Povežite se sa nama

FOKUS

AERODROMI U RALJAMA VLASTI: Cijena koruptivne politike

Objavljeno prije

na

Znate ono kada vas život, neka viša sila ili – najjednostavnije i najčešće – loša vlast, dovedu u situaciju da vam preostaje samo da se nadate u povoljan rasplet i srećan kraj. Čini se da se sada u toj situaciji nalazi crnogorski premijer Duško Marković. Suočen sa kritikama koje sa svih strana stižu na vladin plan „valorizacije” aerodroma u Podgorici i Tivtu premijer ostaje optimista. I tvrdi kako „ima još dosta vremena da svi u Crnoj Gori stvore jasnu sliku o modelu koji se predlaže i njegovim prednostima”.

Da se Marković nada čudu shvatiće svi koji znaju da još dosta vremena ističe u ponedjeljak 10. septembra, kada će se u podgoričkom hotelu Hilton održati prva i posljednja javna rasprava o Koncesionom aktu Aerodromi Crne Gore koji obuhvata projekat koncesije i nacrt ugovora sa budućim koncesionarom. Nakon toga, već zna Marković, slijedi pretkvalifikacioni postupak pa tender. I srećni pobjednik je…” Da ne trčimo pred rudu.

Trenutnu jasnu sliku stavova o ponuđenom planu pokazuje i kritika predočena od Socijaldemokrata CG: ,,Očigledno je da ponuđeni model limitira razvoj ostalih aerodroma, nema jasnu strukturu predviđenih investicija i strategiju daljeg razvoja dostupnosti Crne Gore kao turističke destinacije, ne štiti prava radnika i vjerovatno će dovesti do gašenja nacionalnog avioprevoznika (misli se na Montenegroerlajns, prim. Monitora)”. A kada se o vladinom naumu ovako govori u jednoj od članica vladajuće koalicjie nije teško pogoditi šta o njemu misle u opoziciji. Bez obzira na činjenicu da SD ima jake ekonomske i političke razloge da brine o svojim interesima na Aerodromima CG. Pošto su oni, još iz vremena zajedničkog SDP-a, bili baza za uhljebljenje ili bogat džeparac njihovih birača i partijskih funkcionera.

Poslanik DF Branko Radulović cijeni kako „djeluje kao da je ove akte pisao neki tajkun i da je u pitanju korupcionaški dil”. On razumije, kaže, da se vlada na davanje aerodroma u višedecenijski zakup možda odlučila pritisnuta ekonomskim nevoljama (besparicom) o kojima još nije voljna javno govoriti, ali ni u tom slučaju ne podržava njen naum. „Ukoliko Marković sve ovo radi zbog 100 miliona eura keša na ime predujma koncesione naknade, onda je pukao i on i ukupna ekonomija”.

U međuvremenu, prema planu koji su osmislili nadležni iz Ministarstva saobraćaja predvođeni ministrom Osmanom Nurkovićem, javna rasprava traje. Tako što „građani, stručne i naučne institucije, državni organi, strukovna udruženja, nevladine organizacije, mediji i druge zainteresovane organizacije i zajednice” mogu da im dostave svoje „prijedloge, primjedbe i sugestije”. Bez bilo kakve garancije da će one biti makar razmotrene, a kamoli usvojene.

„Oni koji kritikuju neka ostanu sa druge stane pozornice”, poručio je i premijer Marković. Da bi potom na upravu Aerodroma proširio krug onih sa kojima je spreman da se svađa samo zbog toga što traže razjašnjenje brojnih nedoumica iz planiranog posla. „Aerodromi su usko grlo za ubrzani razvoj u turizmu i cijeloj ekonomiji”, kaže Marković. Bez podataka koji bi potvrdili takav stav, ali i bez objašnjenja zbog čega bi budući koncesionar bio zainteresovan i sposoban da nam – bolje od nas samih – taj problem riješi, ukoliko on stvarno postoji.

Socijaldemokrate javno sumnjaju u tu tvrdnju. „Ne može biti usko grlo preduzeće koje je, shodno dogovoru sa Vladom, sa više desetina miliona stimulisalo opstanak nacionalne aviokompanije i na čijim aerodromima je promet putnika sa 600 hiljada u 2003. porastao na preko dva miliona u ovoj godini”, navode iz partije Ivana Brajovića podsjećajući da su Aerodromi, do kraja prošle godine, državi platili preko 70 miliona eura na ime dividende, poreza, doprinosa i taksi. Pa prelaze u kontraofanzivu. „Aerodromi mogu sami da uzmu kredit, investiraju preko 100 miliona eura na oba aerodroma i da u narednih 25 godina ostvare neto profit od 400 miliona do preko milijardu eura, od čega bi se direktno u državni budžet, samo po osnovu izdvajanja iz neto profita slilo od 300 do preko 700 miliona, od poreza na dobit od 40 do 100 miliona eura, i još oko 100 miliona eura na druge poreze, doprinose i razne takse”.

Za poređenje, vladina računica kaže da bi od zakupca aerodroma u Podgorici i Tivtu, na ime koncesije, država za četvrt vijeka prihodovala nešto manje od 250 miliona. Dvije petine tog novca (100 miliona) Ministarstvo saobraćaja traži unaprijed, na ime „predujma koncesione naknade”. I to je ono što budi sumnje da je Markovićeva Vlada spremna da, kako se kaže, zakolje vola zbog kila mesa. Pošto bi, prema računicama ovdašnje konsultantske kompanije Fidelity Consulting, zakupac u istom periodu ostvario profit od 290 do 590 miliona – zavisno od povećanja broja putnika, rasta aerodromskih taksi i drugih prihoda (naknade za parking, izdavanje poslovnog prostora, hotela, restorana…).

Prostora za takav rast ima, pokazuju podaci. Gotovo je izvjesno da bi novi koncesionar, pošto je takva mogućnost prepoznata i u ponuđenom nacrtu ugovora, podigao cijenu aerodromskih naknada. Trenutno, one su u Podgorici, po odlazećem putniku, manje za skoro četiri eura u odnosu na aerodrom Nikola Tesla u Beogradu, a za nepunih devet eura u odnosu na cijene koje plaćaju korisnici aerodroma Franjo Tuđman u Zagrebu (oba aerodroma su pod upravom stranih koncesionara). Dizanje cijena moglo bi otjerati putnike, kao što se to već desilo u Prištini (nakon dolaska koncesionara) od čega je najviše profitirao aerodrom u Nišu.

Skuplje aerodromske usluge bi, konačno, mogle u potpunosti obesmisliti postojanje Montenegroerlajnsa (MNA), koji Aerodromima CG već duguje više do 20 miliona eura. Tada bi se neka naredna vlada našla pred izborom ili gašenje nacionalnog avioprevoznika bez ideje ko će „njegove” putnike dovesti u Crnu Goru, ili preuzimanje njegovih troškova na crnogorskim aerodromima i njihovo plaćanje iz državnog budžeta, što bi nas moglo dovesti u situaciju da zapravo mi plaćamo koncesionaru da upravlja našim aerodromima. I ubira profit.

Tako dolazimo do jednog od dva najvažnija neriješena pitanja vezana za Vladin naum sa Aerodromima. A to je odnos tog preduzeća, odnosno budućeg koncesionara, sa MNA. Nije tajna da Aerodromi, pod pritiskom Vlade, godinama unazad izdašno finansiraju MNA (nižim cijenama usluga, gomilanjem nenaplaćenih potraživanja, garancijama za kredita isplaćen MNA). Jednako je izvjesno da eventualnom zakupcu ne pada na pamet da nastavi taj aranžman. A to je upravo ono što mu sugeriše Vlada, uz obećanja tipa „dogovorićemo se” i „platićemo”.

Da ne širimo priču. Dovoljno se sjetiti kako su neriješeni odnosi između dobavljača (pružaoca usluga) i najvećeg korisnike – neurednog platiše, već upropastili jedan posao stoljeća u Crnoj Gori. Italijanska A2A stigla je 2009. na velika vrata koja su joj širom otvorili Silvio Berluskoni i Milo Đukanović a da prethodno nijesu riješeni prošli i budući poslovni odnosi Kombinata aluminijuma i EPCG. Uskoro se to pokazao kao nepremostiv problem. Kombinat je bankrotirao, Elektroprivreda se nenaplativih potraživanja riješila odlukom o umanjenju kapitala, a A2A se vratila kući. Srećna što će uspijeti da povrati makar dio uloženog novca. Svi na gubitku. A Crna Gora na najvećem jer je uz novac izgubila i vrijeme.

Nema sumnje da bi i priča sa Aerodormima, pod sličnim uslovima, mogla, ili morala, imati sličan epilog.

Tim prije što Vlada u ovaj posao ulazi bez jasnih ekonomskih motiva. Mjerodavne ekonomske analize pokazuju da Aerodromi mogu sami ili uz pomoć kredita izvršiti potrebna proširenja i modernizaciju, a onda bez problema povratiti uloženo uz višestruko uvećan profit. Vlast to ne dozvoljava i ako joj taj aranžman ne donosi nove finansijske obaveze (ne traže se čak ni državne garancije za ponuđene kredite). To nečinjenje pravda se prezaduženošću države. Istovremeno, vlada budućem koncesionaru nudi mogućnost da se zaduži uz državne garancije. Uz realnu mogućnost da iz tog posla država izađe sa finansijskim gubitkom.

Ne računajući gotovo izvjestan gubitak nekoliko stotina radnih mjesta u Aerodromima (sada tamo platu prima skoro 800 osoba). Svi smo svjesni činjenice da su to, uglavnom, glasači SD (ranije SDP-a Ranka Krivokapića) i da je partijska pripadnost bila jedan od osnovnih kriterijuma njihovog zapošljenja. Ali ti ljudi sami zarađuju (dobru) platu uredno plaćajući državne i lokalne poreze i dažbine. Dio njih bi, u slučaju koncesije, izvjesno ostao bez posla a država bi im, shodno uspostavljenoj praksi, isplatila izdašne otpremnine. Privilegovani bi ostali da rede u Aerodromima ali to preduzeće više ne bi samofinasiralo svoje troškove, već bi oni bili pokrivani iz državnog budžeta (najvjerovatnije iz buduće koncesione naknade).

Tako bi se preduzeće koje je donosilo kakav takav profit – o čijem se iznosu uvijek može raspravljati – pretvorilo u čisti trošak za državu i njene poreske obveznike. A zarada bi nestala „u poznatom pravcu”. Kad iz SD, nezvanično, optuže svoje koalicione partnere iz Bošnjačke stranke da lobiraju za tursku kompaniju TAV kao budućeg zakupca crnogorskih aerodroma, ministar Nurković odgovara kako će „sve biti po zakonu”. U zemlji koja je, „po zakonu”, opljačkana u aferi Limenka to nije obećanje zbog koga bi se trebalo pretjerano radovati.

Tim prije što se vladajuća većina nije ni najmanje potrudila da dođe do konsenzusa po pitanju budućnosti crnogorskih aerodroma. Čak ni unutar vladajuće koalicije. Znamo kako su prošli prethodni poslovi započeti po principu šta će nam ekspertske analize kada imamo većinu: privatizacija Telekoma i KAP-a, brane i elektrane na Tari i Morači, drugi blok TE Pljevlja…

Sada nam se nudi da kroz višedecenijski koncesioni ugovor kupimo „mačku u džaku”. Što veći dio opzicije svojim ćutanjem – odobrava. A i oni koji nešto govore na zadatu temu uglavnom se pozivaju na tuđe analize i medijski prezentovane podatke, demonstrirajući nespremnost da se potrude oko bilo čega što ne donosi momenatalan profit. Alternative, ipak, postoje. Prema prezentovanim projekcijama Fidelity Consulting-a ukoliko bi Aerodromi CG ostali pod državnom upravom, „razvijali bi se većim dijelom iz bespovratnih sredstava EU dok se broj zaposlenih ne bi mijenjao. Svi bi bili na dobitku – država, aerodromi, Montengroairlines, zaposleni, dobavljači, kupci – baš svi osim koncesionara”.

A možda je upravo tu najveći problem? Oslušnite šta o tome govore nezadovoljni pripadnici vladajućeg establišmenta.

U svakom slučaju, prije Aerodroma, među tužne ekonomske priče iz crnogorske svakodnevice svrstaće se i ona pod radnim nazivom Petlja na Smokovcu. Poznajući način na koji funkcioniše DPS sistem, to je dovoljan uslov da im SD ne uskrati lojalnost tamo gdje je to neophodno – u parlamentu. A za to da li će ministar Socijaldemokrata izuzeti svoje mišljenje na sjednici na kojoj se bude odlučivalo o Aerodromima DPS je, da oprostite, baš briga.

Nema tu kapaciteta za političku krizu, izuzev ako je članice vladajuće koalicije ne odglume uz prethodni dogovor, kako bi proizvele prijevremene izbore. Sve sa ciljem da opoziciju zaokupljenu Kninom i Kosovom, crkvama, bilbordima i Podgoričkom skupštinom izvedu na megdan po svojim pravilima. Prije nego što do javnosti dopre spoznaja o ekonomskim nedaćama sa kojima se suočava Crna Gora. Da gradnja autoputa ozbiljno kasni, da je državna kasa prazna (analitičari kažu kako nije pitanje da li će nego kada će doći do smanjenja penzija, plata, socijalnih davanja), da je alternativnih izvora finansiranja sve manje dok apetiti pridošle elite rastu. Što rezultira novim pritiscima na javna preduzeća, paradržavne fondove, banke pod kontrolom političko-preduzetničke elite.

Vežite se, slijećemo. Ili, možda, nećemo?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLAST I FINANSIJE: Nema para, ima problema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić ne haje za neispunjena obećanja. Umjesto toga najavljuje nove povišice. I investicije. Na sve strane. To što para nema nije, izgleda, njegov problem. Ali jeste građana

 

Dok se nadležni skupštinski odbori lagano pripremaju za predstojeću raspravu o prijedlogu zakona o budžetu za 2025. godinu, informacije sa raznih strana ukazuju da bi taj dokument (budžet) mogao imati ozbiljnih problema pri susretu sa realnošću. Najprostije, nema para. Odnosno, ako ih možda i ima onda one nijesu dobro raspoređene. Fali tamo gdje ne bi smjelo.

Krenimo iz Skupštine Crne Gore. Naumljeno je da se poslanicima, kao i svim drugim javnim funkcionerima, zarade uvećaju za 30 odsto. Tako bi predstavnici zakonodavne vlasti ubuduće imali, u prosjeku, startnu platu od približno 2,6 hiljada eura. Kada se doda dodatak na staž i raznorazne skupštinske naknade (predsjednici poslaničkih klubova, skupštinskih odbora…) izaći će to na tri hiljade eura.

Da narodni predstavnici budu još malo rasterećeniji, pomoći će i personalni asistenti/savjetnici. Na zahtjev predsjednika parlamenta Andrije Mandića novac za njihovo angažovanje predviđen je budžetom za narednu godinu. Mada se, izgleda, ministar finanasija Novica Vuković nada da  poslanici neće prihvatiti dar. “Oni kao posebna grana vlasti imaju mogućnost da sami donose zakone, koeficijente, sistematizacije i sistem zapošljavanja. Izvršna vlast u tom smislu nema uticaja na Skupštinu“, kazao je  Vuković. „Na poslanicima je da se odrede tokom glasanja da li ta sredstva njima trebaju u tu svrhu ili se to može preusmjeriti, recimo, za sanaciju nekog vrtića.” Biće to zanimljivo ispratiti.

Krenimo sada sa tanje strane. U prijedlogu budžeta za 2025. godinu  za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za ovu godinu, požalio se Zoran Brđanin, direktor UP, na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. To, po njegovoj računici, znači da neće biti novca za zapošljavanje novih policajaca. Njih, prema važećoj sistematizaciji, nedostaje makar 1.200. Zapravo, objasnio je direktor UP, u predloženom budžetu nema novca čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije. „To nam je nekih milion i po“, kazao je, pa primijetio kako su ostali i bez traženih sredstava (138 hiljada eura) za nabavku uniformi. „Ta nam uniforma treba. Nemamo za nabavku rezervnih djelova, za službena vozila, plovila, za laboratoriju i forenzički centar…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STADIONI, VLAST, NAVIJAČI: Mržnja iznad zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima – nema. Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti, tokom utakmice Berane Lovćen,  završiti na prekršajnim prijavama

 

 

Rukometni derbi između Berana i Lovćena u nedjelju u Beranama tri puta je prekidan. Igrače sa Cetinja  navijači su gađali raznim predmetima, čak i staklenim flašama. U finišu utakmice, pojedinci su iz publike pokušali da uđu u teren i obračunaju se sa igračima Lovćena.

U navijačkoj koreografiji nijesu izostale ni baklje, kao ni klicanje Kosovo-  Srbija, Draži Mihailoviću. Igračima sa Cetinja je skandirano ustaše.

Sem štete u sportskoj sali, utakmica je završena bez povrijeđenih. Lovćen je pobijedio, a nakon gostovanja predsjednik ovog rukometnog kluba Vido Đakonović, istakao je da su čelnici Rukometnog kluba Berane bili korektni, ali da su derbi apsolutno pokvarili navijači tog kluba.

Beranska navijačka grupa Streetboys, baš na ovoj utakmici proslavila je jubilej – 30 godina postojanja. Grupa je osnovana 1994. kao navijači FK Berana. Na sajtu Balkanski navijači, naveli su svoje principe: ,,Princip slobode, jednakosti i zajedništva kao sredstvo protiv siromaštva, korupcije, nepravde i zaborava a specifičnim mentalitetom, rasnom i etničkom raznolikošću…”.

Iako Steetboysi, kako tvrde upućeni u beranske prilike, jesu etnički raznoliki, na utakmicama, pa i na ovoj posljednjoj u Beranama, ne ponašaju se tako. Nijedan od proklamovanovih  principa nije bio vidan ni na posljednjem derbiju.  Dio medija je optužio prije svega Andriju Mandića i njegove prosrpske partije da stoje iza ovog incidenta samo desetak dana prije lokalnih izbora u ovom gradu.

Sličan incident Streetboysi su napravili u oktobru 2017. u Ulcinju. Tada su na fudbalskoj utakmici FK Berane sa Otrant Olimpit klicali Ratku Mladiću, te skandirali Srbiji i klicalii –  ,,ubij Hrvata da Šiptar nema brata”. Privedeno je 15 navijača FK Berana. Sudija ih je nakon saslušanja pustio da se brane sa slobode.

Rukometno rivalstvo dva kluba traje decenijama i utakmice su često praćene tenzijama. Naročito nakon obnove crnogorske nezavisnosti. Tako je, u martu 2016. izbila tuča između igrača ova dva tima na meču u Beranama a iz publike se i tada Cetinjanima skandiralo – ustaše.

Gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković je najoštrije osudio „izlive šovinizma na rukometnoj utakmici u Beranama“  i pozvao nadležne organe da hitno reaguju i sankcionišu aktere. ,,Negativan odnos publike u Beranama prema našim rukometašima, izlivi mržnje i klicanje drugoj državi nijesu od juče i imaju svoj kontinuitet, ali sam bio uvjeren da su prošlost”, kazao je Đurašković i dodao da vjeruje da takav odnos nije odnos Berana i ubjedljive većine Beranaca koji poštuju i Cetinje, Lovćen i Crnu Goru zbog čega pozivam na smirivanje tenzija i fer i sportsko navijanje u Beranama, na Cetinju i u cijeloj Crnoj Gori.

Iz Rukometnog saveza Crne Gore (RSCG) kazali su da ovakvi propusti u organizaciji zahtijevaju kaznu za organizatora utakmice, o čemu će organi Saveza donijeti odluku u narednim danima.

Monitor saznaje da je početkom ove sedmice policija hapsila izgrednike u Beranama, te da na spisku imaju 20-ak osoba.

Pored rukometa, nacionalistično divljanje često je na fudbalskim utakmicama. Aktuelni šampion Crne Gore u fudbalu Dečić iz Tuzi u posljednjih par godina igra zapaženu ulogu u crnogorskom fudbalu. To je pratilo i sve žešće navijanje od strane prije svega navijača FK BudućnostiVarvara. U aprilu ove godine Varvari su prekinuli utakmicu ova dva tima u Tuzima. Zabranjeno im je da idu na četiri sljedeća gostovanja, a Budućnost je kažnjena sa 5.000 eura zbog navijačke pirotehnike i još 5.000 zbog vrijeđanja suparnika na nacionalnoj osnovi. I prije ove kazne, tokom prošle sezone, Budućnost je kažnjena sa tri meča bez prisustva publike nakon što su u duelu drugog kola varvari vrijeđali Albance na nacionalnoj osnovi.

Sukob između dva kluba ima i političku dimenziju. Nezadovoljan odlukom Disciplinske komisije Fudbalskog saveza Crne Gore o kazni  Budućnosti, oštro je reagovao predsjednik Opštine Tuzi Lindon Đeljaj. ,,Svi koji su bili na stadionu tog dana, kao i gledaoci koji su na televiziji pratili jednu od najvažnijih utakmica ove sezone, prisustvovali su ponovnom ničim izazvanom izlivu divljaštva, mržnje i šovinizma. I umjesto da, nakon nekoliko sličnih skandala, FSCG decidirano pokaže nultu toleranciju na rasizam, Disciplinska komisija je svojim odlukama pokazala da direktno podstiče ovakvo ponašanje, koje ne služi na čast ni državi ni sportu uopšte”, izjavio je Đeljaj.On je tada poručio i da će razmotriti soluciju da Dečić istupi iz Prve lige, te da će se žaliti evropskoj i svjetskoj kući fudbala – UEFA i FIFA.

I početak nove sezone obilježila je tenzija između navijača ova dva kluba. Krajem septembra, kolona navijača Budućnosti kretala se, nakon utakmice, kroz Tuzi. Mediji su izvjestili da su ih vrijeđali iz obližnjih lokala, dok su pojedini mediji prenijeli da je bilo provociranja sa obje strane. Sukob je spriječila policija.

UEFA je prošle godine, u maju, kaznila fudbalske saveze Crne Gore i Srbije nakon utakmice ove dvije reprezentacije u Podgorici. Iz krovne evropske organizacije ocijenjeno je da je navijanje dijela publike bilo “pogrdno i rasističko”.Zbog rasizma, FSCG je kažnjen  i 2019. nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila ,,majmunske krike”.

Početkom ove godine Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio je u mišljenju, koje je potpisala zamjenica Nerma Dobardžić-Kurti, da OFK Grbalj, kao domaćin utakmice koja je odigrana 15. oktobra 2023., nije, shodno Zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, preduzeo odgovarajuće mjere prema navijačima koji su svojim ponašanjem raspirivali netrpeljivost, netoleranciju i mržnju i pozivali na nasilje prema članovima FK Otrant Olimpik iz Ulcinja.

Nacionalni savjet Albanaca u Crnoj Gori saopštio je da su se na utakmici između ekipa Grblja iz Kotora i Otranta iz Ulcinja, odigranoj u oktobru prošle godine, čuli “histerični povici rasističkog sadržaja prema Albancima”, poput ,,ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji”. Naveli su da se ovi povici često čuju na sportskim terenima u Crnoj Gori i identični su onima koji su se mogli čuti prije skoro 10 godina na utakmici između reprezentacija Srbije i Albanije odigranoj u Beogradu.

U maju prošle godine, pred finale državnog kupa, koje su Sutjeska i tivatski Arsenal igrali u glavnom gradu Crne Gore, dio navijača iz Nikšića je u blizini stadiona pod Goricom uzvikivao: “Nož, žica, Podgorica”.

Nakon utakmice Više državno tužilaštvo u Podgorici je po službenoj dužnosti formiralo predmet protiv 40-ak pripadnika navijačke grupe Vojvode  i dalo nalog Upravi policije za prikupljanje potrebnih obavještenja i identifikaciji osoba koje su nedolično skandirale.Počinitelji su identifikovani, prikupljeni su dokazi. Ali …  ,,Tužilaštvo je ocijenilo da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti”, odgovorila je novinarima Lepa Medenica iz podgoričkog tužilaštva.

Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima nema.

Sredinom novembra 2020. K. D., K. R., T. M., B. Ž., B. B., na javnom mjestu Donje Luge istakli su transparent veličine 200 puta 120 centimetara, na kojem je pisalo: ,,Crnogorac koji nije Srbin nečije je kopile”, koji je onda objavljen na Instagramu pod nazivom “RS – Belgrade – hooligans”. Sud za prekršaje u Bijelom Polju je počinioce oslobodio krivice, uz obrazloženje da na ovaj način nijesu mogli vrijeđati sve građane Crne Gore.

Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti završiti na prekršajnim prijavama.

Zakon o sprječavanju nasilničkog ponašanja na sportskim priredbama iz 2006. predviđa kaznene mjere za incidente poput ovog u Beranama. Po njemu, sportskim organizacijama koje ne osiguraju nesmetano i bezbjedno organizovanje sportske priredbe i  ne spriječe nasilje i nedolično ponašanje gledalaca prijete kazne u visioni dvadesetostrukog do pedesetostrukog iznosa minmalne zarade ili zatvor od 60 dana. Ista kazna zatvora predviđena je i za nedolično ponašanje i nasilje gledalaca na sporstkim manifestacijama. Pored ovih mogu se izreći i zabrana prisustvovanja sportskim događajima u trajanju od mjeseca do godine. Samo se ništa od toga ne primjenjuje.

 

Krivična prijava protiv klubova

Monitor je imao uvid u krivičnu prijavu koja je  ove sedmice proslijeđena  Vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću. Ime podnosioca krivične prijave poznato je redakciji.

Prijava je podnešena protiv NN lica u Košarkaškom savezu Crne Gore i klubova Budućnost, Sutjeska, Mornar, SC Derby; Rukometnog saveza Crne Gore i klubova Budvanska rivijera, RK Rudar, Partizan 1949, Mornar; Odbojkaškog saveza Crne Gore i klubova Budućnost Volley, Jedinstvo, Budva; Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore i klubova Jadran, Primorac, Cattaro, Budva, kao i NN osoba iz organa državne uprave zaduženih za poslove sporta, obrazovanje, odbrane, finansija, unutrašnjih poslova, i to na rukovodećim pozicijama i povezanih drugih pravnih i fizičkih lica.  Tereti ih za zloupotrebu službenog položaja, pronevjeru i nesavjestan rad u službi.

U prijavi se navodi da je prekršen Zakon o radu, te da ne postoji nikakva evidencija nadležnih organa da su za bilo kojeg sportistu plaćeni neophodni porezi i doprinosi. Te da šteta za državu, po ovom osnovu, iznosi više desetina miliona eura od 2011!

U prijavi se navodi da su nacionalni savezi bili dužni da prijave ove nepravilnosti, kao i da inspekcija, i državni organi iz oblasti poreske politike, rada i socijalnog staranja provjere rad ovih pravnih lica.

U Fondu PIO ili u Poreskoj upravi se ne nalazi evidencija sportista iz ovih sportskih organizacija da su uplaćeni obavezni doprinosi u skladu sa važećim propisima.

 

Navijačke grupe u Crnoj Gori

U Crnoj Gori zvanično postoji petnaestak navijačkih grupa. U najbrojnije spadaju navijačke grupe Partizana, Zvezde, Budućnosti i Sutjeske, podaci su sa sajta Balkanski navijači.

Podgorički Varvari su najveća navijačka grupa u Crnoj Gori, koja od aprila 1987. aitvno podržava Budućnost u svim nastupima. Pored njih u Glavnom gradu, najaktivni su navijači sa Zabjela – Republikanci. U susjednoj Zeti, navijači istoimenog tima su Vukovi.

U Niksiću su najorganizovanije grupe Vojvode, koje bodre Sutjesku i navijači Partizana – Grobari Nikšić, aktivni su i Fapovci navijači lokalnog tima Čelik.

U Mojkovcu pored Delija i Grobara ima i lokalnih Serdara.
Na sajtu Balkanski navijači navodi se da je sjever Crne Gore uglavnom opredijeljen za klubove Partizan i Crvena Zvezda, „pa tako opštine Pljevlja, Plužine, Žabljak, Mojkovac, Šavnik preko 90 odsto  čine ljubitelji crveno i crno belih“. Za razliku od ovih gradova, Bijelo Polje i Berane imaju navijače koji bodre gradske timove  Ultras Bijelo Polje i u Beranama Streetboys. Izuzetak je i Mojkovac koji ima lokalne navijače Serdare.I Rožaje i Plav imaju svoje organizovane navijačke grupe. U Rožajama to su Gazije, dok se grupa u Plavu naziva Hajvani.

U Ulcinju pored Delija,Grobara i Varvara ima i grupa lokalnog fudbalskog kluba ciji su simpatizeri uglavnom pripadnici albanske nacionalne manjine i navijačka grupa Dilberi.

Cetinje navija za Lovćen, a na primorju u Tivtu postoji podružnica Torcide, navijača Hajduka iz Splita. Lokalna navijačka grupa u Ulcinju zove se Dilberi.

 

Navijači i kriminal

Globalna inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala objavila je prije dvije godine izvještaj na temu veze između navijača i kriminala na Balkanu. Istraživanje pokazuje da je od 122 navijačke grupe u Zapadnom Balkanu njih 78 bilo identifikovani kao ultraš i 21 učestvovala u nasilnim djelima huligana, a takođe imaju veze sa politikom i/ili organizovanim kriminalom.

Utvrđeno da navijačke grupe iz Crne Gore, Albanije i Kosova nisu povezane sa klanovima. Dok , za razliku od njih, pojedine grupe iz Srbije i njihove frakcije se povezuju sa klanovima, posebno sa kotorskim kavačkim klanom.

Jedan od takvih primjera je frakcija navijača Partizana koju je predvodio Veljko Belivuk, koji je osumnjičen sa djelom te grupe za izvršenje teških ubistava i mnoga krivična djela. Takođe, pored Srbije, pravni i istražni postupci se vode protiv njega i pred organima Crne Gore.U istraživanju se navodi i slučaj jednog od vođa grupe navijača Partizana Aleksandra Stankovića koji je 2016. godine poginuo, navodno zato što je uzeo 40 kilograma kokaina od crnogorske mafije, a da im nije dao novac od prodaje.

Od devedesetih naovamo dosta je pisano i o usponu i padu vođe Delija, navijača Crvene Zvezde, Željka Ražnatovića Arkana i njegovih veza sa tajnom policijom, politikom, sportom i kriminalom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

RUKOVODSTVO ADVOKATSKE KOMORE MIMO ČLANSTVA KUPILO PROSTOR NEKADAŠNJE INVEST BANKE DUŠKA KNEŽEVIĆA: Njihov prvi milion

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. Bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura

 

 

Advokatska komora Crne Gore (AKCG) u junu  ove godine kupila je prostor bivše Invest banke u stečaju Duška Kneževića,kod Gradskog stadiona u Podgorici, kao i još jedan dio nepokretnosti u istom objektu. Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. I to bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura.

Advokati su o milionskom poslu svog rukovodstva obaviješteni tek nedavno. Zapravo, informisani su  oni koji su materijale koji im je Upravni odbor Komore uputio pred redovnu godišnju skupštinu, zakazanu za 30. novembar ove godine, strpljivo iščitali do kraja.

U moru informacija stidljivo se pominje i milionska trgovina, u okviru dokumenata priloženih radi usvajanja finansijskihi izvještaja za ovu i prethodnu godinu, jedne od sedam stavki dnevnog reda predstojeće Skupštine. Advokatima nijesu dostavljeni ni kupoprodajni ugovor, ugovor o kreditu,  kao ni ostala dokumentacija koja je pratila ovaj posao.

U zapisniku sa sjednice Komisije za kontrolu finansijskog poslovanja Komore, održane u oktobru ove godine, navodi se da je Ugovor o prodaji između Advokatske komore i Invest banke u stečaju potpisan 24. juna ove godine, a da je Komora tu nekretninu platila 700 000 eura. Ugovor je u ime AKCG  potpisao njen predsjednik, advokat Danilo Mićović.Takođe, navodi se da je 30. septembra ove godine Komora kupila i nepokretnosti u vlasništvu Branka Vujoševića, takođe kod Gradskog stadiona, koje se u katastru vode pod istim listom nepokretnosti kao i nekretnine Invest banke. Cijena tih nekretnina je – 203.700 hiljada eura.

Komisija dalje navodi da je Komora Vujoševiću u cjelosti isplatila novac, dok je Invest banci isplatila dio kupoprodajne cijene u iznosu od 350 000 eura.  Preostali dio, u istom iznosu treba da bude isplaćen naredne godine. „Te će  zbog isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene, a zatim  renoviranja i opremanja nepokretnosti morati ući u kreditno zaduženje“, konstatuje Komisija.  Komora se, prema Izvještaju o radu Upravnog odbora, zadužila kod CKB banke u iznosu od 550.000€. Kredit će vraćati u periodu od 10 godina.

Komora je za kupovinu tih nekretnina do sada isplatila 553,700 hiljada eura. Do kraja godine treba da isplati još 350  hiljada iz kreditnih sredstava, ukupno 903, 700 eura. Preostalih 200 hiljada potrošitće za renoviranje i adaptaciju, što bi značilo da novi prostor Komoru košta 1.103 700 eura.   Na više pitanja koja je Monitor uputio rukovodstvu AKCG,  a koja  se odnose na detalje ovog  posla, netransprentan način kupovine i racionalnost potrošnje, predsjednik AKCG Danilo Mićović odgovorio  je: „Zbor ranije preuzetih obaveza u Advokatskoj komori, dostavićemo odgovore na sva postavljena pitanja u razumnom roku”.

U Izvještaju o radu Upravni odbor AKCG ovako opisuje taj posao: “AKCG je u uspješno relizovala kupovinu novog poslovnog prostora.  Sigurni smo da će nakon završetka radova na ovom objektu biti omogućeni bolji uslovi za rad, organizaciju sastanaka, obuka i drugih aktivnosti Komore, čime će se osim radnih uslova poboljšati i efikasnost u radu Komore. Smatramo da će prilagođavanje poslovnog prostora potrebama Komore doprinjeti ne samo boljoj organizaciji rada, već i pozitivno uticati  na profesionalni imidž Komore”.

Kako netransparentno poslovanje utiče na imidž Komore, nije pojašnjeno. A upravo je netransparentnost ove kupovine problematizovala i advokatica Danijela Zarubica,  članica tročlane Komisije za kontrolu poslovanja Komore tokom oktobrske sjednice tog tijela. Osim nje, u Komisiji su predsjednica Sanja Radulović i advokat Nikola Čukić.

“ Upravni odbor AKCG nije obavijestio sve advokate da je nekretnine pronašao i pristupio kupovini, a minimum je bio da se svi advokati obavijeste o tome koje su nekretnine u pitanju, gdje se nalaze, koja je kuporodajna cijena, koji bi bio način isplate, a sve to prije zaključenja  navedenih ugovora”, konstatuje Zarubica, koja je tom prilikom izdvojila mišljenje. “Sporno je  što je kupovina predmetnih nepokretnosti obavljena bez uključivanja Skupštine, odnosno bar upoznavanja svih advokata sa ovim pravnim poslom. Smatram da je odluku o kupovini nepokretnosti trebalo da donese Skupština, jer je ona najviši organ AKCG”, navela je. Po njenom mišljenju, Skupština je trebalo da donese tu odluku uprkos članu Statuta po kom je Upravni odbor ovlašćen da upravlja svom imovinom AKCG. „ Takav pravni posao prevazilazi okvire upravljanja UO“, konstatuje ona.

Prema Statutu AKCG Skupština odobrava završni račun i donosi plan prihoda i rashoda, koji Upravni Odbor priprema i dostavlja Skupštini. UO takav plan nije dostavio Skupštini.

Nekretnine bivše Invest banke koje je ove godine kupila Komora oglašavaju se na prodaju godinama. Prostor koji je ove godine kupila AKCG, prvi put je, sudeći prema dokumetaciji stečajne uprave na sajtu Invest banke, oglašen  u septembru 2021. godine. Radi se o tri prostora –  prva etaža podrum, prizemlje i prvi sprat, ukupne površine, 1032 kvadrta. Stečajna uprava Invest banke navodi i da nekretnine imaju hipoteku poreskog potraživanja, ali  ne i u kom iznosu.

U prvom oglasu za javno nadmetanje, nekretnine se cijene ukupno 1108 000 eura. Tačno onoliko koliko je AKCG  sada obezbijedila novca za kupovinu i renoviranje. Cijena je iz godine u godinu snižavana, da bi u posljednjem oglasu iz juna ove godine, bila spuštena na 700 000 eura.  Zanimljivo je da u posljednjem oglasu stečajna uprava Invest banke dodaje i nekretnine u vlasništva Branka Vujoševića, kao i jednu nekretninu u vlasništvu Glavnog grada. U napomeni međutim navodi da su predmet te oglašene prodaje nekretnine Invest banke. Monitor nije uspio da sazna zašto su onda u oglasu dodate nekretnine Vujoševića i Glavnog grada, ali ni kako je AKCG pregovarao o kupovini prostora Vujoševića, koji je na kraju platio preko 200 hiljda eura. Nijesmo uspijeli ni potvrditi nezvanične informacije da je AKCG bila jedina koja se prijavila na oglas.

Monitor se obratio i stečajnoj upravi Invest banke , koja nam do odlaska ovog broja u štampu nije dostavila traženu dokumentaciju o detaljima i istoriji ovog posla.

Zašto je odlučilo da mimo njihovog znanja potroši preko milion eura, zadužujući pri tom Komoru za pola miliona eura, advokati će imati priliku da pitaju rukovodstvo po obavljenom poslu, na redovnoj  Skupštini zakazanoj za sledeću sedmicu. Te koliko je zaista uspješan posao potrošiti milion eura na nekretnine koje niko ne želi, u sivoj zoni i zapuštene.

U Komori se ni do sada nijesu mogli baš pohvaliti racionalnom potrošnjom.  U predlogu završnog računa za prošlu godinu, tako, između ostalog,  stoji da je AKCG za troškove izborne i svečane skupštine, koja je održana u hotelu Splendid krajem prošle godine, potrošila preko 70 hiljada eura. Ne štedi se ni na zaradama, pa je  plata sekretarice u Komori preko 2000 eura, veća nego sudijama Višeg suda. Ipak,  ovo je prvi put, kažu advokati sa kojima je Monitor razgovarao, da se sprovede milionska transakcija, i to bez njihovog znanja.

Rukovodstvo je pred Skupštinu nagovijestilo da će advokatima 100 posto podići visinu članarine. Da li je to recept da nadoknade milionski trošak, na račun advokata, od rukovodstva AKCG  nijesmo uspjeli da saznamo.

Članarina inače nije godinama naplaćivana kako je propisano Statutom, pa Komora ima ogromna dugovanja po tom osnovu. Ove godine potpisan je Sporazum, kojim je naplaćen dio dugovanja advokata koji su po propisima morali biti isključeni i snositi sankcije u slučaju neplaćanja. A koji će, sve su prilike, na predstojećoj skupštini moći i da glasaju o završnom računu AKCG. Prema nekim procjenama, dug po tom osnovu koji je ostavilo prethodno rukovodstvo iznosi oko 800 hiljada eura.

Novo donosi nove dugove. Treba valjda održati imidž.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo