Povežite se sa nama

BALKAN MONITOR

Normalizacija linča

Objavljeno prije

na

Od institucionalnog tolerisanja nasilja i gušenja kritike, preko geopolitičkog cinizma i radne eksploatacije, do klijentelističkog rasprodavanja javnih dobara – regija tone u normalizaciju nepravde kao političkog standarda

 

LINČ: Vandaliziranje automobila sina novinara i profesora Dinka Gruhonjića u Novom Sadu opasan je i izravan nastavak višegodišnje, sistemski generisane kampanje zastrašivanja neistomišljenika u Srbiji. Ovaj incident se ne može posmatrati kao izolovani čin huliganizma; on je direktna posljedica zapaljive retorike, targetiranja i otrovnog političkog linča koji protiv Gruhonjića kontinuirano vode najviši državni zvaničnici i režimski mediji. Kada država svjesno normalizuje narativ u kojem se kritički nastrojeni novinari etiketiraju kao nacionalni neprijatelji i izdajnici, javni prostor postaje poligon za nasilje nad njihovim porodicama. Hronična šutnja Ministarstva unutrašnjih poslova i neefikasnost tužilaštva u lociranju i kažnjavanju autora prijetnji smrću stvaraju atmosferu institucionalnog saučesništva i apsolutne nekažnjivosti za napadače.

PORUKA: Jasna, autoritarna poruka cijeloj medijskoj zajednici glasi: U Srbiji ne postoji bazična pravna sigurnost za one koji profesionalno obavljaju svoj posao. Izostanak adekvatne reakcije i policijske zaštite za porodicu Gruhonjić potvrđuje da je bezbjednost novinara svjesno žrtvovana zarad očuvanja političkog monopola na istinu, dok institucije sopstvenom pasivnošću preuzimaju direktnu odgovornost za svaku potencijalnu eskalaciju nasilja.

EKSPLOATACIJA: Odluka američke carinske službe o blokadi uvoza bakra iz Ziđina i guma iz Linglonga zbog sumnji na prinudni rad locira Srbiju u samo središte brutalnog geopolitičkog i ekonomskog rata između Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Reakcija državnog vrha Srbije, predvođenog predsjednikom Vučićem, demonstrira opasan obrazac zamjene teza, gdje se ozbiljne optužbe za flagrantno kršenje ljudskih prava, oduzimanje dokumenata i eksploataciju radnika minimiziraju i podvode pod „geopolitički sukob” i „sramotan pritisak”. Fokusirajući se isključivo na zaštitu kineskog kapitala i očuvanje izvoznih bilansa ovih privrednih giganata, zvanični Beograd svjesno ignoriše sopstvene ustavne i međunarodne obaveze.

TIŠINA: Srbija je ratifikovala ključne konvencije Međunarodne organizacije rada i UN-ove protokole o borbi protiv trgovine ljudima, što je obavezuje na hitno pokretanje nezavisnih i transparentnih istraga unutar pomenutih fabrika. Umjesto toga, svjedočimo zlokobnoj tišini Ministarstva rada, nadležnih inspekcija i tužilaštava, što stvara opravdanu sumnju da su kineske investicije proglašene eksteritorijalnim zonama u kojima domaće zakonodavstvo ne važi. Pogibija radnika u Linglongu i prijave o statusu radnika iz Bangladeša dodatno ogoljavaju cijenu takozvanog „čeličnog prijateljstva”. Pokušaj države da kroz diplomatski dijalog sa Vašingtonom „spasi” kineske kompanije od sankcija, dok istovremeno ignoriše patnju zaposlenih, predstavlja svjesno urušavanje vladavine prava. Narativ o ugroženosti ekonomije ne može biti izgovor za institucionalno saučesništvo u modernom ropstvu, jer dugoročna šteta po međunarodni kredibilitet Srbije daleko nadilazi trenutne finansijske interese povlaštenih investitora.

KLIJENTELIZAM: Eskalacija građanskog bunta na plaži Kakome, simbolično nazvana „Flamingo revolucija”, ogolila je duboki jaz između agresivne turističke strategije vlade Edija Rame i elementarnih prava lokalnog stanovništva. Fizičko rušenje barijera i bodljikave žice koje su duže od dvije decenije uzurpirale javno priobalje, odgovor je na netransparentne procese privatizacije nacionalnih resursa u korist krupnog kapitala. Planirana izgradnja luksuznog kompleksa povezanog sa Džaredom Kušnerom i porodicom Tramp posmatra se kao paradigma klijentelizma, gdje se zaštićena prirodna područja i javna dobra žrtvuju radi geopolitičkog dodvoravanja i profita stranih investitora. Protesti na jugu Albanije nisu samo lokalni ekološki incident, već odraz šireg društvenog gnjeva prema ekonomskom modelu koji stvara autokratski savez države i oligarhije. Uzvikujući „Albanija nije na prodaju”, građani šalju jasnu poruku da turistički bum ne smije da se sprovodi kroz ekonomsku i prostornu ekskluziju domaćeg stanovništva, te da javni interes i očuvanje obale moraju imati prednost nad političkim dilovima.

NOSTALGIJA: Povratak slovenačkih poslodavaca modelu obezbjeđivanja službenih stanova, prepoznatljivom iz perioda socijalističke Jugoslavije, predstavlja pragmatičan, ali i alarmantan odgovor na duboke strukturne poremećaje na tržištu rada i nekretnina. Suočena sa hroničnim nedostatkom domaće radne snage i galopirajućim cijenama stambenog prostora koje mladima i radnicima u deficitarnim zanimanjima onemogućavaju osamostaljivanje, Slovenija je primorana da ekonomske migracije stimulira direktnim socijalnim benefitima. Činjenica da stranci danas čine čak 16 procenata radno aktivnog stanovništva svjedoči o potpunoj zavisnosti tamošnje privrede od spoljnog priliva ljudi. Međutim, uočljiva promjena demografske strukture – gdje radnike sa Balkana ubrzano mijenjaju radnici iz jugoistočne Azije – otvara ozbiljna pitanja o sistemskoj integraciji, jezičkim barijerama i potencijalnoj getoizaciji. Tako se jugoslavenska rješenja danas vraćaju kao farsa.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

BALKAN MONITOR

Serijski pritisak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od smrtonosnog pritiska na bolnički krevet, preko ignorisanih prijava za nasilje, do iznenadnog buđenja tužilaštva tek kad padne vlast – pravda se i dalje pokreće samo kad više nema kud

 

PERIŠ: Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju „Sveti Ivan“ prerasla je u političku i institucionalnu krizu nakon što su snimci nadzornih kamera otkrili brutalno postupanje medicinskih tehničara tokom primjene mjera prisile. Četvorica tehničara, osumnjičena za teško ubistvo, nalaze se u istražnom zatvoru. Prema snimcima koje su prenijeli hrvatski mediji, Periša su fizički sputavali i pritiskivali uz krevet, dok mu je jedan tehničar držao jastuk preko lica, a drugi koljenima pritiskao vrat. Intervencija je nastavljena i nakon što je prestao pružati otpor. Kada su shvatili da je izgubio svijest, pokušali su reanimaciju, ali bez uspjeha. Porodici je prvobitno saopćeno da je preminuo od zatajenja srca, a vidljive podljeve na vratu i krv oko usta objasnili su postupkom intubacije.

PROTOKOLI: Hrvatska ministrica zdravstva Irena Hrstić potvrdila je da bolnica nije pravovremeno prijavila smrt. Periš je preminuo 21. oktobra, a direktorica klinike Majda Grah obavijestila je Ministarstvo tek 7. novembra. Ministrica je postupanje prema pacijentu ocijenila okrutnim i neprimjerenim, a mjere sputavanja neusklađenim sa zakonskim protokolima. Nije isključila mogućnost zataškavanja, ali je naglasila da to tek treba utvrditi. Zagrebačka opozicija zatražila je smjenu direktorice, optužujući upravu i gradsku vlast na čelu s Tomislavom Tomaševićem za zakašnjelu reakciju i izostanak nadzora. Direktorica Grah je snimke pregledala tek 4. novembra, gotovo dvije sedmice nakon smrti pacijenta. Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić i zdravstvene organizacije zatražili su nezavisnu istragu i reformu psihijatrijske njege, uz upozorenje da se mjere prisile smiju primjenjivati samo izuzetno, uz stalni nadzor i poštovanje procedura. Ustanova je imala kamere, ali je trebalo gotovo dvije sedmice da neko pogleda šta su zabilježile. Predmetom tragične smrti Kristiana Josipa Periša će se baviti državno tužilaštvo, ali i dalje ne jenjava ogorčenost zbog potresnog sloma medicinske etike i temeljnog povjerenja u instituciju koja je osobi u najranjivijem trenutku umjesto nužne stručne skrbi i zaštite priuštila brutalno nasilje, i to usred Europske unije.

ZEKAJ: Ubistvo 49-godišnje Arlinde Zekaj iz Vitomirice kod Peći, počinjeno 25. oktobra, uprkos njenim višestrukim prijavama prijetnji i zahtjevima za zaštitu, ponovo je otvorilo pitanje odgovornosti kosovskih institucija za nasilje nad ženama. Za ubistvo je osumnjičen brat njenog supruga, koji je u vrijeme zločina bio u pritvoru zbog prijetnji. Zekaj je bila osma žena ubijena na Kosovu od početka godine. Nakon protesta u Prištini pokrenuti su postupci protiv 13 službenika koji su ranije postupali po prijavama porodičnog nasilja: glavne tužiteljice u Peći, tužiteljice koja je vodila predmet i 11 policajaca. Skupština Kosova odobrila je formiranje istražne komisije, a Mreža žena Kosova zatražila je izmjene Krivičnog zakonika kojima bi se femicid definirao kao posebno krivično djelo, a kriminaliziralo i nasilje počinjeno putem tehnologije. Inicijativu je uputila predsjednici Skupštine Albuleni Haxhiu, a obaviještena je predsjednica Kosova Justina Shiroka Pula. Aktivistice traže i efikasniju zaštitu žrtava, ekonomsko osnaživanje žena te veća izdvajanja za socijalne radnike i specijalizirane službe. Institucije su imale prijave i upozorenja. Ono što nisu osigurale bila je zaštita.

SERIJA: Serija hapšenja visokih državnih i javnih funkcionera u Srbiji nastavljena je privođenjem bivšeg ministra privrede Radeta Baste 11. novembra. Osumnjičen je da je, kao direktor Javnog komunalnog preduzeća „Beogradske elektrane“, bez potrebnih saglasnosti i mimo procedura odobravao donacije i sponzorstva sportskim organizacijama, čime je preduzeće oštetio za više desetaka miliona dinara. Prema saopštenju Ministarstva unutrašnjih poslova, uhapšeno je još sedam osoba, među njima i odgovorna lica sportskih udruženja preko kojih je, kako se sumnja, izvlačen novac. Nekoliko dana ranije uhapšen je upravnik Kazneno-popravnog zavoda Zabela Rodoljub Rončević, osumnjičen za zloupotrebu službenog položaja i davanje mita u vezi s glasanjem. Prema navodima MUP-a, zatvorenicima su dijeljene zaplijenjene cigarete i kafa kako bi na parlamentarnim izborima 25. oktobra glasali za listu Srpske napredne stranke (SNS).

PRITISAK: Prema podacima MUP-a, koje je 10. novembra objavio RTS, u dvije sedmice nakon izbora uhapšeno je više od 90 osoba, među kojima su načelnici policijskih uprava, direktor Republičkog hidrometeorološkog zavoda, vlasnik Alta banke i drugi nosioci javnih funkcija. Akcije su zahvatile policijski vrh, zatvorsku upravu, javna preduzeća, pokrajinske institucije i lokalne vlasti. Posebno su značajna ranija hapšenja visokih policijskih funkcionera Marka Krička i Boška Sekulovića te komandanta Specijalne antiterorističke jedinice Igora Žmirića, zbog sumnji na zlostavljanje i mučenje učesnika studentskih protesta. Istrage obuhvataju i navodne izborne pritiske i kupovinu glasova, uključujući funkcionere bezbjednosnih i pravosudnih institucija. Otuda pitanje da li je počelo stvarno procesuiranje zloupotreba koje su godinama prolazile bez epiloga ili se nakon izbornog poraza SNS-a mijenja odnos snaga unutar institucija. Profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Goran Ilić upozorava da hapšenja sama po sebi ne znače utvrđivanje krivice, ali i pita zašto institucije nisu ranije reagirale.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

BALKAN MONITOR

Čisti baksuz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u Srbiji razotkriva finansijska mreža povezana s političkim vrhom, promjena vlasti u Budimpešti i izborni poraz Trampovih republikanaca otkrivaju koliko su krhka Dodikova međunarodna savezništva

 

 

ALTA: Srbiju trese nezapamćeni finansijsko-politički potres nakon što je Javno tužilaštvo za organizovani kriminal (JTOK), u saradnji sa specijalnim policijskim jedinicama UKP i SBPOK, uhapsilo rukovodstvo Alta banke zbog sumnje da je iz ove institucije izvučeno frapantnih 45,5 milijardi dinara (oko 382 miliona eura). Glavna meta policijske akcije je vlasnik Alta grupe i predsjednik Upravnog odbora banke, Davor Macura, biznismen čiji se nagli poslovni uspon godinama unazad javno povezivao s bliskošću s dosadašnjim režimom Srpske napredne stranke (SNS). Uz njega su uhapšeni i direktor Odjeljenja trezora, kao i saradnik za trezorsko poslovanje, koji se terete da su Macuri omogućavali neovlašteni ulazak i neometano pustošenje trezora pomoću službenih pristupnih kartica.

ČIŠĆENJE: Narodna banka Srbije (NBS) hitno je oduzela dozvolu za rad Alta banci i pokrenula stečajni postupak, navodeći drastično urušavanje likvidnosti. Prema dokumentima iz istrage u koje je uvid imao KRIK, čak 370 miliona eura fiktivno je prikazivano kao pazar menjačnica  Alta Pay, dok je novac zapravo završavao direktno u Macurinim rukama. Skandal dobija obrise masovnog čišćenja sistema. Pod lupom istražnih organa našla se i guvernerka NBS-a Jorgovanka Tabaković, koja je već stavljena na spisak svjedoka tužilaštva, dok se traži njena odgovornost zbog sumnji da je neproceduralno odobrila hitnu konverziju dinara u eure i pokušaj transfera 50 miliona eura u inostranstvo neposredno prije gašenja banke. Slučaj ima i ozbiljne regionalne implikacije, s obzirom na to da je Alta banka služila kao važan kreditor Milorada Dodika i Vlade Republike Srpske, ali i kao jedna od rijetkih regionalnih adresa preko koje su ruski državljani slobodno prebacivali stotine miliona eura na Balkan nakon invazije na Ukrajinu.

BAKSUZ: Lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik je u Mar-a-Lagu ponovo zaigrao na sve ili ništa, ali najnoviji izborni šok iz SAD-a mogao bi njegovo višemilionsko lobiranje (plaćeno parama poreskih obveznika) pretvoriti u još jedan promašaj. Lider SNSD-a stigao je na Floridu kako bi na desničarskom derneku proslavio ukidanje sankcija, odlazak visokog predstavnika Schmidta i kapitalizirao „promijenjeni međunarodni kontekst“ za unutrašnje pritiske u BiH. Međutim, republikanci su na tek završenim američkim izborima pretrpjeli ubjedljiv poraz. Time je potvrđen bizaran Dodikov status kao političkog „baksuza“, čiji politički saveznici padaju kao muhe u novembru. Viktor Orban je nakon 16 godina izgubio vlast od Tisa pokreta, Aleksandar Vučić je u Srbiji poražen od Studentske liste, Benjamin Netanyahu je u Izraelu ostao bez parlamentarne većine, a evo se ni Trumpovi Republikanci ne osjećaju baš najbolje.

KLACKALICA: Odluka Vlade Mađarske da naprasno obustavi program subvencija vrijedan 100 miliona eura za poljoprivrednike u Republici Srpskoj zapravo je najbolji dokaz da je „strateško partnerstvo“ bivšeg mađarskog premijera Viktora Orbana i bivšeg predsjednika RS-a Milorada Dodika zavisilo samo od njihovih osobnih veza. Od obećanih silnih miliona realizirano je tek 28, dok su stotine farmera ostale zatečene, prevarene i sa zarobljenim sopstvenim novcem, uviđajući da se iza paravana „bratske i ekonomske pomoći“ krio klasični merkantilistički projekat. Poljoprivrednici iz RS-a novac nisu dobijali na ruke, već su njime mogli kupovati isključivo mađarsku mehanizaciju, uz sopstveno učešće i plaćanje PDV-a. Budimpešta je tako, pod krinkom razvojne pomoći, zapravo subvencionisala sopstveni izvoz i domaću industriju, a Dodik je lokalnim seljacima prodavao priču o partnerstvu s Mađarskom. Kada se politička klackalica u Mađarskoj pomjerila, ceh su platili domaći poljoprivrednici koji su ušli u kredite i investicije vjerujući praznim obećanjima.

DIJALOG: Politički dijalog između Kosova i Srbije već više od tri godine nalazi se u potpunom zastoju, što je izazvalo oštre kritike Evropske komisije u najnovijim izvještajima o napretku. Posljednji sastanak na visokom nivou održan je u septembru 2023. godine, a proces je sveden na neuspješno upravljanje krizama. Dok Priština povratak pregovorima uslovljava izručenjem Milana Radoičića zbog napada u Banjskoj, Beograd čvrsto insistira na formiranju Zajednice opština sa srpskom većinom. Stručnjaci upozoravaju da Evropska unija gubi poluge uticaja zbog unutrašnjih neslaganja, prvenstvenstveno zato što pet država članica i dalje ne priznaje nezavisnost Kosova, držeći njegov zahtjev za članstvo „u ladici“ od 2022. godine. Iako Brisel raspolaže finansijskim i političkim instrumentima, poput Plana rasta za Zapadni Balkan, analitičari smatraju da same finansijske stimulacije nisu dovoljne bez jasnih političkih integracijskih ustupaka. Nedavne dramatične političke promjene u regiji – stabilizacija Kurtijeve vlade na Kosovu i pad četrnaestogodišnje vladavine Aleksandra Vučića u Srbiji, unose novu dinamiku, ali ne garantiraju brz preokret. S obzirom na to da i nova vlast u Beogradu smatra Kosovo dijelom Srbije, nastavak dijaloga ostaje pod velikim znakom pitanja.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

BALKAN MONITOR

Poslije trijumfa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nova većina odmah ne slomi kičmu bezbjednosnom podzemlju i propagandnoj mašineriji, rizikuje da je te strukture progutaju.

 

 

TRIJUMF: Spektakularni trijumf studentske liste „Studenti pobeđuju” na parlamentarnim izborima u Srbiji, kojim je nakon četrnaest godina okončana autokratska vladavina Aleksandra Vučića i njegove partije, tektonski je poremećaj i buđenje generacije koja je odbila živjeti u apatiji i medijskom mraku. Mobilizacijom mladih, kreativnom i beskompromisnom kampanjom na društvenim mrežama, te jasnim antikorupcijskim porukama, studenti su uspjeli animirati apstinentne birače i srušiti naizgled nepobjedivi režimski aparat. Dok Beograd i drugi gradovi slave dolazak nove političke ere, pred mladim liderima sada leži mukotrpan zadatak demontaže duboko ukorijenjenog sistema, ekonomske stabilizacije i deblokade institucija. Ovaj trijumf mladosti poslao je snažnu poruku cijeloj regiji, dokazavši da su korjenite promjene na Balkanu itekako moguće kada se apatija zamijeni hrabrošću.

OPOZICIJA: Povratak Aleksandra Vučića u parlamentarne opozicione klupe vjerovatno donosi reaktivaciju njegovih izvornih, radikalskih postavki, jer populistički „catch-all“ mehanizam Srpske napredne stranke gubi svrhu izvan poluga državne vlasti. Lišen državnih resursa, medijskog monopola i aparata prinude, Vučić će se taktički vratiti retorici i metodama iz vremena kada je bio generalni sekretar Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja. Njegov opozicioni nastup neće biti zasnovan na konstruktivnoj parlamentarnoj debati, već na agresivnom populizmu, viktimizaciji, targetiranju političkih protivnika i podizanju nacionalnih tenzija – što je politički zanat koji je najbolje ispekao u devedesetima. Bez kontrole nad budžetom i klijentelističkom mrežom koja je održavala SNS, njegova stranka će se brzo ogoliti i transformisati nazad u tvrdu, desničarsku i radikalsku bazu koja parališe institucije i destabilizuje novu, ideološki heterogenu parlamentarnu većinu iz skupštinskih klupa.

KRAH: Pad Vučićevog režima nesumnjivo je centralni i istorijski najznačajniji događaj ovih parlamentarnih izbora, dok su potpuni krah njegovih satelita i brisanje onog dijela opozicije koji je odbio da studentima pruži bezuslovnu podršku prateći tektonski poremećaji. Tačka na kojoj je stara politička paradigma definitivno pukla jeste sudbina Socijalističke partije Srbije (SPS), tradicionalnog i najvjernijeg Vučićevog satelita vlasti, koji je sveden na istorijski minimum. Time je vječiti parazit vladajućih struktura, koji je još od Slobodana Miloševića bio sinonim za mrak i patnju na ovim prostorima, prvi put ostao ispod cenzusa i potpuno van parlamenta.

POTOP: Uporedo sa radikalima i SPS-om, glasači su brutalno počistili i salonsku elitu sa oba politička pola. Konačni potop Novog DSS-a istovremeno je i krah Miloša Jovanovića, koji se nakon izbornog šamara povukao sa javne scene, pošto je njegova strategija da sorbonski doktorat upregne u kočije rigidnog izolacionizma, sterilne homofobije i otpora istopolnim brakovima pala na gluve uši. Podrška akademika Matije Bećkovića pod patetičnim sloganom „Odvažno, srpski!“ samo je cementirala jad i estetiku tog političkog leša, razotkrivajući svu ispraznost te reakcionarne ekipe. Sa druge strane, ova politička katarza zbrisala je i dio tradicionalne proevropske opozicije okupljene oko „Evropske Srbije“, koja je odbila da studentima da bezuslovnu podršku. Građani su žestoko kaznili njihovu političku kratkovidost, samodovoljnost i inertnost salonske kaste koja je godinama bila potpuno lišena sluha za stvarnost na terenu, ostavljajući ih izvan novog političkog poretka.

MANJINE: Ovu pobjedu dodatno specifičnom čini i činjenica da su manjinske zajednice u Srbiji odigrale ključnu ulogu u rušenju autokratije, svjesno plaćajući političku cijenu. Savez vojvođanskih Mađara sveden je sa šest na tri mandata, a u Novom Pazaru Studentska lista osvojila je više glasova nego sve bošnjačke stranke zajedno. SPP je praktično nestao sa političke scene, dok je i sam njegov lider sugerisao da je većina njegovih birača glasala za studente. Birači su odlučili da glasaju referendumski i građanski, stavljajući rušenje režima ispred partikularnih etničkih interesa. Takav rasplet pred pobjedničku listu postavlja maksimalnu i moralnu odgovornost da se ovim zajednicama pošteno oduži i garantuje njihova prava, što je, uostalom, obaveza svake demokratske vlasti.

TERET: Na toj raščišćenoj sceni, studenti sada imaju široko odriješene ruke. Ali ta istorijska praznina donosi i zastrašujući teret, jer više nema starih izgovora niti dežurnih krivaca. Prvi i najhitniji ispit biće radikalna demontaža duboke države i oslobađanje zarobljenih medija. Korak u sprečavanju kontrarevolucije bivšeg režima mora biti hitno provjetravanje bezbjednosnog aparata – policijskih, vojnih i obavještajnih struktura koje su godinama služile kao Vučićeva pretorijanska garda. Paralelno sa smjenom kompromitovanih kadrova i otvaranjem dosijea, nova vlast mora izvršiti hirurški precizan zahvat na medijskoj sceni, počevši od hitnog vraćanja nezavisnosti Javnog servisa (RTS) koji je decenijama bio fabrika jednoumlja. Slobodni mediji i profesionalne institucije jedini su trajni štit protiv autokratskih i nedemokratskih praksi.

ŠANSA: Srbija tako ulazi u najneizvjesniji parlamentarni eksperiment u svojoj modernoj istoriji. Građani su glasali iz čistog revolta, delegirajući istorijsku šansu politički neiskusnoj i ideološki heterogenoj generaciji koja sada na kormilu države mora da se suoči sa surovim realizmom vladanja. Njihov najveći test biće preživljavanje u skupštinskim klupama naspram ranjenog Vučića i njegovih opstrukcija. U toj areni, bez državnog budžeta, on će koristiti svaku sekundu za sabotažu, opstrukciju i uličnu agresiju. Ako nova većina odmah ne slomi kičmu bezbjednosnom podzemlju i propagandnoj mašineriji, rizikuje da je te strukture progutaju. Istinska borba za Srbiju zato ne završava ovim izborima – ona tek počinje.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo