Povežite se sa nama

INTERVJU

RIČARD BIRN, NOVINAR I DRAMSKI PISAC: Đukanovićev odlazak vezan za EU

Objavljeno prije

na

U posljednjih dvadeset godina, sreli smo dosta ljudi koji su pratili teške događaje na Balkanu. Neki od njih se njime i danas bave, kao Ričard Birn koji je izvještavao i analizirao najnoviju balkansku odiseju u nizu američkih medija i časopisa, među njima i u čuvenom Foreign policy. Za analizu medija u BIH, 1999. je dobio International reporting project fellowship. Nedavno je u časopisima Nation i The Common review, objavio obimne eseje o Dušanu Makavejevu i Dubravki Ugrešić.

MONITOR: Kao poznavaocu prilika na Balkanu, kako vam izgleda danas uticaj SAD i efekti tog uticaja na jugoslovensku krizu, uključujući i ovu najnoviju u vezi sa statusom Kosova?
BIRN: Mislim da je uticaj SAD na Balkanu sada najmanji za poslednjih 70 godina. Najveći dometi tog uticaja – Dejtonski sporazum, nezavisnost Kosova– sada izgledaju kratkovido. Američki pritisak u regionu smanjen je zbog takozvanog rata protiv terorizma i ratova u Avganistanu i Iraku. SAD se danas do krajnjih granica naprežu ne bi li preko održanja vojne premoći očuvale i svoj spoljnopočitički uticaj. Zbog te neuspešnosti, jača uticaj EU na Balkanu jer neko mora da popuni vakuum.

Ali umanjenje vojnog budžeta i povećano prisustvo EU su samo dva činioca. Treći su raznorazne obmane (namerne i nenamerne) kada je reč o američkoj politici prema ratnim zločinima i nacionalnom samoopredeljenju.

Bušovo besno odbijanje uloge međunarodne pravde otežalo je predaju begunaca kao što je Ratko Mladić, Hagu.Ova hipokrizija bila je posebno štetna, jer bi predaja Mladića unapredila oporavak Srbije od ratova 90-tih.Čudan slučaj Kosova i insistiranje SAD na jednostrano proglašenoj nezavisnosti je drugi slučaj na kojem je moć SAD pogrešno iskorišćena. Događaji od 1991-1999 učinili su da nastavak srpske vlasti nad velikim delom Kosova postane nemoguć a rat 1999 doveo je do komplikovanog ali ne i nedostižnog pregovaračkog procesa za rešavanje krize na Kosovu. Možda su se ovi pregovori mogli voditi u skladu sa ponovnim procenjivanjem mana i prednosti Dejtonskog sporazuma.

Ako sudimo na osnovu depeša SAD na Vikiliksu, stav SAD o Kosovu je beskompromisan kao i stav Srbije. SAD je preostalo malo ,,štapova i šargarepa” za brzo rešavanje ove krize.

MONITOR: Na koje zemlje Jugoistočne Evrope SAD najviše računaju kao saveznike u realizaciji svojih spoljnopolitičkih interesa?
BIRN: Mnogo zavisi od definisanja tih interesa. Relativna stabilnost dostignuta u ranije nestabilnim Srbiji i Makedoniji , mogla bi da pogura američke spoljnopolitičke interese u regionu.

Ako gledamo šire na Jugoistočnu Evropu, tu su zemlje kao Rumunija koje saradjuju sa američkim obaveštajnim službama u obezbeđivanju takozvanih ,,crnih” -tajnih lokacija. I Albanija je pomoga SAD u preuzimanju zatvorenika iz Gvantanama.

Bušova administracija je često tražila od evropskih zemalja da pomognu u promeni politika pojedinih evropskih zemalja ili da se bore protiv zajedničke evropske politike sa kojom se SAD nisu slagale.Setimo se samo čuvene distinkcije Donalda Ramsfelda o ,,staroj Evropi” koja je bila protiv invazije Iraka – i ,,novoj Evropi”. Toga ima manje u Obaminoj administraciji, ali SAD su uvek srećne kada u regionu imaju nacije koje prihvataju i brane njihove stavove po čitavoj Evropi.

MONITOR: Crna Gora je donedavno sebe predstavljala kao glavnog saveznika SAD na Balkanu. Ipak ima analitičara koji smatraju da je upravo Vašington najviše uticao na povlačenje Mila Đukanovića sa mjesta crnogorskog premijera. Kakvu Crnu Goru žele SAD?
BIRN: Teško je tačno odrediti ulogu SAD u odlasku Đukanovića. Mislim da je to više vezano za proces pristupanja zemlje EU.Složeno je i pitanje šta SAD žele da vide u zemlji kakva je Crna Gora. Nakon protekle tri decenije previranja, SAD bi htele stabilnost i sigurnost za sve nacije.Zatim, okruženje pogodno za trgovinu i investicije. Zbog toga se u spoljnopolitičkoj retorici uvek naglašava korupcija i drugi ,,ekonomski” zločini. Pomenuo sam čuvenu distinkciju na staru i novu Evropu. Mislim da bi svaka američka administracija bila srećna da vidi Crnu Goru potpuno uključenu u stabilnu i bezbednu Evropu ali još uvek otvorenu za ekonomske i bezbednosne veze sa SAD.

MONITOR: Da li mislite da je Srbija za SAD, u ovoj Obaminoj eri, zaista postala ključni igrač u regionu, kako je pre par mjeseci u Beogradu rekla Hilari Klinton?
BIRN: Svakako da jeste. Iako se smatra da je nakon Miloševićeve i Koštuničine ere Srbija malo napredovala na unutrašnjem planu,kada je reč o regionalnoj i spoljnoj politici, to se ipak vidi kao ,,poboljšanje”.

Sekretarka Klinton je rekla da je Srbija ,,ključni igrač u regionu” u najvećoj meri zato što ona nije više izazivač problema u regionu.To je potvrđeno miroljubivom politikom oko Kosova i poboljšanjem odnosa sa susedima.Miroljubiva i stabilna Srbija – s obzirom na njen geografski položaj i veličinu – određuje se kao ključni igrač. To je više otopljavanje nego prijateljstvo.Ali, to je početak.

MONITOR: Da li tačno da u Stejt departmentu postoji izvjesna podjela između onih zvaničnika i diplomata koji su bliski Hilari Klinton i njenom suprugu i onih koji su ljudi predsjednika Obame?
BIRN: Mislim da se SAD prema Srbiji bolje postavljaju u Obaminoj nego za vreme Klintonove administracije. Tu je novo osoblje, drugačije procene li najviše- pozitivnija uloga same Srbije?

U Stejt departmentu je najviše karijernih diplomata koji ostaju i posle promene administracije. Predsednici SAD dolaze i odlaze. Stavovi diplomata formiraju se godinama na osnovu istraživanja i iskustava. Oni o tome informišu vladu ali ne donose političke odluke.

Još je jako stanoviše Stejt departmenta o Kosovu, na primer. Jezik onoga što se pojavilo na Vikiliksu,čak i iz 2010, jako me je podsetio na zvanične i nezvanične stavove tokom Rambujea i nakon njega. Izgleda da postoji prilično jedinstvo oko nekih tema.

MONITOR: Nakon otkrića Vikiliksa o nalozima za špijuniranje Ban Ki Muna i drugih najviših svjetskih zvaničnika koje je naložila sekretarka Klinton, nema postavljanja pitanja njene odgovornosti u DS?
BIRN: Vikiliks je učinio veliku uslugu SAD, mada se to ne vidi iz histeričnih reakcija vlade i ogromnog pritiska na Amazon i Viza kompanije da primene nezakonite mere protiv Vikiliksa.

Sve u svemu, taj materijal je pokazao da je SAD diplomatija ostala u velikoj meri dosledna i da ima više pameti i lucidnosti nego što se moglo očekivati nakon Bušove administracije.

Onaj deo koji se tiče američkih tajnih službi u UN mnogo je više debatovan.Bilo je mnogo pokušaja da se to pokaže kao uobičajena formalnost,ali koja se ne sprovodi u delo. Meni to nije uverljiv odgovor. Dodao bih da svaki diplomata zna da može biti meta takvog uhođenja čak i od prijateljskih zemlja, ali je razmišljanje o tome kao o zločinu došlo od naše lične povređenosti kada smo saznali za takve taktike.

MONITOR: Kako gledate na odnose SAD i arapskog svijeta: Da li je došao kraj američkoj politici koja je interese stavljala iznad principa?
BIRN: Podsećate me na Obamin govor u Kairu i njegova obećanja arapskom svetu–posebno mladima, u junu 2009. Sada to izgleda kao dalekovidi izbor iako je SAD nezgrapno i sporo odgovarala na uglavnom spontanu demokratsku pobunu u Tunisu i Egiptu.

Egipatska geografska uloga u svetskoj ekonomiji i ključno mesto u obezbeđivanju mira u regionu (posebno sa Izraelom) najvažniji su za američki odgovor. Ali čak i miroljubive revolucije mogu biti haotične. Amerika ne voli zbrku– pogotovo kada se radi o svetskim snabdevačima naftom ili onima koji obezbedjuju izraelsku sigurnost.

Ali SAD mogu da očekuju još haotičnih događaja u arapskom svetu u narednim godinama. Američka retorika o širenju slobode u svetu biće stavljena na probu u ovakvim događajima na Srednjem istoku. Možemo samo da se nadamo da će kada prodje šok zbog Egipta i Tunisa, SAD razvijati jednu spretniju i nijansiraniju politiku koja će pomiriti američku želju za stabilnošću i sigurnošću sa univerzalnim težnjama za slobodom koje su inspirisale i našu vlastitu naciju.

MONITOR: Ovdje se spekuliše da bi Hosni Mubarak i njegova porodica možda mogli pobjeći i u Crnu Goru gdje na Jadranskom moru njemu bliski egipatski biznismeni imaju udio u građevinsko-turističkim poslovima.Crnogorsko državljanstvo ima i bivši premijer Tajlanda Taksin Šinavatra koji se nalazi na crvenoj Interpolovoj poternici.
BIRN: Ko to ne bi želeo da se odmara u Crnoj Gori?To je prelepa zemlja! Zemlja Kazino rojala– jednog od poslednjih filmova o Džejmsu Bondu. Jedno je sigurno – za egipatsku demokratiju bi bilo mnogo bolje da Mubarak ode da živi u Crnu Goru nego da tamo ostane. Ali, da se uozbiljimo, on je rekao da će umreti na egipatskom tlu i oni bi trebalo da ga tamo zadrže. To su glasine koje su deo cene koju neka zemlja plaća za otvorenost investitorima.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo