Povežite se sa nama

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

1 godina

na

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Bilo bi realno očekivati da stvari u Crnoj Gori bolje stoje, pogotovo nakon pada 30-godišnje autokratske vlasti Mila Đukanovića i DPS-a koja se značajno ugledala na Vladimira Putina i Lukašenka. Ili je bar tako mislio Bjelorus V.I. (ime poznato redakciji). U rješenju Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović pomoćnik ministra i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska zemlja u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. Ne pominje se agresija na Ukrajinu kojoj se Bjelorusija indirektno pridružila stavivši svoje vojne baze, naoružanje, logistiku i teritoriju Putinu na raspolaganje kao odskočnu dasku za napad na Kijev. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine se odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji.

V.I., čija porodica već živi u Crnoj Gori, ima uređen boravak kao i uspješan privatni biznis, tražio je zaštitu po dolasku u Crnu Goru 27.07.2023. jer je postojala opasnost da ga Lukašenkove vlasti zatvore zbog političkog aktivizma.  Nakon spornih predsjedničkih izbora u ljeto 2020. godine su buknuli veliki protesti u zemlji. Supruga V.I. je učestvovala,  on nije plašeći se za svoju privatnu građevinsku firmu. Međutim, kada je vlast krenula nasilno razbijati proteste V.I je u avgustu 2020, snimio video post na Youtube-u“ od 20 minuta koji je podržao one „koji se bore za slobodnu Bjelorusiju“ i „pobjedu demokratije“. Rekao je da je „Lukašenko ugušio proteste prolivanjem krvi“ i da „narod treba na isti način da uzvrati“.

Nakon što je snimak zapao vlastima u oči na proljeće 2023. godine počinju problemi sa poslovanjem firme V. I. . Česte poreske inspekcije i državne kontrole su postale svakodnevica. Banka sa kojom je sarađivao preko 10 godina mu je uskratila kreditne linije bez obrazloženja. Od poznanika iz KGB-a dobio je informaciju da oni znaju za njegov video i da problemi sa poslovanjem firme nisu slučajni. U julu prošle godine je dobio telefonski poziv u kome je traženo da dođe u prostorije KGB-a. Na pitanje zbog čega, rečeno mu je da će saznati kad dođe. Odmah je kupio kartu za Istanbul i preko Turske pobjegao za Crnu Goru ostavivši svoj mobilni telefon sa sim karticom u Minsku za slučaj da mu je državna bezbjednost pratila kretanje preko baznih stanica. Kasnije je od susjeda saznao da je Lukašenkova policija dolazila kući da ga traži. Kasnije je policija kontaktirala njegovu suprugu i raspitivala se za njega. Odgovorila je da nisu zajedno i da je otišao za Rusiju.

V.I. je uvjeren da bi  se , ako bi se vratio u Bjelorusiju našao u zatvoru, gledajući kako se vlasti odnose prema drugim preduzetnicima koji se iskazali svoj stav. To se može potkrijepiti brojnim međunarodnim dokumentima UN-a, Sjedinjenih američkih država, EU, HRW, Amnesty-ja i mnogih drugih koji su dokumentirali brojne slučajeve torture.

Uobičajena praksa je da se neistomišljenici optuže za izdaju domovine ili optužbe za mito/korupcije kako bi lakše pile vodu pred javnošću, domaćom i stranom. Pritvorenici se onda primoravaju da pred kamerama „priznaju svoje zločine“ kao u slučaju Romana Protaševiča novinara i opozicionog aktiviste koji se „javno pokajao“ pred kamerama Lukašenkove televizije nakon što je otet iz aviona irskog Ryanair. Protaševič je bio na letu na letu Atina – Viljnus broj 4978 kada je skrenut 23. maja 2021. od bjeloruskih vlasti pod izgovorom da je u avionu postavljena bomba. Uz prisustvo lovca – presretača MIG-29 avion je prinudno sletio u Minsk. Novinar i njegova ruska djevojka su uhapšeni i odvedeni dok nikakva bomba nije nađena.

Za pomoćnika ministra Danila Šaranovića iz redova Demokrata CG primjer Protaševiča, Gnjota i preko 1400 političkih zatvorenika u privatnoj državi Lukašenka „ne ispunjava uslove iz člana 3“ zakona o azilu. Tako ni strah V.I. šta će mu se desiti ako se vrati kući „nije bio preovlađavajući motiv“ da mu se pruži međunarodna zaštita jer „nedostaje i elemenat progona“. Zamjera mu se i što nije tražio azil u prvoj zemlji tranzita Turskoj koja je primila 3,5 miliona izbjeglica iz Sirije, vjerovatno namjerno, previdjevši da je porodica podnosioca već živjela u Crnoj Gori sa uređenim boravkom i uspješnim porodičnim biznisom čime Crnoj Gori ne bi bili na finansijskom teretu.

Po Popoviću, u skladu sa Ženevskom konvencijom i Direktivom o postupcima azila „zemlja se smatra sigurnom kada u okviru njenog demokratskog sistema generalno i trajno nema progona, nema mučenja ili nehumanog postupanja…prijetnje nasiljem“ pa „iako u određenoj mjeri postoje kršenja ljudskih prava u Bjelorusiji“ državni organ je utvrdio da se V.I. „može nesmetano vratiti u zemlju porijekla, te da mu povratkom ne bi bili ugroženi život, sloboda i bezbjednost“. Popović navodi i da je Bjelorusija „industrijski razvijena“ i kako je njen glavni partner Rusija, posebno za prirodni gas i jedna od najvećih tranzitnih teritorija za ruski gas do EU.

Popović naglašava i da je izgradnja Sjevernog toka 2…iz Rusije u Njemačku ispod Baltika završena 2021. i  da je „faktor je koji ima direktan uticaj na bjelorusku ekonomiju“. Popović je očigledno zaboravio da je Sjeverni tok 2 zatvoren i miniran nakon početka agresije na Ukrajinu i ne objašnjava kakve veze gasovod ima sa eventualnom sudbinom V.I. ako bi se vratio kući.

Popović još hvali Bjelorusiju da je primila 2.915 izbjeglica pod mandatom UNHCR-a, 143 tražilaca azila i preko 6 hiljada apatrida. Ističe uspjehe Lukašenkovog režima u borbi protiv trgovine ljudima. Popović hvali Bjelorusiju da je jedna od 152 zemlje koje su glasale za usvajanje Globalnog dogovora za bezbjednost. Tako da je „shodno navedenom ovaj organ zaključio da nijesu ispunjeni uslovi potrebni da se neko djelo smatra proganjanjem u smislu člana 1A Ženevske konvencije“ a iz izjave V.I. je „jasno da isti nije doživio progon jer djela koja navodi nisu dovoljno ozbiljna“ da bi predstravljala ozbiljno kršenje ljudskih prava. Izgleda da bi bolje bilo za V.I. da je prvo proživio torturu i onda možda uvjerio ovog predavača na Policijskoj akademiji u Danilovgradu da je ugrožen.

O ovakvom postupanju MUP-a je obaviještena i liderka bjeloruske opozicije Svetlana Tsikanuskaja koja je, nakon od režima nepriznate pobjede na predsjedničkim izborima 2020. god., morala pobjeći u inostranstvo da bi se spasila zatvora u kome se njen muž već nalazio. U odsustvu je osuđena na 15 godina zatvora od strane Lukašenkovog suda, dok je mnoge demokratske vlade priznaju za legitimnog lidera zemlje. Iz njenog štaba je Monitoru rečeno da je opozicija u egzilu predložila predsjedniku Jakovu Milatoviću i premijeru Milojku Spajiću da se sretnu sa Tsikanuskajom nekoliko puta nakon što se ranije srela sa vladama Grčke i Albanije. Iz Crne Gore nije stigao nikakav odgovor.

Na ovakvo „detaljno obrazloženo rješenje“ Radovana Popovića je dozvoljena tužba Upravnom sudu Crne Gore. V.I. još ostaje nada  da neće morati da osjeti demokratičnost i pravednost Lakušenkove vlasti.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

HORIZONTI

SMJENE U VOJSCI I POLICIJI U SRBIJI – BIA I KARTELI UZDANICA: Vučić u vihoru teorija zavjera i paranoja

Objavljeno prije

2 sedmice

na

20 Septembra, 2025

Objavio:

Vučić strahuje da bi neko u vojsci i policiji mogao da ospori njegovu uzurpaciju vlasti.  Policijski general Bogoljub Živković je umirovljen u januaru. Početkom septembra je smijenjen i umirovljen komandant SAJ Spasoje Vulević  U aprilu je umirovljen komandant 63. padobranske brigade general Nenad Zonić.  I komandant Ratnog vazduhoplovstva Duško Žarković  je „na sopstveni zahtev“, penzionisan u aprilu. U junu je prijevremeno penzionisan  komandant Kopnene vojske general Milorad Simović. Navodno se očekuje i uklanjanje Miroslava Talijana, komandanta vojne 72. brigade za specijalne operacije

 

 

U ponedjeljak je ruska Vanjska obavještajna služba (SVR) javno optužila Evropsku Uniju (EU) da stoji iza nemira u Srbiji uz tvrdnju da je „završnica Majdana“ planirana za 1. novembar. Tada se navršava godinu dana od pada nadstrešnice na prethodno renoviranoj željezničkoj stanici u Novom Sadu. Poginulo je 16 osoba i teško povrijeđena jedna žena. Nesreća je bila okidač za, do sada, najveće i najduže proteste u Srbiji protiv režima Aleksandra Vučića koga optužuju za korupciju, organizovani kriminal i autokratiju.

SVR navodi, u boljševičkom vokabularu, da demonstracije „u velikoj mjeri predstavljaju proizvod subverzivne djelatnosti EU i država članica tog saveza“. Nezavisni mediji „ispiraju mozgove omladini“. Listom je pobrojano 12 portala i jedna nevladina organizacija koje navodno finansira Brisel. Međutim, Rusi zadovoljno tvrde da isprobani scenario „obojene revolucije“ ne daje očekivane rezultate jer su glavna brana tome tzv. „patriotska osjećanja, uticaj Srpske pravoslavne crkve (SPC), kao i sjećanje na NATO bombardovanje“. Cilj je da se na vlast u Srbiji dovede poslušno rukovodstvo lojalno Briselu. Na kraju ruski špijuni zaključuju da „ponosnom i ujedinjenom srpskom narodu nije potrebna Evropska Unija“. EK je odbacila ruske tvrdnje.”Optužbe da EU ili države članice podstiču proteste jednostavno nisu tačne”, istakli su.

Vučić se  godinama ponaša kao da mu EU nije potrebna – osim kao glavni trgovinski partner i izvor bespovratne finansijske pomoći. Vučićevi tabloidi u kontinuitetu vode kampanju protiv članstva Srbije u EU i optužuju države članice za svako zlo u Srbiji, od ekonomskih problema do namjere da ubiju predsjednika. U zavjere ubistva vladara se sada ubacuju i studenti koji su proglašeni za „srpske ustaše“ i „neprijatelje države“. Jedini novitet je da su i crnogorski mediji pod kontrolom braće Vučić počeli ozbiljnu kampanju protiv članstva Crne Gore u EU. Oni tvrde da je zapravo EU ta koja je  korumpirana i da vrši marginalizaciju malih naroda. Pri tome ne misle na Crnogorce koje i ne priznaju kao narod. Kao alternativa se nudi srpski svet pod okriljem braće Vučić i njihovih kartela sa srpskim predznakom.

Puno mladih ljudi u Srbiji koji demonstriraju mjesecima je takođe razočarano u EU. Tačnije, razočarani su sa ćutanjem čelnika Evropske komisije (EK) i Savjeta Evrope (SE) na nasilje policije i kriminalnih grupa povezanih sa režimom. Ćutanje se najvećim dijelom pripisuje Vučićevom izvozu kritične artiljerijske municije za odbranu Ukrajine preko trećih zemalja koju finansira Zapad i koje je ista SVR dva puta kritikovala u javnim saopštenjima u maju i june ove godine. Takođe se smatra da i obećanja režima o eksploataciji litijuma u Srbiji od strane Zapada doprinose evropskom žmurenju. Izuzetak čine pojedini poslanici Evropskog parlamenta (EP) i komesarka za proširenje Marta Kos. Ona je prije 10-tak dana poručila da EK „očekuje od policije da postupa prikladno i poštuje osnovna prava“. Kos je poručila Vučiću i formalnoj predsjednici Skupštine Ani Brnabić da javno vrijeđanje evroparlamentaraca koji su prisustvovali protestu u Novom Sadu 5. septembra, neće poboljšati mišljenje EU o Srbiji. „Ako poslanike Evropskog parlamenta nazivate ološem, to pokazuje upitno shvatanje demokratije” zaključila je Kos.

Vučić je nakon protesta u Novom Sadu 5. septembra rekao da je njegovim oponentima „pomagao ološ iz Evropske zelene partije, najgori ološ evropski koji je došao u Novi Sad… da podrži ovo nasilje” uz prijetnje da će biti procesuirani po zakonima Srbije. Tada je veliki broj policajaca u punoj opremi i uz upotrebu pendreka, oklopnih vozila, suzavca i topovskih udara rasturio protest. Povod je bio napad manje grupa maskiranih demonstranata  na policajce u kordonu pred zgradom Filozofskog fakulteta. Studenti i opozicija su optužili režim da su oni poslali svoje kriminalce na policiju kako bi imali opravdanje za razbijanje skupa. Vučićevska žuta štampa se posebno okomila na hrvatske evroparlamentarce koje su nazvali „ustaškim ološem i ljudskim otpadom“.

Malo prije toga, krajem avgusta Vučić je dobio podršku i pohvale od pravog ustaše – bivšeg generala i načelnika štaba paramilitarnih Hrvatskih odbrambenih snaga (HOS) Anta Prkačina. HOS je zasnovan na čistim ustaškim principima uz zvanični pozdrav „Za Dom spremni“. Prkačin, bivši saborski zastupnik, je poznat po veličanju Anta Pavelića i Crne Legije upamćenih po brojnim zločinima nad srpskim stanovništvom. U podkastu Kliker, koji je prenio hrvatski Index i druga štampa u regionu Prkačin je za Vučića rekao: „Tvrdim da Srbi i Srbija imaju dobrog čovjeka  na  čelu…Ono što mu se dešava je dobro pripremljeno odnekud. Nisam siguran da li je došlo iz Moskve ili Brisela“. Rekao je da je pogibija 16 ljudi pri padu nadstrešnice „tragedija ali nije to dovoljan razlog (za proteste), to je bilo nešto drugo“. Pohvalio je Vučića što kod njega dolaze svi svjetski lideri a kod Hrvata niko. Za njega Vučić „uopšte ne djeluje kao lopov, ne djeluje mi kao biznismen, ne djeluje mi kao čovjek koje je neki novac složio ovamo ili onamo“. Režimskim medijima u Srbiji ustaško veličanje njihovog gospodara nije ni najmanje smetalo. Nisu se glasnuli ni Vučićevi vazali u Crnoj Gori kojima smeta i himna Crne Gore jer ju je navodno sastavio navodni prijatelj ustaša.

U prvim reakcijama na objavu SVR-a Vučić je ruske obaveštajce nazvao „partnerima“ i najavio da će njegove službe „dodatno kontaktirati“ Ruse.  Predsjednik je od početka protesta usvojio rusku terminologiju “obojena revolucija” kako Kremlj označava sve koji se bune protiv totalitarizma i korupcije.

Narativu se još ranije pridružio i patrijarh Porfirije Perić koji je upotrijebio isti termin tokom ovogodišnjeg poklonjenja Vladimiru Putinu i njegovom kolegi iz KGB-a patrijarhu Kirilu Gunđajevu. Većina episkopata Srpske crkve (SPC), uključujući i Sinod, podržava režim i pokušava, sa sve manje uspjeha, da skrene javnost sa situacije u Srbiji na kliše priče o tzv. stradalnom Kosovu i tobožnjoj ugroženosti Srba u regionu.

Ni u SPC-u ne žele svi ćutati. Vladan Perišić, paroh u Dubrovniku (čiji zahumsko-hercegovački episkop je odbio poslušnost braći Vučić) je nedavno napao vrh SPC-a u intervjuu za Radar rekavši da su „u braku ili bolje rečeno u protivprirodnome bludu upravo sa tom, do srži korumpiranom državom, koja djelić tog profita nastalog korupcijom preusmjerava prema SPC-u”. Perišić navodi da se „SPC spremno stavila u službu toga polusvijeta (na vlasti)”. „Svaki mediokritet se može udobno smjestiti u nekoj patrijaršijskoj ili eparhijskoj kancelariji…ne mora da radi ništa, dovoljno je da bespogovorno izvršava naredbe i da se što dublje klanja” završio je Perišić. Patrijaršija je burno reagovala preko svog portala Sunčanik u uličarskom maniru vučićevske žute štampe. Perišić se „ovako nije oglašavao ni o Krajinama, ‘Bljesku’, ‘Oluji’, Republici Srpskoj, Kosovu i Metohiji, Crnoj Gori i drugim važnim pitanjima“. Glavni grijeh Perišića je što se „zna da je kršten u ozbiljnim godinama u manastiru Hilandaru i da se na krštenju izjasnio kao nacionalni Crnogorac, čitaj Montenegrin, o čemu postoji dokaz u knjizi krštenih“.

Problemi koje braća Vučić imaju sa disidentima u SPC-u su puno manji od paranoje da se može naći neko u vojsci i policiji da ospori njihovu protivustavnu uzurpaciju vlasti u Srbiji. Po Ustavu Srbije, predsjednik ima samo ceremonijalna ovlašćenja dok unutrašnju i spoljnu politiku vodi Vlada koja de fakto ne postoji. Njegov brat Andrej, od koga drhti policija, vojska i kriminalci, nema nijednu zvaničnu državnu funkciju.

Policijski general Bogoljub Živković je umirovljen u januaru ove godine nakon što su ga predsjednik i njegovi tabloidi prozvali jer mu sin učestvuje na protestima. Živković je tada izjavio da su mu rekli da je sklonjen „na zahtev predsednika“ iako Vučić i njegov brat po zakonu ne mogu kadrirati u policiji. Radar navodi da je ubrzo nakon Živkovića u penziju poslato još oko 60 iskusnih policajaca. Početkom septembra je smijenjen i umirovljen komandant Specijalne antiterorističke jedinice Spasoje Vulević. Vulević je izjavio da su mu šef MUP-a Ivica Dačić i direktor policije Dragan Vasiljević rekli da „predsednik ne želi da ima oružanu formaciju koja nije pod njegovom apsolutnom kontrolom, i da zbog toga ja više ne mogu da budem komandant“.

U aprilu je umirovljen i komandant 63. padobranske brigade general Nenad Zonić. Zonić je javno ukazao da jedinica ne može biti zloupotrijebljena. Mnogi veterani te jedinice su učestvovali na protestima što je izazvalo nervozu režima. Istovremeno je Vojnobezbedonosna agencija (VBA) dobila novog direktora – Đura Jovanića  a za načelnika Vojnoobaveštajne agencije (VOA) je doveden Vladimir Planić iz državne bezbjednosti (BIA). Komandant Ratnog vazduhoplovstva Duško Žarković  je, navodno „na sopstveni zahtev“, penzionisan u aprilu. U junu je prijevremeno penzionisan i komandant Kopnene vojske general potpukovnik Milorad Simović. Navodno se očekuje i uklanjanje Miroslava Talijana, komandanta vojne 72. brigade za specijalne operacije.

Do sada su se kao najpouzdaniji pokazali BIA i kriminalni karteli čiji vojnici često intervenišu protiv studenata i obezbjeđuju zgradu Predsjedništva.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SUĐENJE ZA TRAFIKING VITALIJU GREČINU U KOŠMARU PRAVOSUĐA: Dokazi pravno nevaljani, valjani, nevaljani…

Objavljeno prije

1 mjesec

na

23 Augusta, 2025

Objavio:

Suđenje Grečinovoj grupi za trafiking se neće nastaviti dok se ne dobije pravosnažno razjašnjenje situacije o (ne)valjanosti dokaza. Do tada će četvorka već navršiti dvije godine u pritvoru. Koji može skupo koštati državu ako optužnica padne

Sudsko vijeće kojim predsjedava sudija Jovan Jovanović je u slučaju grupe Vitalija Grečina, optuženih za trafiking ljudi, na ročištu 15. maja ove godine, nakon dugog tajnog vijećanja, jednoglasno usvojilo zahtjev odbrane i izuzelo iz dokaza zapisnike sa pretresa prostorija i elektronskih uređaja – kao pravno nevaljane dokaze. Naloženo je da se izdvojeni dokazi zatvore u posebni omot i predaju sudiji za istragu na čuvanje i da se„ne mogu se razgledati ni koristiti u postupku“.

Razlog ovakve odluke je to  to što su ti dokazi pribavljeni „suprotno normama Zakona o krivičnom postupku (ZKP)  koje regulišu pretresanje“. Odbrana se žalila da su pretresi obavljeni bez tumača,  tako da okrivljenima „nije obrazloženo, odnosno jasno predočeno šta to policija radi, koja su procesna prava i njihova prava“, tj. da imaju pravo na tumače kako bi pratili pomenute radnje. Nije im saopšteno ni da imaju pravo na advokata da prisustvuje pretresu.  „Što jasno ukazuje na improvizaciju policije“, naglasio je advokat Nebojša Golubović.

Sud je, uvaživši ove primjedbe, zaključio da je po ZKP-u bilo „nužno da se od momenta prvog kontakta s ovlašćenim policijskim službenicima obezbijedi prevodilac“, kako bi se osumnjičeni upozorili o pravima. Sud je naveo da se ako je pretresanje izvršeno suprotno zakonu,  zapisnici sa pretresa ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku.

U zapisnicima nije evidentirano prisustvo prevodioca, što ni tužiteljka nije sporila. Međutim,Više državno tužilaštvo se ipak žalilo na odluku suda jer je tim sudskim rješenjem de fakto ostalo bez ionako tankih dokaza. Navedeno je da su zapisnici ipak sastavljeni i da su bili prisutni svjedoci. Kao osnov žalbe je navedeno pogrešno utvrđeno činjenično stanje i bitne povrede krivičnog postupka u kome se navodi tačka 9 st.1 čl.386  – da „presuda nema uopšte razloga ili u njoj nijesu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni…“.

Optužnicom od 25.04.2024., koju zastupa Ana Kalezić, obuhvaćeni su američki državljanin ukrajinskog porijekla Vitalij Grečin, dva državljanina Ukrajine – Oleksandar Liščinski i Oleksij Blahoslavov, i jedan Rusije – Bogdan Petrov. Terete se za trafiking ljudi iz člana 444 Krivičnog zakonika Crne Gore (KZCG). Rus Petrov se, osim trafikinga, tereti i za omogućavanje uživanja opojnih droga jer je jednoj od djevojaka, na njen zahtjev, napravio džoint. Po nalazu forenzike, cigara je imala cijelih 0.06 grama konoplje. Na drobilici je nađeno još 0.2 grama konoplje.

Grečinu i još trojici su službenici Odjeljenja bezbjednosti (OB) Tivat stavili lisice na ruke u jutro 31. oktobra 2023. godine. Policija i Više državno tužilaštvo su se javno pohvalili da su spasili 18 djevojaka koje su bile žrtve trafikinga ova četvorice. Sobe Hotela Regent (Ridžent) u Porto Montenegru u kojima su optuženi i njihove navodne žrtve boravili su pretreseni kao i elektronski uređaji  koji su oduzeti. Nijedna od „spašenih“ djevojaka se u izjavama pred tužilaštvom i kasnije pred sudskim vijećem sudije Jovanovića nije osjetila „spašenom“. Tvrde da su dobrovoljno došle u Crnu Goru na foto sesije radi objavljivanja istih na društvenim platformama i eventualno erotskim magazinima. Interesantno je da je svaka od djevojaka prilikom racije imala pasoš kod sebe, a neke su posjedovale i znatne količine novca, što je utvrđeno zapisnicima prilikom oduzimanja istog navodnim žrtvama trafikinga. Čak 12 od 18 djevojaka je kasnije predalo tužbu protiv države zbog maltretiranja  koje su doživjele od strane policije i drugih institucija. Tvrde da im je prijećeno fizičkom silom, da su držane bez hrane i vode, i da su ucjenjivane da moraju potpisati unaprijed pripremljene izjave bez prevodioca. Oduzet im je novac, elektronski uređaji i dragocjenosti pa su mnoge djevojke morale se dovijati kako da se vrate u Ukrajinu i Poljsku.

Grečin i profesionalni fotograf Liščinski su dugogodišnji saradnici erotskog magazina Playboy u kome su više puta objavljivali fotografije sa sličnih foto sesija. Grečin tvrdi da mu je hapšenje namješteno nakon što je odbio ponude za saradnju u poslu sa prostitucijom od lokalnih ljudi povezanih sa ranijim režimom Mila Đukanovića.

Apelacioni sud je rješenjem od 10. jula ove godine uvažio žalbu tužilaštva na izuzimanje dokaza u formi zapisnika i naveo da se „razlozi prvostepenog suda ne mogu prihvatiti jer dati razlozi nisu dovoljni i valjani“. Po Apelacionom sudu prvostepeni sud „ne cijeni da lica koja su prisustvovala pretresu nisu imala prigovore“. Kako su lica koja ne razumiju naš jezik i bez prisustva tumača mogla staviti prigovore u zapisnik,  Apelacioni sud nije objasnio. Dalje se obrazlaže da su „pretresu prisustvovali svjedoci, koji su zapisnike potpisali“ a svjedoci su, po tumačenju Apelacionog suda, „između ostalog kontrolori zakonitosti preduzimanja ove procesne radnje“. Kako mogu dva nasumično pokupljena punoljetnja građanina, što policija redovno radi prilikom pretresa, biti kontrolori zakonitosti procesne radnje (osim ako nijesu advokati ili pravnici) Apelacioni sud, takođe  nije objasnio. Sitnice kao što su Ustavom Crne Gore zajamčeno pravo (član 37) na odbranu, a „posebno…na jeziku koji (okrivljeni) razumije“ nijesu bile od značaja za Apelacioni sud. Na kraju taj sud „ukazuje da pitanje pravičnosti postupka valja sagledavati u kontekstu ocjene pravičnosti postupka u cjelini a ne po njegovim fazama“. Slučaj je  ponovo vraćen sudiji Jovanoviću na odlučivanje .

Koliko Apelacioni sud (ni)je vodio brigu o detaljima  vidi se na početku ukidajućeg rješenja gdje se navodi da se „usvaja žalba Specijalnog državnog tužilaštva (SDT)“ iako je žalbu podnijelo Više državno tužilaštvo. Moguće je da se radi i o inerciji. Sudija izvjestilac Apelacionog vijeća je sutkinja  Vesna Pean, koja je ranije sudila u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici za organizovani kriminal i korupciju po optužbama SDT-a. Pean se nije proslavila u borbi protiv kriminala i korupcije. Upamćena je u javnosti kao vojnik miloističkog režima za progon neprijatelja Prve familije. I zaštitu njihovih. Pean je, zajedno sa kolegicama Dragicom Vuković i Suzanom Mugošom bila član sudskog vijeća u televizijski prenošenoj noveli poznatoj kao Državni udar. Sudila je i opozicionom političaru Nebojši Medojeviću za navodno pranje novca, dok je bivšeg gradonačelnika Miomira Mugošu dva puta oslobodila optužbe za štetu od skoro sedam miliona eura nanesenu glavnom gradu. Prije godinu dana objavljeni su transkripti iz telefona bivše vrhovnice pravosuđa Vesne Medenice u kojim je Medenica obavijestila Mugošinu sestru da prati slučaj. Pean je kasnije napredovala i krajem januara 2023. prešla u Apelacioni sud.

Uvidom u spise predmeta kojima je Monitor imao pristup otkrivaju se još neki interesantni detalji oko spornih pretresa i pregleda elektronske opreme.Zapisnikom o pretresu računara, telefona i drugih uređaja od 9. januara 2024. su navedena dva različita mjesta gdje je vršen pretres istih uređaja u istom vremenu. Prvo piše da se pretres vrši u prostorijama OB Tivat, Markuševina bb, Tivat. Kasnije se u istom zapisniku navodi da se pretres vrši u Upravi policije, na adresi Sv. Petar Cetinjski 22 u Podgorici. Pretres je rađen bez prevodioca. Grečin ga je  tražio ali je odbijen. Sami službenici policije su naveli u Zapisniku da se pretres radi bez tumača. Pretres  elektronskih uređaja je trajao 9 sati i 5 minuta (od 9.55 do 19h) tako da izgleda kao da je policija ciljano kršila zakon nepozivanjem tumača. Štelovanje dokaza je bila uobičajena praksa u vrijeme dok su SDT i policiju vodili stari znanci sutkinje Pean – Milivoje Katnić i Veselin Veljović.

Zadnja potvrđena informacija je da je sudsko vijeće sudije Jovanovića opet donijelo istu odluku – da su dokazi pravno nevaljani. I opet je na potezu Apelacioni sud.

Suđenje Grečinovoj grupi se neće nastaviti dok se ne dobije pravosnažno razjašnjenje situacije o (ne)valjanosti dokaza. Do tada će četvorka već navršiti dvije godine u pritvoru – Koji može skupo koštati državu ako optužnica padne.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

GRENELOVA (NE)SLUŽBENA POSJETA REGIONU: Ponovno pazarenje u Crnoj Gori

Objavljeno prije

2 mjeseca

na

16 Augusta, 2025

Objavio:

Monitor je iz balkanskog okruženja američkog specijalnog izaslanika dobio informaciju, koju nije bilo moguće nezavisno provjeriti, da su se sa specijalnim (američkim) predsjedničkim izaslanikom Ričardom Grenelom istoga dana kada i Milorad Dodik u Portanovom ,sreli  premijer Milojko Spajić i ministarka Majda Adžović. Iz premijerovog okruženja je Monitoru negirano da je do sastanka došlo dok ministarka Adžović nije odgovarala na upite. Dan nakon susreta u Portonovom, prema pisanju portala borba.me “u jednom gradu na crnogorskom primorju” sa Grenelom se sreo i Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije

 

Pretprošlog četvrtka Antena M je u poslijepodnevnim satima objavila da su se u hotelu One and Only u Portonovom sreli pravosnažno osuđeni predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik i specijalni (američki) predsjednički izaslanik Ričard Grenel. Iz Banja Luke nije bilo potvrde sastanka, ali je bilo indikativno da je miting podrške, koji je Dodikova stranka (Nezavisne socijaldemokrate) planirala kao protest zbog presude Suda BiH,  gdje se on trebao pojaviti,  naglo otkazan. Antena M dalje navodi da je sastanku u Portonovom prisustvovala i neimenovana republikanka iz Predstavničkog doma Kongresa. Crnogorskih zvaničnika nije bilo niti su imali udjela u organizaciji susreta u rizortu blizu Herceg Novog – piše ovaj portal.

Monitor je iz balkanskog okruženja američkog specijalnog izaslanika dobio informaciju, koju nije bilo moguće nezavisno provjeriti, da su se isti dan sa Grenelom sreli i premijer Milojko Spajić i nedavno postavljena ministarka Majda Adžović. Navodno je bilo neprijatne priče oko nedavnih turbulencija za koncesije crnogorskih aerodroma. Iz premijerovog okruženja je Monitoru negirano da je do sastanka uopšte  došlo dok ministarka Adžović nije odgovarala na upite.

Prošlog mjeseca,19. jula, potpredsjednik Vlade, ministar za ekonomski razvoj i predsjednik tenderske komisije za koncesije na aerodrome Nik Đeljošaj je obavijestio javnost da se u Vašingtonu sastao sa Grenelom. U saopštenju iz Amerike je napisao da se zahvalio Grenelu “što je veliki prijatelj zemalja Balkana” i zatražio “da podrži građane Crne Gore i Vladu na putu ka evropskim integracijama, regionalnoj saradnji i jačanju veza sa SAD-om”. Tokom boravka u Americi Đeljošaj se navodno sreo u svojstvu zvaničnika Vlade i sa direktorom Federalnog istražnog biroa (FBI) i njegovim “rukovodečim timom”. Tvrdi da su pričali su o “suštinskoj važnosti poštovanja zakona kako bi se privukle investicije iz zapadnih zemalja i SAD-a”. Vlada se ogradila rekavši da je Đeljošaj išao u Ameriku privatno,a ministar nije potkrijepio svoje sastanke nijednom fotografijom. Đeljošaj je prije puta za Ameriku vidno bio nezadovoljan ishodom tendera i neuspjehom američko-luksemburškog ponuđača za aerodrome.

Dan nakon susreta u Portonovom, prema pisanju portala borba.me “u jednom gradu na crnogorskom primorju” 8. avgusta uveče sa Grenelom se sreo i Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP). Sastanak je trajao gotovo dva sata “u atmosferi otvorenog dijaloga i razmjene mišljenja”. Ovaj portal, koji slovi za neformalno glasilo bloka Za Budućnost Crne Gore (ZBCG), navodi da je Knežević Grenela “detaljno upoznao sa trenutnim političkim prilikama” – od odnosa u vladajućoj koaliciji i raznih izazova u sektorima bezbjednosti do ekonomije i međunarodnog položaja zemlje. Portal dalje piše, u formi koja liči na partijski komunike, da su se “sagovornici složili da postoji prostor za dalju komunikaciju i razmjenu iskustava, te su dogovorili mogućnost novog susreta u narednom periodu”. Zaključuje se da je sastanak bio ne samo informativan već i “djelotvoran u smislu otvaranja kanala neformalnog političkog dijaloga između crnogorskih aktera i relevantnih međunarodnih sagovornika”.

Nakon Crne Gore, Grenel je produžio za Hrvatsku odakle se glasnuo na Instagramu fotografijom iz Dubrovnika.

Istog dana, kada se sreo sa Kneževićem, kosovski portal Gazete Express je objavio informaciju sa fotografijom, da se Grenel sastao “tokom svog boravka u regionu Zapadnog Balkana” sa Škeljćimom Devolijem, iz prestižne kompanije Devolli Corporation koju je osnovao njegov otac Ibrahim Devoli. Mađi Devoli je redovni gost u Americi i u društvu uticajnih ljudi poput republikanskih senatora (Rodžer Viker, Ted Cruz), guvernera Teksasa Grega Abota i direktora CIA-e Džona Retklifa. Kosovski portal je kao središnju temu razgovora naveo “podsticanje ekonomskog rasta na Kosovu kroz strane investicije”. Dalje se navodi da je Grenel “potvrdio posvećenost sadašnje administracije Donalda Trampa u podršci Kosovu i Zapadnom Balkanu” uz promociju mira, stabilnosti i prosperiteta u regionu. Kao i sa Kneževićem i borba.me, i Gazete Express odiše službenim narativom uz identično obećanje da će strane “nastaviti dijalog i istražiti konkretne načine realizacije zajedničkih projekata koji bi donijeli održive benefite ekonomiji i ojačali odnose SAD–Kosovo”. Iako se ne govori gdje je sastanak održan, po informacijama našeg lista Grenel je prije Crne Gore posjetio albansko primorje gdje je imao niz susreta i sa zvaničnicima Vlade i intervju za Klan Kosova koji je objavljen 9. avgusta.

Navodno je u regionu Grenel viđen i sa srbijanskim ministrom finansija Sinišom Malim. Valja se podsjetiti da je krajem oktobra 2023. godine srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić uručio Grenelu orden srpske zastave prvog stepena za “istaknute zasluge u razvijanju i učvršćivanju miroljubive saradnje i prijateljskih odnosa između Srbije i SAD-a”. Slično odlikovanje je primio i od Kosova tri godine ranije.

Ipak, susreti s albanskim zvaničnicima nisu reklamirani, dijelom i zbog neizvjesnosti oko statusa samog Grenela koji je u lošim odnosima sa ključnim osobama američkog predsjednika – državnim sekretarom Markom Rubiom i šeficom Trampovog kabineta Suzi Vajls. Grenelov veliki uticaj iz prvog Trampovog mandata je stvar prošlosti, makar za sada, prema pisanju američke štampe. Njegov stvarni posao u ovom trenutku je v.d. Direktor Centra za scenske umjetnosti Džon F. Kenedi.

Sagovornici iz regiona koji su bili u Grenelovoj okolini tokom posjeta kažu da je Grenelov vokabular zvučao kao da je u službenoj misiji iako to nigdje nije formalno rekao. Takođe je indirektno sugerirao da će naredne godine biti na znatno višoj poziciji nego sada, tvrdeći pazar.

Američka ambasada u Podgorici je na upit da li je Grenel bio u službenom svojstvu u Crnoj Gori i da li je posredovala oko sastanka sa Dodikom uputila Monitor da se obrati evropskom desku Stejt Dipartmenta. Nakon Monitorovog istog upita Stejt Dipartment je odgovorio da se obratimo direktno Grenelovom uredu koji nije odgovarao do momenta kada ovaj broj izlazi u štampu. Iz Vašingtona nam je nezvanično rečeno da Stejt Dipartment nema nikakve veze sa Grenelovom posjetom regionu i da je njegov nastup “freelance”  (u prijevodu “slobodnjak” ili “samostalni djelatnik”).

Bez obzira kakav je trenutni status Grenela i kako će njegova karijera dalje ići, ostaje veliko pitanje kako je Crna Gora pripremljena za sve nepredvidivije međunarodne i blokovske odnose. Dosadašnja bilaterala Spajićeve Vlade sa Sjedinjenim Državama se nije proslavila. Prije nedjelju dana američki državni sekretar Rubio je primio srbijanskog ministra inostranih poslova Marka Đurića, nekada ambasadora Srbije u Vašingtonu koji je kreirao snažan srpski kokus u američkom Kongresu.. Rubio je najavio “strateški dijalog sa Srbijom” za kraj godine. Radi se o procesu koji Stejt department često sprovodi u jačanju bilateralnih odnosa. To povlači razgovore na visokom nivou o širokom spektru tema – odbrana, bezbjednost, energetika…Đurić je istakao da je zatražena podrška Vlade SAD za pitanja koja su Srbiji važna i da je njegov dolazak u Vašingtom značajan za repozicioniranje Srbije sa novom administracijom. Ne treba sumnjati da je na spisku važnih pitanja za Srbiju i Crna Gora.

Sa crnogorske strane, sadašnji crnogorski ambasador u SAD-u i Vlada kao da ne haju puno za nestanak crnogorskog kokusa niti se trude da ostvare snažne veze sa Trampovom administracijom. Prethodni šef diplomatske misije u Vašingtonu Nebojša Todorović je nekoliko puta upozoravao Vladu i vanjsko ministarstvo da se trebaju pripremiti za dolazak Trampa mnogo prije predsjedničkih izbora. Čak je i posjeta predsjednika Jakova Milatovića Ohaju na sastanak Parlamentarne skupštine NATO-a u Dejtonu (povodom 30 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma) od 23. do 26. maja ove godine traljavo pripremljena. Ni ambasada ni MVP nisu znali da će američka državna delegacija biti samo prvi dan u Dejtonu, pa je naknadno, zahvaljujući intervenciji prethodnog šefa ambasade, Milatovićeva delegacija otišla dan ranije. To je rezultiralo da Milatovića primi zamjenik državnog sekretara Kristofer Landau što je na takvom skupu i van glavnog grada značilo puno. Slične greške MVP-a i ambasadora i otpravnika su se dešavale i u evropskim metropolama za ozbiljnim previdima oko  datuma i dostupnosti evropskih zvaničnika.

Izostanak ozbiljnog diplomatskog rada i uski partijski interesi mogu koštati Crnu Goru puno. Susjedne zemlje vičnije lobiranju će to vješto koristiti za vlastite interese koji su puno puta suprotni crnogorskim.

Jovo MARTINOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo