Nova dokumentacija do koje je Monitor došao ukazuje da poznati obrasci djelovanja nisu pojedinačni slučajevi, već praksa koja se formirala i učvrstila za vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića i njegove klike. Stečajni postupci su pretvarani u mehanizme za izvlačenje imovine, uz prećutnu ili aktivnu ulogu dijela pravosudnog sistema

Godinama se govori o zloupotrebama u pravosuđu i tzv. stečajnoj mafiji. Međutim, ono što nije predmet pritiska iz EU radi pristupnog procesa uz transkripte SKY i drugih aplikacija, rijetko vidi svjetlo dana. Pred sudom se trenutno vode postupci protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića i više drugih sudija i stečajnih upravnika zbog zloupotrebe položaja i protivzakonitog uticaja na sudije. Nova dokumentacija do koje je Monitor došao ukazuje da do sada poznati obrasci djelovanja nisu pojedinačni slučajevi, već praksa koja se formirala i učvrstila za vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića i njegove klike. Stečajni postupci su pretvarani u mehanizme za izvlačenje imovine, uz prećutnu ili aktivnu ulogu dijela pravosudnog sistema.

Kada je pokrenut stečaj nad Nivel Invest d.o.o. Budva 24.03.2015. (St.br.5/15) na papiru je sve djelovalo kao rutinski pravni proces. Preduzeće je bilo u zajedničkom vlasništvu od po 50 odsto Stevana Đukića koji je bio izvršni direktor,  i preduzeća Nivel d.o.o. Podgorica čiji osnivač i direktor je bio Vladimir Đurović.Račun Nivel Investa je bio u blokadi još od 04.07.2014. zbog nemogućnosti servisiranja dospjelih obaveza. Izvještaj nezavisnog revizora iz MV Konsalt, koji je naručio Đurović, bilježi brojne nepravilnosti u vođenju knjiga firme koja je gradila poslovne prostore, stanove i garaže na prestižnim lokacijama u Budvi i Rafailovićima. Međutim, knjigovodstvo Nivel Investa je bilo kod Đurovićevog Nivela u Podgorici, kojim je jedino on suvereno vladao i što će kasnije i Viši sud navesti u obrazloženju presude Ks.br.29/2018. To je vjerovatno i razlog zašto Privredni sud više nikad neće dozvoliti svjedočenje ugledne revizorke Ilinke Vuković tokom stečajnog postupka i u parničnim postupcima između dva bivša poslovna partnera. MV Konsalt navodi primjere dizanja gotovine sa računa bez potpisa,  Nivel PG uplate Nivel Investu bez osnova uplata, neobračunate i neizvršene uplate po osnovu PDV-a na primljenje avanse, neurađeni bilans tokova gotovine, neslaganje analitike i sintetike (zbirni prikaz obaveza) dobavljača za 200 hiljada, neovjerene fakture od nadzornog organa za investiciju itd. Vukovićka skreće pažnju i da dva ugovora o zajmu od po milion eura, koji je Nivel dao Nivel Investu, nije pratila uplata novca u navedenom iznosu. Međutim, Đurović će kasnije u sudskim i parničnim postupcima nastaviti tvrditi suprotno.

Đurovićev Nivel Pg je Privrednom sudu predložio 15.01.2015. stečaj za Nivel Invest Bd uz tvrdnju da mu je 30.11.2014. dugovao preko 1.36 miliona eura. Traženo je i da sud zabrani izmirivanje kredita Hipotekarnoj banci od 1.5 miliona i 300 hiljada kamate jer bi Đukić mogao prodati nekretnine “ispod tržišne cijene” (šestospratna poslovno stambena zgrada) na kojima navodno “ima upisano pravo hipoteke”. Predlagač je saopštio da ima još potraživanja, koja će prijaviti nakon otvaranja stečaja. Đukić je na sudu izjavio da kod Hipotekarne banke nije imao deponirani potpis, te da je kredit bez njegovog znanja i saglasnosti i odluke preduzeća podigao Vladimir Đurović iako nije bio ovlašćen statutom Nivel Investa.

Đukić se obraća stečajnom sudiji Draganu Vučeviću 10.03.2015. gdje navodi da je 02.03.2015. račun Nivel Investa u blokadi zbog 993 hiljade duga Hipotekarnoj banci i 111 hiljada duga Prvoj banci na osnovu jemstva. Dana 05.03. javni izvršitelj Darko Rajković izvještava da je dug banci izmiren pa ostaje samo 111 hiljada prema Đurovićevom Nivel PG. Stoga Đukić traži od sudije Vučevića dozvolu da proda pet stanova na šestom spratu zgrade od ukupno 551m2 na glavnom bulevaru u Budvi i time izmiri dug po jemstvu i skine blokadu računa. Đukić uz to dostavlja i sporazum s OHLC Invest Company iz Indije po kojim je dogovorena cijena prodaje od 2.5 miliona za pet stanova, što je višestruko više od spornih 111 hiljada. Privredni sud to odbija.

U međuvremenu Nivel tuži tada već u stečaju Nivel Invest radi utvrđenja i isplate 3.5 miliona eura jer je navodno Đurović sam finansirao gradnju iz četiri kredita u navedenom iznosu. Đukić osporava navode Đurovića. Međutim sudski vještak Slavko Gačević podržava Đurovića koji je rekao da je Nivel Invest platio ukupno  2.65 miliona ali kao da nigdje nije navedeno da su ti transferi namijenjeni za izgradnju predmetno poslovno-stambenog  objekta. Sudija Blažo Jovanić 06.07.2017. donosi djelomičnu presudu (P.br. 1093/2015) kojom se utvrđuje da je ugovor o zajedničkoj gradnji između tuženog i tužioca iz 2009. raskinut dana 28.01.2015. “jednostranom izjavom volje povjerioca upućenoj dužniku”. Time se i “tužilac oslobađa obaveze da dijeli sagrađeni objekat sa tuženim”. O zahtjevu za naknadu materijalne štete, utvrđivanja prava svojine itd. sud će naknadno odlučiti, piše u presudi. Jovanić dalje navodi da je opozvao rješenje za provođenje dokaza saslušanjem Đukića kao ranijeg zastupnika tužene firme “jer se nije odazvao pozivu suda” iako je obaviješten o datumu a nije opravdao izostanak. Đukić kasnije u žalbama i zahtjevima za izuzeće Jovanića ističe da poziv nije dobio niti postoji potpisana prijemnica. Ni njemu ni advokatima nije dozovljeno da prisustvuju vještačenju i postavljaju pitanja vještaku na pretresu. Jovanić je napisao i da je vještak “imao uvid u cjelokupnu dokumentaciju…stranaka koja se sad nalazi kod tužioca (Đurovićev Nivel PG)”. Prisustvo vještačenju se kasnije odbija i u drugim parničnim postupcima pred Privrednim sudom dok Đurović ne dozvoljava advokatima Đukića pristup knjigama.

Tokom stečajnog postupka će se promijeniti četiri stečajna upravnika – Ranko Radinović, Mladen Marković (brat tadašnjeg predsjednika Ustavnog suda), Sreten Mrvaljević i Miloš Popović. Od njih su dvojica (Radinović i Mrvaljević) uhapšeni zajedno sa Jovanićem maja 2022. i optuženi od SDT-a u drugom slučaju da “odugovlače stečajni postupak u cilju nezakonitog prouzrokovanja što većih troškova, da angažuje saradnike, advokate, sudske vještake i procjenitelje… stečajnih dužnika i da neosnovano uvećava troškove stečajnog postupka”.

Najduži staž upravnika Nivel Invest u stečaju će imati Jovanićev kum Sreten Mrvaljević. Zahtjeve Đukića i njegovih advokata za izuzećem njega i stečajnog sudije Vučevića, Jovanić će redovno odbijati dok će više instance redovno odbijati zahtjeve za izuzeće Jovanića zbog pristrasnosti i nezakonitog ponašanja. Jovanić je odbio i zahtjev Đukićevih advokata da uvede privremenu mjeru zabrane prodaje stanova dok se ne utvrde tačna potraživanja. Na dopise i žalbe je reagovala i tadašnja šefica pravosuđa Vesna Medenica koja je od Jovanića tražila izjašnjenje i utvrdila da je sve redu. Medenici će lisice biti stavljene nepuni mjesec dana prije Jovanića i ostalih. U drugom postupku će sa Medenicom biti prvostepeno osuđena i sudija Milica Vlahović koja je po nalogu Medenice spriječila naplatu od 400 hiljada eura od firme Medeničinog kuma. Vlahovićka je od Jovanića dobila na postupanje predmet vezan Nivel Investa oko optužbi za neosnovano bogaćenje Đurovića.

Đukićev pravni tim optužuje Mrvaljevića da priznaje fiktivna potraživanja Đurovića i potraživanja koja su nastala nakon uvođenja stečaja. Arteda d.o.o. Budva kao projektant i nadzorni organ sporne zgrade u Budvi koji će zvanično potvrditi da postoje četiri knjiženja Đurovićevog Nivela za promet poslovnih prostora koja ne postoje ni po projektnoj dokumentaciji niti u stvarnosti.  Iz dokumentacije se vidi i da su bilanse uspjeha sastavljale statutom neovlaštene osobe dok ih je potpisivao samo  Đurović iako je to bio posao izvršnog direktora.

Stečajni upravnik je započeo prodaju imovine Nivel Investa 02.07.2015. s početnom cijenom od 2,288 eura po m2. Interesantno je da je Mrvaljević na oglasnoj tabli stavio da “stečajni upravnik zadržava prava da u bilo kom stadijumu postupka ne odabere ponuđača po ovom oglasu”. Svaku narednu prodaju je umanjivao za po pet odsto da bi na osmoj oglašenoj prodaji 20.10.2017. prodao najveći dio firme procijenjene na 12.5 miliona. Od toga zgrada u Budvi cirka 2.07 miliona i Kondo hotel u Rafailovićima za 3.096 miliona. U osmoj prodaji se pojavio kupac Sunraf Beach Properties d.o.o. Budva osnovan samo 15 dana prije prodaje 20.10.2017. kome su gotovi stanovi na glavnoj magistrali u Budvi prodati za svega hiljadu eura po kvadratu. Zanimljiva je struktura Sunraf Beach Properties u trenutku kupovine – 38 odsto udjela je imao Nivel Podgorica Vladimira Đurovića, Aleksandar Jovanović sa 7 odsto kao izvršni direktor, i izvjesni Juri Tjumentsev sa 55 odsto udjela. Sadašnji udio Tjumentseva je 80 odsto a ostale dvojice po 10 odsto.

Đurović je tražio pred stečaj zabranu prodaje kvadrata izvršnom direktoru i svom partneru Đukiću kako ih “ne bi prodao ispod tržišne cijene”. Đukić je tada prodao poslovni prostor na magistrali u Budvi za 634 hiljade, 26.02.2015, kako bi vratio kredit Hipotekarnoj banci i za to dobio dozvolu sudije Vučevića jer stečaj još nije bio formalno otvoren. Čim je saznao za prodaju, Đurović je tražio od Privrednog suda blokadu prodaje i ekspres je dobio idući dan – 27.02.2015. Cijena po kojoj je Đukić prodao prostor je iznosila 3,200 eura po m2 , što je više od tri puta cijene po kojoj je Mrvaljević prodao stanove u istoj zgradi skoro tri godine kasnije, firmi čiji suvlasnik je opet bio Đurović (Sunraf Beach Properties).

U krivičnoj prijavi od 08.02.2026. Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) Đukić navodi da je po njegovim saznanjima za usluge fingirane prodaje izazivanje lažnog stečaja Vladimir Đurović poklonio stambene jedinice sljedećim licima: Blažu Jovaniću (stan PD209 se formalno vodi na advokaticu Snežanu Jović – koja je zajedno s njim uhapšena u maju 2022. i optužena), Žarku Ostojiću kumu Jovanića i bivšem stečajnom upravniku Đurovićevog Nivela (stan PD227 i garažno mjesto se formalno vodi na Tatjanu Ostojić), stečajnom sudiji Draganu Vučeviću (PD250 i garažno mjesto se vode na rođaku Veru Marojević) i Sretenu Mrvaljeviću koji je navodno stan odmah prodao za gotovinu. Od SDT nismo mogli dobiti informacije da li je formiran predmet i da li neko od tužilaca postupa.

Monitor će u narednim brojevima objavljivati nastavak priče  o stečajnoj mafiji u Crnoj Gori.

Jovo MARTINOVIĆ

Osam dana pred podgoričke izbore 2024. godine Vlada je  predstavila projekat Velje brdo, stanove za građane po povoljnim uslovima. Obećanja o rokovima izgradnje su prekršena. Sada, prigodno, pred izbore naredne godine, kreću prvi radovi iako nedostaje brojna neophodna dokumentacija

Skoro dvije godine nakon najave da će prvi stanovi biti useljeni sredinom ove godine, svečano su počeli radovi na putu ka budućem naselju Velje Brdo.

Premijer Milojko Spajić, zajedno sa ministarkom javnih radova Majdom Adžović, ministrom prostornog planiranja i urbanizma Slavenom Radunovićem i gradonačelnikom Podgorice Sašom Mujovićem,  otvorio je radove na Bulevaru do Veljeg Brda. Tako je ozvaničio početak gradnje stambenog kompleksa, gdje bi, po planovima Vlade, trebalo da nikne naselje sa stanovima za preko 40.000 građana.

Iako samo početak radova kasni skoro dvije godine, na otvaranju su ga premijer i ministar Radunović sveli na par mjeseci.  ,,Postoji kašnjenje od par mjeseci, evidentno. Međutim, najbitnije je da je projekat počeo i da vidimo lopatu u zemlji”, kazao je Spajić. Nadovezao se i Radunović: „Treba da slave i oni koji su nas kritikovali od početka, koji su prvo izražavali sumnju da smo se premijer i ja  bavili političkim marketingom”.

Da je marketinga bilo i ranije, kao i sada, govori i to što su samo osam dana pred podgoričke izbore, 21. septembra 2024. premijer Spajić i ministar Radunović, predstavili program Vlade za rješavanje stambenih potreba građana pod povoljnim uslovima– Velje brdo – novi grad po mjeri čovjeka.

,,Danas je veliki dan za Crnu Goru, jer ovo je najveći urbanistički projekat od kad ja pamtim. Planiramo jedan potpuno novi grad u dijelu Podgorice koji je do sada bio potpuno neiskorišćen”, kazao je tada Radunović. Premijer je bio poetičan:,,Amerika ima američki san, a Crna Gora će uskoro da dobije crnogorski san”.

Iako je Spajić najavio da će prvi stanovi biti useljivi sredinom 2026, crnogorski san je počeo da se realizuje tek ove sedmice.

,,Ovaj projekat ima potencijal da riješi jedno od gorućih pitanja, rješavanje stambenog statusa za građane kojima je na današnji dan nezamislivo da obezbijede nekretninu po aktuelnim cijenama, ali i za one građane koji su podstanari i koji će na ovaj način moći da riješe stambeno pitanje. Ne morate vjerovati nama na riječ, vjerujte svojim očima, projekat je započeo”, istakla je na otvaranju ministarka Adžović.

Po podacima Vlade, do sada se preko 15.000 domaćinstava prijavilo za kupovinu stana na Veljem Brdu za 1.000 eura po kvadratu. Prema najavama, prve stambene zgrade trebalo bi da budu završene do kraja godine, ali iz Vlade više ne licitiraju sa rokovima: ,,Sve će se desiti u roku koji će građani, siguran sam, razumjeti”, izjavio je Spajić.

Iako se ne zna kada će stanovi biti gotovi, u prvoj fazi, kako poručuje Radunović gradiće se 630 stanova. ,,To vam je trećina Bloka 5. Znači, odmah ide druga faza – nećemo mi da završimo prvu pa da krenemo s drugom. U toku izgradnje prve faze radit će se i druga faza”, kazao je ministar.

Cijena stanova će, prema obećanjima, ostati ista: 1.000 eura po metru kvadratnom. Prioritet će imati porodice osoba s invaliditetom, samohrane majke, mladi bračni parovi i podstanari. No, ni to još nije konačno, jer je u toku izrada pravilnika o tome ko ima prioritet i pod kojim uslovima.

Čeka se i izrada ekoloških i drugih studija. O dokumentima za ovaj projekat, dok su zvaničnici presijecali crvenu vrpcu, u Skupštini Crne Gore pitali su opozicioni poslanici DPS-a ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja.

Neka od pitanja: da li projekat ima riješena imovinska pitanja, studiju izvodljivosti, studiju uticaja životne sredine i finansijsku konstrukciju? Ko vrši monitoring nad ovim projektom? Ko će da kontroliše javne nabavke za izgradnju Veljeg brda?

Đeljošaj je odgovorio: ,,Ne mogu komentarisati, to su višeresorna pitanja o kojima ćemo, biće prilike, ovdje razgovarati”.

I ekološki i građanski aktivista Aleksandar Dragićević podijelio je javno svoje sumnje.

,,Projekat Velje Brdo i dalje ne postoji jer se čeka konkurs za ‘idejno’ rješenje. Ne projekat, ne građevinska dozvola, ne ništa drugo, nego neko treba da nacrta kako to treba da izgleda pa da se od toga pravi projekat. Poslije idejnog rješenja bira se izvođač koji mora da sve to projektuje, pribavi neophodnu dokumentaciju i izgradi. Između ostalog, izvođač mora da radi i elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu. Taj elaborat se radi najmanje godinu dana i poslije mora da prođe još tri do šest mjeseci da se završe javne rasprave. Bez elaborata o procjeni uticaja projekat ne može da započne i ne može se dobiti građevinska dozvola.  Iz vodovoda i dalje nemaju pojma odakle bi se dovodila voda, gdje bi išla kanalizacija, kako bi se regulisala električna energija.Nije započeta studija uticaja na vodoizvorište Mareza”, naveo je neke od nedomica na svom FB profilu Dragićević.

Da sa dokumentacijom ne ide baš najbolje potvrđuje i mini afera koja se desila neposredno prije svečanog otvaranja. Ministar Radunović je objelodanio da su se neke ozbiljne arhitektonske kuće iz Evrope prijavile na javni poziv za idejno rješenje Veljeg Brda.

Opoziciona URA je problematizovala tu izjavu,  ukazujući da ministar ne bi smio da zna detalje u vezi sa konkursom prije njegovog završetka. ,,Ministar očigledno već zna ko se prijavio iako su ponude anonimne, a vrlo vjerovatno i ko dobija ovakav nezakonit konkurs koji svi debelo plaćamo. Pozivamo tužilaštvo da dobro isprati  konkurs i sve zakulisne radnje”, saopštili su.

U Ministarstvu ne spore  da je konkursom predviđeno da se predlozi za idejna rješenja predaju pod šifrom i da je tako anonimnost zagarantovana. Tvrde pak da nisu uradili bilo šta nezakonito i da je ministar na osnovu broja i vrste pitanja, kao i jezika na kom su postavljeni, zaključio da je riječ o renomiranim kućama. ,,Iz same činjenice da je u datom roku pristigao značajan broj pitanja, tačnije 147, od kojih neka i na engleskom jeziku, proizilazi zaključak da je interesovanje internacionalnih timova za učešće na predmetnom konkursu veliko”, saopštili su iz ministarstva.

Oni kojih se Velje Brdo navjiše tiče – podstanari, upozorili su zvaničnike da iako najavljen sa 620 stambenih jedinica, projekat Velje brdo trenutno nema pravno obavezujuću garanciju završetka u obećanom obimu i rokovima, niti postoji odluka Vlade i propis koji bi formalno garantovao realizaciju projekta prema prvobitnim najavama.

Od Vlade i nadležnih traže da „pravno uokvire projekat“, kako bi građani bili sigurni da će obećani stanovi biti izgrađeni i dostupni.

Za sada građani imaju uokviren samo marketinški dio projekta.

Bulevar Velje Brdo

Ministarstvo javnih radova je kao najpovoljniju na tenderu za izvođenje pripremnih radova na 5,5 kilometara dugom bulevaru Velje brdo, izabralo 1.4 miliona eura vrijednu ponudu bjelopoljske kompanije Konstruktor group. Tender je raspisan krajem prošle godine, a procijenjena vrijednost je bila 2.2 miliona eura. Prijavilo se deset ponuđača.

Bulevar će biti širok 30 metara i imati četiri saobraćajne trake od ukrštanja puta Podgorica Spuž i Ulice Boška Buhe na Vranjskim njivama, do katastarskih parcela na istočnim padinama brda pa do njegovog vrha.

Bjelopoljci će za pripremne radove imati četiri mjeseca od uvođenja u posao, a podugovarači su im Geotehnika i Ding.

Fidelity consulting je problematizovao ovaj tender sa aspekta tehničkih normativa. ,,Zahtjev u ovom tenderu je 40 do 80 puta niži od minimuma propisanog tehničkim normativima. Dakle, na posteljici sa modulom od 500 N/m² ne možete izgraditi parking za bicikle, a kamoli saobraćajnicu.Ukratko: zahtijevani modul stišljivosti posteljice je 40 do 80 puta niži od tehničkih normativa za saobraćajnice! Pošto je komisija donijela odluku o izboru najpovoljnije ponude, pitamo: ko će da odgovara zbog toga što su promašili koeficijent stišljivosti 40 do 80 puta od minimuma propisanog tehničkim normativima, čime su ugrozili bezbijednost građana”, navode u Fidelity.

Predrag NIKOLIĆ

Nastavak rata na Bliskom istoku može uticati na pad prihoda Crne Gore od turizma, manjak hrane domaćih proizvođača, rast cijena energenata koji bi ako potraje mogao pogurati i cijenu struje, inflaciju…

Samo dan nakon što je odbila prijedlog opozicionog GP URA da se akcize na naftne derivate od 1. aprile smanje za 50 odsto tokom tri naredna mjeseca, Vlada Milojka Spajića odlučila je da akcizu na dizel gorivo ipak smanji za 50, a onu na benzin za 25 odsto. I da se nivelacija cijena na benzinskim pumpama, ubuduće, obavlja svakih sedam dana. Umjesto, kao do sada, nakon dvije nedjelje.

“Uz ove mjere, građani Crne Gore će nastaviti da plaćaju gorivo po cijenama koje su među najpovoljnijima u Evropi. Na ovaj način preduprijeđen je ne samo rast  cijena goriva, već i svih drugih proizvoda čija cijena zavisi od cijene naftnih derivata”, saopšteno je iz Vlade. Uz konstataciju da su se, u cilju zaštite interesa građana i privrede, “odlučili za maksimalnu moguću mjeru i pored značajnog gubitka državnih prihoda po ovom osnovu”.

Ministar energetike Admir Šahmanović predočio je da će, kao posljedicu novousvojenih mjera, državni budžet mjesečno gubiti oko osam miliona eura. Otprilike, to je četvrtina prošlogodišnjeg prosječnog mjesečnog prihoda budžeta po osnovu naplaćenih akciza i PDV-a na naftne derivate (oko 30 miliona).

Doduše, nastavi li se rast cijena goriva, dio tog “minusa” mogao bi se pokriti rastom prihoda od PDV-a (zbog veće osnovice na koju se zaračunava). Na drugoj strani, dalji rast cijena goriva pojeo bi efekte Vladinog odricanja od dijela državnih prihoda. Posljedice bi se, neminovno, prelile na rast ostalih cijena i pad kupovne moći građana.

Globalni rast cijena zapravo je počeo. Samo što je još u sjenci naftne krize (vidjeti antrfile). Gdje je Crna Gora u svemu tome?

Ako svijet posmatramo iz perspektive ministra Šahmanovića, onda problema nema ni na vidiku. Osim nekoliko novinara koji sa nestrpljenjem iščekuju rast cijena. “Imamo situaciju da neko namjerno, iz neznanja ili maliciozno, želi čak i da postakne inflaciju, pa imamo reportaže gdje neki mediji idu po sela i bukvalno vuku za rukav poljoprednike i pitaju kada ćete da poskupite jaja, mlijeko…”, požalio se ministar energetike poslanicima na Odboru za ekonomiju, finansije i budžet.

Da je na njegovom mjestu bio ministar poljoprivrede,  on bi, možda, znao da su jaja već skuplja, i do 30 odsto, u odnosu na mart prošle godine. A da je to poskupljenje, u procentima, šest puta manje od rasta cijena zelene salate (za godinu cijena porasla za 175-180 odsto), približno tri puta manje od rasta cijene jagoda i paprika (80-100 odsto) ili tek polovina od onoga koliko su poskupjeli paradajz i spanać (oko 50 odsto)… Što se mlijeka tiče, nosioci mljekarske industrije u Crnoj Gori kažu da “prate situaciju”. I da im ona ne ide na ruku. “ Gorivo predstavlja jednu od ključnih stavki u formiranju cijene. Zbog toga smo kao proizvodni sektor veoma osjetljivi na ovakve promjene. U ovom trenutku pažljivo pratimo situaciju i nijesmo donosili odluke o korekciji cijena, ali ukoliko se trend rasta nastavi, određene korekcije biće teško izbjeći”, kazala je Televiziji Nikšić Zorka Šljukić, izvršna direktorka mljekare Srna.

Crnogorski poljoprivrednici već imaju problema sa nekonkurentnošću, jer su  rijetki proizvođači hrane u Evropi kojima država nije obezbijedila povrat makar dijela akcize na naftne derivate koje iskoriste na svojim poljima i farmama. Sada će, uz skuplje gorivo, više plaćati i vještačko đubrivo. Dodatni trošak, u odsustvu državne pomoći, uticaće ili na manje obrađenih površina ili na skromniju upotrebu vještačkih đubriva na oranicama i u voćnjacima. Porašće i troškovi transporta, skladištenja, distribucije.

Oni proizvođači kojima sve to bude previše, mogli bi odustati od posla. Kako je poljoprivreda uz turizam, građevinarstvo i proizvodnju električne energije jedna od nosećih privrednih grana u Crnoj Gori, pad proizvodnje mogao bi dovesti do usporavanja ovdašnje ekonomije. Sa pratećim posljedicama. Konačno, rast troškova i moguće smanjenje proizvodnje odraziće se na finalnu cijenu proizvoda u trgovinama i na pijacama. Državi će, možda, biti bolje (da parafraziramo poslanicu Zdenku Popović  – budžet voli inflaciju), ali građanima neće.

Dok država ne prepozna da ulaganja u domaću proizvodnju hrane postaju ne samo razvojno, već i egzistencijalno bezbjednosno pitanje, uzdajmo se u otpornost i dovitljivost ovdašnjih proizvođača hrane. Neki od njih će se okrenuti onoj proizvodnji koja najmanje zavisi od cijena goriva, vještačkog đubriva i globalnih lanaca snabdijevanja. Stručnjaci predlažu krompir i kukuruz, kao strateške kulture relativno lake za skladištenje sa sigurnim plasmanom, nezavisno od razmjera moguće krize. U istoj ravni je i ekstenzivno stočarstvo, posebno uzgoj ovaca i koza, zasnovano na korišćenju prirodnih resurse (trave i sijena). Nasuprot tome, intenzivna proizvodnja, plastenici i stočarstvo koje zavisi od industrijske stočne hrane, poput masovnog uzgoja kokošaka i svinja na farmama, nalaze se među poljoprivrednim djelatnostima najosjetljivijim na (negativne) globalne uticaje.

Još je komplikovanije pitanje bliske budućnosti turizma, ključne privredna grana u Crnoj Gori ali i jedne od najosjetljivijih na kombinaciju ekonomskih i psiholoških faktora. Neki nam idu u prilog, neki ne.

Postoji mogućnost da će se dio turista koji su ljetnji odmor planirali provesti na Bliskom istoku, u Turskoj ili na Kipru, zbog narušene bezbjednosti tog regiona odlučiti za neke bliže i bezbjednije adrese. Crna Gora od toga može profitirati. Sa druge strane, rast cijena goriva direktno utiče na cijene avionskih karata i drumskog prevoza, što smanjuje dostupnost turističkih odredišta.  I tada postoji mogućnost da se oslonimo na regionalna tržišta (BiH, Srbija, Kosovo, Sjeverna Makedonija).

U svakom slučaju, (ne)uspijeh sezone zavisi od sposobnosti da se ponuda brzo prilagodi strukturi potencijalnih gostiju. Ne trebamo ih odbiti cijenama, kao što radimo par godina, ali ni otjerati kvalitetom ponude, od graničnih prelaza i  saobraćajnica do usluge i higijene na plažama. Država u toj priči ima važnu ulogu. Bilo da će nekim aerodromskim olakšicama i(li) subvencijama avioprevoznicima doprinijeti da cijene avio karata ne odbiju potencijalne goste. Ili da ciljanim promotivnim kampanjama u region privuku neodlučne.

Ne uradimo li sve što je do nas da privučemo posjetioce, ili aktuelna kriza potraje i dobije na intenzitetu, mogli bi se naći u velikim problemima. Eventualni pad  prihoda od turizma, manjak hrane domaćih proizvođača, rast cijena energenata (potraje li on bi mogao pogurati i cijenu struje) i inflacija… Znate već šta slijedi.

SVIJET U STRAHU OD NESTAŠICA: Od vještačkog đubriva do čipova

Zatvaranje Hormuskog moreuza nije uticalo samo na ograničenu distribuciju i globalni rast cijene benzina i dizel goriva. Stručnjaci su prebrojali makar 15 industrijskih grana u kojima će se osjetiti (cjenovne) posljedice rata na Bliskom istoku.

Više od 90 odsto sumpora potrebnog u industriji dobija se pri preradi nafte. Sumpor sa Bliskog istoka neophodan je za proizvodnju sumporne kiseline bez koje, opet, nema izdvajanja bakra i kobalta iz rude. A bez njih staje proizvodnja transformatora, električnih baterija, ili komponenti za mobilne telefone, kompjutere, centre za obradu podataka… Preradom nafte dobijaju se i osnovne komponente za proizvodnju sintetičkih tkanina, plastične ambalaže, auto-komponenti, rashladnih tečnosti koje se koriste svuda: od operacionih sala do kućnih klima uređaja.

Identično, tokom obrade tečnog gasa dobija se helijum, neophodan za proizvodnju već deficitarnih memorijskih čipova i uređaja za skladištenje podataka.

Iz tečnog gasa dobija se i azot neophodan za porizvodnju vještačkih đubriva. Trećina sirovine za svjetsku proizvodnju azotnih đubriva prolazi kroz isti moreuz. Treba li objašnjavati: manje vještačkog đubriva i rast njegove cijene dovešće do manje upotrebe u poljoprivredi. To nosi manje prinose pa, sljedstveno, rast cijena hrane i moguću glad za najsiromašnije.

Blizu deset odsto svjetske proizvodnje aluminijuma iz Katara i Bahreina mora proći kroz Hormuski moreuz da bi stiglo do finalne prerade iz koje dobijamo komponente za automobilsku i avio industriju, građevinarstvo, elektroniku, solarne panele, ambalažu…

Zoran RADULOVIĆ