Predsjednik Jakov Milatović vratio je parlamentu na ponovno izjašnjavanje devet novousvojenih  zakonskih rješenja. Osam je ponovo usvojeno, praktično bez rasprave. Samo u jednom slučaju njegova intervencija dala je rezultat. I tada, tek nakon intervencija Evropske komisije

Nastavlja se pravni i politički ping-pong između Predsjednika države Jakova Milatovića,  te Skupštine i Vlade sa druge strane. On im, svako malo, vraća na ponovno izjašnjavanje po neki od  zakona usvojenih u parlamentu po hitnom postupku. Oni ih, u najkraćem mogućem roku, usvajaju ponovo.

Najnovijoj epizodi svjedočimo ovih dana. Milatović je odbio da potpiše izmjene i dopune Zakona o unutrašnjim poslovima, Opšteg zakona o obrazovanju i i vaspitanju te Zakona o energetici. Potom su, prvo Vlada a za njom i Skupština (predsjednik parlamenta Andrija Mandić) odlučili da se o istim zakonima glasa na vanrednoj sjednici Skupštine zakazanoj za početak septembra. U najkraćem zakonom propisanom roku za ponovno razmatranje akata koje Predsjednik države vrati na ponovno izjašnjavanje.

U obrazloženju odluke Predsjednika Milatovića da ne proglasi (potpiše) izmjene i dopune Zakona o unutrašnjim poslovima ukazuje se na spornu činjenicu da je njima predviđeno da se ubuduće policijski službenici zapošljavaju bez javnog oglašavanja (konkursa) i bez kadrovskog plana. Pošto već mjesecima slušamo da policiji nedostaje od 1.000 do svih 2.500 policajaca, jasno je da je u pitanju veliki poduhvat sa mogućnošću da se on izvede na raznorazne načine. I, možda, ne baš na sveopšte zadovoljstvo i korist.

„Kompletnu proceduru izbora policijskih službenika sprovodi Ministarstvo unutrašnjih poslova preko komisije koju obrazuje ministar, a obzirom da su ministri nesumnjivo politički izabrana lica, u tom smislu postoji visok stepen rizika od dodatne politizacije kako navedenog Ministarstva, tako i Policije”, stoji u obrazloženju odluke iz Predsjednikovog kabineta.

Kao što ministar unutrašnjih poslova stiče pravo da odlučuje ko ubuduće može a ko ne može biti policajac, tako je ministru/ministarki obrazovanja dato, nedavnim izmjenama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, da imenuje direktore škola i vaspitnih ustanova. Taj je posao do sada bio u nadležnosti šlolskih odbora u kojima je Ministarstvo imenovalo većinu članova. Ali im to nije bilo dovoljno.

“Smatram da se na navedeni način proces izbora direktora dodatno centralizuje, a njegova transparentnost smanjuje, što ga čini ranjivim i podložnim politizaciji“, navodi Milatović. „Mišljenja sam da usvojene izmjene predstavljaju korak unazad u odnosu na važeće rješenje…”.

Predsjednik je obrazložio i svoje neslaganje sa izmjenama Zakona o energetici. Zasmetalo mu je, a nije jedini, to što će se ubuduće članovi i predsjednik Odbora Regulatorne agencije za energetiku i regulisanje komunalnih djelatnosti birati u Skupštini, a ne kako je to do sada rađeno – Komisija sastavljena od sedam članova koje su predlagali: Vlada, Crnogorska akademija nauka, Univerzitet Crne Gore, Privredna komora i Skupština.

Konačno, Milatović je istakao da je neprihvatljivo, „imajući u vidu značaj predloženih izmjena“, da ni jedan od pomenutih zakona, kao ni većina onih koje je on svojim potpisom stavio u pravni promet, nijesu prošli javnu raspravu, već su usvojeni po hitnom postupku. “Suštinske promjene sistemskih zakona moraju proći sve predviđene demokratske procedure i uključiti zainteresovanu javnost i stručna tijela“.

Sa sličnom argumentacijom, fokusiranom na konkretna zakonska rješenja koja su po mišljenju predsjednika i njegovih saradnika/savjetnika bila sporna, susreli smo je još šest puta od formiranja Vlade Milojka Spajića.

Milatović je, početkom avgusta, bez potpisa ostavio izmjene Zakona o inspekcijskom nadzoru i Zakon kojima su propisane odredbe o inspekcijskom nadzoru. U junu, to je bio Zakon o nacionalnom javnom emiteru – Javnom medijskom servisu Crne Gore. Krajem prošle godine osporio je tri zakonska rješenja: Zakona o privrednim društvima, Zakona o finansiranju lokalne samouprave i Zakona o elektronskim komunikacijama.

Većina primjedbi svodila se na bojazan da se zakoni mijenjaju zbog dodatne politizacije ili zadovoljenje nečijih privatnih interesa. Milatović je, ne jednom, ukazao na „visok stepen rizika od dodatne politizacije…“, kritikujući rješenja kojima su Vlada i Skupština preuzimale dotadašnje ingerencije nezavisnih, ili makar politički manje zavisnih, tijela i komisija. Ili ukidajući pravila koja su propisivala način raspodjele novca iz državne kase, prepuštajući Vladi da tim parama raspolaže po svom ličnom ili političkom nahođenju (izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi).

Ujedno, mijenjani su sistemski zakoni kako bi neko „ciljano“ bio skrajnut ili postavljen na kakvu prestižnu funkciju. U  slučaju izmjena Zakona o javnom emiteru (RTCG) prepoznali smo namjeru da se produži mandat aktuelnom generalnom direktoru, tako što su kriterijumi za izbor na tu funkciju upodobljeni sa onim što on zadovoljava. Zakon o privrednim društvima zimus je mijenjan sa očiglednom, ako ne i isključivom, namjerom da se preuzmu odbori direktora državnih kompanija i spriječe oni koji su imenovani u mandatu Vlade Dritana Aabzovića da izaberu izvršne direktore. To se nije krilo.

Da se stvar osigura, išlo se i na neobrazloženu retroaktivnost novih zakonskih rješenja. Glavni cilj bila je Elektroprivreda.

Iz Pokreta Evropa sad, iako je Milatović tada još  bio njihov potpredsjednik, Predsjedniku države je saopštenjem zamjereno da je posljedica njegovog nepotpisivanja Zakona o privrednim društvima „čuvanje starog Borda direktora EPCG, instaliranog od strane 43. Vlade, čime se stvara mogućnost da članovi koje je imenovala Abazovićeva Vlada na namještenom konkursu izaberu novog izvršnog direktora u punom mandatu i po mjeri bivšeg premijera”.

PES je sa koalicionim partnerima istjerao svoje. Imamo novi bord EPCG i nove probleme sa njihovim čerka firmama Solar gradnjom i Željezarom. Odgovorni se prave nevješti.

Nakon što je PES formirao Vladu, predsjednik Milatović vratio je parlamentu na ponovno izjašnjavanje devet novousvojenih  zakonskih rješenja. Osam je ponovo usvojeno, praktično bez rasprave. Uz potpuno ignorisanje njegovih primjedbi. U kritike da se svrstao na stranu opozicije i, ponekad, ozbiljne optužbe.

Poput onih koje je na račun Predsjednika izrekao  potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj. „Želim upoznati javnost da su sve primjedbe Milatovića – na koje inače nema pravo, jer je kao predsjednik države neustavno preuzeo nadležnosti Vlade, netačne i predstavljaju smišljenu izmišljotinu kako bi se pojedincima sačuvale fotelje, a na uštrb funksionalnosti države”, navedeno je u saopštenju Đeljošaja nakon što je Milatović odbio da potpiše izmjene Zakona o privrednim društvima.

U jednom slučaju, intervencija Milatovića dala je rezultat. Ne zato što je parlamentarna većina, ili Vlada, prihvatila njegove primjedbe, nego zato što je tako kupljeno vrijeme, pa su primjedbe iz Evropske komisije na izmjene Zakona o elektronskim komunikacijama stigle u Podgoricu na vrijeme, da spriječe Vladu da od Skupštine preuzme kontrolu (nadzor) nad Agencijom za elektronske komunikacije.: Primjedbe EK, ispostavilo se, primljene su ovdje kao 11. zapovijest, pa su se poslanici nadmetali u iskazivanju svoje odanosti evropskim integracijama.

Još je jednom Milatović iz posla sa Vladom izašao makar kao moralni pobjednik. Proljetos, kada je odbio da raspiše već raspisane izbore u Šavniku i skrati mandat lokalnom parlamentu koji je  istekao još u jesen 2022.   Od toga nijesmo imali koristi. Vlada je digla ruke, kada se ispostavilo da je njen naum o brzopoteznom rješavanju šavničkog izbornog problema nezakonit. I on traje do danas.

Navedeno ne treba razumjeti kao dizanje spomenika aktuelnom predsjedniku države. On radi svoj posao, ne uspijevajući da pronađe način da uspostavi valjanu komunikaciju i utiče na izvršnu i zakonodavnu vlast.  Ipak, ostavlja pisane tragove o tome da su aktuelni zakonodavci bili upozoreni na potencijalnu opasnost propisa koje usvajaju. Bolje išta nego ništa.

Jakov Milatović nije bio veliki zagovornik javne rasprave i uključivanja javnosti u procese donošenja odluka i zakona dok je bio dio izvršne vlasti. Sjetimo se formiranja Montenegro vorksa ili pripreme i predstavljanja programa Evropa sad 1. To ne spori njegovo pravo da evoluira i promijeni mišljenje. Ali jača enigmu: zašto se stvari ovdje bolje i jasnije vide kada ste, formalno ili suštinski, u opoziciji?

Zoran RADULOVIĆ