INTERVJU
AIDA ĆOROVIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA IZ SRBIJE: Nekada se moraju podnijeti neke žrtve
Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Ne želim da se odreknem svog stava vezanog za ratne zločine, jer ovo je istovremeno i simbolički gest solidarnosti sa građanima Sarajeva. I ako nisam Srpkinja, dužna sam da pokažem odgovornost zbog svega što je prema okruženju, BiH prije svega, urađeno u ime nas građana Srbije
MONITOR: Prekršajni apelacioni sud u Beogradu potvrdio je prvostepeno rješenje kojim ste osuđeni na novčanu kaznu od 100000 dinara jer ste, kako se navodi, prekršili odredbe Zakona o javnom redu i miru. Jeste li očekivali ovakav ishod?
ĆOROVIĆ: Ovakva presuda je glupa. Da su oni koji stoje iza čitavog zamešateljstva pustili da ceo slučaj prođe “ispod žita”, da zastari, sve bi prošlo neprimećeno. Mene ne bi bilo svako malo u medijima da pričam na ovu temu, a samim tim, ne bi ni tema bila dve godine u žiži interesovanja.
Ključno je – govoriti o ratnim zločinima i ratnim zločincima, o odgovornosti i krivici političkog, vojnog i vrhova bezbednosnih službi tokom ratova 90-tih. U suštini, jako sam zadovoljna što je moj cilj postignut i što je njihova arogancija prevladala i što je, zahvaljući njima ova tema u fokusu, što su mnogi saznali ko je Ratko Mladić i za šta je pravosnažno osuđen u Haškom tribunlu. Sada postaje potpuno jasno da vlast u Srbiji pokušava da rehabilituje ratne zločince koji su počinili najveća zlodela nakon Drugog svetskog rata. To i ne čudi ako znamo da su baš oni bili deo ratne mašinerije 90-tih. Naravno, ova presuda ima i dimenziju upodobljavanja i disciplinovanja svakoga ko se na bilo koji način opire vlasti u Srbiji, a nema sumnje da sam agilno osuđena pred same izbore. Nema sumnje da sam i dodatno osuđena kao žena i kao pripadnica manjinskog naroda. Tako Vučić i pravosuđe daju vetar u leđa nacionalističim krugovima, koji sada imaju argument da me prozivaju izdajnicom Srbije, da me vređaju na nacionalnoj osnovi i šalju me u Sarajevo ili Stambol.
MONITOR: U odluci Suda se navodi da ste „gađali jajima“ i „ psovali policajca“. Nigdje se, međutim, ne pominje da je na zidu bio mural sa likom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Kako objašnjavate taj „previd“?
ĆOROVIĆ: Jasno je da se ne radi o previdu, već o svesti da oni čine prekršaj, a ne Jelena Jaćimović i ja. Skaredno je da u pozivu za sud, a potom i u presudi, piše da sam gađala zgradu. Znaju sudije, mnogo bolje nego ja, da je Republika Srbija donela zakone o sarandji sa Haškim tribunalom i da je država, na osnovu tih pravnih akata, izručila Mladića Hagu. Srbija ima i zakonodavni okvir i Specijalni sud koji se bavi procesuiranjem ratnih zločina nižeg reda odnosno zlačina koji spadaju u naše zakonodavstvo. Dakle, Jelena i ja smo samo branile naše zakone i ustavni poredak, a oni su ih ovom presudom prekršili. Zamislte samo da najviši politički vrh u Nemačkoj stane iza prikaza Adolfa Hitlera i da njihovo pravosuđe aminuje takav akt, tako što kazni one koji javno protestvuju protiv slavljenja najvećeg zločinca u novijoj istoriji sveta.
MONITOR: Najavili ste da kaznu nećete platiti i da ste spremni na posljedicu da Vam se novčana kazna zamijeni kaznom zatvora. „Verujem da ponekad treba žrtvovati sebe“, citirali su mediji Vaš stav. Pretpostavljam da to znači i da očekujete da će ljudi bolje razumjeti Vaše razloge zbog kojih ste napravili javni gest protiv slavljenja zločina?
ĆOROVIĆ: Uvek i pre svega mi je važno da budem u miru sa sobom i svojim odlukama. Dala sam reč i imam obavezu pred sobom, pogotovu za javno izgovorenu reč. Zbog odgovornosti prema sebi ostaću dosledna u odluci da odem u zatvor. Ne želim da se odreknem svog stava vezanog za ratne zločine, jer ovo je istovremeno i simbolički gest solidarnosti sa građanima Sarajeva. Čak i ako nisam Srpkinja, dužna sam da pokažem odgovornost zbog svega što je prema okruženju, BiH pre svega, urađeno u ime nas građana Srbije. Nekada se moraju podneti neke žrtve, nemoguće je samo na društvenim mrežama menjati okruženje.
MONITOR: Pored podrške, bilo je i onih koji su prikazujući Vas samo kao Bošnjakinju smatrali da niste „prava“ za gest osude Mladićevih zločina nad Bošnjacima. To je dolazilo i od onih koji su dobro poznavali Vaš građanski aktivizam. Kako ste razumjeli tu kritiku u vezi sa „podobnošću“?
ĆOROVIĆ: Kada govorimo o drugim ljudima i okolnostima, mi pre svega, govorimo o sebi. I tu leži odgovor na Vaše pitanje. Dežurni kritičari su oni koji uvek traže opravdanje zašto nešto nisu uradili, a ne rešenje i način da nešto bude učinjeno. To su, uglavnom, oni hrabri na društvenim mrežama, ali , odreda, neaktivni kada nešto zaista treba uraditi u realnom životu. To su ljudi koje Radomir Konstaninović opisuje u bravuroznoj Filozofiji palanke; to je odlika malograđanskog, palančkog duha; to su ljudi koji, u nedostatku hrabrosti, zapljuvavaju aktivnosti onih koji stoje iza svojih životnih stavova i dela. Puno je kolega iz civilnog sektora koji svoj angažman vide kao uhleb i aktivizam kao robu za koju će dobiti neki novac, ergo, ako nema para nema ni aktivizma. Srećom, nisu svi NVO aktivisti/kinje postali preduzetnici, još je puno onih koji veruju u ideje i ideale.
MONITOR: Ovih ste dana, aktivni i u reaktiviranju Antifašistickog fronta žena koji je nekada bio ambiciozno zamišljeni posleratni projekat emancipacije zena. Pominje se povezivanje zainteresovanih za tu ideju u svim postjugoslovenskim državama. Šta su povodi a šta ciljevi i ambicije novog AFŽ-a?
ĆOROVIĆ: Osam decenija nakon osnivanja Antifašističkog fronta žena, 6.decembra prošle godine, u Bosanskom Petrovcu nastala je Feministička antifašistička mreža (FAM-a) koja se oslanja na internacionalno nasleđe pretkinja koje su udružene u AFŽ krenule u borbu protiv fašizma.. Izbor svih nas koje činimo ovu mrežu su mir i razoružanje, ideja ravnopravnosti, poštovanja različitosti, slobode i pravde kao osnovnih vrednosti…Iza FAM-a danas stoji više od stotinu žena iz postjugoslovenskog prostora. Ali, važno mi je da podvučem, da je ova mreža otvorena ka svima.
Nekome ko prvi put čita naš Manifest- sve to može zvučati kao spisak lepih želja ili kao neka nova utopija. Ali, svaku stavku u ovom dokumentu vidimo kao osnov za zdravo društvo utemeljno na ravnopravnosti i poštovanju osnovnih ljudskih prava i sloboda.
MONITOR: Nakon dva masovna ubistva početkom maja, mnogo se govorilo o uzrocima erupcije tolikog nasilja. Neki su to povezivali i sa nikada „prevaziđenom“ atmosferom ratnih 1990-tih. Zašto su-i da li su, mali ili nikakvi pomaci u razumijevanju uloge Srbije u ratnom raspadu SFRJ?
ĆOROVIĆ: Ja sam jedan od najupornijih i najdosadnijih glasova u srpskoj javnosti koji stalno pokušava da nas vrati na početak 90-tih i na ono šta je tada pod okriljem srpskih i crnogorskih, a uz snažnu podršku hrvatskih političkih predvodnika učinjeno u krvavom raspadu Jugoslavije. Zagovornica sam i ideje da ratovi iz 90-tih nikada nisu ni otišli sa ovih prostora. Ovo što danas živi većina građana u Srbiji nije ništa drugo do rat, u nešto izmenjenom obliku. Kada se propagandni slojevi ogule, pokazuje se da ova je vlast svojim odnosom prema ratnim zločinima iz 90-tih, legitimisala svoj modus operandi. U moru egzistencijalnih problema, ali i u nastojanju da se 90-te zaborave, većina građana Srbije-ali i najveći deo opozicije, nikako da uvide snažne uzročno-posledične veze koje stoje između sadašnje pljačke Srbije, otimanja prirodnih resursa, Rio Tinta, između potpune devastacije Beograde i većine gradova ove zemlje, između sve gorih uslova života i sve većeg siromaštva, između razorenih institucija i uništavanja države, između skoro opipljivog osećanja straha i nesigurnosti, sa onim što je, u ime srpstva, urađeno tokom 90-tih. Tragični događaji iz maja ove godine i 19 ubijenih u OŠ Vladislav Ribnikar i u selima oko Mladenovca, posledica su mržnje i zla koje se svakodnevno ubrizgavaju u mentalne matrice većine, a sve to korene ima u 90-tim. Deca koja kinje i tuku drugu decu, deca koja spaljuju i čereče životinje, deca koja šalju dojave o bombama, deca koja maltretiraju starije, deca puna mržnje i straha su posledica vrednosnog sistema koji smo kao društvo iznedrili.
Upadljiv je izostanak čestitki sa Zapada Vučiću poslije izbora
MONITOR: U Beogradu se traži poništavanje beogradskih izbora. EU je reagovala dosta uopšteno, a Vladimir Bilčik je izborne nepravilnosti proglasio neuticajnim na rezultat. Drugi EU posmatrači su naveli očigledne prevare, a oglasilo se i Njemačko ministarstvo spoljnih poslova sa oštrijim primjedbama na regularnost. U kom pravcu bi moglo da krene razrješenje ove situacije?
ĆOROVIĆ: Dosadašnje ponašanje EU institucija mi nije ulivalo poverenje, a izjava Vladimira Bilčika je najbolje oslikavala njihov odnos prema nama. Dobra je vest da sada ključni mediji u Nemačkoj i Francuskoj pišu o otvorenoj izbornoj krađi, a sve glasniji su uticajni evropski političari koji apostrofiraju te iste probleme. Čini mi se da suština leži u izjavi Florijana Bibera, koji je rekao da je upadljiv izostanak čestitki sa Zapada i da će dalji razvoj događaja zavisti od toga koliko se opozicija i građani budu borili da ospore rezultate izbora.
Predstavnici međunarodne zajednice su saučesnici u našoj pljački i unižavanju
MONITOR: Ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku, pokazuju koliko je praksa zaštite prava na život u najvećem dijelu savremenog svijeta, daleko ispod „birokratski“ prihvaćenih normi. Kako gledate na nove lokalno-globalne sukobe i na njihov uticaj na zemlje našeg regiona koji se, od strane „geopolitičkog Zapada“ smatra ranjivim u ovom kontekstu?
ĆOROVIĆ: Podivljali i dehumanizovani neoliberalni kapitalizam, udružen sa brojnim oblicima perfidnog neokolonijalzma, uz pumpanje međuetničkih i međurasnih sukoba i kroz kreiranje straha-kao najefikasnijih načina držanja ljudi u potčinjenosti, čine novi pojavni oblik fašizma. Te činjenice obeležavaju ovaj globalni trenutak. Ratovi koje ste naveli služe da ljude na planeti drže u strahu i tako nam otupljuju reakciju za građansko samoorganizovanje i otpor planetarnoj ekonomskoj pljački. Tu se ni naš prostor ne razlikuje od ostatka sveta-desila se dramatična preraspodela dobara i vrednosti, većina građana grca u bedi i siromštvu, a broj milionera i milijardera je u stalnom porastu. Predstavnici međunarodne zajednice su druga strana tog novčića i mogu da kažem da su oni, praktično, saučesnici u pljački i unižavanju svih nas koji živimo na ovim prostorima. Licemerje međunardne zajednice vidi se u skretanju pogleda sa neregularnih izbornih procesa, u stalnom pritisku nad nezavisnim medijima, u tolerisanju minimizovanja i ukidanja ljudskih prava. Ogleda se i u stalnoj i bezrezervnoj podršci stabilokratskim režimamima čije su uspostavljanje podržali, ali najznačajnije, pokazuje se u stavljanju šape nad ekonomskim resursima u regionu. Ne verujem više obećanjima o ulasku u EU. Oni nas vide kao otpad za prljave tehnologije, kao izvor besplatnih ljudskih resursa i kao branu od narastajuće migranske plime.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Vapaj za političkom alternativom
Objavljeno prije
5 danana
19 Decembra, 2025
Evropska unija je nastala na antifašističkoj politici i ona bi jednako izgubila smisao kao i Crna Gora koja bi zaboravila na trinaestojulske korijene i partizanski otpor. Što se tiče grafita koji veliča srebreničkog zlikovca i to je naravno rukopis antievropskog zloduha koji je u Crnoj Gori prisutan posljednje četiri decenije. Zagovarati proevropsku politiku a ne ući u obračun sa neofašističkim manifestacijama i savremenim đurišićivcima i mladićevcima je puka bedastoća
MONITOR: Crna Gora je na kraju ipak zatvorila pet pregovaračkih poglavlja, nakon što je postojala bojazan da će Francuska blokirati poglavlja vezana za poljoprivredu i ribarstvo. Kako to komentarišete?
BOJOVIĆ: Brisel je odlučio da Crnu Goru primi u Evropsku uniju u narednih pet godina. Geopolitički razlozi su presudili u našu korist. To istovremeno znači da je Evropska komisija spremna da gleda kroz prste upadljivo nesposobnoj Podgorici. Iako sve može biti odloženo ukoliko politička većina i dalje bude zbir provincijalnih pacera, beogradskih doušnika i plitkoumnih demagoga. Ne zaboravimo da je potrebno zatvoriti još dvadeset poglavlja tako da je “francuski incident” sitan detalj pri nizu prepreka koje nas očekuju.
MONITOR: Stigle su optimistične poruke iz Brisela, dok su vlasti zadovoljne postignutim. Dok se strahovalo da dva poglavlja neće biti zatvorena, vlast je insistirala da je to politička odluka Francuske. Je li politička odluka i da ih zatvorimo?
BOJOVIĆ: Vlasti bi bile zadovoljne i da je zatvorena polovina jednog poglavlja. I tada bi rekli većinski anesteziranoj političkoj javnosti da je to “krupan korak u odnosu na dolazeće sitne korake”. Poruka da je bila u pitanju politička odluka Francuske ima istu težinu kao poruka da je ministar poljoprivrede tokom zatvaranja spornog poglavlja postao kapetan misteriozne ribolovne flote.
MONITOR: Kako čitate nedavnu izjavu Aleksandra Vučića da bi region, odnosno Zapadni Balkan trebao istovremeno da uđe u EU?
BOJOVIĆ: Vučićeva Srbija ispunjava sve uslove da trajno ostane kandidat za učlanjenje u EU. Samim tim, izjava odlazećeg proizvoda šešeljevske politike predstavlja anksioznu poruku iza koje se naslućuje saznanje da će Srbija ostati najgora među najgorima. Što je i logično ako imamo u vidu činjenicu da se ruske gubernije u Briselu ipak gore kotiraju od drugih kandidata.
MONITOR: Ima tumačenja po kojima je i Vučićev potpis na za dlaku izbjegnutom blokiranju dva poglavlja?
BOJOVIĆ: Ima tumačenja i da su Francuzi preplašeni crnogorskom moćnom poljoprivrednom i ribolovnom industrijom kao i impresivnim resornim ministarstvom prosto ustuknuli i pokušali da opstruiraju frustrirajuće poglavlje. Nakon intervencije iz Berlina Pariz je shvatio da broj ribarskih brodova kojima raspolaže Crna Gora ne ugrožava francusko ribarstvo, čak i ako zanemare činjenicu da je Vučić upetljan u izlov crnogorskih tuljana.
MONITOR: Gdje sve vidite Vučićev potpis kad su u pitanju procesi u Crnoj Gori?
BOJOVIĆ: Od Mandića do Botuna, od Botuna do Kneževića, od Kneževića do Metodija, od Metodija do Joanikija, od Joanikija do Parlamenta i Vlade, od Parlamenta i Vlade do Nikšića i Pljevalja, od Nikšića i Pljevalja do izgona Turaka i aneksione kapele na Lovćenu.
MONITOR: Na zidu Ambasade BiH, baš kad smo zatvorili poglavlja, osvanuo je grafit koji veliča Ratka Mladića. Nedavno ste ocijenili da Crna Gora gubi smisao ukoliko proevropska politika ne podrazumijeva i marginalizaciju domaćeg neofašizma.
BOJOVIĆ: Domaći neofašizam je periferni velikosrpski fašizam oslonjen na domicilno neočetničko i mantijaško falsifikatorstvo. Evropska unija je nastala na antifašističkoj politici i ona bi jednako izgubila smisao kao i Crna Gora koja bi zaboravila na trinaestojulske korijene i partizanski otpor. Što se tiče grafita koji veliča srebreničkog zlikovca i to je naravno rukopis antievropskog zloduha koji je u Crnoj Gori prisutan posljednje četiri decenije. Zagovarati proevropsku politiku a ne ući u obračun sa neofašističkim manifestacijama i savremenim đurišićivcima i mladićevcima je puka bedastoća.
MONITOR: Gdje bi nas sadašnji put mogao odvesti?
BOJOVIĆ: Putevi nade vode u Brisel. Putevi ove vlade račvaju se u stranputici. Putevi aktuelne političke klase vode u društvo partijskih vazala, klerikalne primitivizacije i javnost bez integriteta i stava. Izlazni putevi vape za političkom alternativom oslonjenom na prisutnu građansku manjinu koja bi ujedinjena imala snagu da bojažljivu, izmanipulisanu i pometenu većinu postepeno normalizuje i dovede u red.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
BUDIMIR MUGOŠA, PROIZVOĐAČ HRANE I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: EU – veliki rizik i još veća šansa
Objavljeno prije
5 danana
19 Decembra, 2025
Ministarstvo poljoprivrede trebalo je da polaže tri ispita. I pred komisijom jedan ispit je odložen, a dva smo pali. Onda je u maniru pravih Balkanaca došlo do hvatanja veze da komisija ipak pušti kandidata. Strah me da možemo doći u poziciju da balkanske vrijednosti uvedemo u EU a ne obratno
MONITOR: Koliko je privremeno zatvaranje poglavlja 11 i 13 (poljoprivreda i ruralni razvoj, odnosno, ribarstvo) važno za vas i vaše kolege koji žive od proizvodnje hrane, odnosno, izlova ribe?
MUGOŠA: Iz perspektive poljoprivrednika i ribara, najvažnije je da se ulaskom u EU dolazi u jedan uređen, predvidljiv i finansijski izdašan sistem, u odnosu na ovaj provizorijum u kome, na primjer, imamo ministra koji smatra da je davanje subvencija stvar dobre volje Ministarstva i vlade.
Svjestan sam da poljoprivrednici nijesu obaviješteni ni pripremljeni na to što ih čeka ulaskom u EU. To je sistem u kojem imate šanse da ostvarite izvanredne benifite, pod uslovom da ste sposobni da se prilagodite, uradite sve što je potrebno i da, do kraja, ispunite brojne administrativne procedure.Nijesam siguran da su toga svjesni oni koji u naše ime pregovaraju. I, još važnije, da su sposobni da poljoprivrednike i ribare edukuju i pripreme za vrlo ozbiljnu utakmicu. U kojoj, da ponovim, imamo šanse.
MONITOR: Šta vas najviše brine?
MUGOŠA: Mi poljoprivrednici, kojih se najviše tiču ova poglavlja, ne znamo pregovaračku poziciju Crne Gore jer nikada nijesmo konsultovani ili makar obaviješteni.Ne znamo da li će naši pregovarači insistirati na specifičnostima crnogorske poljoprivrede i na osnovu toga tražiti derogacije, odnosno da li ćemo imati pravo na neka odstupanja od ustaljenih pravila EU.
Malta i Kipar su uspjeli da vještom pregovaračkom strategijom obezbijede sebi povoljnosti koje su značile spas njihove poljoprivrede i omogućili izdašnu pomoć iz EU fondova. Oni imaju najveću otkupnu cijenu mlijeka u EU i najveće subvencije kao proizvodno vezano plaćanje koje je u ostalim zemljama ili limitirano ili skroz zabranjeno.
Problem može biti i to što je vrlo malo poljoprivrednog zemljišta unešeno u ELPIS sistem. To će neminovno dovesti do toga da dobijemo vrlo malo novca u prvih sedam godina članstva. Moram pohvaliti i istaći da je ranije Crna Gora ispregovarala da nema prelaznog perioda od deset godina kao što je imala Hrvatska, pa ćemo dobijati puni iznos subvencija već prve godine članstva.
MONITOR: Kako na isti događaj gledate kao bivši ministar poljoprivrede, i bivši savjetnik akituelnog ministra?
MUGOŠA: Meni je lično privremeno zatvaranje poglavlja 11i 13 vrlo važno zato što su ona otvorena 2016. godine, u mom mandatu. Svako ko je upućen u to kako teku pregovori sa EU zna da je mnogo teže otvoriti pregovore, utvrditi pregovaračku poziciju i dobiti završna mjerila, nego privremeno zatvoriti poglavlja.
Da bi uspješno pregovarali potrebno je ispuniti samo dva uslova: da poznajete stanje sektora u svojoj državi i poznajete EU zakonodavstvo u toj oblasti. Na osnovu toga definišete ciljeve, pregovaračke pozicije, uskladite legistrativu i argumentujete svoje stavove. Ko god je imao kontakta sa EU administracijom zna kako pozitivno reaguje kada pokažete integritet, stručnost i posvećenost. A kako vas “otresu” kada toga nema, iako vam “udare” štrik koji nama donosi samo štetu.
MONITOR: Može li neko reći da prestrogo sudite?
MUGOŠA: Da ne bi bilo da sam prestrog ili ličan, dovoljno je pogledati izvještaje EK u periodu od 2017. do 2025. godine, kako bi pratili tok pregovora i napredak. Najbolji izvještaj je bio iz 2019. godine (odnosi se na 2018.) a jedan od najgorih je izvještaj iz ove godine koji se odnosi na 2024.
U ovogodišnjem Izvještaju za poglavlje 12 (bezbjednost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor) prvi put se iznosi ocjena “ograničen napredak”, pa se preporučuje/traži da se, uz jačanje administrativnih, inspekcijskih i infrastrukturnih kapaciteta, riješi i evidentirani “sukob interesa”. U Izvještaju koji se odnosi na poglavlje 11 prvi put se pominje korupcija. Citiram: ”U pogledu borbe protiv korupcije, tijela nadležna za sprovođenje IPARD programa obavezna su da spriječe, otkriju i prijave nepravilnosti”.
Generalno, u Izvještaju za sva tri poglavlja piše “umjereno spremna”.
MONITOR: Ako pretpostavimo da je prvobitno francusko protivljenje privremenom zatvaranju ovih poglavlja zasnovano na procjeni da nijesmo ispunili neophodan minimum uslova – šta su to oni mogli vidjeti kao problem?
MUGOŠA: Poznato je da je zajednička poljoprivredna politika (KEP) uz spoljnu politiku i bezbjednost najjači kohezioni faktor EU i da učestvuje u budžetu sa najvećim procentom. Od 80 odsto devedesetih godina do sadašnjih 30 odsto zajedničkog budžeta. Govorimo o stotinama milijardi, pa je jasno da je ova oblast u fokusu svih članica EU.
Francuska je ozbiljna i uređena zemlja ali smo svjedoci da se u Francuskoj u poslednjih nekoliko godina dešavaju česti i vrlo brutalni protesti poljoprivrednika. Oni su svjesni da Crna Gora nije spremna za ulazak u EU u oblastima 11 i 13, a posebno ne u poglavlju 12.
MONITOR: Ipak su se predomislili. Šta mislite zašto?
MUGOŠA: Predomislili su se zbog geopolitičke situacije u svijetu. Kao i zbog činjenice da je Crna Gora mali sistem koji ne može poremetiti ništa u EU.
Postavlja se pitanje da li je to dobro za nas. Odgovor možemo naći u primjeru kada su u EU primljene Rumunija i Bugarska, iako te zemlje nijesu svoj sistem pripremile za EU pravila. U oblasti poljoprivrede, recimo, Rumunija nije bila iskorijenila klasičnu kugu svinja i tu im se progledalo kroz prste. Nedugo poslije prijema buknula je epidemija i Rumunija je morala da ubije nekoliko miliona svinja. Možete misliti koliki je to bio problem i kolika šteta koju je EU namirila.
Naravno mi taj problem nećemo imati jer smo mi već iskorijenili svinje pa, samim tim, i klasičnu kugu svinja.
MONITOR: Da li biste vi i vaše kolege “zatvorili” poglavlja poljoprivreda i ribarstvo, da ste bili u situaciji da odlučijete?
MUGOŠA: Vrlo delikatno pitanje za odgovoriti sa da ili ne.
Ministarstvo poljoprivrede trebalo je da polaže tri ispita. I pred komisijom jedan ispit je odložen a dva smo pali. Onda je u maniru pravih Balkanaca došlo do hvatanja veze da komisija ipak pušti kandidata. Strah me da možemo doći u poziciju da balkanske vrijednosti uvedemo u EU a ne obratno.
U svakom slučaju bolje je da su poglavlja zatvorena, a da je dobro nije.
Zašto? Imamo primjer suprotan od situacije sa Rumunijom i Bugarskom. To je Poljska. Njima se nije žurilo da uđu u EU, vrlo su dobro pregovarali, odlično se pripremili i iskoristili sredstva iz SAPARDA. Danas je Poljska jedan od najvećih, ako ne i najveći proizvođač jabuka, malina, krompira, svinjskog mesa, goveđeg mesa mlijeka… Sve to zahvaljujući dobrim pregovorima.
Još jedan sličan primjer. Pribaltičke zemlje su u vrijeme kada su bile dio SSSR imale oko 50 odsto stanovništva koje se bavilo poljoprivredom a proizvodili su manje od 50 odsto vlastitih potreba za hranom. Danas se poljoprivredom bavi oko tri odsto stanovništva, uostalom kao i u Holandiji i Belgiji, a proizvode 80 odsto mlijeka više nego što potroši domaće tržište.
Nadam se da ovi primjeri i laicima govore koliko je važan ulazak u EU, ali je vrlo važno i kako se tamo stiže. Svim novim članicama prvih nekoliko godina su vrlo stresne, da ne kažem stanje šoka, ali ko preživi može računati na stabilnu i kontinuiranu podršku. Naravno i tamo će biti problema o čemu svjedoče protesti poljoprivrednika širom Evrope, posebno u Francuskoj, Njemačkoj i Grčkoj.
MONITOR: Dok poljoprivrednici protestuju u Podgorici, Vladin prijedlog budžeta za poljoprivredu u 2026. manji je od ovogodišnjeg. Đe nas ta “ušteda” vodi?
MUGOŠA: U godinama pred ulazak u EU izdvajanja za poljoprivredu se višestruko uvećavaju. Razloga je više, ali je problem što ovdje to ne znaju oni koji odlučuju.
U EU postoji pravilo da davanja za poljoprivredu ne mogu biti manja nego su bila prije ulaska u Uniju. To znači da mi treba da podržimo sektore koji su nama bitni i specifični, kako podrška njima ne bi bila ukinuta ili smanjena ulakom u EU. Treba pripremiti farmere za šok koji ih očekuje. Ta priprema podrazumijeva obuku i finansijsku podršku pred teške dane koje su prošle sve nove članice.
Takođe, moramo stimulisati naše farmere da obrade što više hektara, da imaju što više grla i zasada, kako bi naša omotnica bila što bogatija a pregovori uspješniji. I, na kraju, finansijska podrška što veća u prvim godinama.
Dakle budžet je morao biti veći.
MONITOR: Nadležni tvrde da su ovdašnje poljoprivredne subvencije veće od onih u EU?
MUGOŠA: Kada iz EU dobijemo podatke o subvencijama po hektaru, misli se na prosječna davanja. I ona su u zemljama EU nešto više od 350 eura.
Kada kod nas kažu dajemo 350 eura po hektaru, to se misli na obrađene površine -oranice i trajne zasade, a za neke površine pod određenim uslovima i nešto više. Za livade i pašnjake dobijamo 15 ili 20 eura po hektaru. Da ne govorimo o najvećem dijelu poljoprivrednog zemljišta đe se ne dobija ništa.
Ja obrađujem tri hektara oranica i kosim 30 hektara. Prosjek po hektaru je 45,45 eura. Ovako treba izračinati prosjek u Crnoj Gori, sve drugo je ili neznanje ili zla namjera. Zato je bolje da uđemo u EU.
Problemi ribarstva
MUGOŠA: U oblasti ribarstva trebalo je napraviti mnogo toga. Međutim, Direktorat za ribarstvo nije imao podršku i razumijevanje menadžmenta Ministarstva. Tako nijesmo izgradili ni jednu ribarsku luku, nijesmo nabavili ni jednu plivaricu za izlov plave ribe , imamo proteste i malih i velikih privrednih ribara, probleme nedostatka inspektora, infrastrukture , luke prvog iskrcaja, evidencije ulova… Izgradnja luke Đeran u Ulcinju nije realizovana zbog nesposobnosti Vlade da riješi dobijanje dozvole. Nijesu riješili ni pitanje luke Lazuro u Bokokotorskom zalivu na čemu ribari godinama insistiraju… Ni forsiranje koča kao način izlova bijele ribe nije u skladu sa EU direktivama…
Želim da pohvalim rad Instituta za biologiju mora iz Kotora i nadležnog Direktorata koji su odredili i zaštitili nekoliko područja na Jadranu od devastacije kroz program zaštićenih ribolovnih područja.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
INTERVJU
VLADIMIR BELJANSKI, ADVOKAT: Vučićeva vlast ide ka diktaturi
Objavljeno prije
5 danana
19 Decembra, 2025
Proces protiv PSG i STAV, ima za cilj da pokaže da režim u Srbiji može da krivično goni sve koji aktivno i hrabro koriste svoja prava i ne slažu se sa duboko korumpiranom vlasti, da ih uhapsi i dugo drži u pritvoru, a druge da protjera
MONITOR: Vođene su tri istrage, postoji jedna optužnica. Da li je bilo dovoljno dokaza da započne suđenje za smrt 16-oro ljudi u „Slučaju nadstriješnica“?
BELJANSKI: Očekujem da će odluku o tome vrlo brzo doneti sud koji odlučuje o potvrđivanju optužnice. I dalje postoje tri krivična postupka. U “novosadskom” je podignuta optužnica sredinom septembra i još čekamo odluku suda od koje zavisi dalji tok postupka. Ukoliko bude potvrđena, postupak provere optužnice se po žalbama nastavlja pred apelacionim sudom. U “beogradskom” delu postupka, Više tužilaštvo je podiglo optužnicu koja je činjenično suprotstavljena “novosadskom” predmetu. Taj postupak je takođe u fazi sudske provere optužnice, ali se već nalazi pred Apelacionim sudom i ima za cilj da zaštiti visoko pozicionirane političare koji su doneli odluku da se železnička stanica otvori iako nije urađen tehnički pregled i iako nije dobijena upotrebna dozvola. Tužilaštvo za organizovani kriminal (TOK) vodi treći postupak, istražuju korupciju u vezi sa izgadnjom železničke infrastrulture u šta spadaju i stanice. TOK je pokušao da preuzme predmet od Višeg tužilaštva u Beogradu, o tome je odluku donelo i Vrhovno tužilaštvo, ali je za sada predmet i dalje pred “redovnim sudom” tj u nadležnosti Višeg tužilaštva. Sve ukazuje da se ne radi o redovnom toku stvari u pravosuđu i da postoji visok stepen zainteresovanosti izvršne vlasti, kao i pritisci da se postupak ne bi vodio protiv visoko pozicioniranih političara, kao i da bi se sprečilo istraživanje korupcije. Zbog toga je i odbijen zahtev TOK da se formira posebna “udarna” forenzička grupa policije koja bi se bavila ovim pitanjem, odnosno formirana je, pa vrlo brzo raspuštena suprotno zahtevu TOK. Bilo je dovoljno vremena da se razjasni za koga sve postoji opravdana sumnja da je izvršio krivično delo i da se pokrenu postupci. No s obzirom na to da sam kao branilac uključen u oba predmeta u kojima su podignute optužnice, vidim da su napravljene velike greške u oba slučaja u pogledu predstavljanja činjenica i odgovornosti od strane tužilaštava.
MONITOR: Počelo je suđenje članovima PSG i STAV za planiranje rušenja ustavnog poretka i bezbjednosti Srbije. Da li se radi o jednom političkom procesu?
BELJANSKI: Radi se o par excellence političkom procesu. Nisu upotrebljeni “slučajno” prisluškivani razgovori, već se radi o nezakonitom dokazu koji se ne može koristiti u krivičnom postupku. Iako Zakon o BIA dozvoljava da ova služba u određenim slučajevima prisluškuje građane, ovako prikupljen materijal ne postaje dokaz osim ukoliko BIA o tome odmah obavesti tužilaštvo koje bi onda tražilo zakonito pribavljanje dokaza u skladu sa ZKP. Ovde to nije bio slučaj i nikada u Srbiji nisu korišćeni ovakvo snimljeni razgovori. Postavlja se pitanje i autentičnosti snimka i glasova na snimku. Uz sve to, iz razgovora se ne može zaključiti da je izvršeno krivčno delo i da je prepreman i dogovaran napad na ustavno uređenje. Ovaj proces ima za cilj da pokaže da režim u Srbiji može da krivično goni sve koji aktivno i hrabro koriste svoja prava i ne slažu se sa duboko korumpiranom vlasti, da ih uhapsi i dugo drži u pritvoru, a druge da protera sa svoje teritorije. Sve to se dogodilo u ovom postupku.
MONITOR: Dok se očekuje izbor novog Visokog savjeta tužilaštva, sve je veći pritisak na JTOK. Govori se i o mogućnosti da mu se oduzme i formalna nezavisnost. Da li je Tužilaštvo-sa glavnim tužiocem Mladenom Nenadićem, danas najvažnije karika u otporu institucija u Srbiji?
BELJANSKI: Malo je institucija u Srbiji koje pokazuju neku vrstu otpora i želje da koriste samostalnost koja im po zakonu pripada. Studentski protesti su probudili duh slobode koji je dugo spavao, a u tom buđenju su prodrmane i neke institucije. TOK je karika bez koje nema borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Iz redova tužilaca se 23. decembra bira pet članova Viskog saveta tužilaštva i od tog izbora će u odlučujućoj meri zavisiti da li će se nastaviti malobrojni započeti postupci protiv bivših i sadašnjih ministara, kao i da li će se nastaviti istraga o korupciji u izgradnji železnice i u drugim kapitalnim investicijama. Najavljeno je da će vlast pokušati da TOK stavi pod nadležnost Višeg tužilaštva u Beogradu što će predstavljati korak ka tome da se obustave pokrenuti postupci i da se ne pokreću novi, tj. da režim bude siguran da se niko neće baviti istragama za korupciju i druga krivična dela. Iako je ranije teško bilo pretpostaviti da će Vrhovni tužilac, TOK i VST biti toliko potrebni za očuvanje demokratske podele vlasti i za temeljno pitanje vladavine prava u Srbiji, sada je to postalo veoma značajno. Ako se ispostavi da je tužilaštvo do kraja pokoreno političkoj volji svedočićemo isključivo progonima neistomišljenika po nalogu režima.
MONITOR: Izmjenom Zakona o vojsci Srbije, ojačavaju se ovlašćenja Predsjednika Srbije, toliko da Generalštab mora da sprovodi njegovu volju. Zašto je to urađeno upravo sada?
BELJANSKI: Imamo veoma izraženu autokratsku vlast. Vlast je koncentirasana u Vučićevim rukama, a institucije potčinjene njegovoj volji. Razlika između takve autokratije i diktatature je u tome što u dikataturi dolazi do primene sile radi održavanja vlasti. Brojnim smenama u policiji, a posebno izmenom Zakona o vojsci stvaraju se uslovi za veću kontrolu silom nad građanima i lakše stvaranje represije. Diktatura je negacija prava i demokratije, a imam utisak da smo svakog dana bliži takvoj vrsti vlasti. Aktivnosti „lojalista“, medija koji deluju kao da su lobisti SNS-a u predizbornoj kampanji, „ćacilenda“ kao terirorije na kojoj ne postoje zakoni, policije koja obezbeđuje takve kriminalne aktivnosti, ukidanja tužilaštva koje je krenulo u istraživanje korupcije, pomilovanja od krivičnog gonjenja optuženima za teška prebijanja i pokušaje ubistva studenata, najave pomilovanja za političare koji bi bili optuženi za korupciju… Sve to govori kojim putem se kreće Vučićeva vlast, a u tom nizu je logično i preuzimanje što veće kontrole nad vojskom. Slušao sam deo Vučićevog obraćanja javnosti pre nekoliko dana i veoma je upečatljivo da govori isključivo o sebi, pa kaže – ja sam vam izgradio puteve, ja sam napravio železnicu, ja sam doveo strane investitore! Nedostajalo je samo da kaže: Ja sam država!
MONITOR: Studenti, građanstvo i opozicija traže vanredne izbore. Posljednje izmjene Zakona o jedinstvenom biračkom spisku, ne uvažavaju primjedbe dijela opozicije koja je tražila da se ovim izmjenama spriječi „ glasanje sa strane “. Da li se vlast, i ovakvim nepreciznim izmjenama, priprema za nove izborne pobjede, uz istovremeno ispunjavanje preporuka ODIHR-OEBS?
BELJANSKI: Ne treba očekivati poštene izbore, ali treba preduzeti sve da se stvore što bolji uslovi. Vlast se sprema da koristi iste mehanizme koje su koristili do sada, od podmićivanja glasača, zastrašivanja, ucena, do „glasanja sa strane“. Vlast u Srbiji je veoma vešta u tome da prikaže da su određeni zahtevi i standardi ispunjeni, a da je stvarnost drugačija. Nadam se da će pritisak međunarodnih institucija ovog puta ipak biti veći kada dođemo do republičkih izbora i da će to, zajedno sa većom kontrolom domaćih učesnika na izborima, dovesti do pravednijeg izbornog postupka.
MONITOR: Vladimir Putin i Benjamin Netanjahu su optuženi pred MKS. Za njima su raspisane i potjernice. To ih ne sprječava da putuju i da krše mirovne sporazume, kao u slučaju Gaze. Koliki su dometi međunarodne pravde u odnosu na efekte sile i interesa?
BELJANSKI: Sve manji. Živimo u svetu u kome pravila određuje onaj ko drži najjače karte, a to nije poštena igra. Međunarodno pravo, iako bi trebalo da je univerzalno, često je konfrontirano sa političkom moći. Iako međunarodno pravo pretenduje da bude nadpolitičko, u stvarnosti to nije. Dolazi do sukoba između pravne norme i političkog interesa. Tako i MKS zavisi od političke volje. Rusija i Izrael nisu članice MKS. Rusija je potpisala ali nikada nije ratifikovala Rimski statut, a Izrael je potpisao, nije ratifikovao, a kasnije je i povukao potpis. Druge države koje su članice MKS bi trebalo da imaju obavezu saradnje, ali su i tu moguća politička odbijanja da se izvrši određeni nalog. U takvom odnosu snaga, pravo je trenutno poražena strana.
Ako su korišćena sredstva EU, postoji i pravo ET, i OLAF da sprovode istrage
MONITOR: Evropsko tužilaštvo još ispituje da li je bilo zloupotrebe evropskih fondova za obnovu Željezničke stanice u Novom Sadu. I prije novosadske tragedije, EP je tražio od Komisije i Savjeta, da se ispita način korišćenja EU pomoći Srbiji. Koliko bi Laura Koveši, glavna tužiteljka ET, mogla da pomogne našim tužilaštvima u borbi za primjenu zakona?
BELJANSKI: Bolji odgovor na ovo bi mogli da daju javni tužioci. Jasno je da ukoliko su korišćena sredstva EU, tada postoji i pravo ET, kao i OLAF da sprovode istrage i da utvrđuju da li su sredstva pravilno potrošena ili postoji sumnja na prevare i korupciju. Mislim da je to jedan od razloga zbog čega se Vlada Srbije češće odlučuje za kreditne aranžmane sa Kinom. Kada bi infrastruktura bila finansirana iz evropskih fondova ili kredita, tada bi i utrošak tog novca bio pod strogom kontolom. Ne bi bilo moguće da se skupi projekti u pogledu finansijskih aranžmana proglašavaju tajnim projektima, a u slučaju sumnje na koropciju bi se lako uključilo ET. To nije garancija da ne bi bilo korupcije, ali bi svakako bila smanjena mogućnost za tako nešto, a povećana vjerovatnoća da bi oni koji pribjegnu koruptivnim radnjama bili krivično gonjeni.
Kušner se povukao iz projekta Generalštab , „preigrali“ su se
MONITOR: Donijet je Leks specijalis o Generalštabu. Sada se, međutim, desilo jedinstvo stručne i građanske javnosti. Poslije optužnica TOK, Džared Kušner se povukao. Da li su se obje strane u ovoj „dogovornoj“ trgovini, preigrale?
BELJANSKI: Koliko sam uspio da pratim, u pitanju je pokušaj da se uradi nešto slično kao sa Beogradom na vodi. Ustupanje zemljišta bez naknade, ali ovog puta se radi i o kulturnom dobru na tom zemljištu. Umjesto početka projekta nezakonitim noćnim rušenjem, sada je došlo do falsifikata i do zloupotrebe službenog položaja, odnosno o sumnji da su izvršena ova krivična djela zbog čega je podignut optužni predlog protiv Selakovića. S obirom na to da je posljednja vijest da se Kušner povukao iz projekta, jasno je da su se „preigrali“. Ne samo da su na istoj strani reagovali građani i stručna javnost, nego je i TOK pokrenuo krivični postupak protiv ministra kulture i drugih lica kao saizvršilaca. Leks specijalis je bio posljednji pokušaj u nizu da se projekat ipak realizuje i da se zaustavi krivični postupak, ali kako sada stoje stvari, ni jedno ni drugo se neće dogoditi. Da li postoje drugi investitori koji će rado prihvatiti ovakav poklon od države – vjerovatno, ali mislim da je Kušnerov odustanak ipak jasan signal.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj

ZATVORENO PET POGLAVLJA – OPSTRUKCIJE OSTALE: Može li Crna Gora
ZETA REKLA NE IZGRADNJI POSTROJENJA ZA PRERADU OTPADNIH VODA U BOTUNU: Cijena straha i manipulacije
SLUČAJ BUDVANSKE PORODICE SLOVINIĆ I LUKE BUDVA: Ogledalo vlasti
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmicePREDSJEDNIK UO INSTITUTA SIMO MILOŠEVIĆ PREDRAG DRAGOJLOVIĆ UHAPŠEN U SRBIJI: Novac od kriminala ulagao u hotel u Crnoj Gori?
-
DRUŠTVO4 sedmiceCRNA GORA U VRHU EVROPE PO BROJU SAMOUBISTAVA: Ćutanje ubija
-
HORIZONTI3 sedmiceOPERACIJA LUGANSK I DOMAĆI RUSKI PLAĆENICI: Zastita nacionalne bezbjednosti ili nova predstava
-
INTERVJU4 sedmiceDALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Za ovu vlast zločinci su samo oni koji nijesu njihove nacionalnosti ili vjere
-
DRUŠTVO3 sedmiceBUDVA: BUDŽET, POLITIKA I CRKVA: Razlaz dva predsjednika – Jovanovića i Odžića?
-
KULTURA4 sedmiceOTAC TVOJ MEDITERAN , BORIS JOVANOVIĆ KASTEL: Mediteran ide s njim
-
INTERVJU4 sedmiceFILIP KUZMAN, ISTORIČAR, ANTIFAŠISTI CETINJA: ,,Novo isčitavanje” devedesetih
-
FOKUS4 sedmiceJUGOSLOVENSKI NARODI POSLIJE JUGOSLAVIJE: Bolje juče
