Povežite se sa nama

INTERVJU

RADE RATKOVIĆ, TURISTIČKI EKSPERT: Trebaju nam zapadni gosti

Objavljeno prije

na

I u ovu sezonu crnogorski turizam ulazi okrnjen. Malo je naznaka da bi mogao biti otvoren njegov zaštitni znak Sveti Stefan, veoma je malo urađeno na obnovi hotelskih kapaciteta u Herceg-Novom i Ulcinju. Na pitanje da li je stoga realno očekivati bolje rezultate nego lani, turistički ekspert Rade Ratković kaže da manjak kvalitetnih hotelskih kapaciteta, a i zbog krupnih problema u strukturi naše ponude i tražnje, nije realno očekivati neki značajniji pomak u odnosu na nepovoljno stanje koje nas prati već skoro dvije decenije.

 

MONITOR: Novi ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić najavio je preispitivanje poštovanja kupoprodajnih ugovora u ovoj privrednoj djelatnosti. Da li je dosadašnji model privatizacije u turizmu bio dobar?
RATKOVIĆ: Ja dajem punu podršku toj najavi ministra Sekulića, kao i nekim drugim najavama koje je javnost mogla da čuje. Privatizacija naše hotelske industrije, sudeći po rezultatima, nije dovela do boljeg menadžmenta ako smo saglasni da se uspjeh menadžmenta mjeri ekonomskim indikatorima. Naš koncept privatizacije u turizmu, koji su kreirali domaći političari i strani konsultanti, a bez uvažavanja domaće stručne pameti, koja je postojala, nije dao očekivane rezultate. Poslije 20 godina, imamo upola manji stepen korišćenja osnovnih smještajnih kapaciteta, dominantno učešće regionalne turističke tražnje, kao i ruskog tržišta, koje gro prometa ostvaruje u svojim kućama za odmor, nedostatak značajnijeg prometa iz najkvalitetnijih (po platežnoj sposobnosti i dužini sezone) emitivnih izvora Evrope, hronična nelikvidnost i nerentabilnost… Privatizacija je, da se izrazim cetinjskim žargonom, „bila dobra, ali je rezultati valjaju”. Oni su logičan derivat usvojenog i provedenog modela tranzicije.

MONITOR: Godinama je najavljivano da će najveći svjetski hotelijeri investirati u Crnu Goru. Na primjeru uvale Valdanos vidimo da se i dalje želi poslovati s nereferentnim kompanijama.
RATKOVIĆ: Primjetno je dugogodišnje, barem retoričko, forsiranje i najavljivanje dolaska takozvanih „velikih igrača”, koji su u svakoj uređenoj zemlji veoma poželjni i dobrodošli, a naročito u „greenfiled” investicijama. Oni, međutim, s aspekta održivosti turizma, ne smiju biti dominantna snaga. Dominantan, naročito sa socijalnog i ekološkog aspekta, pa i ekonomskog, treba biti destinacijski integrisan mali i srednji biznis u turizmu, kao što je to slučaj u zemljama EU. Podsjećam da od oko 700 kreveta kvalitetnih hotela u zoni Sveti Stefan – Miločer funkcioniše samo sa 50 odsto kapaciteta (hotel Maestral koji dobro funkcioniše sada, dobro je finkcionisao i u predtranzicionom periodu). Podsjećam, takođe, da je prije tranzicije kapacitet ovih kvalitetnih hotela ostvarivao oko 100.000 noćenja, da je ostvarivan prihod od oko 14 miliona DM (140 DM po noćenju, ili oko 300 DM po sobi) i neto dobitak od oko 2.000.000 eura, a sadašnji rezultati dostižu jedva oko pola tih parametara, zahvaljujući hotelu Maestral i njegovom kasino profilu, koji je uticao na bitno produženje sezone na cijelu godinu i visok godišnji stepen popunjenosti. Prekrasna i očaravajuća uvala Valdanos, kao i Buljarica, trebaju biti primjeri opreznog i održivog razvoja, kako se ne bi ponovile traume koje prate rekonstrukciju Svetog Stefana.

MONITOR: Ono što vas posebno zabrinjava jeste mali broj gostiju iz Zapadne Evrope. Smatrate li da samo oni mogu uticati na produžetak sezone?
RATKOVIĆ: Naravno. Gdje dominiraju ova tržišta, sezona je duga, turoperatori veoma angažovani i rentabilnost turističke industrije zavidna. Mi naš kompletan marketing program (proizvod, cijena, distribucija, promocija) trebamo primarno prilagoditi ovim tržištima, ne istiskujući ni postojeća tržišta u snošljivoj mjeri. Sve je ovo, na neki drugačiji način, zapisano i u našem Master planu razvoja turizma do 2020. godine, koji valja čitati i primjenjivati. Povratak na ova tržišta nije lak, s obzirom na to da smo se proizvodom dosta udaljili od preferencija ovih tržišta. Neke stvari možemo popraviti u kratkom roku (za 2012. g.), a ozbiljnije strukturne promjene traže barem jedan srednjoročni period (tri do pet godina).

MONITOR: Čini se da su crnogorska obala i nekadašnja velika turistička preduzeća pokupovali prije svega oni koji su željeli da zauzmu dobre lokacije ili ostvare neku špekulativnu dobit, a mnogi i da operu novac.
RATKOVIĆ: Uz mali broj časnih izuzetaka, izgleda da ste u pravu. Fragmentacijom velikih kompanija u turizmu, posebno „Montenegroturista”, izgubljeni su nosioci razvoja, naši diveloperi, čija imovina je čupana brojnim parcijalnim privatizacijama, od kojih su mnoge vršene sa motivacijom tipa: „Ne znam što ću sa time, ali čekaću da ga negdje dobro utopim”. Vjerovatno je bilo i privatizacija motivisanih pranjem para i sličnim špekulacijama, što sve rezultira zatvorenim ili srušenim objektima, devastiranom okolinom, pustim ledinama…

MONITOR: Da li je turizam, prije svega hotelijerstvo, danas profitabilan posao u Crnoj Gori?
RATKOVIĆ: Na žalost, nije. Nije nerentabilnost u prirodi hotelske industrije, što smo mi osjetili za tri decenije rentabilnog poslovanja u predtranzicionom periodu, iako je društvena rentabilnost ove grane daleko veća od individualne. Od početka devedesetih, naše hotelijerstvo i turizam, iz neekonomskih razloga, u hroničnim je gubicima gledajući u cjelini, iako ima znatan broj hotela koji rentabilno posluju.

MONITOR: Često se govori o dostupnosti Crne Gore. Da li je za crnogorski turizam važniji jadransko-jonski autoput od autoputa Bar-Boljare?
RATKOVIĆ: Crna Gora do izgradnje jadransko – jonskog auto puta ostaje izrazita avio-destinacija, a i nakon toga avio-saobraćaj će biti naš primarni vid turističkog saobraćaja. Naša prirodna saobraćajna integracija s Evropom je pravcem zapada, a s Bliskim istokom pravcem istoka, što znači da je naš strateški prioritet jadransko – jonska autotransferzala, tim prije što je Hrvatska već izgradila pretežni dio svoje dionice. Dobro saobraćajno umrežavanje unutar Crne Gore moguće je i brzim auto cestama sa tri trake, tako da je upitna ekonomska opravdanost auto puta Bar – Boljari, pogotovu ako nije na vrhu prioriteta u Srbiji.

Destinacijski menadžment

MONITOR: Da li Crna Gora prati turističke trendove? Razvija li destinacijski menadžment?
RATKOVIĆ: Mislim da je izostala dovoljno aktivna turistička politika. Investiciona glad dovela je do toga da se dosta neselektivno udovoljava raznim investitorima, koji obično obećavaju velike hotele a grade stambene mastodonte. Na planu destinacijskog menadžmenta nijesmo adekvatno organizovani. Nemamo prave organizacije za destinacijski menadžment koje bi izgradile i provodile jedinstvenu destinacijsku turističku politiku, a evidentan je i paralelizam u djelovanju Nacionalne i lokalnih turističkih organizacija.

Mustafa CANKA

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+.  Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje

Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.

Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.

MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?

ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.

Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.

MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?

ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.

Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.

Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…

Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.

MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?

ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.

Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.

Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja

 

MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?

BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca  nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.

MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?

BURDŽOVIĆ:  Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od  odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika,  možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo