Ko je uzeo novac od kog bjelosvjetskog prevaranta, ko je zloupotrijebio službeni položaj, ko šuruje s Depesom, ko švercuje cigarete, teško je razaznati iz kontinuiranih predizbornih međusobnih optužbi svih protiv svakoga na političkoj sceni . Rezultat te dnevne proizvodnje afera, koje se rađaju i u istom danu poput leptira umiru u medijima, umjesto pred institucjama,   je – opšte nepovjerenje u političare. Masovno nevjerovanje u javnu riječ

Nije lako crnogorskom građaninu. A otvori oči, kreće novi krug ozbiljnih međusobnih optužbi političkih aktera. Ko je uzeo novac od kog bjelosvjetskog prevaranta, ko je zloupotrijebio službeni položaj, ko šuruje s Depesom, ko švercuje cigarete, teško je razaznati iz kontinuiranih predizbornih međusobnih optužbi svih protiv svakoga . Rezultat te dnevne proizvodnje afera, koje se rađaju i u istom danu poput leptira umiru u medijima, umjesto pred institucijama,  je – opšte nepovjerenje u političare. Masovno nevjerovanje u javnu riječ.  Građaninu ostaje da se svrsta i navija. Ili da čeka stasavanje nove generacije političke klase koja će stvoriti ambijent za zdrave institucije.  U koje će političari  odlaziti da prijave šta znaju o korupciji i kriminalu svojih konkurenata. I to ne pred izbore, nego onda kad budu imali realan osnov da sumnjaju.

U pravu je, otuda, premijer Milojko Spajić kada kaže da je na djelu “estradizacija politike”. On je to ocijenio, po povratku iz San Tropea, gdje je ljetovao, kako je pojasnio, o svom trošku sa suprugom i bratom. Dok je Spajić uživao u suncu Azurne obale, njegovi politički konkurenti i mediji “zapalili” su javnu scenu cijenama boca šampanjca koje je premijer navodno pio, fotografijama njegove supruge iz aviona, fotografijama vile u kojoj je odsjeo.  Bez dokaza, da je premijer u San Tropeu trošio novac crnogorskih obveznika. Ili da u bijelom svijetu troši novac koji nije mogao da zaradi. To bi onda bio razlog za opravdanu kritiku na njegov račun.  I poziv institucijama da reaguju. Ovako se sve pretvorilo u jeftinu zabavu za narodne mase, iza koje uobičajeno stoji borba za moć konkurenata.

Spajić je po povratku, uredno dodao ulje na tu istu „estradizaciju politike“ koju je, koji minut prije  kritikovao. Nakon što je pojasnio da je putovao o svom trošku, i izvinio se građanima što oni žive u zemlji u kojoj je standard takav da o San Tropeu mogu samo da sanjaju, a o sopstvenom trošku ne mogu ni u prodavnicu, premijer je optužio neke od svojih kritičara tviteraša da iza njih stoje kriminalne strukture.

On je ocijenio da kriminalnim organizacijama ne odgovara trenutno stanje u Crnoj Gori i da oni odgovaraju na ovaj način preko političkih struktura “koje su im na izvol’te”.

„Do 2020. kriminalne grupe podržavale su DPS, a od tada podržavaju najmanje dvije političke opcije“, saopštio je premijer. Na zahtjev novinara da tu ozbiljnu tvrdnju konkretizuje on je saopštio: “Nisam tip političara koji dijeli operativne informacije detaljno”.  Ispalo je da je  Spajić ovdašnji tip političara koji „operativne informacije“ sa javnošću dijeli na kašičicu i kad zatreba u borbi protiv političkih konkurenata. Konferencija za medije je završena, premijer dokaze za svoje tvrdnje nije iznio, niti je obećao da će svoja saznanja proslijediti nadležnim službama .

Par sati uoči Spajićeve konferencije, na mreži Iks, nekadašnjem Tviteru,   atmosferu je podgrijao  Andrej Milović, bivši ministar pravde u Spajićevoj vladi, nekadašnja „Spajićeva politička kičma“, kako je sam sebe nazivao, a sada njegov ljuti  konkurent na predstojećim podgoričkim izborima.

Milović je objavio fotografije Spajića sa Džordžom Kotrelom, i zatražio od njega  da „upozna javnost, PES i Agenciju za sprečavanje korupcije (ASK) s tim koliko je novca primio od osuđenog prestupnika Džordža Kotrela“.

Kotrel je, kako je kazao, prema informacijama od insjadera sa njihovih sastanaka, finansirao i pomagao Spajića. „ Novčane ‘donacije’ dogovarane su u Podgorici i po primorju, sastanci se održavali na jahtama u Luštici i Porto Montenegru, uz prisustvo određenih arapskih investitora, a Kotrel je posjećivao i prostorije PES-a”, tvrdi Milović. On je napisao  i da su Kotrel i njegov tim pratili Spajića tokom predaja lokalnih lista u Pljevljima i Bijelom Polju.

Milović se, kao i DPS koji se saopštenjem  pridružio  Milovićevim optužbama na račun finnsiranja Spajića i PES-a od strane Kotrela, pozvao na pisanje britanskog Gardijana. Naravno, fotografije je brižno čuvao od javnosti dok nije postao Spajićev politički konkurent.

I Milović i PES, ispustili su da prenesu i par pasusa Gardijana koji malo mijenjaju stvar. Prema pisanju uglednog britanskog lista, „Kotrel, koji je rođen u Britaniji, preselio se u  malu balkansku zemlju nešto posle 2017. godine kada je osuđen u SAD“. Dakle, u vrijeme kada je na vlasti bio DPS.  List dalje navodi da je Kotrel proveo osam mjeseci u američkom zatvoru nakon što je optužen da je nudio usluge pranja novca na mračnom vebu. Odležao je kaznu zbog jedne tačke optužnice za prevaru nakon što je odbačeno 20 drugih optužbi kao dio sporazuma o priznanju krivice.

Takođe, značajan dio koji su ovdašnji uzbunjivači propustili da saopšte je da Gardijan istina navodi da je Kotrel  „poznat po svojim vezama sa političkom scenom Crne Gore, uključujući sadašnjeg premijera zemlje Milojka Spajića i njegovu Evropu sad“,  ali i da konstatuje da je  „kako je Spajić prošle godine bio na ivici vlasti, za Kotrelom zatražen pretres i potjernica zbog optužbi da je nezakonito finansirao stranku. Predsjedavajući sudija odbio je zahtev kao neosnovan i ‘dio političke igre’“.

Spajić je na konferenciji za novinare nakon San Tropea ponovio da je za potrebe kampanje partije podignut kredit. No, nije lako vjerovati ni premijeru javno uhvaćenom u laži na samom početku političke karijere u vezi sa temom dvojnog državljanstva. Tako bi, umjesto saopštenja iz PES-a o tome da je Milović ako je imao sumnje trebao da ih iznese dok je bio ministar pravde, premijer trebalo da objasni javnosti kakve su veze njega i Kotrela. Fotografije vidimo.

Ovonedeljna sapunica o Spajiću, San Tropeu i Kotrelu vodila se u sjenci priče o tome zbog koga se ne zakazuje sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost Crne Gore. Počelo je sa kritikama iz kabineta predsjednika države Jakova Milatovića, čiji je savjetnik za bezbjednost Dejan Vukšić pojasnio da se sjednica neće održati 20 avgusta, za kada je zakazao predsjednik Milatović, jer  je Spajić opet otkazao zbog puta u San Trope. „Šta je to potrebno da taj čovjek jednom postupi odgovorno“,  kazao je Vukšić medijima.

Iz Spajićevog kabineta su se oglasili objašnjenjem da sjednica nije bila zakazana jer je, kako su objasnili,  za to bilo potrebno da saglasnost za termin daju sva tri člana Savjeta. To se po njima nije desilo, nego je Spajić tražio da sjednica bude zakazana nakon 20. avgusta. Premijer je demantovao da zbog odlaska u San Trope  nije prisustvovao sjednici Savjeta za odbranu. Objasnio je da je imao neodložne privatne obaveze – 18. avgusta pomen 40 dana ocu i 20. avgusta ostavinski postupak. U San Tropeu je bio prije toga. Nakon tog pojašnjenja, postalo je i pomalo tužno.

Prethodno je u medijima Spajić tražio da sjednica bude zakazana za 2. avgust, što se nije desilo, niti se bilo ko bavio time zašto nije.

Sve u svemu, politička trvenja konkurenata ne trpe samo novinski papir  i građani, već i institucije i normalno funkcionisanje sistema.

Prošlonedeljne „afere“ već su i zaboravljene. Ko se još sjeća da je poslanik PES-a Vasilije Čarapić recimo  najavio da će otkriti „zašto investitor koji je uložio u poljoprivredni projekat u Tuzima kune ime Dritana Abazovića i bježi iz Crne Gore“. I bi – ništa. Ili, recimo,  zaboravljene sjednice Odbora za bezbjednost i međusobnih optužbi tadašnjeg ministra pravde Andreja Milovića i šefa Specijalnog policijskog odeljenja Predraga Šukovića o vezama sa organizovanim kriminalom.

Besomučna proizvodnja afera, proizvodi samo –  opšte nepovjerenje.

 Milena PEROVIĆ