Odmah nakon posjete njemačkog vanjskog ministra Zagrebu iz Hrvatske su počeli stizati pozitivniji tonovi o “nizu neriješenih pitanja sa Crnom Gorom” – kako  ih je sumirao premijer Plenković sredinom maja na samitu Evropske političke zajednice u Tirani. U ponedjeljak su u Sloveniji razgovarali hrvatski i crnogorski premijer Milojko Spajić na marginama Bledskog strateškog foruma. Na objavljenim fotografijama dvojice premijera kao da isijava pritajeno zadovoljstvo razvojem događaja. Optimizam, da bi put ka EU na Debelom brijegu mogao biti otvoren,  podgrijale su i kasnije izjave

Njemački ministrar inostranih poslova Johan Vadeful je početkom prošle sedmice službeno posjetio Hrvatsku U intervjuu za javni servis (HRT) na pitanje voditeljke da li zemlje kandidati za članstvo u EU uopšte napreduju, Vadeful je odgovorio da “neke zemlje preduzimaju hvale vrijedne korake. Imaju priliku uskoro pristupiti EU”. Na pitanje da navede primjer njemački šef diplomatije je odgovorio: “Trenutno smatramo da je Crna Gora na jako dobrom putu”. Onda je pohvalio i trud Albanije i dodao da „ako Sjeverna Makedonija riješi odnos s Bugarskom, pri čemu želimo pomoći, možemo i tu postići napredak“. Vadeful je rekao da se svaka zemlja mora približiti zadatim normama, prije svega ostvarenju tzv. Kriterija iz Kopenhagena – vladavina prava, demokratija, ekonomska stabilnost kao i borba protiv korupcije. Naglasio je da bi htio da “Hrvatska bude mentorica tih zemalja, da na temelju vlastitog iskustva daje savjete i podupire ih”. Takođe je upozorio: “Hrvatska će, kao i sve susjedne zemlje, najviše profitirati od uspjeha proširenja ili trpjeti dugoročne posljedice ako ono izostane”.  Istog dana se njemački ministar sreo sa svojim kolegom Gordanom Grlić Radmanom i premijerom Andrejem Plenkovićem.

Odmah nakon posjete njemačkog vanjskog ministra Zagrebu iz Hrvatske su počeli stizati pozitivniji tonovi o “nizu neriješenih pitanja sa Crnom Gorom” – kako je ih sumirao premijer Plenković sredinom maja na samitu Evropske političke zajednice u Tirani. U ponedjeljak su u Sloveniji razgovarali hrvatski i crnogorski premijer Milojko Spajić na marginama Bledskog strateškog foruma. Na objavljenim fotografijama dvojice premijera kao da isijava pritajeno zadovoljstvo razvojem događaja.

Optimizam, da bi put ka EU na Debelom brijegu mogao biti otvoren  podgrijale su i kasnije izjave .  Iz Vlade Crne Gore je saopšteno da “najbolji mogući odnosi …strateški su interes ne samo Crne Gore i Hrvatske, već i čitavog regiona” te da “ne izostaje ni snažna podrška Hrvatske evropskoj integraciji Crne Gore”. Hrvatski premijer je tvitovao na X zadovoljstvo da je “riješen status Doma kulture u Donjoj Lastvi, što je važno za hrvatsku manjinu”. Očekuje dalje korake oko nestalih osoba, obeštećenja hrvatskih logoraša, graničnih pitanja i drugih otvorenih tema. Naglasio je da Hrvatska “podupire” dinamiku crnogorskog evropskog puta.

Iz evropske diplomatske zajednice su došle informacije odmah nakon Vadefulove posjete Zagrebu da su na putu da se srede sva pomenuta pitanja kao i hrvatsko protivljenje zatvaranju poglavlja 31 (vanjska, bezbjedonosna i odbrambena politika). Ovo i još nekoliko poglavlja će biti na stolu naredne međuvladine konferencije u Briselu do kraja ove godine. Dinamika rješavanja će ići različito. Nakon ustupanja Doma kulture, koji je ekspresno riješen na elektronskoj sjednici Vlade, brzo bi se trebalo riješiti i preimenovanje bazena u Kotoru. Bazen nosi ime Zorana Gopčevića, za koga se tvrdi da je  bio jedan od čuvara – batinaša u Logoru Morinj tokom agresije na Hrvatsku. Ploča koju su u Morinju bez svih potrebnih papira postavili socijaldemokratski ministri vanjski Ranko Krivokapić i odbrane Raško Konjević u Vladi Dritana Abazovića će ostati tamo, uz moguću/vjerovatnu legalizaciju. To je nedavno predložio i Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori. O brodu Jadran i morskoj granici kod Prevlake će se za sada ćutati do eventualnog dogovora ili arbitraže. Po pitanju obeštećenja logoraša će se uraditi formalni ugovor. Za sada suma u opticaju se kreće od 14 do 20 miliona eura, koji će pasti na teret crnogorskog budžeta, iako je agresijom na Hrvatsku rukovodila Miloševićeva vlast u Beogradu. Tadašnja Crna Gora pod Momirom Bulatovićem i Milom Đukanovićem je učestvovala u napadu kao srbijanski vazal. No oni se nisu pokazali kao nevoljni saučesnici već su  ostrašćenom retorikom  podsticali na na rat.  U knjizi Srce tame poznatog crnogorskog publiciste Vladimira Jovanovića objavljena su tadašnja dokumenta Đukanovićeve vlade koja je davala logistiku i raspoređivala opljačkanu pokretnu imovinu na okupiranom području.

S obzirom da EU insistira na vladavini prava i borbi protiv kriminala i korupcije, ostaje da se vidi da li će se insistirati i na Đukanovićevoj odgovornosti kao što je insistirala na smjenjivosti vlasti u Crnoj Gori. Presedan za to je upravo primjer Hrvatske i njenog bivšeg premijera Iva Sanadera koji je početkom avgusta izašao na uslovnu slobodu nakon što je odslužio dvije trećine kazne od 18 godina zatvora zbog više slučajeva korupcije i zloupotrebe položaja.

Đukanovićevo učešće u Miloševićevom krvavom projektu razbijanja Jugoslavije, koji je vulgarno i javno podržavao sve do 1997., je dobro dokumentirano uprkos nestanku mnogih njegovih govora i materijala iz arhive RTCG-a dok je još čvrsto držao vlast. Takođe kasnija transformacija Crne Gore u privatnu narko državu u kojem karteli i policija svojski rade “za Šefa” i kome kupuju glasove za njegovu partiju i izjavljuju lojalnost je dobro potkrijepljenja. Glavna zahvalnost ide francuskoj policiji i FBI-ju zbog razbijanja kripto aplikacija za tajne komunikacije.

Da li će crnogorska vlast i sudstvo, koje je i dalje najvećim dijelom pod kontrolom bivšeg režima, imati volje i snage da zagrebe nekadašnju Prvu familiju, ostaje da se vidi.

Dio nove vlasti koji se brzo navikao na privilegije i nekontrolisano trošenje državnih para može zazirati od procesuiranja Đukanovića jer bi jednog dana i oni mogli biti na tapetu kad ne budu vlast. Dio sadašnje vlasti ne želi procesuiranje Đukanovića i njegove porodice i iz razloga što oni sami služe jednako kriminalnu Prvu familiju Srbije i njene kartele koji svakako ne žele da njihovi prijatelji u Crnoj Gori odgovaraju. Najočigledniji je primjer Svetozara Marovića koji ima svu zaštitu srbijanskih vlasti. Ovaj dio aspekta vladavine prava je problematičan i za Zagreb.

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i njen lider Plenković su do sada imali mnoštvo prilika potegnuti pitanje odgovornosti Đukanovića kao glavnog generatora “niza neriješenih pitanja” koje Zagreb ima s Podgoricom. Međutim, HDZ-u vladavina prava i borba protiv korupcije takođe nije jača strana što se vidi po broju smijenjenih i uhapšenih (neki će radije reći – žrtvovanih) ministara i dužnosnika. Stoga je teško vjerovati da će Hrvatska na “temelju vlastitog iskustva davati savjete i podupirati ih” kako je rekao glavni njemački diplomata na HRT-u. Ohrabrujuće je da su u nedavnoj anketi Eurobarometra obični Hrvati treći u EU po podršci ulasku Crne Gore u EU – 68 odsto. Veću podršku daju samo Šveđani – 81 odsto, i Slovenci – 70 odsto.

Osim nekažnjivosti kriminala  jedan od najvećih izazova će biti da se u pristupnom procesu ka EU zaobiđu i nadvladaju opstrukcije braće Vučić. Opšte je uvjerenje da će oni sve učiniti da granica sa Crnom Gorom ne bude ujedno i granica njihove privatne države sa EU kojoj i oni deklarativno teže. Politikantska rezolucija o Jasenovcu koju su u crnogorskoj skupštini progurali njihovi vazali kroz ucjene o napuštanju vlade je samo jedan od primjera.

U razgovorima s evropskim diplomatama lideri vučićevskih Demokratske narodne partije (DNP) i Nove srpske demokratije (NSD) čvrsto uvjeravaju da žele učlanjenje Crne Gore u EU. Nakon izjave Vadefula u Zagrebu predsjednik Skupštine i lider NSD-a Andrija Mandić je na X-u,  izrazio “iskrenu zahvalnost…na riječima podrške koje je uputio Crnoj Gori” i dodao da to “daje snažan podstrek…jer naš cilj ostaje isti – punopravno članstvo u EU”. Istovremeno, je Mandić, zajedno s Milanom Kneževićem, dan prije Vadefulovog intervjua u vili Gorica primio predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Nenada Stevandića. Stevandić je na crnoj američkoj listi zbog podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma dok ga Tužilaštvo BiH tereti za rušenje ustavnog poretka zemlje zbog niza protivustavnih zakona koje je donijela skupština RS-a. Istu noć su se Mandić i Stevandić  opet našli u selu Petnjica u Šavniku na “Dane (guslara) Radovana Bećirovića Trebješkog”. Petnjica je poznata kao rodno mjesto Radovana Karadžića čiji portreti  su krasili skup zajedno sa slikama Slobodana Miloševića. Ove godine manifestacija je nazvana „Epsko veče posvećeno herojima Paštrika i Košara i slavne Vojske Republike Srpske“ a među glavnim govornicima je bio Vučićev “mitropolit” Metodije Ostojić. Metodije se požalio da „prodori zapadnih ideja, tuđih i nepripadajućih našem narodnom duhu na kojem smo odnjegovani, velike su štete činile kako našem društvu, tako i našoj vojsci”. Nema dileme da će Metodije i njegovi tobožnji vjernici i bezbjedonosno interesantna lica, BIA, karteli kao i DPS-ovi KGB-ovski prijatelji u Hrvatskoj sve učiniti da sačuvaju zemlju od “prodora zapadnih ideja”.

Crna Gora nastavlja svoj put prema EU, sa tegovima.

Jovo MARTINOVIĆ

U avgustu radnici Željezničke infrastrukture, a u septembru prosvjetni i zdravstveni radnici, policajci i pritvorenici najavljuju da će se za svoja prava i novac boriti štrajkovima i protestima. Spremaju se i poljoprivrednici. Dok se Vlada prebrojava

Postaje nepisano pravilo da se u Crnoj Gori pravo, pravda i plata ne traže u institucijama nego na ulici. Ukoliko nezadovoljni odaberu pravo mjesto za protest i blokadu saobraćajnica, lako se može desiti da nadležni izađu u susret postavljenim zahtjevima. Posebno ako je problem rješiv (našim) novcem i  bez problematizovanja odgovornosti za neznanje, nerad i javašluk.

Promoteri aktuelnih vlasti znaju da kažu kako je to dokaz “oslobođenja” i potvrda da građani danas imaju prava koja nijesu imali prije avgusta 2020. Makar dok se ne usvoje  restriktivne izmjene Zakona o javnim okupljanjima. Kritičari, pak, konstatuju da aktuelna većina ne mari za potrebe građana sve dok im, fizički, ne stanu na put. Tada ih primijete i, iskustvo nas uči, najčešće isplate traženu putarinu. Pa produže po svom.

Minuli avgust ostaće obilježen totalnim petodnevnim prekidom saobraćaja na crnogorskim prugama. Iako se iz Vlade niko nije oglasio da podsjeti kako se nešto slično nije dogodilo nikad prije, postoji više razloga zbog kojih taj događaj ne treba tek tako zaboraviti.

Uzrok obustave bilo je nezadovoljstvo dispečera i otpravnika vozova visinom zarada koje im isplaćuje Željeznička infrastruktura, jedno od preduzeća nastalih segmentacijom nekadašnje Željeznice Crne Gore. Zaobilazeći kompanijske sindikate, a možda i propise o načinu obustave rada u djelatnostima od javnog interesa, oni su stupili u štrajk zbog koga je obustavljen kompletan željeznički saobraćaj u Crnoj Gori.

Kad su vozovi stali, menadžment Infrastrukture pozvao je tužilaštvo i policiju da reaguju. Iz resornog Ministarstva saobraćaja zaključili su, “iz izjava organizatora nezakonitog štrajka”, da se jasno vidi kako su štrajkači “pribjegli ucjenjivačkoj obustavi saobraćaja, potpuno svjesni posljedica i štete koju će ista proizvesti, a bez poštovanja zakonskih normi“. Nije izostala ni poruka kako Ministarstvo ostaje posvećeno očuvanju zakonitosti, sigurnosti saobraćaja i zaštiti interesa putnika i države. „Crna Gora mora funkcionisati kao pravna država, u kojoj se poštuju prava radnika, ali se ne dozvoljava samovolja i ultimatumi sa očiglednom motivacijom izazivanja nestabilnosti”.

Potom su nezadovoljni radnici Infrastrukture dobili traženi novac. Ili, makar, povišicu dovoljno podsticajnu da ih vrati na radna mjesta.  Menadžment Željeznice i odgovorni iz ministarstva kojim upravlja Maja Vukićević (DNP) zaboravili su prijetnje o disciplinskoj i krivičnoj odgovornosti. Slijedeći preporuke odozgo ili, možda, strahujući da bi neko mogao postaviti i pitanje njihovog (ne)rada.

“Do normalizacije je došlo nakon postizanja sporazuma između zaposlenih koji su učestvovali u totalnoj obustavi rada, dva reprezentativna sindikata i poslodavca”, navedeno je u kompanijskom saopštenju. Dobili smo garancije od ministarke Vukićević, potvrdio je glasnogovornik štrajkača Andrej Kaluđerović, najavljujući da će dogovoreno biti “usvojeno i na papiru” u najkraćem zakonskom roku.

Septembar je počeo štrajkom upozorenja prosvjetnih radnika. Uz kontinuirano nezadovoljstvo prosvjetara odnosom države prema njima i njihovom pozivu, konkretan povod za protest bio je ljetos započet  centralizovani obračun zarada zbog koga su, prema tvrdnjama predsjednika  Sindikata prosvjete Radomira Božovića, nekim nastavnicama/nastavnicima plate umanjene i do 50 eura.

Bezmalo tri mjeseca traje ta priča. I još sa sigurnošću ne znamo da li je novi vladin softver ispravio nepravilnosti školskih računovođa, kao što tvrde iz Ministarstva finansija, ili su u pravu sindikalni predstavnici prosvjetnih radnika prema kojima se centralizovani obračun radi uz kršenje odredbi važećeg granskog kolektivnog ugovora. Siva zona, konstatuju upućeni. Uglavnom, prosvjetari su nadležnima dali rok od 15 dana da isprave sporni obračun. Ne dođe li do toga najavljuju radikalnije mjere: od masovnih protesta do obustave nastave.

Za prosvjetom bi moglo i zdravstvo. Nakon ljetošnje protestne šetnje od KCCG do Ministarstva zdravlja, Odbor medicinskih sestara i tehničara za septembar je najavio nove korake ukoliko ne dobiju traženo povećanje zarada od 15 odsto u odnosu na njihove kolege iz zdravstvenog sistema. “Ne tražimo privilegije već poštovanje i razumijevanje i uslove dostojne našeg posla. Tražimo da se zarade povećaju 15 odsto, ne zato što smatramo da neko drugi vrijedi manje, već zato što vjerujemo da i naš rad zaslužuje jednako priznanje”, kazala je članica Odbora Rada Kovačević.

Prethodno su, u maju, dali rok od mjesec dana premijeru Milojku Spajiću i ministru zdravlja Vojislavu Šimunu da ih prime na razgovor. Odgovora nije bilo, pa su krenuli  u šetnju. Kako će se sve to završiti vidjećemo, možda već za koji dan.

Reakciju premijera čekaju i iz Nezavisnog sindikata policije. Nakon što su, krajem jula, pokrenuli kampanju prikupljanja potpisa među službenicima MUP-a i Uprave policije kako bi ukazali na loše uslove rada: niske plate, nedostatak uniformi i obuće, lošu opremu i zapostavljanje zdravstvene zaštite policajaca, iz Nezavisnog sindikata su 26. avgusta Spajiću uputili zvaničan dopis sa zahtjevima, sa rokom za odgovor od 15 dana. Ukoliko se njihovi zahtjevi ne ispune, a nema naznaka da hoće, policajci su najavili blokadu pet najvećih graničnih prelaza u zemlji

„Došli smo do zida“, poručio je predsjednik sindikata Igor Rmandić. „Trpljenje  ima svoje granice. Naše ćutanje je počelo da služi kao alat protiv nas samih”.

Ovog septembra mogli bi svjedočiti još jednom nikad prije – da istovremeno protestuju crnogorski policajci i pritvorenici. Nakon proljetošnjeg štrajka glađu i izgleda ne ispunjenih obećanja nadležnih iz pravosuđa i Ministarstva pravde, pritvorenici spuškog zatvora najavljuju generalni štrajk (oni i njihovi advokati ne bi prisustvovali suđenjima) i proteste rodbine i prijatelja pred institucijama, nezadovoljni zatvorskim uslovima, dužinom pritvora i sveukupnim odnosom sudskih, zakonodavnih i izvršnih vlasti prema njima. “Smatramo da se radi o samovolji pojedinaca u vrhu pravosuđa povezanih sa bivšim režimom i uz političku podršku nove vlasti koja je sve ali nije demokratska”, stoji u saopštenju javnosti predočenom preko advokata Nikole Tomkovića.

Demonstrativnim dolaskom pred institucije prijete i poljoprivrednici. “Ako Vlada odbije naš zahtjev da agrobudžet iznosi najmanje pet odsto ukupnog budžeta, krenućemo u proteste”, najavio je predsjednik Udruženja stočara Milko Živković. “Ne smijemo izgubiti još jednu godinu, već je moramo iskoristiti kako bismo zaustavili pad poljoprivredne proizvodnje”.

Sa Cetinja neće pred Vladu. Grupa građana Prijestonice koja mjesecima protestuje zbog (ne)postupanja  bezbjednosnog sektora u dva masovna zločina na Cetinju i neodgovornog odnosa nadležnih prema tim događajima, blokirajući na Kruševom ždrijelu magistralni put Podgorica –Budva, obratila se premijeru najavljujući da će radikalizovati protest. “Obzirom da ni nakon 20 dana od dana obilježavanja trogodišnjce tragedije u Medovini, kao i nakon 10 dana od dana slanja otvorenog pisma sa našim zahtjevima na vašu adresu, nijeste odgovorili dužni smo vas obavijestiti, da ukoliko to ne učinite do petka, 5. septembra, bićemo primorani ispuniti javno dato obećanje i pristupiti radikalizaciji našeg protesta na Kruševom ždrijelu”, navode u saopštenju.

Država na sve to- ćuti. Samo je ministar finansija Novica Vuković podsjetio da, prema važećem Zakonu o budžetu za ovu godinu, Vlada ima mogućnost da se zaduži još 500 miliona eura. Problem je, razumjeće jednom i aktuelna vlast, što se ne može baš sve kupiti novcem. Do tada, najavljeni protesti mogu donijeti korist inicijatorima. Kad već nema koristi od institucija.

Zoran RADULOVIĆ

Niko osim njih ne zna ko su službenici koji će biti podvrgnuti tom procesu, na osnovu čega su selektovani, ko i kako sprovodi proces, ko ga nadzire i kontroliše.  Krivične prijave protiv policijskih službenika koje zastupam nijesu podnešene, što dodatno pokazuje da ne postoje dokazi za optužbe koje im se stavljaju na teret. Proizilazi da je taj projekat osmišljen za uklanjanje nepodobnih kadrova i stvaranje partijske policije

MONITOR: Nakon krivične prijave protiv čelnika Uprave policije i funkcionera Demokrata, našli ste se na meti te partije, koja kontroliše bezbjednosni sektor. Između ostalog, poručili su vam da ćete „plakati“.  Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Reakcija te političke partije pokazuje da njeni funkcioneri strahuju od primjene zakona i da su svjesni da su ostavili dovoljno tragova i dokaza koji ukazuju na brojne zloupotrebe koje čine svakodnevno. Podsjećam da je u saopštenjima Demokrata navedeno da sam ja taj koji njima prijeti, a podnošenje krivične prijave kao prijetnju može doživjeti samo neko ko se boji procesuiranja i ko zna da bi ih zakonito postupanje po toj krivičnoj prijavi ne samo uklonilo iz fotelja , već i da bi ih odvelo na mjesto na koje se u državama vladavine prave nalaze oni koji zloupotrebljavaju službena ovlašćenja.

Reakcija te partije je pokazala da njeni funkcioneri na osnovane kritike odgovaraju uvijek sa pokušajem da diskredituju drugu stranu, jer ne raspolažu argumentima koji bi osporili činjenice koje pokazuju ne samo brojne zloupotrebe funkcija, već i  to da su oni trenutno najveća bezbjednosna prijetnja za Crnu Goru.

MONITOR: Podržao vas je dio civilnog sektora, na čelu sa HRA, čija se direktorica potom takođe našla na meti Demokrata.  Izostala je reakcija Advokatske komore. Je li to  neobično?

RADULOVIĆ: Direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević, kao i druge NVO, osudile su ovakvo ponašanje Demokrata, pa su se i oni našli na meti te partije. Demokrate su u slučaju g-đe Gorjanc Prelević pošle i korak dalje i prijetnje i pokušaje diskeditacije usmjerili i na članove njene porodice.

Osude ponašanja Demokrata i podrška g-đi Gorjanc Prelević i meni stigle su od specijalne izvjestiteljke UN o nezavisnosti sudija i advokata g-đe Margaret Satervejt, kancelarije UN u Podgorici i dva puta od Delegacije EU u Podgorici. Na toj podršci sam im iskreno i neizmjerno zahvalan, a posebno g-đi Gorjanc Prelević koja je prva reagovala i time sebe i svoju porodicu izložila još primitivnijim napadima.

Kada se sa pozicija vlasti i to vrha bezbjednosnog sektora uputi otvorena prijetnja advokatu da će „plakati“ zbog toga što radi svoj posao, onda je bilo očekivano da prva reakcija na to dođe od Advokatske komore. Advokatska komora je trebala da osudi prijetnje prvenstveno zbog sebe i zbog advokature. Izostanak te osude je na neki način dao legitimitet i podršku funkcionerima da nastave sa prijetnjama. Zato je ne samo neobično, nego je i poražavajuće za svakog advokata i advokaturu u Crnoj Gori da je na prijetnje upućene meni od strane političara koji vode bezbjednosni sektor reagovao civilni sektor, UN i EU, a da je profesionalna organizacija advokata ostala nijema.

MONITOR: U prijavi ste optužili funkcionere Demokrata i još nekoliko lica za kriminalno udruživanje. Šta je cilj tog udruživanja?

RAULOVIĆ: Protiv funkcionera Demokrata podnio sam dvije krivične prijave. Prva se odnosi na tzv. veting koji ta partija protivpravno, samovoljno i beskrupulozno sprovodi u bezbjednosnom sektoru. Iz dokaza na koje sam ukazao proizilazi osnovana sumnja da su prijavljeni postali članovi kriminalne organizacije koja je imala za cilj vršenje krivičnih djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna, radi sticanja nezakonite dobiti i moći u korist Demokrata i prijavljenih, a na štetu policijskih službenika i u krajnjem na štetu države Crne Gore. Svaki član organizacije imao je unaprijed određeni ili odredivi zadatak. Djelovanje organizacije je planirano na duže vrijeme ili na neograničen period, zasniva se na primjeni pravila unutrašnje kontrole i discipline članova,  primjenjuje se zastrašivanje i postoji uticaj kriminalne organizacije na političku vlast, sredstva javnog informisanja i na zakonodavnu i izvršnu vlast. Sve ovo su bitni elementi organizovanog kriminala. Cilj te organizacije se ne razlikuje od ciljeva drugih kriminalnih organizcija, a to je vršenje težih krivičnih djela radi sticanja dobiti i moći.

MONITOR: U prijavi  pominjete i obavještajni projekat Značka.  Šta je suština tog projekta?

RADULOVIĆ: Proizvoljno targetiranje određenih policijskih službenika koji Demokratama iz nekih razloga ne odgovaraju, pod izgovorom da se sprovodi veting. Crna Gora nema zakon, niti bilo koji propis koji definiše proces vetinga u bezbjednosnom sektoru. Ni Vlada  nikada nije donijela odluku da se takav veting sprovede, niti za to postoji pravni osnov. Dakle, tzv. veting sprovodi jedna politička partija, na osnovu kriterijuma samo njoj poznatih, niko osim njih ne zna ko su službenici koji će biti podvrgnuti tom procesu, na osnovu čega su selektovani, ko i kako sprovodi taj proces, ko ga nadzire i kontroliše i koje garancije za poštovanje osnovnih prava postoje.

Ti policijski službenici optužuju se za veze sa teroristima, saboterima, kriminalnim organizacijama i sve to na osnovu neprovjerenih i nepotvrđenih operativnih informacija iz izvještaja komisije koju je formirao ministar Šaranović.  Podatke za taj izvještaj komisija crpi iz posebne aplikacije u koju policijski službenici unose operativne podatke po svom nahođenju ili po nalogu starješina. Pri tome, taj izvještaj je označen stepenom tajnosti i policijskim službenicima i njihovim advokatima se ne dostavlja. Oni su dovedeni u situaciju da su optuženi da sarađuju sa kriminalnim grupama što ima karakter ozbiljne krivične optužbe, ali ne znaju od čega da se brane jer im se ne saopštava šta su, kada i sa kim konkretno uradili, niti im se daje na uvid jedini dokument koji ih „tereti“.

Krivične prijave protiv policijskih službenika koje ja zastupam nijesu podnešene, što dodatno pokazuje da ne postoje dokazi za optužbe koje im se stavljaju na teret. Zato proizilazi da je taj projekat osmišljen sa uklanjanje nepodobnih kadrova i stvaranje partijske policije.

MONITOR: Navodite i da postoje dokazi u vidu Sky prepiski koji ukazuju da su kriminalni klanovi kupovali glasove za račun Demokrata, te je ta partija nakon preuzimanja bezbjednosnog sektora vraćala te usluge. Radi se o ozbiljnim optužbama.

RADULOVIĆ:Slažem sa da su u pitanju ozbiljne optužbe. One proizilaze iz sky prepiski koje su dokaz na sudu, a imali smo prilike više puta u medijima da čitamo i slušamo kako pripadnici kriminalnih organizacija dogovaruju kupovinu glasova za Demokrate i pozivaju da svi glasaju za njih. Nije tajna da su sve kriminalne organizacije u svijetu pokušavale da uspostave vezu sa političarima. Kriminalci to ne rade iz ideoloških  motiva, već radi lakšeg ostvarenja kriminalnih planova. Ni pripadnici kriminalnih grupa koji su kupovali glasove za Demokrate i pozivali da se za njih glasa, to nijesu radili zato što im se sviđa program te partije, već su od Demokrata imali neka očekivanja, a moguće i obećanja. Zbog čega su kriminalci radili u interesu Demokrata i na koji način su im Demokrate vratile te usluge kada su došli na vlast zahvaljujući i njihovim glasovima, to treba da utvrdi tužilaštvo.

MONITOR: Kakva su vaša očekivanja kada je u pitanju sudbina ove krivične prijave?

RADULOVIĆ: Nadam se da će tužilaštvo raditi u skladu sa zakonom. Ako bude tako radilo , provjeriće navode krivičnih prijava i utvrdiće kako se sprovodi tzv. veting u bezbjednosnom sektoru, zašto se masovno krše osnovna ljudska prava i neki ljudi selektivno optužuju za teža krivična djela, ali se o tome ne obavještava tužilaštvo već se službenici suspenduju i pokreću se disciplinski postupci u kojima im se krše osnovna ljudska prava. Provjeriće kako se unose operativni podaci u aplikaciji „InfostreamV2“ sa naznakom obavještajni projekat „Značka“, kako se ti podaci mijenjaju i dopunjavaju i po čijem nalogu. Provjeriće zašto se u skladu sa zakonom u tim postupcima ne pribavlja obavezno mišljenje ANB-a, zašto se istrajavalo na sprovođenju nezakonite odluke da se nabavka službenih vozila povjeri kompaniji „škoda“, zašto i kako se u tajnom postupku posao postavljanja stacioniranog radara u Podgorici povjerio firmi sumnjivih i spornih referenci povezanoj sa Miloradom Dodikom, provjeriće šta se uradilo sa prikupljenim ličnim podacima i da li su  uništeni u skladu sa zakonom ili su dostavljeni firmi druge države.

Provjeriće nezakonita zapošljavanja u državnoj kompaniji CEDIS i u drugim državnim kompanijama u kojima rukovode funkcioneri ove partije i utvrdiće koliko je državni budžet oštećen takvim nezakonitim zapošljavanjima. Provjeriće i sve druge navode krivičnih prijava, cijeniti predložene dokaze i pribaviti i druge dokaze radi utvrđivanja istine.

MONITOR: U prijavi se takođe  konstatuje da oni koji ukazuju na nezakonitosti u upravljanju bezbjednosnim sektorom bivaju targetirani kao članovi kriminalnih klanova. Koliko je to rasprostranjena praksa?

RADULOVIĆ: To je odavno rasprostranjena praksa Demokrata. Ne sjećam se da su u posljednje dvije godine na bilo koju kritiku odgovorili  argumentovano. Svaki njihov odgovor bio je po istoj matrici –  da se svi koji ih kritikuju diskredituju, da se targetiraju kao članovi kriminalnih klanova, DPS-a, djelovi bivšeg režima i sl. Pri tome, ne ustručavaju se da otvoreno prijete i da pokušavaju da zastraše sve one koji ukažu na njihove zloupotrebe. Kada te prijetnje dolaze od organizacije za koju dokazi ukazuju da su im kriminalci kupovali glasove, onda su one ozbiljne i zahtijevaju hitnu reakciju tužilaštva.

Ovakav narativ Demokrata doprinosi ambijentu nesigurnosti i straha kod građana da neku nepravilnost ili zloupotrebu prijave jer mogu  postati meta. U takvom ambijentu nije realno očekivati da građani to čine, niti da se bilo ko javi kao zviždač.

Kada partija koja rukovodi bezbjednosnim sektorom javno zaprijeti advokatu koji najavi podnošenje krivične prijave, onda se svi moraju zapitati šta će oni doživjeti ako prijave korupciju ili bilo koje krivično djelo. Zato kažem da su Demokrate trenutno najveća bezbjednosna prijetnja u Crnoj Gori i najveća smetnja borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Milena PEROVIĆ