HORIZONTI
ŽIVOT PRIČA: Ljubav u vrijeme genocida

Objavljeno prije
1 godinana
Objavio:
Monitor online
Djela ljubavi i herojstva usred izraelskog pokolja u Gazi
Piše: Susan ABULHAVA
Na nedavnom putovanju na jug Gaze, nedjeljama sam sakupljala priče o ženama po bolnicama, od kojih se svaka oporavljala od onoga što se naziva “ratnim ranama”. Ali to nije rat jer samo jedna strana ima organizovanu vojsku.
Te žrtve bile su majke, žene i djeca, čija su slabašna tijela bila osakaćena, rastrgana, slomljena i spaljena. Njihove najdublje rane se ne vide dok ne otkriju kako su živjele posljednjih pet mjeseci. Na početku govore ono osnovno sto su preživjele: bomba je uništila kuću, izvučene su iz ruševina, zadobili su teške povrede, poginuli su članovi porodice i situacija je bila užasna.
Ali ja tražim detalje. Što ste radili nekoliko minuta ranije? Što ste prvo vidjeli, što ste prvo čuli? Kakav je bio miris? Je li vani bilo mračno ili svijetlo? Tjeram ih da zavire duboko u molekularnu strukturu svake činjenice – pijeska u ustima, prašine u plućima,… isčekivanje da budu spašeni i strah da niko neće stići, zvuk u ušima… isčekivanje smrti i nada da će biti brza, želja za životom.
U mjesecima i nedjeljama otkako je jedna od najmoćnijih svjetskih vojski gađala njihove živote, još se nisu suočile, a kamoli verbalizirale detalje ovog genocida. Čim se odvaže izaći izvan opštih crta sopstvenih priča, oči im se smrače, a ponekad počnu drhtati. Plaši ih i najmanji neočekivani zvuk.
Suze u očima i mogu poteći, ali samo poneka žena dopusti sebi zaplakati…. Ne radi se o nekoj nadljudskoj snazi. Upravo suprotno. Pogubljene su na takav način da tek trebaju shvatiti golemost onoga što su doživjele i doživljavaju.
Jamila
Mlada majka, Jamila (nije pravo ime) prvi je put zaplakala kada je u mraku dodirnula beživotno tijelo svog šestogodišnjeg sina, a prsti su joj slučajno zarili u njegov mozak. Ona je jedna od rijetkih koja je zaplakala, skrhana sjećanjem.
Njihovu porodicu gađao je tenk, a ne projektil. Jedan dron, kako je rekla je možda sa senzorima osjetljivim na temperaturu, lebdio je ispred njihove zgrade i bombardovanje ih je progonilo dok su trčali s jedne strane sopstvenog stana na drugu, bez mogućnosti da ga napuste.
Bila je sigurna da se neko iza monitora poigrava s njima prije nego što je zadao posljednji hitac koji je ustrijelio dijete i povrijedio njegovog oca. Zatim je nastala tišina. Tenkovska vatra je prestala. “Kao da je došla samo da ubije mog voljenog sina”, rekla je.
Tada nije plakala. Nije pustila niti glas. “Moj muž je bio zabrinut i rekao mi je da plačem, ali nisam mogla. Ne znam zašto”, rekla mi je.
Dvije nedjelje kasnije, nakon što je bježala od mjesta do mjesta, izraelski vojnik je upucao njenu trogodišnju kćer Nour dok ju je držala, smrskavši joj obje noge, dok su se užasnuti skrivali u bolnici za koju su mislili da je sigurna.
Kad sam je upoznala, mala Nour je imala metalne šipke koje su joj virile iz mršavih bedara i dugačak ožiljak niz desni list od noge, gdje je prošao metak. Ljekari su je otpustili nekoliko dana ranije, ali su njoj i njenoj majci Jamili dopustili da ostanu još nekoliko dana dok nekako ne nađu negdje šator.
Jamilin suprug, koji je zbog ozljeda jedva hodao, živio je u šatoru s grupom muškaraca, najviše što može učiniti je svaki dan nabaviti malo hrane i vode. Jednom je došao u posjetu Jamili dok sam ja bila tamo nakon što je uspio uštedjeti 10 šekela (oko 3 dolara) za prevoz i poklončić za svoju kćer.
Manifestacija i najmanje fizičke bliskosti između dvoje ljudi koji se vole privatna je stvar u Gazi, ali nema privatnosti u bolnici u kojoj 40 pacijenata i osobe koje ih njeguju dijele jednu sobu, sa krevetima naguranim jedan uz drugi, a između kreveta ima prostora samo da može da se prodje.
Jamila je bila na sedmom nebu što je provela sat vremena sa svojim suprugom nakon što ga mjesec dana nije vidjela niti znala išta o njemu (telefon joj je uništen u bombardiranju). Ali kasnije mi je rekla da bi ga voljela zagrliti, možda čak i poljubiti u obraz. “On tako mnogo pati”, rekla je, noseći vlastitu bol i bol cijele nacije na svojim vitkim plećima.
Nina
Nina (nije joj pravo ime) ima razoružavajući osmijeh, otvorena je i dobre volje. Nestrpljiva je da mi ispriča kako je spasila svog muža iz kandži izraelskih vojnika.
Bila je udata tek godinu kada je granatiranje u blizini njezine kuće postalo intenzivno. Snimke objavljene na internetu tih noći su nezamislive. Vojska čudovišta gazi i pali sve oko sebe, tresu zgrade, razbija prozore, terorizira mlade i stare; grmljavina i potresi, čudovišta koja napadaju sa svih strana.
Ninin suprug Hamad ( nije njegovo pravo ime) donio je odluku o odlasku zajedno sa nekoliko članova svoje porodice – roditeljima, stričevima, tetkama i njihovim rođacima i djecom – te nekim susjedima. Ukupno je bilo oko 75 ljudi, koji su išli od grada do grada, ne nalazeći sigurno mjesto za boravak duže od nekoliko dana.
Otprilike nedjelju dana nakon odlaska, Nina je saznala da je njen dom bombardovan. U jednom trenutku, tipkom koju je pritisnuo dvadesetogodišnji Izraelac, ubijeno je 80 članova njene porodice – otac, braća, tetke, stričevi, rođaci, djedovi, bake, nećaci.
Najprije su joj rekli da joj je majka umrla, no srećom saznalo se da je preživjela. Teško je ozlijeđena i smještena u bolnici, gdje je Nina sada njeguje. Tako sam slučajno upoznala tu nevjerojatnu mladu ženu.
Nina, njezin suprug i ostali iz grupe na kraju su se privremeno zaustavili u gradu Gazi, od kojeg su se udaljili hodajuci uz zidove barijera kako bi došli do skloništa. Kretali su se jedan po jedan, kako bi izbjegli da ih Izraelci ubiju, da ne bi umrli svi u istom trenutku. Izgubiti jednu osobu bolje je u svakom slucaju nego 75 u jednom potezu.
Doista, jednu osobu je upucao snajper nakon što je gotovo polovina njih uspjela da se spasi, što je podijelilo grupu na neko vrijeme dok nisu skupili hrabrosti da pobjegnu trčeći, opet jedan po jedan. Roditelji su morali da podijele djecu na dvije grupe. Pola ubijene porodice bolje je nego cijela. To su bili izbori koje su morali donijeti, slično kao u knjizi Sofijin izbor ( Roman od Williama Styron, 1976.)
Ubrzo su njihovo sklonište opkolili tenkovi. Helikopter “kvadrirotor” – novi izraelski teroristički izum – uletio je u sobe, zasipajući zidove iznad njih mecima. Svi su vrištali i plakali, “čak i muškarci”, kaže Nina. “Slomilo mi se srce kad sam vidjela jake muškarce u našoj porodici kako se nemoćno tresu od straha.”
Napokon su ušli vojnici. “Najmanje 80”, rekla nam je Nina. Odvojili su muškarce od žena i djece, skinuvši prvima sve osim intimne odjece, u jeku zime.. Žene i djeca su bili nagurani u ormar, muškarci podijeljeni u dvije učionice. Tri noći i četiri dana slušale su jauke svojih muževa, očeva i braće kako ih tuku i muče u drugim sobama, dok na kraju vojnici nisu naredili ženama, na nepravilnom arapskom, da uzmu svoju djecu i “odu na jug”.
Sve su žene poslušale, osim Nine. “Više me nije bilo briga. Bila sam spremna umrijeti, ali ne bih otišla bez muža.” Otrčala je u prostorije u kojima su držani muškarci, dozvavši supruga Hamada. Niko se nije usudio odgovoriti. Bio je mrak i vojnici su je odvlačili. Hrvala se s njima dok su se smijali, vjerojatno zabavljeni njenom histerijom. Nazivali su je “ludom”.
Prepoznala je muževljev crveni veš u drugoj sobi i potrčala do njega, strgnula mu povez s očiju, poljubila ga, zagrlila, obećala mu da će umrijeti s njim ako to bude neophodno. Naizmjenično je psovala vojnike i molila ih da joj puste muža. Na kraju su mu prerezali plastični povez i pustili ga.
Ali nije bio kraj svemu. Kad je Hamad otišao, vratila se unutra da pokupi odjeću za njega i njegove ujake koji su sjedili goli na hladnoći. Nisu puštani nedjeljama. Neki od tih muškaraca bili bi ubijeni.
Nina i Hamad su pobjegli zajedno. Kad su konačno stigli na sigurno mjesto, shvatili su da mu je noga slomljena, da su mu zglobovi bili prerezani plastičnim vezicama i da je na leđima imao utisnutu Davidovu zvijezdu.
Među kricima koje je Nina prethodnih dana slušala bili su i krici njenog supruga, dok mu je vojnik nožem urezivao jevrejski simbol na leđima.
Al Jazeera
***
Mediji nikada nisu smatrali ubistva Palestinaca dostojnima pažnje, osim ako nisu prikazani kao brojevi dok štampa detaljno prikazuju smrt Izraelaca. Ovo je trenutak koji se razlikuje od bilo kojeg drugog u povijesti čovječanstva. Dehumanizirajuće zlo je pred očima svih, kako bi ga svi mogli vidjeti i čuti, i dovelo je do otkrivanja drugih užasa u svijesti javnosti, uključujući tragičnu situaciju zemalja poput Konga, Sudana, Jemena, Iraka, među ostalima, gdje multinacionalne kompanije i zapadni vojni savezi izazivaju nasilje i razaranje kako bi opljačkali resurse drugih ljudi. Svi moraju zauzeti stav. Ne postoji sredina. Ko ćuti, saučesnik je u genocidu.
Djevojčica iz jerusalimskog sirotišta
Susan Abulhawa je palestinsko-američka spisateljica rođena u Kuvajtu od roditelja prognanih za vrijeme Šestodnevnog rata. Kao dijete živjela je u sirotištu u Jerusalimu prije nego što se preselila u Sjedinjene Američke Države, gdje i danas živi.
Aktivistica za ljudska prava, esejistica, spisateljica, pjesnikinja i osnivačica nevladine organizacije Igrališta za Palestinu, koja gradi u izbjegličkim kampovima u Libanu. Takođe je uključena u kampanju bojkota, dezinvestiranja i sankcija (BDS) i predstavnica za Al Awdu, koaliciju za pravo na povratak.
Njen prvi roman, Svako jutro u Jeninu (Feltrinelli, 2006), preveden je na 32 jezika i prodao se u više od milion primjeraka, čime je Abulhawa postala najčitanija palestinska književnica svih vremena. Taj je roman uspio ispuniti prazninu, o kojoj je govorio Edward Said, u književnosti koja bi mogla predstaviti – pogotovo zapadnoj publici – tragediju koju su pretrpjeli različite generacije Palestinaca od 1948. godine od osnivanja Izraela, do danas.
Od 7. oktobra 2024, do danas ubijeno je preko 32 hiljade Palestinaca, više od 60 hiljada je ranjeno, mnoštvo je nestalih pod ruševinama.
O knjizi Svitanja u Jeninu
Potresan roman objavljen 2006. godine, osjećajno i smireno priča priču o četiri generacije Palestinaca koji su bili prisiljeni napustiti svoju domovinu nakon nastanka države Izrael i iskusiti tužnu realnost “beskućništva”.
Kroz glas briljantne unuke Amal, doživljavamo napuštanje doma njenih predaka Ain Hod, 1948., u izbjeglički kamp Jenin. Svjedoci smo dramatičnih događaja njena dva brata, koji su bili prisiljeni postati neprijatelji: prvi je otet kao dijete i postao izraelski vojnik, a drugi je posvetio svoje postojanje palestinskom otporu.
Paralelno se odvija Amalina priča: djetinjstvo, ljubav, žalost, brak, majčinstvo i na kraju njena potreba da tu priču podijeli sa svojom kćeri, kako bi sačuvala svoju najveću ljubav. Istorija Palestine, isprepletena događajima jedne porodice koja postaje simbol, odvija se kroz gotovo šezdeset godina, kroz epizode koje su obilježile formiranje jedne države i kraj druge. U prvom planu je tragedija progonstva, rat, gubitak zemlje i najmilijih, život u izbjegličkim logorima, osuđeni na preživljavanje čekajući promjene.
Autorka ne traži krivce među Izraelcima, ona priča o brojnim žrtvama koje samo zahvaljujući ljubavi mogu ići naprijed.
Prevela i pripremila: Vesna ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
POLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače
-
KOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
KAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
DRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Umjesto reformi imamo kontinuitet izgovora
HORIZONTI
SRPSKI PATRIJARH I USKRS SRPSKO – RUSKOG SVETA U KREMLJU: Za vrh SPC-a Crna Gora je otvoreno pitanje

Objavljeno prije
7 danana
25 Aprila, 2025
“Naš stav, što se tiče Kosova, Republike Srpske i Crne Gore, mislim i osećam da zavisi i od stava Ruske Federacije na globalnom nivou” kazao je Porfirije prilikom sureta sa Vladimirom Putinom. Uz želju da “budemo blizu u tom ruskom okruženju”. Irinej je dodao ispravku da je “rusko okruženje” zapravo “ruski svet” a Porfirije potvrdio “da, u ruskom svetu, u pravoslavnom svetu”. U Crnoj Gori, nije bilo reakcija zvaničnika na patrijarhov tretman Crne Gore kao provizorijuma
Tokom višednevne posjeti Moskvi patrijarh SPC Porfirije se na uskršnji utorak sastao sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. U pratnji srbijanskog patrijarha bio je mitropolit bački Irinej dok je sa ruske strane bio patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril i mitropolit volokolamski (ujedno predsjednik Odjeljenja za spoljne crkvene odnose) Antonije. Saopštenje su dali i SPC i pres služba ruskog predsednika.
Zanimljivo, srbijanska delegacija nije primljena u jednoj od velelepnih dvorana Kremlja gdje se inače primaju gosti visokog ranga. Uvedena je u malenu (za kremaljske uslove) sobu čiju najveću površinu ispunjava veliki okrugli sto. Na jednoj strani je sjedio ruski autokrata vidno odvojen od četvorice jerarha iza kojih su stajali kamermani i tonci da ovjekovječe podaničko poklonjenje gostiju iz Srbije. Transkripti dijela razgovora objavljeni su na portalu Kremlja i njegove Moskovske patrijaršije.
Putin je čestitao srbijanskom patrijarhu praznik “svijetlog Vaskrsenja” ali bez “Hristos voskrese” i pohvalio posebni karakter rusko-srpskih odnosa. Napomenuo je: “Očekujemo, 9. maja predsjednika Srbije u Moskvi na svečanostima posvećenim Pobjedi u Velikom otadžbinskom ratu”. Tako Rusija zove dio Drugog svjetskog rata u kome je od saveznika nacističke Njemačke postala njihov protivnik jer je Hitler prekršio dogovor. Putin je stavio do znanja da prati situaciju na Balkanu koja “nije jednostavna” i da zna za Porfirijeve “napore u jačanju pozicije Srbije, uključujući i značaj Svesrpskog Sabora, koji ste održali”. Time je priznao Porfirija kao službenika srbijanske vlasti predvođene Aleksandrom Vučićem.
Patrijarh Porfirije je takođe čestitao Uskrs Putinu i zahvalio se na prijemu. “ Želeo bih da Vam se zahvalim za sve što činite na nivou vrednosti. Jer vrednosni temelj – bez vrednosti, bez ideologije – ne ideologije, kao što bi rekli, psihološki, već u suštini – nemoguće je živeti”, kazao je. Onda se u hvaljenju bratskih odnosa dva naroda pozvao na pokojnog patrijarha Irineja (Gavrilovića) u čijem citiranju mu je pomogao Irinej bački rekavši da “naša mala (srpska) lađa, ploveći po uzburkanom moru, uvek mora biti vezana za veliki ruski brod”. Onda je Porfirije citirao jerusalimskog patrijarha Teofila (kog koga je bio dvije sedmice ranije u gostima) i koji mu je navodno rekao: “Mi pravoslavni imamo jedan adut. ‘Pitao sam: koji’? ‘Vladimir Putin – rekao mi je”, prenio je Porfirije. I zaključio: . “Te reči govore sve”.
Onda je nastavio slavospjev ruskom diktatoru. “Zahvaljujem se za podršku i stav vezano za Kosovo i Republiku Srpsku, i naravno, Crnu Goru – tamo je naš narod, naša crkva. Molimo Vas da ostanete na tom stavu i učinite sve što je moguće” zavapio je srbijanski patrijarh prije nego je krenuo u novu odu ruskom vladaru. “Naš stav, što se tiče Kosova, Republike Srpske i Crne Gore, mislim i osećam da zavisi i od stava Ruske Federacije na globalnom nivou” nastavio je Porfirije uz želju da “budemo blizu u tom ruskom okruženju”. Irinej je dodao ispravku da je “rusko okruženje” zapravo “ruski svet” na šta je Porfirije potvrdno rekao “da, u ruskom svetu, u pravoslavnom svetu”. Time je direktno potvrdio jednakost dva pojma i etnofiletistički stav srpske i ruske crkve koji je osuđen kao jeres na saboru u Carigradu 1872. godine.
Nakon ovog Porfirije se okrenuo protiv studenata u Srbiji rekavši da “i kod nas ovih dana imamo revoluciju. Kako se zove?” na šta “prevodilac” Irinej uskače “obojena”. Porfirije slavodobitno ponavlja “obojena revolucija, Vi to znate” obraćajući se Putinu čija administracija je i napravila tu kovanicu i koja nema ni trunke milosti za one koji kritikuju državnu korupciju i kriminal. “Nadam se da ćemo to iskušenje pobediti… znamo i osećamo da centri moći žele da sa Zapada razbijaju identitet srpskog naroda i kulturu” nastavio je Porfirije umiljavanje. Završio je sa željom da Putinu “Bog da snage, mudrosti”. I uz uvjeravanje da su “naše molitve uvek sa Vama”.
Putin je uzvratio da se crkva “uopšte bavi identitetom”, kod njih je to RPC.” Patrijarh Kiril ulaže mnogo napora da bi ojačao naše tradicionalne vrednosti, naša duhovna načela” objasnio je Putin. Patrijarh Kiril je, na osnovu kratko otvorenih arhiva KGB-a po raspadu Sovjetskog Saveza, još kao mladi sveštenik postao doušnik i ubrzo i agent KGB-a (pod kodnim imenom Mihailov). Kasnije je kao mitropolit volokolamski i vanjski ministar RPC-a dobio od prethodne Jeljcinovske administracije izuzeće od akciza i carina na alkohol i cigarete kako bi se “pomoglo crkvi”. Kiril je rukovodio uvozom i prepredajom duvana i alkohola i kao mitropolit je samo u doba predsjednika Jeljcina, po nekim izvještajima tadašnje opozicione štampe, napravio obrt od preko 14 milijardi dolara. Poznat je po luksuznom životu i basnoslovnom bogatstvu (jahte, automobili, ljetnjikovci skupocjeni satovi) o čemu je kratko pisala i putinovska štampa 2012. godine kada se usudio prozvati Kremlj za netransparentnost u društvu.
Kiril je na sastanku kod Putina ponovio: “Ono što se danas dešava sa ljudskim moralom, sa moralnošću na Zapadu – reći ću glasno, nema šta da se stidim – to je sve demonsko”. Na to je Porfirije odgovorio potvrdno.
Porfirijev sastanak sa Putinom je naišao na loše i osuđujuće komentare u dijelu opozicione štampe i nezavisnih medija u Srbiji. Čak je i jedan svetosavski teološki portal (teologija.net) Porfirijeve riječi u Kremlju nazvao “sramotom”. Neki oponirajući krugovi u SPC-u su neformalno optužili patrijarha da je SPC podredio Rusiji i njenim obavještajnim službama, u političkom i svakom drugom smislu, i da SPC više nije autokefalna crkva, sem formalno.
U Crnoj Gori, makar od zvaničnika do sada nije bilo reakcija na patrijarhovo, u sred Moskve, otvaranje “crnogorskog pitanja” u kome je Crna Gora suštinski kao država proglašena provizorijumom.
Iako crnogorski mitropolit Joanikije (koji se zvanično zove crnogorsko-primorski, kao da primorje nije u Crnoj Gori) nije bio u Moskvi, po njegovim izjavama tokom uskršnjih praznika se može vidjeti da nema nikakvog neslaganja između njega i SPC delegacije u Kremlju. On je iskoristio najradosniji hrišćanski praznik da opet pokrene teme podjela, posebno vraćanje kapele srbijanskog kralja Aleksandra Karađorđevića na vrh Lovćena pod vidom ispunjavanja Njegoševog amaneta.
Joanikije se osvrnuo i na “svakodnevno užasavajuće i apokaliptične ratne prizore na području Ukrajine i Palestine”. On je zatražio od Boga da blagoslovi “one koji su pomenuti dijalog započeli…da uspostave pravedni i trajni mir u Ukrajini i Palestini”. Međutim, za Joanikija, da bi se mir desio “treba odmah da prestane nasilje nad sveštenstvom, otimanje hramova, skrnavljenje svetinja i ugrožavanje vjerskih prava i sloboda koje sadašnja vlast u Ukrajini vrši nad kanonskom Ukrajinskom Pravoslavnom Crkvom (UPC)”. Kod Joanikija nema nijedne osude ruske agresije, koju je upravo ta ista UPC osudila bezbroj puta i pozvala na odbranu zemlje. Joanikije je nijem i na rušenje preko 400 pravoslavnih hramova od kojih većina pripada UPC-a. UPC je odvojila od Moskovske patrijaršije dok je jedan dio njenog sveštenstva stupio u otvorenu kolaboraciju sa ruskim agresorom zbog čega je Ukrajina pokrenula krivične istrage zbog špijunaže i saradnje s okupatorom. Ovako krivično procesuiranje javnih KGB-ovaca u mantiji za Joanikija predstavlja “sramotu za cio prosvećeni svijet i posebno za Evropu”.
Dok je Porfirije bio u Moskvi, crnogorski mitropolit se na uskšnji utorak našao na skupu u Doljanima bilizu Podgorice i u društvu šefa parlamenta Andrije Mandića i srbijanskog ambasadora Nebojše Rodića. Iz Mitropolije su naveli da je tamo “obilježena i osamdesetogodišnjica proboja jasenovačkih logoraša” i da je Joanikije u crkvi Svetog arhangela Mihaila u Doljanima „nakon liturgije osveštao jasenovački krst”. Tzv. Jasenovački krst je „po blagoslovu episkopa pakračko-slavonskoga g. Jovana nedavno poklonjen doljanskome hramu”. Navodno su daske za krst dobijene „direktno iz Jasenovca od krovne konstrukcije nekadašnjeg logora – stratišta”. Joanikije je iskoristio jasenovačku tragediju da ponovo veliča nacističkog ratnog zločinca i koljača Pavla Đurišića. Đurišić je navodno ubijen u Jasenovcu sa nekoliko komandanata nakon pokušaja da izigra dogovor s njegovim dotadašnjim saveznicima ustašama i nakon otkazivanja poslušnosti Draži Mihailoviću. “Mnogi će reći – nema Crna Gora nikakve veze sa Jasenovcem… a ima itekako” objasnio je Joanikije. “Zar nije i onaj koga optužuju da je bio saradnik okupatora…. zaštitio nejač srpsku od saradnika okupatora da ih ne pokolju, Pavle Đurišić, komandant četnički, odnosno komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini” zapitao je mitropolit. “Zar i on nije iz Crne Gore i zar nije sa njim mnogo Crnogoraca postradalo u Jasenovcu” zaključio je Joanikije ne trepnuvši.
Da su Porfirije i Joanikije živjeli u Hristovo doba i da su morali birati između Hrista s jedne i patriotskih prvosveštenika Ane i Kajafe i rimske sile upravitelja Pontija Pilata s druge strane, imali bi lak izbor.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
HAPŠENJE AKTIVISTKINJE ZA ŽENSKA PRAVA: Nastavlja se crnogorska agonija Dine Smailove

Objavljeno prije
2 sedmicena
18 Aprila, 2025
Budvanska policija je po naredbi Višeg suda u Podgorici uhapsila kazahstansku državljanku i svjetski priznatu aktivistkinju Dinu Smailovu. Ona je uhapšena zbog “molbe za ekstradiciju Republike Kazahstan“. Prema dostupnim informacijama, kazahstanska potjernica nije prošla kontrolu Interpola tako da ne postoji tzv. Crvena potjernica koja bi opravdala odluku suda
U ponedjeljak je budvanska policija po naredbi Višeg suda u Podgorici uhapsila kazahstansku državljanku i svjetski priznatu aktivistkinju za prava žena i djece Dinu Smailovu. Uprava policije je saopštila da je hapšenje izvršeno zbog “molbe za ekstradiciju Republike Kazahstan radi vođenja krivičnog postupka protiv iste”. Kazahstan je 27. decembra 2023. godine raspisao međunarodnu potjernicu za Smailovom kojoj stavlja na teret nekoliko krivičnih djela.
Vlasti terete Smailovu da je počinila „izuzetno tešku prevaru velikog obima“ protiv šest lica. Naime, ona navodno nije prijavila dobrovoljne donacije ovih osoba u ukupnom iznosu od 23 hiljade tengi ili 44 eura. Anara Kusainova, kazahstanska advokatica Smailove je krajem oktobra 2023. poslala pritužbu tužilaštvu i sudu da donacija od ukupno 44 eura ne podliježe ni krivičnoj ni prekršajnoj odgovornosti shodno članu 3 krivičnog zakonika te zemlje. Sud ove totalitarne zemlje koja pripada moskovskoj orbiti se nije obazirao na prigovore i citiranje zakona pa je raspisana potjernica za njom.
Ono što je interesantno u ovom slučaju je ponašanje crnogorskog suda. Naime, prema dostupnim informacijama, kazahstanska potjernica nije prošla kontrolu Interpola tako da ne postoji tzv. Crvena potjernica koja bi opravdala odluku suda. Crnogorski sud je, izgleda, postupao samo po zamolnici autokratske vlasti Kazahstana i bez ikakve provjere činjenica naredio njeno privođenje – što svakako nije prvi put u praksi našeg pravosuđa.
Vrijedi se podsjetiti slučaja srbijanskog državljanina Veska Dakića 2016. godine. On je u Zeti uhapšen po Interpolovoj potjernici iz Srbije zbog “teške prevare” isto kao i Smailova. Naime, Dakić nije platio telefonski račun mobilnog operatera VIPnet u iznosu od 16340 dinara ili oko 140 eura koji se čak nije ni vodio na njega. I pored ovakvog pravnog nonsensa, Dakić je proveo dva mjeseca u ekstradicionom pritvoru i onda je isporučen srbijanskoj policiji uprkos nepostojanju zakonskog osnova. Srećom po Smailovu, zahvaljujući njenoj svjetskoj slavi i intervenciji Ujedinjenih Nacija (UN), Human Rights Watch-a i zapadnih diplomatskih kanala alarmirana je crnogorska Vlada i Smailova nije doživjela sudbinu Dakića, makar za sada.. Specijalna izvjestiteljka za ljudska prava UN-a Meri Lolor je izrazila “zabrinutost zbog hapšenja in Crnoj Gori… i moguće ekstradicije zbog krivičnog gonjenja u Kazahstanu što može biti znak odmazde zbog njenog legitimnog rada na polju ljudskih prava”.
Nakon što je prenoćila u policijskom pritvoru ona je u utorak ujutro dovedena u podgorički Viši sud koji ju je nakon vijećanja pustio da se brani sa slobode. Radio Slobodna Evropa (RFE) je prenio da je sud naložio oduzimanje pasoša Smailovoj. Smailova i njen suprug Almat Mukamedžanov svakako nemaju pasoše niti mogu napustiti Crnu Goru jer čekaju da im Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) odgovori na zahtjev za međunarodnu zaštitu. Dok ne dobiju odgovor ne smiju napuštati teritoriju Crne Gore. Ministarstvo kojim rukovodi kadar Demokrata CG Danilo Šaranović ne žuri s odgovorom i do sada je probilo sve moguće rokove.
Supružnici su podnijeli zahtjev za azil 26. oktobra 2023. godine. Iz MUP-a im je 24. aprila 2024. stigla obavijest da ne mogu donijeti odluku o njihovom zahtjevu u zakonski predviđenom roku od šest mjeseci. Razlog za to je navodno „utvrđivanje složenog činjeničnog stanja, odnosno razjašnjenja složenih pravnih pitanja“. MUP je objasnio da im za to treba još 9 mjeseci – tj. da će odgovor dobiti “do 26. januara 2025. godine“. Otada je prošlo dva i po mjeseca. Specijalni izvjestitelji UN-a su do sada Vladi pisali nekoliko puta urgirajući je da izađe u susret supružnicima za čiju hrabrost i požrtvovanost su imali samo riječi hvale. U martu ove godine UN su objavile šturi i nezainteresirani odgovor vanjskog ministra Ervina Ibrahimovića u kom se on pozivao na tehničke procedure.
Prošle godine je ministru Šaranoviću pisao i Savjet za građansku kontrolu rada policije moleći urgenciju i da se riješi slučaj Smailove i njenog supruga. Ministar Šaranović je šturo i bez interesovanja odgovorio opet se pozivajući na “složeno činjenično stanje”.
U međuvremenu su supružnici počeli dobijati ozbiljne prijetnje po život i sigurnost od strane ruskog oligarha iz Kazahstana Sergeja Rižakova. Rižakov se u prijetećim video porukama Smailovoj pohvalio da ima dobre veze u Crnoj Gori i da će problem sa njom riješiti na svoj način hvaleći se kako je ratovao u Avganistanu. Uprava policije i MUP su, i pored urgencija UN-a, tek nakon treće prijave reagovale na ove prijetnje i obavijestile supružnike da će uključiti i Interpol u rješavanje problema. Rižakov je pobjegao iz Kazahstana u Italiju nakon što je njegova šestogodišnja unuka poginula od udara vozila koji se desio na njegovom imanju pod nerazjašnjenim okolnostima. Njegova supruga i nekoliko ljudi su optuženi za zataškavanje i lažno svjedočenje. Na kraju su svi oslobođeni. Dinina organizacija NeMolchiK (Ne ćutanju) je aktivno pratila slučaj i pozivala da policija utvrdi krivicu. Do sada niko nije odgovarao za ubistvo djevojčice – kako se u Kazahstanu zakonski tretira takav slučaj.
U četvrtak je crnogorskim vlastimo poslat i javni apel šest nevladinih organizacija koji je dostavila NVO 35mm. U njemu se traži da vlasti hitno dodijele Smailovoj azil. U apelu se navodi da “MUP nije adekvatno reagovao u ovom slučaju, ignorišući čak i dopis Ujedinjenih nacija (UN), na način što nijesu o tome obavijestili crnogorsko pravosuđe”. U saopštenju se ističe – i ministarstava pravde i vanjskih poslova se trebaju oglasiti da bi se “omugućila adekvatna zaštita jednom od najhrabrijih glasova u borbi protiv nasilja.
Smailova je započela svoju borbu 2016. godine kada je javno objavila na Facebook-u da je u mladosti doživjela grupno silovanje i da više neće trpjeti sveprisutno porodično i seksualno nasilje nad ženama i djecom u Kazahstanu. Zahvaljući njenom i suprugovom zalaganju mnogi slučajevi koji su ranije zavlačeni pod tepih su isplivali u javnost. Njihova NVO omogućila je da preko dvije hiljade žena i djece nađe utočište i dobije besplatnu pravnu i drugu zaštitu. Do sada je osuđeno 240 silovatelja ali i 10 policajaca zbog nemara i nepostupanja. Više od 200 državnih službenika je disciplinski odgovaralo. Bilo je za očekivati da će takva vrsta angažmana stvoriti i mnogo neprijatelja u establišmentu.
Nejasno je da li je crnogorski Viši sud u Podgorici djelovao neznaveno i nezainteresirano ili ga je neko ipak pokrenuo na akciju iz bivših proruskih struktura u vlasti Mila Đukanovića. Crnogorsko pravosuđe je i pored hapšenja nekoliko glavnih čelnih ljudi ostalo netaknuto i nereformisano. Međutim, i navodni kadar proevropskih Demokrata u MUP-u izgleda dijeli slična ideološka – proputinovska uvjerenja . To se može vidjeti po veoma malom broju odobrenih azila osobama koje su politički progonjene u državama bivšeg Sovjetskog Saveza. Neke je MUP odbio pozivajući se da ustavi Rusije i drugih autoritarnih bivših sovjetskih zemalja jamče građanska prava i slobode. U jednom rješenju tražilac azila je odbijen jer je pobjegao iz zemlje prije nego je doživio torturu u tamošnjim zatvorima.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
SELEKTIVNA POSJETA KAJE KALAS ZAPADNOM BALKANU: Kuda ide region?

Objavljeno prije
3 sedmicena
11 Aprila, 2025
Crna Gora je bila prva stanica, visoke predstavnice EU za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku i potpredsjednice EK. Kalas je nakon Crne Gore posjetila Albaniju, a potom BiH. Kalas je u prvoj balkanskoj turneji izostavila posjete Beogradu, Prištini i Skopju. To se sada pravda „nedostatkom vremena“
Visoka predstavnica Evropske Unije (EU) za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku i potpredsjednica Evropske komisije (EK), Kaja Kalas je prošlog ponedjeljka počela posjetu Zapadnom Balkanu. To je njena prva zvanična posjeta regionu u sadašnjem svojstvu. Prva stanica ovoj nekadašnjoj premijerki Estonije je bila Crna Gora gdje se srela sa čelnim ljudima Vlade i države – premijerom Milojkom Spajićem i predsjednikom Jakovom Milatovićem. Posjetila je i vojni aerodrom i ministra Dragana Krapovića najavivši paket vojne pomoći crnogorskoj vojsci od 6 miliona eura.
Na presu sa premijerom Spajićem Kalas je izrazila zabrinutost za regionalnu stabilnost i da se ne mogu tolerisati napadi na ustavni poredak Bosne i Hercegovine (BiH). Da li je u tom kontekstu mislila i na otvorenu podršku vučićevskog dijela crnogorske vlasti (NSD-DNP-SNP) predsjedniku Republike Srpske (RS) Miloradu Dodiku u protivustavnoj zabrani rada dijela BiH institucija na njegovoj teritoriji je ostalo nedorečeno i prepušteno istančanosti diplomatije iza scene. Kalas je stavila do znanja da su Spajić i većinski blok Vlade u saglasju s EU vanjskom i bezbjedonosnom politikom pohvalivši i crnogorsku podršku teritorijalnom integritetu Ukrajine i prihvat procentualno velikog broja izbjeglica iz te zemlje. Na pitanje o poglavlju 31 (vanjska, sigurnosna i odbrambena politika), koje nije zatvoreno prošle godine u pristupnom procesu zbog blokade Hrvatske, Kalas je rekla da je „prenijela premijeru da razvoj dobrih odnosa sa susjednim državama pomaže na EU putu“. Istakla da „nema prečica“ na putu za EU i da je „jasno da treba sprovesti značajne reforme“. Međutim ona je poručila da je EU „tu na svakom koraku za vas“ i izrazila optimizam da će se pregovaračka poglavlja uspješno zatvarati. Spajić je odgovorio tako kao da je shvatio i javnu i između redova poslatu poruku. „Crna Gora nema dileme, EU je naš strateški put, i ne postoji ništa što bi nas odvratilo s tog puta“.
Predsjednik Milatović je bio oprezniji o mogućim preprekama ka EU članstvu. U saopštenju njegovog PR ureda, predsjednik je u razgovoru s Kalas „posebnu pažnju posvetio“ pitanju nedavno potpisanog Vladinog sporazuma s Emiratima (UAE). Investicije koje se najavljuju idu čak do 35 milijardi eura u apsolutnim brojevima. Ulcinjska opština, albanske i još neke partije iskazuju skepsu prema projektu i žale se na netransparentnost Vlade. Spajićeve najave nekima liče na vremena propalih DPS kapitalnih projekata koji su pompezno najavljivani. Milatović je poručio nakon sastanka sa šeficom EU diplomatije da očekuje da se EU „jasno odredi“ prema Sporazumu sa UAE tj. „da li je u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju“ koji je Crna Gora potpisala još 2007. godine s EU na početku pristupnog puta. Kalas se sa svoje strane nije oglašavala nakon posjete predsjedničkoj rezidenciji na Cetinju. Na presu s premijerom o poslu s Emiratima je kratko rekla da je „ekonomski razvoj Crne Gore u interesu EU“ ali i da je važno da se „poštuju zakoni Crne Gore, i da kompanije iz EU imaju ista prava kao i druge“. Iz diplomatske zajednice u Podgorici vjeruju da će EK pratiti kako se odvija priča s arapskim investirom Mohamedom Alabarom i uopšte s UAE. EU zamjera Emiratima na manjku transparentnosti kada su u pitanju finansijske investicione šeme i zbog nedostatka saradnje s evropskim policijama kada su u pitanju međunarodne potjernice i borba protiv organizovanog kriminala.
Kalas je nakon Crne Gore posjetila Albaniju gdje je srela predsjednika Bajrama Begaja i premijera Edija Ramu (i njegove ministre odbrane i evropskih pitanja). Albanija za razliku od drugih balkanskih zemalja nema otvorenih pitanja sa susjedima. Nakon što je, sa velikim zakašnjenjima, otpočela pristupne pregovore sa EU, albanska vlada se kreće veoma dinamično, i po zapažanjima nekih evropskih diplomata, brže i energičnije od Crne Gore.
Nakon Albanije visoka predstavnica je stigla i na zadnje odredište njene balkanske turneje – Sarajevo. Na vojnom dijelu aerodroma Butmir Kalas je posjetila sjedište EUFOR Altea snaga u BiH gdje je dočekao glavnokomandujući general Florin – Marian Barbu. EUFOR-u su nedavno pristigla znatna pojačanja u ljudstvu i u oklopnim i helikopterskim jedinicama za borbenu podršku usljed tenzija koje raspiruju vlasti u Banja Luci na čelu s Dodikom. Kalas je na Butmiru ponovila poruku iz Podgorice podcrtala da EU neće tolerisati prijetnje teritorijalnom integritetu, suverenitetu i ustavnom poretku BiH. “Nedavna vojna pojačanja su jasna poruka da EU ostaje čvrsto posvećena stabilnosti ovog regiona i bezbjednosti BiH“, rekla je Kalas. Bila je decidna u ocjeni: „Rukovodstvo Republike Srpske podriva ustavni i pravni poredak zemlje, ugrožava osnovne slobode svih građana”. Ovakvu poruku pozdravio je i NATO. „EU i NATO su u potpunosti usklađeni u svojoj podršci stabilnoj BiH“, istakanuto je u njihovom saopštenju.
Vrh RS-a je donio protivustavne zakone kojima se zabranjuju primjene odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH na teritoriji RS-a. Zabranjen je i rad Suda BiH, Tužilaštva i SIPA-e (Državne agencije za istrage i zaštitu). U pripremi je u Skupštini RS-a zakon kojim se preuzimaju ingerencije Državne granične policije. Tužilaštvo BiH i Sud BiH su raspisali nacionalnu potjernicu za Dodikom, koji je prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora i zabranu političkog djelovanja. Potjernica je raspisana i za njegovim premijerom Radovanom Viškovićem i predsjednikom RS parlamenta Nenadom Stevandićem. U toku je postupak provjere i međunarodne Interpolove potjernice nakon što je Srbija uložila primjedbu na potjernicu.
Iako je Skupština RS-a izglasala zabranu rada SIPA-e, njeno sjedište u Istočnom Sarajevu i Regionalni centar u Banja Luci nastavljaju sa radom. Ove sedmice SIPA je izvela i nekoliko akcija u RS-u u čemu je u jednom slučaju asistirao i MUP RS-a. Šef Skupštine RS-a Stevandić je to opravdao potrebom borbe protiv kriminalaca, koju „treba razdvojiti u odnosu na akcije SIPA-e, Suda i Tužilaštva BiH protiv političkih lidera i institucija RS-a“.
Kalas se u Sarajevu sastala i sa tri člana Predsjedništva BiH uključujući i srpsku predstavnicu Željku Cvijanović. Cvijanovićka se zahvalila šefici EU diplomatije za svu pomoć koju Evropa pruža u pristupnom procesu ali je odbacila kritike na račun rukovodstva RS-a. Po njoj je „neizabrani stranac“ uzrok problema u zemlji misleći na Visokog predstavnika Kristijana Šmita čiji legitimitet osporavaju Banja Luka i Beograd.
Kalas je u prvoj balkanskoj turneji izostavila posjete Beogradu, Prištini i Skopju. To se sada pravda „nedostatkom vremena“. Sjeverna Makedonija već duže ima blokadu od strane Bugarske zbog identitetskih pitanja i različitog tumačenja istorije. Diplomate u Briselu tumače zaobilaženje Srbije i Kosova kao upozorenje da strpljenje EU ima granice kao i da obje strane moraju više učiniti na normalizaciji odnosa.
Kosovo i Srbiju vode vlade u tehničkom mandatu. Nova skupština Kosova će položiti zakletvu 15. aprila ali su za sada male šanse da se brzo formira nova Vlada nakon što je Pokret Samoopredjeljenje Albina Kurtija izgubio apsolutnu većinu u parlamentu.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je saopštio ime novog mandatara – Đuro Macut. Radi se o renomiranom profesoru i doktoru interne medicine i endokrinologije. Međutim, Macut je potpuno lojalan porodici Vučić kao i raniji premijeri Miloš Vučević i Ana Brnabić. Po Ustavu Srbije Vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku dok predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja. U praksi, i na osnovu objavljenih SKY prepiski, o svemu u zemlji se pita predsjednik i njegov brat Andrej koji nema nijednu političku funkciju. Profesor Medicinskog fakulteta i smjenjeni načelnik beogradske Prve hiruške klinike Vladimir Dugalić izjavio je da se Macut „neće pitati ni za jedno ministarsko ime“. Dugalić, koji je saradjivao sa Macutom, je smijenjen jer je javno podržao studenstske proteste u Srbiji. I bivša ministarka zdravlja Danica Grujičić se slaže sa Dugalićem. „Vlada Srbije ne odlučuje ni o čemu, ministri ne odlučuju ni o čemu, to su minorne stvari o kojima mi možemo neku samostalnu odluku da donesemo“ rekla je Grujičić.
Osim tamnih oblaka u okruženju, s izuzetkom Albanije, evropska budućnost nije uvijek jasna ni kod nas, uprkos deklarativnoj podršci.
Tri dana nakon odlaska Kalas iz Crne Gore, na ESG Adria samitu u Tivtu u četvrtak premijer Spajić se opet osvrnuo na poslovni ambijent i kritike njegovog aranžmana s Emiratima. Za premijera je znakovito što (inostrana) „preduzeća ne biraju Evropu“ i „idu na drugo mjesto“. On zaključuje da „moramo da preispitamo poslovni model Evrope u cjelini i šta žele da vode“. Spajić smatra da Crna Gora može „dodati vrijednost Evropi“ s ovakvim projektima, pogotovo kao buduća članica EU.
Vrijeme će, prije ili kasnije, potvrditi ili negirati premijera. Ako se Vlada bude ponašala po 30-godišnjoj matrici Đukanovićevog režima – ishod je već sada sasvim jasan.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


PRVI MAJ U ZEMLJI UHLJEBA: Sve živo počiva

SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom

AFERA MANDIĆI: Institucije mrtve ili se pretvaraju
Izdvajamo
-
IN ENGLISH3 sedmice
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope
-
DRUŠTVO4 sedmice
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva
-
IN ENGLISH3 sedmice
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
SVIJET4 sedmice
SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra
-
INTERVJU3 sedmice
SANJA RAONIĆ, SLIKARKA: Događanje umjetnosti kao čin otpora
-
INTERVJU2 sedmice
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena
-
DRUŠTVO3 sedmice
SJEVER I ULAGANJA IZ UAE: Kolašin nudi Bjelasicu i Sinjavinu
-
INTERVJU7 dana
VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija