Povežite se sa nama

Izdvojeno

DVIJE GODINE STRADANJA GAZE: Ima li svijetla na kraju pakla

Objavljeno prije

na

Dok su izraelski tenkovi i trupe napredovali ka samom srcu Gaza sitija i povećavali turobne cifre uništenja, zaključen je dogovor o prvoj fazi mira između Izraela i uprave u Gazi predvođene Hamasom. Naravno, vijest je slavodobitno objavio Donald Tramp na svojoj mreži Truth Social. Lideri arapskih zemalja, Turske, i EU, podržali su postizanje sporazuma. Nakon parafiranja prve faze mirovnog plana, veliki je izazov održati ga u životu

 

Dvije mučne godine su za nama. Protekli utorak donio je drugu godišnjicu napada Hamasa na Izrael koji je iskorišćen kao povod za izraelsko uništavanje Gaze koje će najveći dio svijeta, sa zakašnjenjem,  obilježiti pečatom genocida.

Rat je počeo kada su borci iz Gaze izveli iznenadni napad na Izrael 7. oktobra 2023. godine, ubijajući, prema procjenama,  oko 1.200 ljudi, civila i vojnika. Sa sobom su odveli 251 taoca u Gazu. Izraelski lideri obećali su razornu ofanzivu kako bi uništili Hamas i oslobodili taoce.

U četvrtak ujutro, dok su izraelski tenkovi i trupe napredovali ka samom srcu Gaza sitija i povećavali turobne cifre uništenja, zaključen je dogovor o prvoj fazi mira između Izraela i uprave u Gazi predvođene Hamasom.

Suve brojke ne mogu obuhvatiti razmjere užasa kroz koji do današnjeg dana prolazi Gaza. U izrelskim napadima ugašeno je više od 67000 života, 170.000 je ranjenih, a njih više od 40.000 ima trajne tjelesne posljedice, navodi Svjetska zdravstvena organizacija. Život 2,1 miliona Palestinaca koji žive na toj teritoriji je potpuno promijenjen. Prema podacima UN-ovog Satelitskog centra, najmanje 102.067 zgrada je uništeno. Ne samo javne, obrazovne, zdravstvene institucije već i građevine kolektivnog stanovanja – nečiji domovi.

Usred neprekidnog nasilja i bombardovanja, humanitarni i zdravstveni zvaničnici UN-a upozoravaju da djeca plaćaju najtežu cijenu — desetine hiljada je ubijeno, osakaćeno ili teško pothranjeno. Predstavnik UNICEF-a Rikardo Pires izjavio je da je neproporcionalni odgovor Izraela ostavio djecu da predugo pate u tijelu i duhu. Prema podacima ove organizacije 64.000 djece je ubijeno ili ranjeno od oktobra 2023. — jedno dijete svakih 17 minuta. Među njima više od hiljadu beba. Mnoga djeca su traumatizovana, siročad i više puta raseljavana.

„Potreba za prekidom vatre nikada nije bila hitnija. Od subote ujutro, najmanje 14 djece je, prema izvještajima, ubijeno dok se snažno bombardovanje i granatiranje Gaze od strane Izraela nastavlja, javili su iz UNICEF-a.

Od svakih deset ljudi, jedan je ubijen ili ranjen u izraelskom napadu. Ostalih devet je raseljeno. Najmanje troje nije jelo danima. Od deset zgrada koje su stajale u Gazi prije rata, osam je oštećeno ili sravnjeno sa zemljom. Od deset domova, devet je uništeno. Od deset hektara obradive zemlje, osam je razoreno. Više od 2.000 ljudi koji su pokušavali doći do hrane ubijeno je, kazuju podaci Ministarstva zdravlja Gaze.

Koliko su napadi na zdravstvene ustanove, ograničavanje uvoza medicinskih zaliha i komplikovani proces podjele ono malo humanitarne pomoći koja stigne do Gaze oštetili preopterećene ostatke bolnica ne može se sa sigurnošću tvrditi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, od 36 bolnica u Gazi, samo 14 djelimično funkcioniše,  od čega nijedna na sjeveru. Od 176 primarnih zdravstvenih centara, aktivno je samo 62.

Mediji prenose da je ovaj rat najsmrtonosniji sukob za novinare, zdravstvene radnike i osoblje UN-a u istoriji. To su tvrdnje Komiteta za zaštitu novinara i Ujedinjenih nacija.

Porodice su  primorane da se sele svakih nekoliko mjeseci kako bi izbjegle nove izraelske ofanzive. Mnogi su raseljeni više puta. Prenatrpana i neuslovna šatorska naselja prekrivaju veliki dio juga Gaze.

Izraelska vojska sada drži pod kontrolom gotovo cijelu teritoriju Gaze, potiskujući većinu palestinskog stanovništva u mali pojas duž južne obale. Pod izraelskom kontrolom, teren je preobražen,  cijele četvrti Gaza sitija i sela uz granicu sravnjeni su, izgrađeni su novi putevi i vojni punktovi.

Izrael je, prema riječima stručnjaka i organizacija za ljudska prava, namjerno u Gazi koristio politiku izgladnjivanja. Svaka odluka vlasti dodatno je stezala obruč dok glad nije postala neizbježna. Nakon mjeseci upozorenja humanitarnih organizacija, svjetska institucija za praćenje kriza sa hranom objavila je u avgustu da je Gaza siti zvanično ušao u stanje gladi.

Prema nalazima švajcarske organizacije Euro-Med Human Rights Monitor, izraelska politika blokiranja svega što je potrebno za preživljavanje dokazuje da je namjera Izraela da izgladni Gazu i ubije još više Palestinaca. „Glad u Gazi se razlikuje od drugih po tome što nije posljedica prirodnih katastrofa ili ekonomskog kolapsa“ rekao je predsjednik ove organizacije Remi Abdu i dodao da je ona rezultat politike koja koristi hranu i vodu kao oružje rata i alat genocida.

Portparol Kancelarije UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), Jens Laerke, rekao je da je od oktobra 2023. za ulazak u Gazu više od 8.000 humanitarnih misija zahtijevalo odobrenje Izraela, a skoro polovina je bila odbijena, odložena ili ometana. Koliko je humanitarna pomoć ključna za Gazu u jesan 2025. godine može nam otkriti i jedan stariji podatak. Do 2023. godine, četiri od pet Palestinaca u Gazi zavisilo je od humanitarne pomoći, nezaposlenost mladih iznosila je 67 odsto, a bolesti povezane s neuhranjenošću bile su široko rasprostranjene. A onda su uslijedile godine razaranja.

U septembru je nezavisna međunarodna komisija UN-a zaključila da je Izrael počinio četiri od pet genocidnih djela definisanih Konvencijom o genocidu iz 1948. godine: masovna ubistva, nanošenje teških tjelesnih i mentalnih povreda, namjerno stvaranje uslova za uništenje naroda i sprječavanje rađanja. Komisija je zaključila da: „Država Izrael snosi odgovornost za neuspjeh da spriječi genocid, za njegovo sprovođenje i za nekažnjavanje počinilaca“. U saopštenju od 16. septembra, UN je zatražio da Izrael prekine politiku izgladnjivanja, ukine opsadu i omogući neometan pristup humanitarnoj pomoći i osoblju UN-a.

Dvije godine od napada na Izrael i užasnog stradanja Gaze svijet obilježava humanitarnim akcijama, koncertima, skupovima, panel diskusijama… I protestima.  Protesta je bilo i u srcu Izraela. Hiljade ljudi okupile su se u južnom Izraelu u utorak kako bi oplakale svoje poginule, u sedmici obilježavanja dvije godine od napada Hamasa. Da je ova zemlja podijeljena po ovom pitanju govori i činjenica da je glavni komemorativni događaj u Tel Avivu, koji su organizovale porodice žrtava, bio odvojen od ceremonije koju će vlada održati naredne sedmice. Ova podjela odražava duboko neslaganje u vezi s vođstvom premijera Benjamina Netanjahua, kojeg mnogi krive za neuspjeh da obezbijedi prekid vatre koji bi omogućio oslobađanje preostalih talaca. Naravno tu je i krajnja desnica koja traži dalje satiranje Palestine.

Masovni građanski protesti su naveli neke vlade zapadnoevropskih država da počnu odustajati od bezrezervne podrške zvaničnom Izraelu, uprkos očiglednosti masovnih zločina.

Pravičan mir još je daleko. Svejedno, svijet je odahnuo zbog vijesti da su se Izrael i Hamas  u Egiptu složili oko početne faze mirovnog plana. To bi trebalo da donese obustavu neprijateljstva u razorenoj enklavi. Naravno, vijest je slavodobitno objavio Donald Tramp na svojoj mreži Truth Social. „ Svi taoci koji se drže u Gazi uskoro će biti oslobođeni. Izrael će povući trupe do dogovorene linije kao prvi korak ka snažnom, trajnom i vječnom miru“ , napisao je američki predsjednik.

Hamas je u četvrtak saopštio da je prihvatio prijedlog američkog predsjednika i potvrdio da sporazum uključuje izraelsko povlačenje iz enklave i razmjenu talaca za zatvorenike. Dvadeset talaca za koje se vjeruje da su još živi mogli bi biti oslobođeni već ovog vikenda, dok izvori navode da bi 1.700 palestinskih zatvorenika trebalo da bude pušteno iz izraelskih zatvora u roku od 72 sata od potpisivanja sporazuma, koje se očekuje u četvrtak dok ovaj broj Monitora ide   u štampu.

I Hamas se obratio posrednicima i američkom predsjedniku, s pozivom da  Tramp i države garanti  sporazuma, kao i sve arapske, islamske i međunarodne strane  prinude okupacionu vladu da u potpunosti sprovede  obaveze iz sporazuma i spriječe je da izbjegne ili odloži sprovođenje dogovorenog. Druga po veličini oružana grupa u Gazi Palestinski Islamski Džihad saopštila je da je dogovor o prekidu vatre rezultat ogromnih žrtava u Gazi, a ne poklon od bilo koga. Istovremeno priznaju međunarodne napore koji su omogućili dogovor, prenosi Al Džazira.

„Ovo je diplomatski uspjeh i nacionalna i moralna pobjeda za Državu Izrael… Od početka sam jasno rekao: nećemo se odmarati dok se svi naši taoci ne vrate i dok svi naši ciljevi ne budu postignuti“, rekao je izraelski premijer. Izraelski bezbjednosni kabinet  se u četvrtak sastaje da odobri oslobađanje palestinskih zatvorenika i, uprkos protivljenju krajnje desnih članova vladajuće koalicije, malo je vjerovatno da će odbiti ovaj sporazum. Netanjahu je ovo ocijenio kao veliki dan za Izrael. Objavio je i da će Izrael uz Božju pomoć, nastaviti da ostvaruje sve svoje  ciljeve i širi mir sa susjedima.

Jedan od posrednika, premijer Katara potvrdio je da je postignut dogovor, dok je portparol katarskog ministarstva Majed al-Ansari napisao na X-u da će detalji biti objavljeni kasnije.

I predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan je izrazio veliko zadovoljstvo. „Izražavam iskrenu zahvalnost predsjedniku SAD-a, koji je pokazao potrebnu političku volju da ohrabri izraelsku vladu da pristane na prekid vatre, kao i našim bratskim državama Kataru i Egiptu na njihovoj značajnoj podršci u postizanju sporazuma“. Dodao je da će Turska pažljivo pratiti strogo sprovođenje sporazuma. „Isto tako, nastavićemo našu borbu sve dok u Palestini ne bude uspostavljena nezavisna, suverena i teritorijalno jedinstvena država Palestina, zasnovana na granicama iz 1967. godine, sa Istočnim Jerusalimom kao glavnim gradom“, napomenuo  je predsjednik Turske.

Šefica diplomatije EU Kaja Kallas kazala je da će EU učiniti sve da podrži sprovođenje plana te da je ovo značajan proboj i stvarna šansa za okončanje rata i oslobađanje svih zarobljenika. Situaciju je okarakterisala velikim diplomatskim uspjehom. Britanski premijer Keir Starmer je naglasio da dogovor o prvoj fazi plana za Gazu mora biti sproveden u potpunosti, bez odlaganja i uz trenutno ukidanje svih ograničenja za isporuku humanitarne pomoći Gazi.

Generalni sekretar UN-a António Guterres napisao je u saopštenju: „Cijenim diplomatske napore SAD, Katara, Egipta i Turske u postizanju ovog prijeko potrebnog proboja“, usput je upozorio da mir mora biti osiguran, a borbe zaustaviti jednom zauvijek. On će podržati punu implementaciju sporazuma, pojačati isporuku kontinuirane i principijelne humanitarne pomoći te unaprijediti napore na obnovi Gaze“. Zaključio je  da ulog nikad nije bio veći.

Mnogi detalji dogovora postignutog nakon trodnevnih indirektnih pregovora u Šarm el Šeiku ostaju nejasni, a izazovi u sprovođenju su ogromni. Ako su pregovarači uspjeli da premoste razlike između Hamasa i Izraela oko prve faze Trampovog plana, ostaje neizvjesno da li je postignut napredak po zahtjevnijim pitanjima.

Rat u Gazi proširio se regionom, izazvavši sukobe u Libanu, Jemenu i Iranu. Regionalni lideri sada se suočavaju sa pitanjem ko će obezbijediti trupe za mirovnu misiju i ko će platiti obnovu Gaze, koja će trajati decenijama.

Prije postizanja dogovora, londonski Gardijan podsjetio je da je od 2024. godine kružilo više verzija mirovnih planova: američko-izraelska iz Vilson Centra, prijedlog Rand korporacije, principi Ujedinjenih Arapskih Emirata i plan Egipta. Saudijsko-francuska verzija ih je objedinjavala u tzv. Njujoršku deklaraciju, koju je usvojila konferencija UN-a u julu, a potvrdila Generalna skupština u septembru, uz glasove protiv Izraela i SAD.

Američki pregovarači Stiv Vitkof i Džered Kušner su bili u Šarm el-Šeiku. Plan je bio da ostanu tamo dok se dogovor ne postigne. Najviši Netanjahuov savjetnik Ron Dermer takođe je učestvovao u razgovorima. U Egipat je u srijedu stigao i katarski premijer i ministar vanjskih poslova šeik Mohamed bin Abdulrahman bin Jasim Al Thani.

Da se nešto značajno sprema potvrdio je  egipatski predsednik Abdel-Fatah el-Sisi kada je u srijedu izjavio da je dobio veoma ohrabrujuće poruke od posrednika u pregovorima.

Nakon parafiranja prve faze mirovnog plana, veliki je izazov održati ga u životu.

Dragan LUČIĆ

Komentari

FOKUS

PREDSTAVLJEN IZVJEŠTAJ EK O NAPRETKU CRNE GORE ZA 2026.: Optimizam raste, upozorenja ostaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uz ocjenu da su završna mjerila ispunjena, EK je ponudila i raspored za zatvaranje preostalih pregovaračkih poglavlja do decembra. Da posao, ipak, nije do kraja završen ukazuje i mogućnost da Ugovor o pristupanju sadrži odredbu kojom se članstvo Crne Gore u EU može odložiti i nakon ratifikacije država članica

 

Evropska komisija predstavila je u srijedu, 4. novembra, godišnji izvještaj o Crnoj Gori i mapu puta njenog pristupanja EU. Komisija ocjenjuje da je Crna Gora ispunila završna mjerila za zatvaranje pregovaračkih poglavlja. Prema mapi puta, pregovori bi, uz saglasnost država članica, mogli biti okončani do kraja ove godine, a pristupni ugovor potpisan u junu naredne. Istovremeno, izvještaj upozorava na moguće neželjene posljedice primjene Euro modela po javne finansije i spoljnu ravnotežu, na mali broj pravosnažnih presuda za visoku korupciju i na nezavršen posao oko usvajanja ustavnih amandmana.

Počnimo od novca.

„Svjesni smo rizika i mislim da ih mjerama koje smo predstavili uspješno saniramo“, rekao je premijer Milojko Spajić nakon predstavljanja Izvještaja, govoreći o svom Euro modelu. Na istoj konferenciji, u Evropskoj kući u Podgorici, ambasador EU Johan Satler rekao je da u Delegaciji još nijesu vidjeli konačne brojke o uticaju predloženih mjera na javne finansije.

Ta dva odgovora vrijedi čitati zajedno. Posebno sada kada nam predstoji rasprava o budžetu za 2027, odnosno o tome koliko će država sljedeće godine prikupiti novca, a koliko namjerava da potroši.

Evropska komisija je u godišnjem Izvještaju ocijenila da najavljene reforme u okviru Euro modela „mogu predstavljati značajne rizike za održivost javnih finansija i spoljnu ravnotežu“. Procjenu, kažu u Briselu, treba produbiti nakon konsultacija. Spajić je podsjetio da su i prethodne programe Evropa sad I i Evropa sad II pratile rezerve Međunarodnog monetarnog fonda. O učinku novog programa, međutim, više treba da kaže računica koja pokazuje koliko košta svaka od najavljenih mjera, koji prihodi treba da je pokriju i šta se dešava ako se ti prihodi ostvare samo djelimično ili se pokaže da su rashodi podcijenjeni.

Prilika da se ta računica predstavi i provjeri stiže sa budžetom za 2027. EK preporučuje da Vladin prijedlog ocijeni Fiskalni savjet, čije je uspostavljanje izdvojila kao napredak. Vladi se (i dalje) preporučuje da ograniči rast javne potrošnje, uredi planiranje ukupne mase zarada u javnom sektoru na srednji rok i obezbijedi dodatne budžetske prihode.

Izvještaj i prve reakcije na njega vraćaju u raspravu pitanja koja su Vladi već postavljena sa drugih adresa. Kako će se veće zarade i predloženo ukidanje doprinosa za penzijsko osiguranje uklopiti u budžetski okvir? Kako će Vlada nadomjestiti prihod od doprinosa za PIO ako ih ukine, koliko očekuje od novih poreskih mjera i na čemu počiva procjena njihove naplate? Odgovora nema.

Ima razloga da se svaka od pomenutih stavki sagleda zasebno.

Deficit države u 2025., prema EK, iznosio je 4,3 odsto BDP-a, što je oko 356 miliona eura kada se taj udio preračuna prema nominalnom BDP-u koji je objavio Monstat. Cilj postavljen rebalansom budžeta bio je 3,5 odsto BDP-a. I nije ostvaren, iako su prihodi bili veći od plana. Rashodi su ga premašili još više, uz rast socijalnih transfera, izdataka za zdravstvo i subvencija.

Plate u javnom sektoru, socijalna davanja i transferi za zdravstvo činili su zajedno više od dvije trećine ukupne prošlogodišnje potrošnje opšte države. Tu se vidi koliko je budžet teško prilagoditi kada troškovi jednom postanu trajni, a prihod kojim se finansiraju zavisi od potrošnje i privrednog ciklusa.

Uz to, EK računa da će potrebe za refinansiranjem duga 2027. dostići 750 miliona eura. Očekivani prijedlog budžeta za 2027. pokazaće koliko prostora za nove obaveze ostaje nakon što se uračunaju otplata duga, kamate i postojeći stalni rashodi. Ako se u budžetsku računicu unaprijed upiše prihod koji tek treba da donesu veća potrošnja i bolja naplata poreza, Skupština bi uz osnovni scenario trebalo da dobije i projekcije za slučaj da privreda i potrošnja rastu sporije od Vladinih očekivanja.

Drugi dio istog upozorenja iz Brisela, onaj o spoljnoj ravnoteži, prošao je sa manje pažnje. Nezasluženo.

Crnogorski deficit tekućeg računa porastao je sa 17,1 odsto BDP-a u 2024. na 20,5 odsto u 2025, što je oko 1,7 milijardi eura. Komisija to povezuje sa pogoršanjem robne razmjene i slabijim učinkom turizma u 2025. Uvoz robe porastao je 9,4 odsto, a neto priliv stranih direktnih investicija pokrio je manje od trećine manjka. Za procjenu Euro modela zato je važno i đe će završiti dodatni novac od većih plata.

Ako dobar dio nove tražnje ode na uvoz, korist za domaću proizvodnju i zaposlenost biće manja. Koliko će od povećanja plate ostati u kućnom budžetu ili završiti u štednji zavisi i od cijena. EK među domaćim izvorima inflacije u 2025. izdvaja snažan rast zarada i ekspanzivnu fiskalnu politiku, uz uticaj uvoznih cijena, naročito hrane.

Drugi paket primjedbi EK pred kojim će ovdašnja vlast morati da zastane i razmisli tiče se rezultata borbe protiv organizovanog kriminala i visoke korupcije. „Izvještaj EK je pozitivan, dobar“, rekao je predsjednik Jakov Milatović agenciji MINA,ističući   da Crna Gora može zatvoriti sva poglavlja do kraja godine ako ubrza reforme. Izdvojio je, međutim, premalo pravosnažnih presuda za visoku korupciju, šest godina nakon promjene vlasti.

Komisija bilježi bolji bilans pravosnažnih odluka i osuđujućih presuda u predmetima visoke korupcije i priznaje crnogorskom tužilaštvu rad na sve složenijim istragama. Ipak, njena je ocjena da „broj pravosnažnih osuđujućih presuda ostaje nizak i mora se povećati“. U predmetima organizovanog kriminala EK izdvaja duga suđenja i česta odlaganja, a kod pranja novca traži da se tokovi novca sistematski prate i da se kriminalna imovina djelotvornije oduzima.

U izvještaju se pominje i predmet Koverta. Apelacioni sud je u martu 2026, uvažavajući žalbu Specijalnog državnog tužilaštva, ukinuo oslobađajuću presudu iz aprila 2025. i vratio predmet Višem sudu u Podgorici na ponovno suđenje.

Izazov je  sasvim konkretan. Koliko suđenja specijalno odjeljenje Višeg suda može voditi sa ljudima i prostorom koje ima, koliko se ročišta odlaže i zbog čega, koliko se postupaka završava i koliko imovine država na kraju trajno oduzme? Izvještaj EK traži da se hitno poprave kadrovski kapaciteti i uslovi rada tog odjeljenja, Specijalnog državnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja. Dio rješenja je, opet, u državnom budžetu, a dio u odlukama sudske i tužilačke uprave koje se mogu donijeti i prije završetka pregovora.

Skupština je u međuvremenu popunila Ustavni sud i usvojila izmjene kojima se jača nezavisnost Sudskog i Tužilačkog savjeta. Ostaju dvije ustavne obaveze koje Komisija posebno izdvaja. Jedna je ukidanje imuniteta premijera i ministara za krivična djela povezana sa korupcijom. Druga je prethodna provjera integriteta kandidata za te funkcije, po preporuci Venecijanske komisije. Za obje EK traži konačno usvajanje. Prvi ispit je okončanje tih postupaka, a naredni će doći pri prvom predlaganju mandatara ili kandidata za člana Vlade po novim pravilima. Tada će biti važno ko provjerava integritet, na osnovu kojih podataka i kako obrazlaže svoju odluku.

„U završnici procesa biće nam potrebna saradnja svih proevropskih snaga“, rekao je Spajić. „Članstvo u Evropskoj uniji je nadohvat ruke“, najavio je Satler. Priznanje za dosadašnji rezultat uputio je i vlasti i opoziciji, kao i civilnom društvu.

Kada premijer poziva na saradnju, prvo je pitanje šta je većina spremna da uradi da se ona obnovi, posebno tamo gdje su joj za ustavne odluke potrebni i glasovi izvan vlastitih redova. Administrativni odbor je jednoglasno utvrdio listu kandidata za Centralnu izbornu komisiju, a Skupština je 4. novembra izabrala predsjednika i četiri člana. To pokazuje da je dogovor moguć i poslije višemjesečnog zastoja.

Dobre vijesti iz Brisela imaju težinu koju raniji pozivi da se ubrzaju reforme nijesu imali. Uz ocjenu da su završna mjerila ispunjena, Komisija je ponudila i raspored za zatvaranje preostalih poglavlja do decembra, uključujući dva koja se tiču vladavine prava. „Danas nas tek kratko vrijeme dijeli od završetka procesa integracije Crne Gore u EU“, ocijenila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos. Visoka predstavnica EU za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku Kaja Kalas istakla je na predstavljanju paketa u Briselu da je „Crna Gora najbliža cilju, s jasnim putem do potpisivanja pristupnog ugovora do narednog ljeta“.

EK će i poslije završetka pregovora pratiti kako Crna Gora sprovodi i održava preuzete obaveze, uključujući one iz oblasti vladavine prava. Ako utvrdi ozbiljne probleme, mapa puta predviđa da pristupni ugovor omogući Savjetu EU da na prijedlog Komisije usvoji mjere koje se odnose na konkretne obaveze. Ako Komisija prije prvog dana članstva utvrdi nazadovanje, a ciljane mjere se pokažu nedovoljnim, ugovor bi mogao predvidjeti i odlaganje ulaska u EU kao krajnju mjeru. Taj mehanizam je zasad prijedlog Komisije, a njegov konačan oblik zavisiće od teksta ugovora.

Do proljeća, kada bi tekst ugovora trebalo da bude usaglašen, trebalo bi da znamo kakav je budžet Skupština usvojila, je li ga pregledao Fiskalni savjet i jesu li dovršene ustavne izmjene. To će biti prve prilike da se provjeri šta je vlast uradila sa upozorenjima iz izvještaja koji je premijer Spajić nazvao „vrijednim slavlja“.

 

Šta piše u mapi puta

U trenutku objavljivanja Izvještaja bila su privremeno zatvorena 21 od 33 otvorena pregovaračka poglavlja između Crne Gore i EU, a 14 je zatvoreno u izvještajnom periodu. U Briselu je predstavljena mapa puta sa očekivanom dinamikom okončanja preostalog posla.

Novembar 2026.: EK planira da do sredine mjeseca dostavi Savjetu EU, u kojem odlučuju države članice, preostale nacrte zajedničkih pregovaračkih pozicija EU. Za novembarsku međuvladinu konferenciju predlaže se privremeno zatvaranje poglavlja 15 (Energetika), 14 (Saobraćajna politika), 12 (Bezbjednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika), 16 (Oporezivanje) i 1 (Slobodno kretanje robe).

Decembar 2026.: Za završnu međuvladinu konferenciju predložena su poglavlja 9 (Finansijske usluge), 22 (Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata), 27 (Životna sredina i klimatske promjene), 31 (Vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika), 33 (Finansijske i budžetske odredbe), 23 (Pravosuđe i temeljna prava) i 24 (Pravda, sloboda i bezbjednost).

Uz 12 preostalih iz skupa od 33 otvorena poglavlja, mapa za decembarsku konferenciju predviđa i razmatranje poglavlja 34 (Institucije) i 35 (Ostala pitanja). Tako raspored privremenog zatvaranja za dvije konferencije predviđa ukupno 14 poglavlja. Poglavlje 34 (Institucije) uređuje kako će Crna Gora biti zastupljena u institucijama EU, uključujući Evropski parlament, i kako će učestvovati u odlučivanju. Poglavlje 35 (Ostala pitanja) obuhvata posebna pitanja koja se pojave tokom pregovora i koja ne pripadaju drugim poglavljima.

Jun 2027.: Na proljeće bi članice EU i Crna Gora trebalo da usaglase nacrt pristupnog ugovora. Jun je okvirni termin za njegovo potpisivanje. Do tada su potrebni pozitivno mišljenje Evropske komisije, saglasnost Evropskog parlamenta i odluka Savjeta EU o prijemu.

Nakon potpisivanja, pristupni Ugovor ratifikuju Crna Gora i sve države članice EU. Evropski parlament može pozvati poslanike Skupštine CG da kao posmatrači učestvuju u njegovom radu, bez prava glasa. EK nastavlja da prati primjenu preuzetih obaveza i izvještava Savjet EU i Evropski parlament sve do pristupanja Crne Gore u EU. Komisija predlaže da ugovor omogući i odlaganje pristupanja kao krajnju mjeru, ako prije članstva utvrdi nazadovanje, a ciljane mjere nijesu dovoljne.

Datumi iz mape zavise od napretka koji ostvari Crna Gora ali i od odluka institucija EU i njenih država članica.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SPAJIĆ I PES POKRENULI PITANJE MALIGNOG SPOLJNOG UTICAJA: Hibridne prijetnje i (ne)selektivni pristup

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će zatraženo skupštinsko saslušanje u vezi „mogućeg hibridnog uticaja”, pri čemu su u prvi plan istureni srpski M:tel i Alta grupa, dovesti do kakvih važnih otkrića, vidjeće se brzo. U velikoj mjeri to će zavisiti od premijerovog PES-a koji treba da pokaže da li mu je državni interes pretežniji od uskih stranačkih i predizbornih kalkulacija

 

Pet dana nakon izbornog poraza porodice Vučić i dvije godine od pada nadstrešnice u Novom Sadu, oglasio se na mreži X premijer Milojko Spajić ponovivši tvrdnje o vanjskom djelovanju protiv stabilnosti zemlje i evropskog puta.

„Aktuelni procesi u zemlji i regionu potvrđuju ozbiljnost i kvalitet informacija kojima raspolažu naše i partnerske bezbjednosne službe”, rekao je premijer. Spajić je pozvao da kroz „institucionalno djelovanje i na osnovu činjenica… pokažemo ko je zaista branio državne interese, a ko je, oslanjajući se na neformalne centre moći iz drugih država i koristeći nedozvoljene mehanizme, sistemski pokušavao da ugrozi našu stabilnost i zaustavi naš EU put”.

Prethodno se oglasio i njegov Pokret Evropa sad (PES) koji je inicirao da skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu održi kontrolno saslušanje u vezi „mogućeg hibridnog stranog uticaja na medijski i politički prostor Crne Gore”. U saopštenju PES-a navedeno je da bi predmet tog ispitivanja trebalo biti finansijski, vlasnički i poslovni odnosi nacionalnih TV emitera sa kompanijama M:tel, Alta bankom, Alta Pay Group i drugima i eventualne koordinacije političkog uticaja iz inostranstva.

Predsjednik Vlade je još krajem avgusta 2026. godine prvi put javno saopštio da Vlada raspolaže ozbiljnim obavještajnim podacima da će zatvaranje novih pregovaračkih poglavlja sa Evropskom unijom (EU) biti praćeno koordiniranim hibridnim djelovanjem u koje su uključeni zvaničnici „najmanje dvije države iz regiona”. Cilj ovih aktivnosti je, prema Spajićevim riječima, destabilizacija države, uz očekivanu logističku podršku pojedinih domaćih političkih aktera i dijela medijske scene.

I dok u javnosti nije bilo sumnje da premijer primarno misli na vučićevsku Srbiju i njene službe vidljive golim okom širom zemlje, dotle su mediji kao drugu zemlju označavali Albaniju ili Hrvatsku. Krajem marta ove godine Spajić je prvi put optužio i DPS da blokira EU članstvo zbog navodnih tajnih klauzula ugovora s vladajućom Jedinstvenom Rusijom iz 2011. godine. Iz DPS su te tvrdnje demantovane uz citiranje dokumenta, a od premijera nijesmo saznali odakle je on crpio materijal za svoje tvrdnje.

Spajićevi navodi dobili su i operativnu potvrdu početkom oktobra ove godine, kada je crnogorska policija privela i ubrzo deportirala pet članova ruske propagandne mreže Ribar, na čelu sa Mihailom Zvinčukom. Premijer je tvitnuo da je „poruka jasna – institucije rade svoj posao”. Ribar je je moćni vojno-analitički agitprop kanal na društvenoj mreži Telegram koji slijedi politiku ruskog predsjednika Vladimira Putina. Ima milion i po pratilaca.

Međutim, Zvinčuk i njegovi nisu ilegalno ušli u zemlju već su legalno prešli granicu iz Bosne i Hercegovine dok se sam Zvinčuk odmah po dolasku javljao video postovima iz Crne Gore. Na Telegramu je tvrdio da su planirali snimanje „nekoliko dokumentarnih video-priloga koji bi predstavili versku i tradicionalnu strukturu stanovništva, kao i ljude koji podržavaju Rusiju“. Zvanično su tražili snimanje Cetinjskog manastira. Iz Mitropolije su saopštili da im je zaista tražena dozvolu za snimanje u manastiru dan pred hapšenje. Stoga u Mitropoliji nisu ni stigli razmotriti i odgovoriti na zahtjev.

Po informacijama diplomatske zajednice, vlasti su djelovale tek na mig zapadnih službi. Ova grupa ima zabranu ulaska u EU. Na sajtu Nagrada za pravdu (Rewards for justice) koji djeluje pod američkim Stejt Dipartmentom, nudi se nagrada od 10 miliona dolara, ne za hapšenje i esktradiciju već za „informacije koje bi dovele do identificiranja ili lociranja bilo kojeg stranog lica” iz navedene grupe. Da li je crnogorska vlast unovčila ovu akciju, ne zna se. Naknadne posjete Americi, prvo ministra pravde Bojana Božovića, a onda i šefova policije Lazara Šćepanovića i Glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića i sastanci na visokom nivou uz zahvalnice upućuju na intenzivnu saradnju.

Nezvanični diplomatski izvori sugeriraju da je i ranija akcija crnogorske policije početkom juna uoči samita EU – Zapadni Balkan u Tivtu inicirana of francuske i drugih zapadnih službi. Tada je iz Beograda vraćen avion čiji su putnici, njih 87, bili muškarci, od kojih su mnogi imali krivične dosijee ili su prepoznati od opozicije i studenata kao batinaši u službi braće Vučić. Kod srbijanskih turista je zaplijenjen i propagandni materijal za veličanje srpskog predsjednika a trebali su biti smješteni u Luštica Bej (Lustica Bay) rizortu kod Tivta.

Ovaj incident je doveo i do preispitivanja statusa Dejana Ljevnaića, direktora za strateške projekte u tom rizortu, koji je navodno bio zadužen za smještaj batinaša. Nakon ispraćaja ćaci aviona i evropskih i regionalnih lidera sa samita, policija je po naredbi Osnovnog tužilaštva u Kotoru, pretresla 11. jula stan Ljevnaića u Porto Montenegru. Kao formalni razlog je navedeno moguće posjedovanje nelegalnog oružja koje nije nađeno. Da li je bilo nečeg drugog, nije javljeno.

Ljevnaić je nezvanično sumnjičen da je aktivni operativac srpske Bezbednosno informativne agencije (BIA) a neki mediji su izvještavali da ga je na mjesto direktora u Lušticu doveo prethodni premijer Dritan Abazović. Ipak, po raspoloživim podacima, sadašnja Vlada je produžila saglasnost na njegovo postavljenje uprkos problematičnoj biografiji.

Ljevnaić je završio Policijsku Akademiju u Beogradu i kao diplomirani oficir policije jedno vrijeme radio u MUP-u. Zatim je radio na poslovima ekonomske bezbjednosti u BIA-i. Kasnije je radio kao direktor Ski centra na Jahorini u Republici Srpskoj gdje su za vrijeme njegovog mandata napravljeni veliki dugovi (preko 100 miliona eura). Tužilaštvo i istražni organi BiH (uključujući SIPA-u) otvorili su istrage za više ugovora, među kojima je najpoznatija nabavka šestosjedne žičare vrijedne skoro devet miliona eura, za koju je utvrđeno da je sklopljena uz kršenje Zakona o javnim nabavkama BiH.

Ljevnaić je na glasu da je blizak braći Vučić i njima odanim narko bosovima (kako ih smatraju američke vlasti) Zvonkom Veselinovićem i Milanom Radoičićem koje je upoznao dok je radio za policiju i BIA-u. Nezavisni portal KRIK je ranije objavio dokument BIA-a o narko poslovima Veselinovića s albanskom mafijom na Kosovu.

Ubrzo nakon pretresa u Tivtu Ljevnaić je napustio zemlju. MUP mu nije produžio boravak na osnovu mišljenja Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) kojom rukovodi PES-u blizak Ivica Janović. Nakon toga je i smijenjen sa mjesta direktora, dok će se Ljevnaić u Srbiji požaliti da je to urađeno „samo zbog toga što je Srbin”.

Interesantne su i veze između Ljevnaića i nedavno uhapšenog u Beogradu osnivača i vlasnika Alta Banke Davora Macure (srpskog i hrvatskog državljanina) takođe bliskog braći Vučić i Veselinoviću i Radoičiću.

Macura je 14. oktobra ove godine vraćen sa podgoričkog aerodroma gdje je sletio iz Beograda. Crnogorske vlasti su mu odbile dopustiti ulaz u zemlju iz razloga nacionalne sigurnosti. Macura je nakon ovoga zaprijetio preko advokatskog ureda Latham Watkins pokretanjem investicionog arbitražnog postupka protiv Crne Gore i da će zbog ugrožavanja investicija tražiti odštetu od Vlade. Britanski Financial Times je već ranije pisao o problemima Macure s evropskim regulatorima zbog pokušaja širenja poslova na EU i ulaska u austrijsku Addiko banku (gotovo 10 odsto vlasništva). Tekst navodi da je Evropska centralna banka (ECB) izrazila zabrinutost u vezi kontrola sprečavanja pranja novca ilegalnog porijekla. Macura i njegov Alta Pay su odbacili navode o bilo kakvim nepravilnostima.

U Crnoj Gori Luštica Bej bila je opterećena sa dva kredita kod Macurine Alta banke u ukupnom iznosu od oko 11,8 miliona evra. Kontroverzu je izazvao pokušaj refinansiranja i podizanja novog kredita od 15 miliona evra, za šta je Vlada Milojka Spajića prvobitno dala (pa kasnije povukla) saglasnost da se pod hipoteku Alta banke stave marina i šetalište na Luštici. Interesantno je i da je Macura slovio jedno vrijeme kao potecijalni kupac Prve banke braće Đukanović, ali da zbog medijske buke ipak nije došlo do realizacije tog posla. U međuvremenu, Narodna banka Srbije pokrenula je stečaj i zatvorila Macurinu Alta banku, dok je on uhapšen pod sumnjom za pronevjeru više od 380 miliona eura iz bančinog trezora.

Istovremeno kada i Alta banka, u središtu pažnje medija i javnosti se našao i M:tel Crna Gora, prvenstveno zbog zahtjeva PES-a, ali i zbog tekstova i javnih rasprava o njegovom finansiranju medija i saradnji sa medijskim kućama. PES-u blizak portal Press je naveo primjere „čudnog” poslovanje Telekoma Srbije i njegove crnogorske podružnice M:tela, u prethodnim godinama.

Da li će predstojeće saslušanje dovesti do novih otkrića, vidjeće se brzo. U velikoj mjeri će to zavisiti od premijerovog PES-a koji treba pokazati da je državni interes pretežniji od uskih stranačkih i predizbornih kalkulacija. Njihove pozicije u izvršnoj vlasti i bezbjednosnom sektoru čine logičnom ideju da mogu imati uvid u, makar, dio podataka o hibridnom djelovanju pomenutih, ali i nekih drugih država, kompanija i organizacija. Zato je važnije pitanje kako će ih upotrijebiti, i sa kojim ciljem. I ko će im se i zašto u tom poslu naći od ruke. Priča o stranom malignom uticaju na Crnu Goru mogla je, i kroz institucije države, odavno početi da se priča.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Izborne pobjede su samo šansa za reforme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Profašistička i populistička desnica ne smije biti potcijenjena.Važno je shvatiti da su izborne pobjede samo šansa da se konačno započnu sveobuhvatne sistemske reforme u svim zemljama koje su sebi dopustile da njima vladaju neuravnoteženi demagozi i pohlepne autokrate u savezništvu sa dehumaniziranim krupnim kapitalom i najgorim djelovima društva

 

MONITOR: Nakon poraza Orbana, Vučića, desnice u Brazilu, pao je i Donald Tramp. Neki bolji dani za svijet?

BOJOVIĆ : Porazi autoritarnih, kleptokratskih, nacionalističkih ili profašističkih režima uvijek su dobra vijest. Ali, najvažnije je da se izborne pobjede pretoče u javne politike koje će potisnuti ili marginalizovati maligne društvene snage i time omogućiti da ovaj fragilni, nasilnički i nepravedni svijet postane pristojnije mjesto za život. Međutim, profašistička i populistička desnica ne smije biti potcijenjena.Važno je shvatiti da su izborne pobjede samo šansa da se konačno započnu sveobuhvatne sistemske reforme u svim zemljama koje su sebi dopustile da njima vladaju neuravnoteženi demagozi i pohlepne autokrate u savezništvu sa dehumaniziranim krupnim kapitalom i najgorim dijelovima društva.

MONITOR: Poslije pobjede Studentske liste u Srbiji, kazali ste, stvoreni su uslovi za demontažu malignog sistema. Rano je, ali kako vidite ono što se dešava u Srbiji prvih dana nakon pada Vučića?

BOJOVIĆ: Rano je govoriti o realnim potencijalima Studentske liste i njenoj sposobnosti da se nosi sa ubjedljivom izbornom pobjedom. Sve će biti jasnije nakon formiranja prve postvučićevske vlade od kojeće zavisiti budućnost Srbije ali i šireg okruženja. Za sada imamo samo radikalne političke najave, sporadična hapšenja i umjerene poruke prema susjedima ako izuzmemo par koještarija od strane onih koji su „poreklom“ iz Crne Gore.

Pobjednička izborna politika dobila je šansu da krene u istorijski obračun sa velikosrpskom ideologijom, dovođenje u red Srpske pravoslavne crkve, raskrinkavanje zločinačkog nasljeđa, kao i saniranje institucionalnog rasula i eliminaciju masovne korupcije i organizovanog kriminala. U najkraćem, Srbija će se ili konačno pokrenuti i evropeizirati ili potonuti pred izazovima koji je očekuju. Želim da vidim Srbiju koja će postati uzorna država i prosperitetno društvo i time prestati da bude balkansko strašilo i generator zločinačke politike.

MONITOR:  Crna Gora nakon izbora u Srbiji?

BOJOVIĆ: Crna Gora je dobila priliku da koliko toliko počine od nacionalističkog beogradskog intervencionizma, makar do ulaska u Evropsku uniju. Usput, progresivna crnogorska javnost je pozdravila pobjedu Studentske liste u nadi da će njihov unutrašnji program biti u korist srpske države i društva, dok je dio bivše unionističke i litijaške javnosti koji nije volio Vučića, još jednom demonstrirao demonstrirao inferiornost i tradicionalnu spremnost da bude posluga i novih srpskih vlasti.

Što se tiče onih koji su bili dosljedna Vučićeva agentura njihova sudbina je za sada bliža političkom bunjištu, za razliku od neočetničkih prevrtljivaca poput Mandića ili Joanikija koji će biti prigrljeni makar od dijela novih beogradskih upravitelja.

MONITOR: Premijer Spajić zatražio je ispitivanje mogućeg stranog uticaja preko medija, M tel- ai Alta grupe. Kako to komentarišete?

BOJOVIĆ: Premijer je izrazito politički netalentovana i nepouzdana ličnost baš kao što je njegova partija smješa diletanata i provincijalnih populista. Baš kao što su dobro procijenili „kvalitet“ stupidnog i razarajućeg Euro modela tako su i procijenili da će politički profitirati od tzv. ispitivanja Vučićevog uticaja na medije i privredne subjekte u Crnoj Gori.

Umjesto toga, mogli bi za početak da ispitaju kako je nastao volšebni PES i da li je uticaj bivšeg srpskog režima i njegovih kontributora iz srpskog entiteta u BiH kreirao još jednu stranku u Crnoj Gori, i kako je Spajić ni iz čega napravio političku karijeru.

MONITOR: Ovih dana kod kuće je aktuelna tema – ko je imao više veza sa Vučićem, vlast ili opozicija?

BOJOVIĆ: Pravo pitanje je – ko nije imao direktnih ili indirektnih veza sa Vučićem. Svi ključni djelovi vlasti su očigledno bili Vučićeva ispostava ili beskičmeni pomagači njegove politike. To u dužem periodu važi i za vodeću sumornu opozicionu partiju ili za najmanju od opozicionih parlamentarnih stranaka koju predvodi ljubitelj „otvorenog Balkana“ i potpisnik tzv. temeljnog ugovora.

MONITOR: I CrnuGoru uskoro očekuju izbori. Kako vidite političku scenu pred 2027.?

BOJOVIĆ: Kao koncentraciju trule, obmanjivačke i oportunističke političke klase koja po svim kriterijumima pripada prošlosti i dolazi iz prošlosti. Kada na njoj vidimo „evropsko ruho“ onda tek može da nam se smuči od političke scene koja po svemu liči na provincijalno vašarište gdje šibicari varaju prisutnu šatorijadu. Jedina politika koja u Crnoj Gori još ima smisla je ona politika koja bi se suprostavila i vlasti i opoziciji i ponudila reformatorski program koji bi iz temelja prodrmao ovu rašivenu državu i primitivizovano društvo. Sve drugo je ne samo već viđeno već je i tradicionalno presipanje iz šupljeg u prazno.

MONITOR:  Stigao je novi izvještaj EK. Uobičajeno, traži se poboljšanje rezultata u dijelu istraga i presuda u slučajevima visoke korupcije, završetak ustavnih promjena, pominje Spajićev Euro model, kao potencijalni rizik za javne finansije. Kako vidite ocjene  EK?

BOJOVIĆ:  Izvještaj EK je očigledno u funkciji geopolitičke odluke Brisela da se Crna Gora konačno ugura u Evropsku uniju. Njegovi ohrabrujući djelovi imaju za cilj da raspalu vlast i gnjilu opoziciju motivišu da ne pucaju sebi u koljena kada je Crna Gora već dovučena u predvorje EU. Kritički tonovi imaju za cilj da upozore vlast da ne glumi kvalifikovanu upravu kada svi znaju da se radi o skupini političkih amatera i institucionalnih pacera.

Otuda je i upozoravajuće spominjanje najavljenog ekonomskog eksperimenta gdje je Spajiću jasno rečeno da se ne igra sa javnim finansijama, fiskalnim okvirom i domaćom privredom jer Briselu ne pada na pamet da se već iduće godine bavi sanacijom posljedica neuke i trampističke politike koja je već sada prekršila mastriške kriterijume.

MONITOR: Mi i Evropa?

BOJOVIĆ: Bićemo anektirani što je imajući u vidu neodgovornu, pohlepnu i drugorazrednu političku klasu i “prosvijećeno” biračko tijelo odličan i nezaslužen ishod za većinsku Crnu Goru.

Znatna manjina je u Crnoj Gori bila Evropa i prije četiri decenije baš kao i danas, dok je većina bila i ostala u raljama palanačkog duha koji u EU vidi samo materijalnu korist dok i dalje gusla o “tradicionalnim vrijednostima”i bježi od svake promjene koja će ih učiniti boljim od onoga što jesu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo