Neuspjeh liberalnog političara Roberta Goloba, pobjednika izbora na papiru, da formira vladu, otvorili su put trostrukom premijeru , desničaru,  Janezu Janši. On, vjeruje se, već ima spremne glasove za četvrti mandat. Izbori su pažljivo praćeni i izvan Slovenije, jer u Evropi imaju značaj koji nadilazi veličinu male podalpske zemlje

Često je posljednjih godina Slovenija izgledala kao rijetka svijetla tačka, naše postjugoslovenske, balkanske i  evropske demokratije. Istupajući protiv desnih strujanja, napada na Gazu i Iran  djelovala je kao progresivna predvodnica neke drugačije Evrope. Posljednji parlamentarni izbori u toj bivšoj jugoslovenskoj republici, pokazali su duboku podijeljenost glasačkog tijela. Političke igre i trgovine udaljile su dosadašnjeg liberalnog premijera Roberta Goloba od glavne funkcije u zemlji. Na scenu se vraća dobro nam poznati desničar – Janez Janša.

Parlamentarni izbori u Sloveniji koji su održani 22. marta 2026. donijeli su rezultat koji na prvi pogled djeluje iznenađujuće poznato. Gibanje Svoboda (GS), (Pokret sloboda) je ponovo izašla kao najjača stranka. Pobjeda nad konzervativnom Slovenačkom demokratskom strankom (SDS) bila je tijesna.

GS je osvojila  28,63 odsto glasova i 29 mandata, tik ispred SDS-a sa 27,95 odsto i 28 mandata. Uprkos zadržavanju prvog mjesta, GS je pretrpio značajne gubitke u odnosu na prethodne izbore, što odražava slabljenje široke koalicije koja ga je dovela na vlast 2022. godine. Pad je veliki. Od 34,5 odsto glasova, odnosno 41 mandata prije četiri godine, Golob je završio sa 12 stolica manje u parlamentu.

Izbori nijesu potvrdili stabilnost. Naprotiv, pokazali su fragmentiraniju i neizvjesniji sistem koji će otežati upravljanje Slovenijom  u godinama koje dolaze. Osim domaćih implikacija, izbori odražavaju i širi evropski obrazac u kojem se proevropske snage suočavaju sa rastućim izazovima nacionalističkih  aktera.

Dok je još trajala euforija izborne noći, svjestan smanjenih mogućnosti za sastav nove vlade Golob je govorio prisutnima: „Slovenci su veoma slobodoumna nacija… Želimo da sačuvamo svoju nezavisnost i suverenitet, čak i na individualnom nivou. I upravo zato smo često zadovoljni životom, ali nimalo zadovoljni politikom ili vladom“. Pominjao je da nije slučajnost što su u takvoj zemlji baš oni pobijedili dva puta za redom, dok se u pozadini mogla čuti O Bella Ciao.

Najznačajniji ishod izbora nije tijesna pobjeda GS-a, već sve veća fragmentacija političkog sistema u Sloveniji. Za razliku od pet političkih aktera koji su sačinjavali parlament poslednje četiri godine, sada ih je sedam. Tu su dva nova aktera – desnocentrističke Demokrate (DEM) i desničarski populistički proputinovski pokret Resni.ca. Ulazak Demokrata posebno je značajan jer popunjava dugogodišnju prazninu za umjerenu, proevropsku desnocentrističku alternativu koja nije vezana za polarizujuće liderstvo Janeza Janše.

Ulazak Resni.ca u parlament signalizira rastuće „antiestablišment“,  raspoloženje među slovenačkim biračima. Nastao iz protesta protiv mjera tokom pandemije, ovaj pokret odražava šire nepovjerenje prema političkim institucijama i elitama, slično trendovima širom Evrope. Oni žele preispitati slovenačko članstvo u EU i NATO-u, negiraju klimatske promjene.

Skoro mjesec dana odlazeća Golobova vladajuća koalicija nije uspjela da obezbijedi većinu. Tako se otvorio prostor manjim partijama da igraju ulogu tasa na vagi. Pošto nijedan blok nema većinu, partije poput Demokrata i Resni.ca mogle bi imati uticaj nesrazmjeran svojoj izbornoj snazi. To povećava vjerovatnoću nestabilne vlasti.

Proteklog ponedjeljka Golob je priznao da njegova stranka nije uspjela da formira vladu. Time je otvoren put za kandidata SDS-a. Trostruki premijer Slovenije danima je komentarisao da je spreman na sve opcije. Od opozicionih do onih vezanih za najveće političke adrese zemlje i ponavljanje izbora. Da se dosta radilo na premijerskoj opciji govori i podatak da je nedavno Janšina stranka podržala inicijativu partije Resni.ca da njen lider Zoran Stevanović bude izabran za predsjednika parlamenta Slovenije.  Stevanović se  tokom kampanje hvalio da je kod notara ovjerio dokument u kome stoji da neće ući u vladu sa Janšom. Za njega su kao predsjednika parlamenta osim Janšinog SDS-a glasale i druge stranke potencijalne desnocentrističke koalicije NSi, SLS i  Fokus. Ukupno  48 poslanika. Dva više od potrebne većine za izbor. Za Sputnjik je Stevanović izjavio da planira posjetu Moskvu kako bi gradio mostove između Istoka i Zapada. Ako se to desi biće prvi predsjednik parlamenta neke EU članice u posjeti Rusiji od početka rata u Ukrajini.

U medijima su već procurjele  informacije o sastavu Janšine vlade. SDS bi po njima vodio osam ministarstava, blok NSi-SLS-Fokus pet, dok bi Demokrate Anže Logara preuzeli tri resora. Stranci Resni.ca navodno bi bilo ponuđeno van-koaliciono partnerstvo.

Anže  Logar je političar o kome se posljednjih dana dosta piše. On je  bivši ministar vanjskih poslova u Janšinoj vladi i dugogodišnji član SDS-a. Napustio je stranku prije dvije godine. Tokom predizborne kampanje uporno je odbacivao optužbe ljevice da je „skriveni adut“ SDS-a.

Tokom prvog pokušaja sastavljanja vlade, on je prvi izašao sa informacijom da su pregovori sa GS završeni. Izrekao je i optužbe da je Golob vršio pritiske koji izlaze iz okvira uobičajenog političkog dijaloga. Iz tabora Pokreta Sloboda uslijedile su optužbe na račun Logara za politiku prevare. GS tvrdi da su Demokrate od samog početka radile na formiranju Janšine vlade. Nakon neuspjeha sklapanja vlade, Golob je najavio da ostaje poslanik, ali očito, u opoziciji.

Janša je rekao da vjeruje da se odlazeći premijer raduje odlasku u opoziciju, jer je ostavio rupu u finansijama, pa će neko drugi to rješavati. Povukao je paralelu sa 2011. kada relativnom pobjedniku izbora Zoranu Jankoviću takođe nije uspelo da sastavi vladu. Tu situaciju, baš kao i sada, iskoristiće Janša da se dokopa premijerskog mandata. Zanimljivo:  bivši, a moguće i novi slovenački premijer do kraja mandata ostao je samo jednom. Onda kada se premijerske stolice dokopao prvi put, 2004. godine. Sljedeća dva mandata prekinuti su na pola.

I lider Socijaldemokrata Matjaž Han poručio je da očekuje da će naredne četiri godine provesti u opoziciji, ocjenjujući da se takav ishod već nazire iz ponašanja stranaka desnog centra u parlamentu. Apelovao je da se vlada što prije formira, ističući da nema smisla praviti se da se proces njenog sastavljanja ne odvija.

Golob je nakon neuspjeha u sastavljanju vlade i jasnih desnih skretanja rekao da ne vidi način kako bi se tako različiti stavovi, koji okupljaju stranke koje danas učestvuju u parlamentu, mogli sprovesti u praksi. Naglasio je  da će Slovenci sada pošto više nema maski, moći da vide za šta se ko zaista zalaže. Ko gradi socijalnu državu u kojoj ima mjesta za sve, pa i za najranjivije, a ko se bori isključivo za bogate.

Obrasci glasanja na potonjim izborima u Sloveniji ukazuju na rastuću fragmentaciju. Geografski posmatrano, izbori potvrđuju teritorijalnu podjelu: urbane i zapadne regije naginju partijama centra i ljevice, dok su ruralne i istočne oblasti uporišta desnice. Najveće promjene zabilježene su u prigradskim i srednjeimovinskim zonama, gdje je GS izgubio podršku, a Demokrati i Resni.ca ostvarili dobitke. To sugeriše da upravo ovi birači postaju ključno izborno bojno polje.

Izbori su pažljivo praćeni i izvan Slovenije, jer imaju značaj koji nadilazi njenu veličinu. Zemlja učestvuje u donošenju ključnih odluka u Evropskom savjetu. Zbog toga se izborni rezultati često posmatraju kao indikator širih političkih trendova u Evropskoj uniji, posebno u pogledu odnosa između proevropskih i nacionalistikih snaga kao i rastuće političke fragmentacije. Promjene vlasti u Sloveniji mogu uticati i na oblikovanje zajedničke politike Unije.

Slovenački izbori imaju i direktne implikacije na evropske rasprave o vladavini prava, funkcionisanju institucija i odnos prema Briselu, naročito kada na vlast dolaze lideri sa kritičnijim stavom prema EU integracijama. Slovenija takođe igra važnu ulogu u politici prema Zapadnom Balkanu, pa promjena vlade može uticati na tempo proširenja EU i regionalnu stabilnost.

Ovi izbori bili su i test može li liberalna proevropska politika opstati u državi ispod Alpa, ili Sloveniju  zahvata  desni talas vidljiv na cijelom kontinentu.

Izbori u Sloveniji imaju i svoju svjetsku dimenziju. Ako Janez Janša, koji otvoreno izražava divljenje Donaldu Trampu, uspije da formira vladu, vratio bi se u Evropski savjet . Baš u trenutku kada njegov saveznik, odlazeći mađarski premijer Viktor Orbán, treba da prestane da prisustvuje redovnim samitima lidera EU.

Dragan LUČIĆ

Stevan Đukić i njegov pravni tim uzalud su osporavali zakonitost stečaja Nivel Investa. Prigovarala se i pristrasnost sudije Dragana Vučevića, predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića i njegovog kuma i stečajnog upravnika Nivel Investa Sretena Mrvaljevića. Brojne prijave zbog kriminalnog organizovanja i zloupotrebe položaja rutinski su odbacivane pod palicom glavnog SDT Milivoja Katnića

Kada je Stevan Đukić, jedan osnivača Nivel Investa, kompanije koja je gradila luksuzne apartmane i kondo hotel na prestižnim lokacijama u budvanskoj opštini, krenuo u jutro 15. januara 2015. prošetati psa pored mora, nije slutio šta ga čeka toga dana.

Dok je stajao pored plaže iz pravca bazena hotelskog kompleksa Slovenska plaža prišla su mu ubrzanim koracima dvojica nepoznatih muškaraca u srednjim dvadesetim, kratko podšišani. Jedan od njih stupio je u razgovor pitajući za obližnji restoran, naglaskom koji nije lokalni, a drugi je iskoristio momenat i udario ga po lijevoj strani lica, najvjerovatnije čvrstim predmetom. Od siline udara Đukić je pao i onda su ga dvojica počela udarati šakama po glavi naslonjeni koljenima na prednji dio njegovog tijela. Nakon kraćeg vremena se pojavio Đukićev poznanik koji je počeo vikati na napadače koji su ustali i ubrzano se vratili nazad prema gradskom bazenu.

Đukić je prebačen u Klinički centar u Podgoricu gdje je primljen kao hitan slučaj zbog preloma donje vilice i nosa. Narednog dana je podvrgnut operaciji pod lokalnom anestezijom. Otpušten je nakon pet dana na kućno liječenje. Bolnica je odmah obavijestila MUP.

Dio puta kojim su se povukli napadači otkrivenih lica bio je pokriven sigurnosnim kamerama prodajnog objakta Tažeks, Gradskog bazena i Slovenske plaže. Policija i tužilaštvo nikada nisu pronašli ni procesuirali napadače.

Istoga  dana kada je Đukić napadnut, u Privrednom sudu je zaprimljen zahtjev za stečaj nad Nivel Investom Budva od strane Nivela Podgorica koga je zastupao advokat Slobodan Smolović. Nivelov osnivač i direktor je bio Vladimir Bato Đurović koji je ujedno bio i suosnivač Nivel Investa sa Đukićem u udjelu od po 50 odsto. Đurović je prijavio potraživanje navodnih 1,36 miliona. Tražio je i da se donese mjera zabrane ostvarivanja prava budućeg razlučnog povjerioca Hipotekarne banke AD Podgorica… “ jer je isti pokrenuo vansudski postupak prodaje nepokretnosti dužnika na kojima ima upisano pravo hipoteke”.

Đukić će kasnije na sudu i kod tužioca izjaviti da je saznao za kredit (1,5 miliona glavnice i 300 hiljada kamate) tek kad je stigao dopis iz Hipotekarne o neizmirenoj rati, zbog čega je uslijedila blokada računa u avgustu 2014. Đukić se obratio stečajnom sudiji Draganu Vučeviću da mu dozvoli prodaju poslovnog prostora u zgradi na glavnoj magistrali u Budvi kako bi skinuo dospjelih 993 hiljada duga prema Hipotekarnoj banci. Kako stečaj još nije bio formalno uveden, Vučević je dao dozvolu i 26. Februara 2015. Đukić je prodao isti za 634 hiljade koji je, uz druga sredstva, iskoristio za vraćanje kredita Hipotekarnoj.

Čim je saznao za prodaju, Đurović je tražio od Privrednog suda blokadu dalje prodaje i traženu odluku  je dobio već idućeg dana, 27. februara  2015. Prodaja poslovnog prostora i vraćanje kredita banci će izazvati bijes onih koji su planirali da se okoriste vrijednom imovinom. Kao odmazdu pokrenuli su i Specijalno državno tužilaštvo (SDT) protiv Đukića.

Đukić je nakon toga, 10. marta 2015, tražio od sudije Vučevića dozvolu da u istoj zgradi proda pet stanova na šestom spratu od ukupno 551m2 kako bi isplatio i 111 hiljada Đurovićevom Nivel PG i time oslobodio račun iz blokade. Đukić je uz zahtjev dostavio i sporazum s OHLC Invest Company iz Inđije po kojim je dogovorena cijena prodaje od 2,5 miliona, čime bi isplatio Đurovićevih 111 hiljada.

Međutim, ovaj put to sudija Vučević odbija. Đukić pretpostavlja da je to urađeno  na intervenciju viših instanci koje su bacile oko na vrijednu imovinu. Stečaj se uvodi 24. marta 2015.

Đukić i njegov pravni tim uzalud su osporavali zakonitost stečaja, fiktivna potraživanja, nezakonitosti u knjigovodstvu koje je na svoju ruku i mimo zakona vodio Đurović (što je utvrdio i nezavisni revizor MV Konsalt angažovan od samog Đurovića). Prigovarala se i pristrasnost sudije Vučevića, predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića i njegovog kuma i stečajnog upravnika Nivel Investa Sretena Mrvaljevića. Brojne prijave policiji i tužilaštvu zbog kriminalnog organizovanja i zloupotrebe položaja rutinski su odbacivane pod palicom glavnog specijalnog  tužioca Milivoja Katnića.

SDT će do sada procesuirati jedino samog Đukića i to zbog zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju (čl.272 st.3) kojim je zaprijećena kazna zatvora od 2 do 10 godina. Đukić je optužen od strane SDT-a (čija nadležnost u tom slučaju je veoma upitna) 27. septembra 2018. Specijalna tužiteljka Sanja Jovićević je optužila Đukića da je izvršio krivično djelo prodavši pomenuti poslovni prostor od 335m2 na prizemlju i 291m2 u suterenu za 634 hiljade. Od dogovorene cijene je početkom marta 2015. primio u gotovini 109.800 eura koja nije prenio na blokirani račun Nivel Investa već je sa 45.650 izmirio tekuće potrebe firme dok je 64.150 zadržao za sebe i “tako stekao protivpravnu imovinsku korist”.

Na Višem sudu, pred sudijom Anom Vuković, Vladimir Đurović je izjavio da je njegova firma bila jemac spornog kredita i da je svu procedura u vezi dizanja kredita završila služba Nivel Podgorica koja je vodila knjigovodstvo Nivel Investa te da je optuženi Đukić “mogao da raspolaže dokumentacijom kao i on”. Navodno su sredstva kredita uplaćivana na žiro račun Nivel Investa za plaćanja dobavljača i ostalih obaveza a da je pokrenuo stečajni postupak jer je bio u saznanju “da optuženi Đukić nudi na prodaju stanove i poslovne prostore preduzeća po izuzetno niskim cijenama”.

Za sporni ugovor o kupoprodaji zbog kojeg je SDT optužila Đukića je saznao na dan zaključenja i da cijena od 633 hiljade “predstavlja samo pola realne vrijednosti tržišne cijene” (što će se pokazati neistinitim). Rekao je da su za sporni kredit kod Hipotekarne banke aplicirali on i Đukić zajedno a da je on potpisao zahtjev, mjenice i mjenična ovlašćenja. “Nije se mogao sjetiti da li je o kreditnom zaduženju prethodila odluka nadležnog organa Nivel Investa BD”.

Đurović je rekao SDT-u, nakon procesnih upozorenja da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo, da je Đukić bio upoznat sa kreditom i da je potpisnik tih dokumenata, odnosno zahtjeva upućenih banci. Požalio se da novac od prodaje nekretnina nije išao preko računa Nivel Investa, te nije mogao biti knjigovodstveno rasknjižen. Đurovićeva knjigovođa Blaženka Jovanović je ponovila navode njenog šefa.

Kada su sudu prezentovane njene ranije poruke sa Đukićem, Jovanovićka je počela mijenjati iskaz.

Viši sud je na osnovu materijalnih dokaza ustanovio da je Đukiću bio uskraćen pristup knjigovodstvenoj dokumentaciji, jer je zbog toga i slao zahtjeve knjigovodstvu da mu se dozvoli uvid, što je Jovanovićka u prepiskama odbijala. Hipotekarna banka je izjavila da Đukić nije potpisao zahtjev za kredit niti je imao deponovani potpis u toj banci. Stoga je navode Đurovića “Sud cijenio kao neistinite”, konstatujući  da je Đurović “očigledno imao motiv te evidentno uticao na svjedokinju Jovanović da… ne predoči Sudu sva svoja saznanja.”

Vještaci su na sudu saopštili da su Đukićeve isplate banci jedino mogle biti u gotovini, pošto  je račun budvanske firme bio u blokadi. Sud je takođe utvrdio u oslobađajućoj presudi od 27. decembra 2019. da je optuženi kao izvršni direktor Nivel Investa bio ovlašćen da proda nekretnine prije uvođenja stečaja, što je i učinio,  “pri čemu ništa od navedenog novca nije zadržao za sebe”. Presudu sudije Vuković je kasnije potvrdio i Apelacioni sud.

Ni pravosnažna presuda Ks.br. 29/2018 gdje je nesumnjivo utvrđeno da je knjigovodstvo isključivo držao Đurović i pri tom davao neistinite iskaze tužilaštvu i sudu, nisu podstakle ni SDT ni Privredni sud da preispita druge prijave.

Stečajni upravnik Sreten Mrvaljević nije pokrenuo tužbu protiv Đurovića u vezi sa kreditom Hipotekarne banke od 1,8 miliona eura — iako je taj dug izmirio Đukić, uprkos tome što ga nije ni ugovorio. U međuvremenu, najvrednija imovina Nivel Investa rasprodavana je na atraktivnim lokacijama po cijenama od 1.000 eura po kvadratu od strane Mrvaljevića, daleko ispod tržišnih, što je rezultiralo višemilionskim gubicima za kompaniju.

U prijavi SDT-u iz februara ove godine, Đukić tvrdi da su pojedine stanove iz stečajne mase, preko posrednika, dobili Blažo Jovanić, advokat Smolović i osobe iz Jovanićevog bliskog okruženja. Uprkos ovim navodima, kao i ranije utvrđenim nepravilnostima u postupku, nadležne institucije za sada ne reaguju protiv navodnih  aktera efere.

Stečaj nad Nivel Investom formalno je zaključen 24. decembra 2025. godine odlukom sudije Dragana Vučevića. Rješenje je postalo pravosnažno u februaru ove godine — čime je, barem formalno, zatvoren jedan od kontroverznijih stečajnih postupaka, bez odgovora na ključna pitanja.

I dok su papiri zaključeni, ključne sumnje ostale su otvorene. Do kada?

Jovo MARTINOVIĆ

Nedavno je Fond penzionog i invalidskog osiguranja (PIO) na upit Antene M saopštio da “ima dugogodišnju uspješnu saradnju sa Rehabilitacionim centrom Vilina Vlas u Višegradu. Banjsko lječilište Vilina Vlas,  je 1992, pretvoreno u sjedište Belih orlova . U hotelu su držane bošnjačke  žene i djevojčice za iživljavanje zločinaca u pauzama između pljački, paljevina i likvidacija. Izvještaj posebnog Komiteta UN-a navodi da je tokom 1992. godine u Vilinoj Vlasi bilo zatočeno i sistematski silovano oko 200 žena. Neke od njih su ubijene, a neke su izvršile samoubistvo

Prije nekoliko dana odjeknula je vijest da je hrvatski pop pjevač Toni Cetinski odbio održati, već zakazani koncert, u hali Spensa u Novom Sadu za Dan žena. Razlog su nedavne tvrdnje udruga hrvatskih logoraša da je Spens navodno bio logor u kome su mučeni zarobljeni civili i vojnici nakon pada Vukovara 1991. godine. Iz Srbije su ubrzo stigli demantiji, kao i skepsa većeg dijela stručne javnosti, da je Spens bio nešto više od prihvatnog centra. Bivši hrvatski logoraši, ali i zvanični Zagreb i Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, su ranije problematizirali i preimenovanje sportskog centra u Kotoru koji od avgusta 2021. godine nosi ime poznatog vaterpoliste iz doba SFRJ Zorana Džimija Gopčevića. Od tada hrvatski vaterpolisti odbijaju igrati utakmice u Kotoru. Problem je što je Gopčević bio komandir straže u Logoru Morinj tokom Miloševićeve agresije na Hrvatsku 1991. u kojoj su mu vatreno pomagali Milo Đukanović i Momir Bulatović. Neki logoraši su svjedočili da je Gopčević ispitivao zarobljene hrvatske vojnike i civile i dozvoljavao da se maltretiraju i tuku. Gopčević nikada nije procesuiran jer je stradao u prometnoj nesreći 2000. godine, sedam godina prije nego će Hrvatska ustupiti Crnoj Gori dokaze za Morinj.

Za preimenovanje sportskog centra glasala je i Đukanovićeva navodno reformirana i proevropska Demokratska partija socijalista (DPS). Kakvi “reformski” vjetrovi duvaju kroz ovu partiju vidjelo se polovinom februara u Baru gdje je DPS i dalje na vlasti. Savjet za davanje prijedloga naziva naselja, ulica i trgova, prema pisanju Vijesti, neće dati zeleno svjetlo da jedna ulica u Baru dobije ime žrtava masakra iz 1945. godine. Time inicijativa koju su podnijeli aktivista za ljudska prava Aleksandar Saša Zeković i advokat Kolja Camaj neće ni stići do gradske skupštine na razmatranje. Jedinice Desete udarne brigade su u aprilu 1945. godine nakon oružanog incidenta s mobiliziranim kosovskim Albancima, koji su trebali biti prebačeni morem na front u Istru, izvršile pokolj nad preko 700 njih. Mnogi leševi su kasnije skupljeni na gomile, poliveni benzinom i zapaljeni van grada. Gradske vlasti su prošlog novembra odlučile podići spomenik nastradilima u zemljotresu 1979. godine – njih 49 iz barske opštine od ukupno 101 u Crnoj Gori.

Stratišta u Crnoj Gori iz novijeg doba, koja su i sudski priznata kao zločini, su i dalje neobilježena. Iako čelnici Herceg Novog obećavaju spomenik žrtvama Deportacija od toga nema još ništa. Bukovica i Kaluđerskog Laz su i dalje bez obilježja.

Dok Hrvati vode računa gdje ne idu i zbog čega ne idu, u Crnoj Gori je drugačija priča. Nedavno je Fond penzionog i invalidskog osiguranja (PIO) na upit Antene M saopštio da “ima dugogodišnju uspješnu saradnju sa Rehabilitacionim centrom Vilina Vlas u Višegradu po Ugovoru o uslovima pružanja ugostiteljskih i medicinskih usluga. Ugovor se obnavlja svake godine između tzv. Rehabilitacionog centra I PIO fonda. PIO je pojasnio da crnogorski penzioneri imaju povoljnije uslove boravka – nižu cijenu u odnosu na ostale i mogućnost plaćanja u osam mjesečnih rata putem administrativne zabrane na penziju uz objašnjenje kako se sve to papirološki završava. Troškove snose penzioneri a PIO je uspostavio saradnju “na zahtjev penzionera”. Javni servis je 2022., je izvještavao o „blagodetima rehabilitacionog centra u Višegradu”, kao izuzetnom mjestu za odmor i oporavak – bez riječi komentara ili osude jezive prošlosti tog mjesta!

Ako se o nekim mjestima može voditi debata, usljed nedostatka ili upitnosti materijalnih dokaza kao što je Spens u Novom Sadu, ratni užasi Višegrađana su dobro dokumentirani i obrazloženi osuđujućim presudama i Haškog i domaćih sudova.

Opština u kojoj su tada dvije trećine stanovništva činili Bošnjaci , 1992. je bila jedna od strateških meta Miloševićeve vojne mašinerije u velikosrpskom projektu. Kao i u Hrvatskoj, u napadu na BiH uz Miloševića su  poslušno stali Bulatović i Đukanović.  Užički korpus je početkom aprila 92. zauzeo grad i onda ga predao lokalnim srpskim snagama i paravojskama koje je formirao i kontrolisao Miloševićev Resor državne bezbedbosti (RDB).

Grad je temeljno etnički očišćen uz jeziva mučenja i masovne likvidacije bošnjačkog  stanovništva. Prema podacima Centra za istraživanje i dokumentaciju, 1.661 Bošnjak je stradao u Višegradu nakon pada grada. Isto je utvrđeno presudama Haškog Tribunala. Od ubijenih je bilo oko 600 žena i 119 djece. Najjeziviji zločini su počinjeni 14. i 27. juna 1992. od strane paravojnih jedinica pod komandom Milana i Sredoja Lukića. Prvog datuma su u kuću u Pionirskoj ulici ugurali oko sedamdeset bošnjačkih civila, uglavnom djece, starih i žena iz sela Koritnik. Srpski paramilitarci grupno su silovali nekoliko žena. Onda je kuća zapaljena sa svima unutra. Oni koji su pokušali iskočiti su ubijeni.  Najmlađa žrtva je bila beba rođena samo dva dana ranije. Nakon dvije sedmice  u naselju Bikavac je opet ugurano u mali prostor i živo zapaljeno oko 70 Bošnjaka, većinom žena i djece, uključujući i bebu od nepune godine dana. I na drugim mjestima je bilo spaljivanja, ili klanja na mostu i bacanja u Drinu ili obližnje jame.

Banjsko lječilište Vilina Vlas, pet kilometara udaljeno od Višegrada, pretvoreno je u sjedište Belih orlova na čijem je čelu bio Milan Lukić. U hotelu su držane  bošnjačke  žene i djevojčice za iživljavanje zločinaca u pauzama između pljački, paljevina i likvidacija. Izvještaj posebnog Komiteta UN-a navodi da je tokom 1992. godine u Vilinoj Vlasi bilo zatočeno i sistematski silovano oko 200 žena. Neke od njih su ubijene, a neke su izvršile samoubistvo. Najpotresniji primjer je 22-godišnja Višegrađanka Jasmina Ahmetspahić koja je nakon četiri dana neprekidnog mučenja i silovanja skočila kroz prozor s drugog sprata hotela. Njene kosti pronađene su tek 2010. godine u masovnoj grobnici na dnu isušenog jezera Perućac.

U Vilinoj Vlasi ubijeno je i 17 otetih Bošnjaka iz Srbije, iz Sjeverina kod Priboja u oktobru 1992. Za ovaj zločin sud u Beogradu osudio je na po 20 godina zatvora Milana Lukića i Olivera Krsmanovića. Još dvojica su dobila po 15 godina zatvora.

Za zločine u Višegradu suđeno je u Hagu i pred sudovima u Bosni i Hercegovini (BiH). Haški tribunal je osudio Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora, Sredoja Lukića na 27 godina, te Mitra Vasiljevića na 15 godina zatvora. Još u devet predmeta za ratne zločine počinjene u Višegradu donesenih pred Sudom BiH i Vrhovnim sudom osuđeno je deset pripadnika srpskih vojski i policije dok se dvojici još sudi.

Vlasti Republike Srpske (RS) i lokalne vlasti, sada gotovo jednonacionalne opštine, ne žele priznati da se bilo što loše dešavalo u banji tokom rata i pored brojnih presuda. Postavljanje memorijalne ploče ili bilo kakvog spomenika za sada ne dolazi ni na razmatranje. Lokalne vlasti su ranije oštetile ploču postavljenu na muslimanskom groblju u kome se navodi da su tu pokopane žrtve genocida.

S druge strane Drine, u državi braće Vučić, je u februaru na 47. sajmu turizma u Beogradu organizovana promocija hotela Vilina Vlas. Ovu promociju je osudila Islamska zajednica u BiH i REKOM mreža pomirenja, inicijativa za osnivanje komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima u Jugoslaviji. REKOM je poručio preko društvene mreže X da promocija Viline Vlasi na Međunarodnom sajmu turizma u Beogradu nije previd. „To je“izbor da se ćuti o silovanju i da se žene ponovo izbrišu iz javnog prostora. Na taj izbor ne pristajemo”. Na upite i urgencije Radio Slobodne Evrope oko promocije ovog mjesta nisu odgovarali ni srbijanske ni vlasti RS-a.

Britanski Guardian je 2018. godine prenio izjavu tadašnjeg gradonačelnika Mladena Đurevića koji je rekao: “Ne znam ništa o tim silovanjima, mučenjima i likvidacijama… ne želim se vraćati u prošlost”.

Postavlja se pitanje:  kako bi penzioneri koje PIO šalje na “rehabilitaciju” u Višegrad reagovali da ih isti Fond pošalje na “rehabilitaciju” u Loru, kod Splita, ili u bivši ustaški logor na Pagu da uživaju u blagodetima Jadrana._ Vrlo je moguće da bi se tada oglasili brojni novokomponovani Srbi i tobožnji svetosavski v(j)ernici.

Ako će ovakav PIO, čiji upravni odbor postavlja Vlada Crne Gore, nastaviti sa “rehabilitacijama” u Višegradu, onda Crna Gora kao država i narod ima ogroman moralni i svaki drugi problem.

Jovo MARTINOVIĆ