojeg lica ima elemenata krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje”. Naknadno, stigla je i nezvanična informacija o pokretanju postupka protiv ranjenog mladića zbog sumnje da je dao lažan iskaz.
Mnogo najavljenog a premalo urađenog da se adekvatno odgovori na lavinu pogrešnih pretpostavki, brzopletih odluka i zapaljivih reakcija koje su ugrozile građanski mir u zemlji i odnose Crne Gore sa jednim od ključnih ekonomskih partnera i (NATO) saveznika na Balkanu.
Vlada je odluku o „privremenoj suspenziji“ bezviznog režima za građane Turske donijela dan po Spajićevoj najavi. Bez održavanja sjednice. „Prilikom donošenja ove odluke Vlada Crne Gore polazi prevashodno od potrebe da očuva javni red i bezbjednost svih građana“, saopšteno je u obrazloženju. Odluka je ostala na snazi i nakon što se pokazalo da su učesnici tuče bili, u velikoj većini, državljani Crne Gore i Azerbejdžana. Usput, Azerbejdžan je, za razliku od Turske, ostao na listi zemalja za čije građane EU traži ukidanje bezviznog režima prilikom dolaska u Crnu Goru. A mi ih ne damo.
Potom je potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović izjavio da nije glasao za odluku koja se, prvenstveno, tiče resora u njegovoj nadležnosti. Uz poruku kako odnosi Crne Gore i Turske ne mogu biti ugroženi bilo kojom odlukom. „Ovi nesretni događaji moraju nas naučiti da čuvamo prijateljstvo, ali i da svi koji šire sjeme islamofobije i ksenofobije moraju odgovarati“, kazao je Ibrahimović. Lijepo zvuči, ali ne izgleda baš realno.
Ambasador Turske u Crnoj Gori Bariš Kalkavan poručio je iz Bara, gdje je obišao radnje turskih državljana koje su zapaljene, pa obnovljene uz pomoć komšija i privrednika iz Bara, da će Turska odgovoriti recipročnim mjerama ukoliko odluka o uvođenju viza njenim državljanima ne bude povučena. “Crnu Goru svake godine posjeti skoro 200.000 turskih turista, očekujemo da će se vizni režim uskoro ukinuti i da će turski turisti moći doći u ovu prelijepu zemlju sa mirom uma. Suočeni s nedavnim dezinformacijama, ksenofobijom, strahom i mržnjom, povjerenje u institucije i vladavinu prava bio bi najprikladniji odgovor“, saopšteno je iz Ambasade Turske, „veza između naših naroda je dovoljno jaka da prevaziđe sve teškoće i osujeti igre određenih krugova“.
Premijer Spajić brani vladinu odluku insistirajući da je „riječ o privremenoj mjeri zasnovanoj na bezbjednosnoj procjeni, a ne na pojedinačnim incidentima“. To što su bezbjednosne procjene, ukoliko stvarno postoje, zasnovane na pogrešno utvrđenim „nespornim“ činjenicama – ne primjećuje. Pošto bi, u tom slučaju, morao postaviti pitanje odgovornosti, svoje ili svojih saradnika. To mu ne pada na pamet. A da zbog osjećaja odgovornosti za propuste tokom ovih događaja, podnese ostavku niko se ni iz Vlade ni iz vrha policije nije javio. Pritiska javnosti ionako nije bilo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
SIJAČI MRŽNJE BEZ KAZNE: Politika kao najbolja zaštita
Objavljeno prije
4 satana
8 Novembra, 2025
Nadležni i dalje sporo i nemušto reaguju na govor mržnje i nasilje koje se mjesecima pripremalo preko društvenih mreža i u finalu izjavama političara. Uz institucije koje ne procesuiraju govor mržnje i dopuštaju divljanje,,narodnih patrola’, proba za utjerivanje straha je – uspjela
Nakon haosa mržnje i ,,istrage Turaka”od narodnih patrola po ulicama Podgorice stvari su se vratile u raniji period potmule mržnje. Kao i prije incidenta na Zabjelu, predvodnici su političari koji i dalje pokazuju da imaju veliku negativnu moć.
Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene koji je ranije ustvrdio da preko 100.000 državljana Turske, Azarbejdžana i drugih islamskih država živi i radi u Crnoj Gori, te da su turski državljani otvorili preko 5.000 firmi i dalje se bavi statistikom. ,,Ministre policije, nešto nije u redu sa vašom računicom. Kažete da u Crnoj Gori posluje 12.500 firmi koje su osnovali državljani Turske, a da ih u našoj zemlji ukupno ima 14.000. Dakle, ispada da su ovdje došli samo direktori! Ako je svaka firma osnovana makar sa četiri člana porodice, dolazimo do brojke od 50.000 turskih državljana”, poručio je Medojević.
Ako je u Crnu Goru došlo 13.000 Turaka zvanično, koliko ih je onda nezvanično – bez boravišnih i radnih dozvola, pita se Vladislav Dajković, predsjednik Slobodne Crne Gore. Dajković koji je javnost uzbunjivao da ,,projekat neoosmanizma uzima maha”, sada izjavljuje: ,,Nisu krivi građani koji brane svoj identitet i bezbjednost, već oni koji su dozvolili da ljudi s lovačkim noževima šetaju ulicama Podgorice. Isto tako, krajnje su nekorektni oni koji godinama ćute na progon ruskog i srpskog naroda u Crnoj Gori, dok se istovremeno zalažu za prava turskih državljana, a ignorišu činjenicu da našim sunarodnicima i dalje nije omogućeno osnovno pravo – pravo na državljanstvo”.
Milan Knežević koji je licitirao sa brojkom od 110.000 turskih državljana, nakon haosa u Podgorici izjavio je da želi da doprinese smirivanju tenzija. „I da osudim sve ono što je išlo u pravcu napada i prozivanja turskih državljana. Ne možemo generalizovati sve ljude. Nisu svi ljudi u Turskoj kriminalci i potencijalne ubice. Crnoj Gori je potrebna nova imigraciona politika. Ako se ovako nastavi, imaćemo još više incidenata i teško ćemo moći da se borimo sa njima“. Knežević je uspio da ode i na Sajam knjiga u Beogradu, sa kojeg je objavljena znakovita slika kako se rukuje i klanja ratnom zločincu Vojislavu Šešelju. Šampion govora mržnje Šešelj je tokom ’90-ih svojim izjavama huškao srpske mladiće da idu u rat, a sada poziva na linč studenata koji protestuju.
Poslanik Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin je nastavio sa svojim narativom i nakon protesta koji su uznemirili javnost, pa je na TV Vijestima govorio o tome kako su Turci drugačije kulture i da ,,dobacuju našim djevojakama”. Produžio je i nakon gostovanja sa stavovima kontra Turaka. Regionalni sajt safejournalist, na kome se registruju napadi na medijske radnike, objavio je da je ,,reditelj u televiziji Vijesti Srđan Stanojević objavio na svom Fejsbuk profilu da je 2. novembra, oko deset sati, nakon realizacije emisije Nedjelja u retrovizoru, došlo do incidenta sa jednim od gostiju emisije – poslanikom Ujedinjene Crne Gore Vladimirom Dobričaninom.
Navodi se da je po izlasku iz studija, razgovor o snimku koji je bio tema emisije (napad na građanina Podgorice od strane državljana Azerbejdžana) prerastao je u ozbiljan verbalni sukob. Stanojević tvrdi da mu je Dobričanin u kontinuitetu upućivao uvrede i psovke, te da je u jednom trenutku izvukao biber-sprej i prijetio da će ga poprskati. Prema njegovim riječima, iako je pokušao da ostane pribran, nakon što je Dobričanin izrekao tešku psovku na račun njegove majke, Stanojević je krenuo prema njemu s namjerom da ga udari, ali je odustao kada mu se poslanik odmah izvinio. Nakon toga, Dobričanin se, navodno, više puta izvinio i udaljio vozilom. Stanojević ovaj incident nije prijavio policiji.
Medijski je ugošćen advokat Miomir Joksimovićkoji je nakon prvih nenajavljenih protesta 26. oktobra u Podgorici, na kojima su se čula skandiranja ,,Ubij Turčina”, nudio besplatnu pravnu pomoć onima koji budu uhapšeni. Pozivao je građane da budu ,,spremni za samoodbranu”. U nedavnom televizijskom gostovanju Joksimović je izjavio da je priveden u policiju na informativni razgovor i da ima informaciju da su određene grupe turskih državljana podnijele krivičnu prijavu protiv njega zbog govara mržnje. Dodao je ,,da je na Zabjelu vidio vapaj i vrisak naroda koji trpi jako dugo”.
Sinhronizovani govor mržnje urodio je plodom, pa je u centru Podgorice zapaljen turski lokal, a u par incidenata napadnuti su turski državljani. Paljenje imovine i incidenti desilu se i u Baru, Herceg Novom, Kotoru. U Zeti je uhapšen 19-godišnji mladić koji je komšiji Turčinu zapalio tri vozila. Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odredilo je zadržavanje mladića koji se sumnjiči da je izvršio krivično djelo izazivanje opšte opasnosti.
Više državno tužilaštvo (VDT) u Podgorici samoinicijativno je formiralo predmet povodom događaja od 26. oktobra, kada je grupa građana u naselju Zabjelo u Podgorici skandirala ,,Ubij, ubij, ubij Turčina”. U saopštenju VDT-a piše i da su formirani predmeti povodom događaja u kojem su oštećena dva vozila, kao i objekat u vlasništvu turskih državljana: ,,A sve u cilju ocjene da li u radnjama bilo kojeg lica ima elemenata krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje”, saopšteno je iz VDT-a.
Govoreći o nizu incidenata širom Crne Gore do kojih je došlo nakon navodnog napada stranih državljana na mladića u Podgorici, vrhovni državni tužilac Milorad Markovićje kazao da je tužilaštvo već formiralo više predmeta zbog izazivanja opšte opasnosti, nasilničkog ponašanja, ali i izazivanja nacionalne, vjerske i rasne mržnje.,,Tužilaštvo je dalo obavezujuće uputstvo policiji da prikuplja dokaze, kako u predmetu napada na mladića u Podgorici, tako i u svim drugim događajima koji su se desili u vezi sa tim. U većini predmeta imamo osumnjičene, imamo prvi optužni predlog koji se odnosi na izazivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje”, dodao je.VDT je kazao da stvaranje atmosfere koje pogoduje govoru mržnje ne može biti isključivi teret tužilaštva.
,,Apelujemo da se javnost hitno informiše o mjerama koje se preduzimaju protiv svih koji su širili govor mržnje na protestu u Podgorici, na društvenim mrežama i drugim javnim prostorima, kako bi se i preventivno djelovalo i sprječavale teže posljedice. “Turci napolje”, “Selite se”, “Ubi Turčina” je govor mržnje već kvalifikovan kao krivično djelo u Crnoj Gori i očekujemo dosljedan pristup državnog tužilaštva”, naveli su izAkcija za ljudska prava (HRA).
Informacija još uvijek nema. Ne zna se ni dokle se odmaklo sa istragom
Višeg državnog tužilaštvo u Podgorici koje je formiralo predmet nakon što je Islamska zajednica u Crnoj Gori policiji prijavila da su reisu Rifatu Fejziću preko društvenih mreža upućene ,,brojne prijetnje po život, uvrede i poruke mržnje”.
Iz HRA su saopštili da očekuju da državno tužilaštvo objavljivanjem preciznih informacija djeluje preventivno i utiče na smirivanje tenzija u društvu.
Početkom ove sedmice iz VDT-a smo saznali da je nakon preduzimanja neophodnih mjera i radnji, s ciljem utvrđivanja svih okolnosti događaja na Zabjelu od 26. oktobra 2025. godine, kojom prilikom je povrede zadobio M.J., ocijenilo da u konkretnom slučaju nema osnovane sumnje da je izvršeno krivično djelo iz nadležnosti ovog tužilaštva.To tužilaštvo je u saopštenju navelo da je za povređivanje M.J. na Zabjelu, od strane stranih državljana, nadležno Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici.
Svako radi svoj posao. Nadležni i dalje sporo i nemušto reaguju na nasilje i govor mržnje koje se mjesecima pripremalo preko društvenih mreža i u finalu izjavama političara. Uz institucije koje ne procesuiraju govor mržnje i dopuštaju divljanje,,narodnih patrola” po ulicama proba za utjerivanje straha ne samo stranim državljanima nego i većini domaćeg stanovništva je – uspjela.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
-

DANAS, SJUTRA / prije 5 sati
Nedovršeno
Zoran Radulović
-

ALTERVIZIJA / prije 5 sati
Koncentraciona vlada ili vlada političkog centra?
Milan Popović
-

DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Samo da ih mrzimo
Milena Perović
-

DUHANKESA / prije 1 sedmica
Monegašani u Palestini
Ferid Muhić
-

DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Poruka
Milena Perović
Novi broj

Dalekovito
CRNA GORA KORAK BLIŽE KA EU: Možemo li bez trojanaca
POSLIJE NASILJA I MRŽNJE NA PODGORIČKIM ULICAMA: Opet niko odgovoran
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceMK GRUPA ŽELI DA GRADI STANOVE NA SLOVENSKOJ PLAŽI: Oko 300 hiljada novih komercijalnih kvadrata umjesto hotela
-
DRUŠTVO4 sedmiceVRŠNJAČKO NASILJE U ZEMLJI GOVORA MRŽNJE: Uče od starijih
-
Izdvojeno4 sedmiceDVIJE GODINE STRADANJA GAZE: Ima li svijetla na kraju pakla
-
INTERVJU4 sedmiceMIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Vladavina diletanata
-
FOKUS4 sedmiceALEKSANDAR MIJAJLOVIĆ I DRUŠTVO: Ogledalo
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE VLADANA IVANOVIĆA: Ničija kuća i Zvicerovi stanovi
-
INTERVJU3 sedmiceZARIJA PAVIĆEVIĆ, ALTERNATIVA CRNE GORE: Preko 25000 sumnjivih diploma
-
DRUŠTVO3 sedmiceVIŠI SUD U BEOGRADU DONIO PRESUDU ZA OTMICU U ŠTRPICMA: I dalje bez pravde
