Povežite se sa nama

FOKUS

SLAVLJENICI: Aleksandri maleni, mi smo vojska prava

Objavljeno prije

na

Samo rijetki spore važnost pitanja šta će predsjednik Skupštine Crne Gore u izbornom štabu vladajuće partije iz susjedstva i đe je tu naš državni interes? Alternativa je prihvatiti Dodikovu interpretaciju budućnosti, onu u kojoj je Crna Gora treća, najmanja članica srpskog svijeta

 

Nedjelja veče, Beograd. Dok se na biračkim mjestima još prebrojavaju glasovi a opozicija, zbog evidentiranih brojnih izbornih zloupotreba, priprema proteste, u štabu Srpske napredne stranke (SNS) započinje slavlje.

Aleksandar Vućić, okružen najbližim saradnicima, proglašava izbornu pobjedu. Desno od predsjednika svih Srba Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske (RS) sa prijavljenim prebivalištem u Beogradu. Lijevo, tik do predsjednice Vlade Srbije Ane Brnabić, predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić. Aplaudira i ako, kaže, nije glasao za prijatelje iz SNS-a. Osim uvjerenja o državljanstvu, tvrdi, nema drugog dokumenta izdatog u Republici Srbiji. Tamo, u drugom redu, ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine, Nenad Nešić. I on se prethodno pohvalio: „Danas sam glasao na parlamentarnim i gradskim izborima u Republici Srbiji“.

Dodik i Nešić su, tvrde iz srpske opozicije, samo dio korpusa od 40-50 hiljada stanovnika  Bosne i Hercegovine iz RS koji su 17. decembra, organizovano, izvršili desant na Srbiju kako bi doprinijeli izbornom rezultatu SNS-a. Prije svega u Beogradu, gdje su predizborna istraživanja davala prednost opoziciji.

„Ponosan sam na sve ljude iz Republike Srpske koji su glasali na izborima (u Srbiji – prim. Monitora) i time pokazali dodatnu integraciju Srpske sa Srbijom“, poručio je Milorad Dodik držeći se provjerenih patriotskih nota.   „Interesantno je da se gubitnici izbora u Srbiji žale samo na nas iz Republike Srpske, a recimo ne na državljane Srbije koji glasaju u drugim zemljama, što nesumnjivo govori o njihovoj sprezi sa stranim antisrpskim faktorom.“

Ima ta medalja i drugu stranu, ukazao je sociolog iz Banjaluke Srđan Puhalo: „Podsjetiću vas da imamo sličnu situaciju i kod glasanja na lokalnim izborima u Srebrenici, kad preko noći gomila automobila i autobusa sa srpskim tablicama dolaze u Srebrenicu, vade lične karte i glasaju na izborima. To je neki mehanizam koji je razrađen između Srbije i RS.“

Samo što stranci i, poneki, domaći izdajnik još uvijek ne razumiju taj međupartijski patriotizam.

Član misije Evropskog parlamenta koja je posmatrala izbore u Srbiji, Andreas Šider je primijetio: „Posmatrao sam mnoge izbore, ovi su daleko od standarda na koje smo navikli. Oni koji imaju moć i kontrolu nad ovim izborima loše rade i ne rade u interesu svoje zemlje“. Poslanik EP iz kluba Socijalista i demokrata, navodi i dio uočenih nepravilnosti tokom izbornog dana: „Vidjeli smo  fantomske biračke listiće, čuli smo da je 50.000 ljudi dovezeno u Beograd, vidjeli smo na društvenim mrežama fotografije, ljudi su slikali listiće, imali smo svjedočanstva o kupovini glasova…“. Njemu je i Srebrenica genocid, odgovorili su Šideru Vučićevi mediji, i to ne Informer, Pink  ili Kurir, nego nekada uticajan i poštovan B92.net.

Andrija Mandić podržava evropski put Crne Gore. To mu nije smetalo da se popne na Vučićevu binu i aplaudira izbornoj pobjedi SNS-a, ne mareći za brojne kontroverze koje prate prošlonedjeljne izbore u Srbiji, baš kao i dugogodišnju vlast predsjednika Srbije i njegovih saradnika.

Možemo biti naivni i čuditi se tome što Mandić u Srbiji podržava sve ono protiv čega se, navodno, bori u Crnoj Gori. Od očigledne izborne krađe do bezrezervne podrške režimu koga krase samovolja jednog čovjeka, nemoć institucija, korupcija, kriminal, zloupotreba državnih resursa…

Sjetimo se lokalnih izbora u Šavniku (do danas nezavršenih) i ljute borbe koju su tamošnji aktivisti nekadašnjeg DF-a vodili protiv izbornih turista. Sada, druga priča.

Dodik i Nešić su na glasanje za gradske vlasti u Beogradu stigli luksuznim automobilima, uz službeno obezbjeđenje. I glasali, uprkos rasprostranjenom vjerovanju da ista osoba ne može imati dva (zakonita) prebivališta. Uz njih, desetine hiljada beograđana su na glasanje dovezeni autobusima, s’ one strane Drine. O čemu se tu radi   – odlično zna naš državi funkcioner Andrija Mandić.

Ali, zašto njemu za Beograd važe drugi kriterijumi?  Nema na vidiku drugačijeg odgovora  – srpstvo iznad svega. To  je dovoljan razlog da zakloni demokratske vidike dugogodišnjeg crnogorskog opozicionara,  pretvori drugog po rangu crnogorskog državnika u dvorski ukras predsjednika duge države.  Mnogi Beograđani, svjedoče započeti protesti, ne prihvataju tu vrstu izbornog inženjeringa.

Nama se valja prisjetiti kako se vlast u Crnoj Gori, prije 25 godina, podijelila upravo oko  podrške onima koji su (i tada) brutalno krali na izborima u Srbiji, pod komandom Slobodana Miloševića, ili pokradenima iz koalicije koju su predvodili Zoran Đinđić, Vuk Drašković i Vesna Pešić.

Đukanović se onda, izjavom da je Milošević „prevaziđeni političar“ odrekao političkog pokroviteljstva Beograda i, uskoro, postao evropski političar (znate već tu priču) kadar da svoju vlast produži za skoro četvrt vijeka. Oni koji su se svrstali uz Momira Bulatovića i njegovu odbranu „Jugoslavije bez alternative“ ostali su vjerni Miloševiću do posljednjeg daha.

Nema, za sada, najava da bi se slično cijepanje, moglo dogoditi i unutar aktuelne vladajuće koalicije. Međutim, ukoliko započeti protesti u Srbiji počnu ličiti na one iz 1996/97. godine, onda bi se i u Podgorici mogle očekivati mnogo ozbiljnije podjele  po pitanju svesrpskog predsjednika i politike koju on reprezentuje.

Zasad smo, iz crnogorske vladajuće sfere, čuli  blage kritike na račun Mandićevog izleta u izborni štab SNS. „Ja mislim da predsjedniku Skupštine Crne Gore nije bilo mjesto u izbornom štabu bilo koje partije u Srbiji, ali u svakom slučaju, to je pitanje profesionalne i lične odgovornosti gospodina Mandića”, kazao je predsjednik Jakov Milatović.

Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba Demokrata, ocijenio je da Mandić „kao iskusan političar, a imajući u vidu realnu predvidljivost tumačenja i interpretacija njegovog boravka u štabu SNS-a, nije trebalo da bude u tom štabu”. Bogdanović, javno, nije pretpostavio da je Mandić, kao iskusan političar, bio baš tamo gdje je htio ili morao da bude.

Samo rijetki spore važnost pitanja šta će predsjednik Skupštine Crne Gore u izbornom štabu partije iz susjedne države i  đe je tu naš državni interes? Alternativa je prihvatiti Dodikovu interpretaciju budućnosti, onu u kojoj je Crna Gora treća članica srpskog svijeta.

Andrija Mandić, i njegovi  partijski saborci  ponudili su par izgovora za učešće u slavlju zbog kojeg tuguju mnogi građani Srbije, uvjereni da su na ovaj ili onaj način opljačkani.  U Srbiji, kažu Mandićevi, niko ne spori rezultate izbora na državnom nivou, samo neke lokalne. Mandić nije nosio kravatu, što dokazuje da nije bio u službenoj već prijateljskoj posjeti, ubjeđuje Slaven Radunović neupućenu domaću čeljad u dipolmatske finese.

Još neobičniji izgovor ponudio je sam Mandić, tvrdnjom da Crnu Goru ne predstavlja on, nego predsjednik države. Zaboravljajući kako baš predsjednik parlamenta, prema Ustavu Crne Gore, „obavlja funkciju šefa države u slučaju prestanka njegovog mandata i njegove privremene spriječenosti da obavlja funkciju“. Uz to što „predstavlja Skupštinu, saziva i predsjedava njenim sjednicama, raspisuje izbore za predsjednika Crne Gore…“.

Ako želite dobro Crnoj Gori, treba da želite da imamo dobre odnose sa svim susjedima, prekorijeva nezahvalnike  predsjednik parlamenta. „Umjesto da mi kažete – ‘bravo gospodine Mandić što nam pomažete da imamo dobre odnose sa Srbijom’, vi insistirate da imamo loše odnose”.

Njegovoj samohvali treba vjerovati koliko i kritikama koje na Mandićev račun stižu iz DPS-a. Gdje su, takođe, zaboravili kako je nekada, u Parizu, Milo Đukanović spajao Stanka Caneta Subotića sa Aleksandrom Vućićem i Tomislavom Nikolićem. Prvi je imao novac i par neriješenih problema sa srpskim pravosuđem, a drugopomenuta dvojica želju da formiraju novu partiju i preotmu glasače tadašnjem šefu i haškom zatvoreniku Vojislavu Šešelju. Dok je Đukanović, valjda, maštao o širenju zone uticaja. Pa je bilo šta je bilo. Subotić je oslobođen svih optužbi, Vučić i Šešelj su na prošlonedjeljnim lokalnim izborima nastupali u koaliciji.

Mi smo tu đe smo.  Ne treba zaboraviti: u predizbornoj kampanji društvo Aleksandru Vućiću pravio je i aktuelni predsjednik Crne Gore. Doskorašnji premijer Dritan Abazović hvalio je Vučića  na sva usta, tvrdeći kako je njegov uticaj u Crnoj Gori „predimenzioniran“. Premijer Milojko Spajić mudro ćuti o svemu što se dešava ovih dana, zaboravljajući proljetošnju smicalicu koju su mu odigrali DPS i DF uz pomoć Vućićevog režima u Beogradu. Ne valja ljutiti koalicione partnere.

Pravo glasa na prošlonedjeljnim parlamentarnim izborima u Srbiji imalo je oko 1.500 stanovnika Crne Gore. Ne računajući one koji, istovremeno, imaju prebivalište i u Srbiji. Na izbornim mjestima u Podgorici, Sutomoru i Beranama pobijedio je SNS. U Herceg Novom bivša i buduća opozicija. Da li je Mandić aplaudirao i u njihovo ime?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

RAZLAZ MILATOVIĆA I SPAJIĆA: Novo miješanje karata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik države poručuje da ćemo o njegovim budućim političkim potezima biti na vrijeme obaviješteni. Sada je, kaže,  posvećen samo državnoj funkciji. Premijer se ne oglašava. Valjda sprema program održivih reformi. Ostali  preračunavaju šta im raskol u PES-u može donijeti a šta odnijeti

 

 

Za nama je vikend koji je protresao crnogorsku političku scenu. Sa tendencijom, smatraju mnogi, da je iz temelja preobrati. U kom pravcu – neizvjesno je.

Prvo je, u subotu poslije podne, stigla vijest da Predsjednik države Jakov Milatović napušta pokret Evropa sad (PES). “Dosadašnji način rada je suprotan obećanom i vrijednostima koje sam imao na umu prilikom stvaranja pokreta. Iz tog razloga dajem ostavku na sve funkcije u pokretu”, objavio je Milatović, inače osnivač i potpredsjednik PES-a, na društvenoj mreži X. Uz to je podsjetio da su, osnivajući PES, građanima obećali transparentnost u radu, racionalan i argumentovan dijalog, te kompentenciju i lični integritet kao odlučujući faktor pri zapošljavanju i napredovanju. Da bude jasnije šta zamjera doskorašnjim partijskim kolegama.

U danima koji su prethodili Milatovićevoj objavi svjedočili smo obraćanju Igora Dodika (sin predsjednika RS i funkcioner tatine partije) u kojoj on Milojka Spajića podsjeća na navodni vlastiti doprinos podizanju PES-ove partijske infrastrukture u Crnoj Gori. Iz PES-a su to prećutali.

Potom su Spajić i Milatović, kao premijer i predsjednik države, “konstruktivno” razgovarali o popuni upražnjenih ambasadorskih mjesta. “Izbor ambasadora mora biti kvalitetan i profesionalan proces, a cilj je Vlade i predsjednika države da personalna rješenja budu ona koja će kvalitetno zastupati interese Crne Gore u drugim zemljama”, navedeno je u zajedničkom saopštenju. Međutim, nezvanične informacije o tome kako su partije vladajuće koalicije međusobno podijelile zone uticaja u upražnjenoj diplomatskoj mreži ne ulivaju povjerenje u taj proces. Dok se Predsjedniku, kažu neki, učinilo kako je neopravdano ostao bez mogućnosti da ponudi neka svoja rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA I NJEGOVIH PARTNERA U KRIMINALNIM DUVANSKIM POSLOVIMA: Novović ušao u Grand

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola

 

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ove sedmice uhapšeno je više crnogorskih biznismena i policajaca zbog kriminalnog udruživanja i šverca cigareta međunarodnih razmjera.  Jedno ime među njima posebno se ističe.  Aleksandar Mijajlović je često  povezivan sa građevinskom kompanijom Bemax, koja je svoj rast doživjela u vrijeme Đukanovićevog režima, poslujući sa državom u milionskim obrtima.

Osim Mijajlovića, uhapšeni su vlasnici podgoričke kompanije DG group Golub Vojinović i Dejan Jokić, te policajci Dragan Backović, Mirko Mijušković i Radoje Rabrenović. Narednog dana u okviru iste istrage, uhapšeni su u Nikšiću  Zoran Đukanović, vlasnik kompanije Đukanović company , Mileta Simanić i Milan Rogač. Takođe. U Nikšiću je uhapšen i Milenko Rabrenović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Veselina Veljovića. Rabrenoviću je ranije suđeno zbog prijetnji  novinarki  Oliveri Lakić, dok je u Vijestima pisala o švercu cigareta, ali je na kraju oslobođen.

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola.

Mijajlović nije zvanično suvlasnik Bemaxa, iako ga javnost tako percipira. Ipak, brojne su i zvanične njegove veze sa tom moćnom građevinskom firmom. Prema podacima Registra privrednih kompanija, Mijajlović ima funkcije u tri kompanije čiji je osnivač Bemax –   direktor je Alec Montenegro,  član  Upravnog odbora  Arena B i ovlašćeni  zastupnik  S & I INVEST.  Osim Mijajlovića kao stvarni suvlasnik Bemaxa javnost percipira Ranka Ubovića, još jednog podgoričkog biznismena. Zvanično, njegov sin Ivan Ubović, vlasnik je kompanije.

Zbog javnih optužbi da predvode šverc cigareta, u toku su sudski postupci koje su protiv bivšeg premijera Dritana Abazovića pokrenuli Mijajlović i Ubović, kao i Zoran Lazović nekadašnji visoki funckioner ANB, a kasnije visoki policijski funkcioner.

“Nakon što sam prije dvije godine naveo da se ljudi iz klana Grand (vlasnici Bemax-a i ostala ekipa) nalaze na vrhu kriminalne piramide u Crnoj Gori, postao sam svakodnevna meta njihove prljave kampanje i šaptačkih divizija koje finasiraju, ili su emotivno korumpirali navodnom brigom za državu. Kada im ni to nije pomoglo, krenuli su sa prijetnjama i aktivirali privatne tužbe i sudske procese koji su u toku. Danas je neke od njih konačno stigla ruka pravde, a vjerujem da će i ostali koji su se ogriješili o zakon imati sličnu sudbinu”, prokomentarisao je hapšenje Abazović. Ocijenio je i da je Grand  “po operativnim procjenama državu Crnu Goru oštetio za milijarde eura”.

U javnosti se kompanija Bemax od ranije dovodi sa takozvanim klanom Grand, jednim od interesnih klanova nastalih u vrijeme bivšeg režima. Kako je Monitor više puta pisao, Bemaxova moć je okosnica  klana Grand, koji se povezivao  sa Đukanovićevim ministrom inostranih poslova Milanom Roćenom, što je on više puta demantovao.  Klan nosi ime po nekadašnjem  podgoričkom lokalu Grand, koji je bio simbol bivšeg režima i ovog interesnog klana. U njemu su nerijetko viđani Roćen, Mijajlović i Ubović, kao  i drugi tadašnji visoki  funkcioneri  partije na vlasti, ali i visoki funkcioneri ANB. U tom su lokalu sklopljeni, pisali su mediji, i neki unosni državni poslovi. Na lokal je zatvoren nakon što je na njega bačena eksplozivna naprava još u jesen 2015. godine. U istom periodu, par mjeseci ranije i kasnije, dogodili su se bombaški napadi na imovinu tadašnjeg visokog funkcionera ANB Duška Golubovića, takođe povezivanog sa klanom Grand, što se tada tumačilo obračunima za moć na bezbjedonosnim službama i pravosuđem između dva interesna klana bivšeg režima. Zoran Lazović i Golubović javnosti su poznati i kao gosti  na svadbi Safeta Kalića, što se pravdalo navodno njihovim profesionalnim angažmanom.  Lazovićevo ime često se pominje u objavljenim skaj prepisakama, u komunikaciji njegovog sina Petra Lazovića, osumnjičenog za šverc narkotika, ali i za pripadnost kriminalnom kavačkom klanu.

Nasuprot Grandu, govorilo se o tzv Mojkovačkom klanu, povezivanim sa duvanskim poslovima i nekadašnjim šefom ANB i bivšim premijerom Duškom Markovićem, kao i sa bivšim šefom Uprave policije Veselinom Veljovićem, koji je  uhapšen prošlog ljeta po nalogu SDT, zbog zloupotrebe službenog položaja i stvaranja kriminalne organizacije. Tužilaštvo ga tereti da  je, između ostalog, povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete.

Zanimljivo je da je Duško Marković svojevremeno zbog komentara na portalu Vijesti tužio aktuelnog šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića, koji je po nalogu SDT sproveo posljednja hapšenja klana Grand. Marković je teretio Šukovića za ugrožavanje bezbijednosti, dok je Šuković tada saopštio da mu se Marković i Veljović svete “zbog istraga koje je kao šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije vodio u vezi sa navodnim švercom cigareta iz fabrike u Mojkovcu”.

Veljovićev dugogodišnji šef obezbjeđenja Milenko Rabrenović sada je međutim uhapšen kao dio klana Grand. Što se tiče ostalih uhapšenih, njihova imena nijesu mnogo pominjana u javnosti.

Prema registru kompanija Golub Vojinović i Dejan Jokić posjeduju polovinu kompanije DG group registrovane za trgovinu na veliko sa pićima.  Sjedište kompanije je u blizini sjedišta Bemaxa, u City kvartu u Podgorici. Osim ove kompanije, gradili su i apartmane i objekte. Vojinović i Jokić su, prema podacima Ministarstva planiranja u decembru 2021. prijavili gradnju objekta u Staroj Varoši  u Podgorici, dok je Jokić sa još jednim od vlasnika DG Group Sašom Pekićem investitor apartmana u Budvi. Imena Jokića i Pekića pominju se i u više ugovora sa Opštinom Budva dok je njom upravljao DPS. U tim ugoovorima oni preuzimaju dugovanja koje je opština imala prema trećim licima i kompanijama. U ime Opštine ugovore je potpisivao Srđa Popović.

U javnosti je pominjano i ime policajca Dragana Backovića koji je godinama bio na čelu  Granične policije u Nikšiću. U vrijeme kada je bio državni sekretar u MUP-u Rade Milošević je saopštio da posjeduje dokaze kako je Backović politički pritiskao zaposlene u toj stanici i pravio spiskove sa imenima članova porodica. Milošević je kasnije optužen za šverc cigareta.

Zoran Žuti Đukanović nikšićki je biznismen, blizak rođak Mila Đukanovića, dugogodišnjeg predsjednika  i premijera države  i DPS-a. Zoran Đukanović je vlasnik kompanije Đukanović kompani, koja je registrovana za kockanje i klađenje. Prema podacima privrednih registara kompanija je od početka godine u bokadi.

Nikšićanin Mileta Simanić se vezuje za špeditersku kompaniju Knjaz. On je  ranije hapšen u akciji SDT i  SPO zbog šverca cigareta. SDT ga je tada teretilo da je dio kriminalne grupe koju je formirao Nikšićanin Ivan Mićković.

Specijalni tužilac Vladimir Novović zakucao je i na vrata Granda. Šta se još krije iza tih vrata, još je nepoznato.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BORBA AFERAMA ZA BEZBJEDNOSNI SEKTOR: Reče mi jedan čoek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer i SDT su dužni da se odrede o daljem statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i  javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. Javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito

 

I bi Odbor za bezbjednost i odbranu. Umjesto najavljivanog razrješenje detalja iz afere Do Kwon, dobili smo dvije nove. Zapravo tri, nakon naknadne odluke većine članova Odbora  da podnesu krivičnu prijavu protiv N.N. lica zbog iznošenja tajnih podataka („bez obzira da li su oni tačni, netačni ili polutačni“) sa dijela sjednice koji je bio zatvoren za javnost. Odnosno tajan.

U razmjeni vatre ministra pravde i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), tokom javnog dijela sjednice, saznali smo da je ministru Andreju Miloviću registrovano druženje, javno i privatno (intimno) sa bezbjednosno interesantnim licima (BIL). A šefu SPO Predragu  Šukoviću sumnjive kupoprodaje stanova u Budvi, u čemu su, navodno, učestvovale i osobe ranije sudski procesuirane i povezane sa organizovanim kriminalnim grupama (OKG).

Nijesmo, dakle, bili u prilici da saznamo obećano: kako je Južnokoreanac Do Kwon, kao lice sa Interpolove potjernice, došao u Crnu Goru sa lažnim dokumentima (Milović je tvrdio da bivši ministar MUP-a Filip Adžić zna ko ga je dovezao); Ko ga je prijavio nadležnima i tako spriječio njegovo bjekstvo (premijer Milojko Spajić je tvrdio da je on taj); Da li su optužbe o poslovnim vezama Južnokoreanca, kome se na teret stavlja kripto-prevara teška 40 milijardi dolara. sa Spajićem i njegovim PES-om predizborna izmišljotina ili tvrdnja utemeljena na dokazima; Da li je neko manipulisao sa laptopovima koji su oduzeti Do Kwonu nakon njegovog hapšenja na aerodromu u Golubovcima (mijenjao ih ili brisao/dodavao podatke); Jesu li Šuković, Adžić i bivši premijer Dritan Abazović pokušavali da uhapse Milojka Spajića u finišu prošlogodišnje predizborne kampanje…;

Navodno su odgovori izostali pošto je Specijalni državni tužilac Vladimir Novović insistirao da se ne iznose detalji iz istrage SDT-a koja je u toku.

Umjesto toga, dobili smo nova sumnjičenja i optužbe.

Milović je ustvrdio da je Predrag Šuković  u Budvi kupio stan po cijeni od 1.034 eura za kvadratni metar, da bi ga dvije godine kasnije prodao, bivšem vlasniku – neidentifikovanom Rusu – po cijeni od 2.413 eura za m2. Istog dana kupio je novi, veći stan. Njega je platio po 1.337 eura za metar kvadratni. To je, ako kupljena nekretnina nema ozbiljnu manu, cijena daleko manja od ustaljenih na budvanskom tržištu nekretnina.

Sve transakcije su obaveljene u kešu za koji je Šuković ustvrdio da je dio nasljeđa njegove supruge. U imovinskom kartonu prijavio je kako je do nove nekretnine došao „razmjenom“.

Na Milovićev račun  stigle su optužbe da je u Sarajevu, u automobilu koji se vodilo kao njegovo vlasništvo,  pronađena droga. SDT Novović potvrdio da je taj slučaj riješen i da ministar pravde nema veza sa švercom u vozilu koje je prethodno prodao; Da u hotelima na sjeveru Crne Gore kontaktira sa tamošnjim BIL i pripadnicima OKG. Bio je na slavi, njegovo obezbjeđenje je o tom odlasku obavijestilo nadležne ali nije dobilo upozorenje o nepoželjnim gostima, odgovorio je ministar, inače štićeno lice sa stalnim službenim obezbjeđenjem;

Milović je u vezi sa  bivšom partnerkom ubijenog vođe jednog od kotorskih narko klanova i pokušao je da joj izdejstvuje skidanje sa interpolove plave potjernice – obznanio je Šuković. Ministar je to  demantovao da bi, nakon zatvorenog dijela sjednice Odbora za bazbjednost  izjavio Vijestima: „Šukovićevo bavljenje mojim privatnim životom i da li je neko moja djevojka ili ne uopšte ne želim da komentarišem, pogotovu kada se radi o ženskoj osobi koja ne postoji u krivičnoj i prekršajnoj evidenciji naše države, a koja je po Šukovicu BIL, što je još jedna podmetačina…”

Inače, plava potjernica služi „za lociranje, identifikovanje ili nalaženje informacija o osobi od značaja u krivičnoj istrazi“. Kada je neka krupna zvjerka iz svijeta kriminala u bjekstvu, policija ga pokušava locirati praćenjem članova porodice i bliskih prijatelja/saradnika. Kako smo imali priliku da saznamo tokom rata kotorskih narko klanova, isto rade i njegovi protivnici.

Onda je Šuković  iznio da je Milović iz Budimpešte putovao skupa sa bezbjednosno interesantnom osobom i osuđivanim pripadnikom OKG. Ministar je odgovorio da je u pitanju njegov srodnik (suprugin rođak) koji je u Mađarskoj odležao kaznu zbog šverca marihuane, pa je on išao da ga vrati kući.

Ponovljena je i priča o odbijenim izručenjima stranih državljana. Šuković je optuživao Milovića za moguću korupciju u slučaju Binalij, a ovaj uzvraćao istom mjerom, samo na račun Dritana Abazovića i slučaja Telman.

Koliko god bili zatečeni onim što smo vidjeli i čuli, ne smijemo reći da je to iznenađenje. Andreja Milovića i Predraga Šukovića javnost je i prije nego su stupili na sadašnje funkcije, upoznala na stranicama crne hronike.

„Šuković je bio jedan od rukovodilaca istrage, koja je 2014. godine rezultirala hapšenjem i procesuiranjem sadašnjeg direktora policije Zorana Brđanina, za zloupotrebu službenog položaja. Ispostavilo se – neosnovano. Godinu kasnije, pravosnažnom sudskom odlukom Brđanin je oslobođen optužbi“, pisala je Pobjeda.

Naredne 2015. godine Vijesti su objavile intervju şa Šukovićem u kome on tvrdi da od 2012, sa svojim policijskim timom istražuje nezakonite duvanske poslove tzv. mojkovačkog klana kome, po njegovoj tvrdnji, pripadaju i tadašnji premijer Duško Marković i bivši i budući direktor UP Veseline Veljović (u tom trenutku savjetnik predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića). Marković ga je onda tužio zbog prijetnji koje je, pod pseudonimom boss, iznosio u komentarima na ovdašnjim portalima. Šuković je  osuđen na tri mjeseca zatvora, uslovno na godinu dana.

Kasnije je ranjen u centru Podgorice. Za to je osumnjičen i uhapšen nekadašnji šef kontraobavještajne službe Vojske Jugoslavije Radovan Aleksić. Optužnica protiv njega do danas nije podignuta.

Jedni kažu da je taj napad dokaz kako je riječ o poštenom i sposobnom policajcu koji smeta kriminalcima. Drugi ukazuju da  ranjavanje Šukovića nije razriješeno ni nakon što je on došao na mjesto šefa Specijalnog policijskog odjeljenja pri SDT-u. Kao što ni pripadnici mojkovačkog duvanskog klana još nijesu procesuirani, osim onih koji su (skupa sa Veljovićem) pali na osnovu materijala dobijenih iz skaj aplikacije.

Prije prošlonedjeljne razmjene afera, Šuković je bio aktuelan zbog zapisa iz plave sveske kojima je pripremao uhapšenog predsjednika opštine Budva Mila Božovića za nastupe u prošlom sazivu Odbora za bezbjednost i odbranu. I opet kontroverze. Dok dio zvaničnika predvođenih ministrom unutrašnjih poslova Danilom Šaranovićem u plavoj svesci „ne vidi ništa inkriminišuće“, drugi tvrde da je Šuković u njoj, poimenice, odao pripadnike partnerskih službi bezbjednosti (navodno CIA) koju su službovali u Crnoj Gori.

Ni Andreju Miloviću nije novina da se pojavljuje u medijima u krajnje neobičnom kontekstu. Nakon što je, kao sekretar Ministarstva pravde, angažovan u Vladi Zdravka Krivokapića i postao član Tužilačkog savjeta, dio medija je objavio pismeno obraćanje iz 2017. godine  kojim iz Advokatske kancelarije Jovović, Mugoša i Vuković obavještavaju Advokatsku komoru da je njihov pripravnik Andrej Milović prekršio Kodeks profesionalne etike advokata.

“Andrej Milović, pripravnik na radu u ovoj advokatskoj kancelariji (kod advokata Vanje Mugoše), direktno je ugrozio interese klijenata naše kancelarije, na način što je u ime i za potrebe suprotne stranke pisao i predavao podneske nadležnom sudu i Poreskoj upravi Crne Gore, koristeći pri tome podatke i činjenice u vezi sa tim sporom koji su mu, kao zaposlenom, bili dostupni”, navodi se u tom dokumentu.

Milović je priznao učinjeno, a tadašnji predsjednika Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović izjavio je portalu Standard da mu advokatska licenca nije oduzeta jer se “izvinio za svoje propuste”. Tako  je ovaj postupak zatvoren.

SDT Vladimir Novović stojički je, tokom prošlonedjeljne sjednice Odbora, istrpio sve ono što su jedan o drugome ispripovijedali Milović i Šuković. Prethodno je izjavio da šef SPO ne može biti smijenjen ili izabran bez njegove saglasnosti, a na sjednici Odbora  je napomenuo kako Šuković „još uvijek“ ima njegovo povjerenje.

Premijer Milojko Spajić kaže da nije pratio sjednicu Odbora na kojoj je njegova afera Do Kwon trebala biti glavna tema. „Loše ponašanje i iznošenje raznih takozvanih operativnih podataka bez dokaza. To priliči muškoj svlačionici iz IVa, IVb… To nije za Vladu, Skupštinu, ozbiljnu državu. Egoistično prepucavanje ne podržavam. Nisam ni sa kim o tome razgovarao”, prilično je precizno Spajić opisao ono što nije vidio.

Na tome ne bi smjelo da se završi. Javnost ima pravo da nagađa da li iza Milovića stoje Spajić i PES, a iza Šukovića URA, koalicija ZBCG, Demokrate ili svi skupa. Pa da pretpostavlja šta je od iznijetog tačno ili netačno.

Premijer i Specijalni državni tužilac nemaju taj luksuz. Oni su dužni da se odrede o statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. I u jednom i u drugom slučaju javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito.

 

Šta je kome tajna

Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane predviđa (član 6) da su sjednice Odbora za bezbjednost „po pravilu“ zatvorene za javnost, a mogu biti i otvorene, odlukom većine prisutnih članova Odbora, u skladu sa zakonom. „Stavove i zaključke Odbora Skupštini i javnosti iznosi predsjednik Odbora ili član ovlašćen od strane Odbora. Član Odbora može u javnosti iznijeti izdvojeno mišljenje, poštujući pri tome ograničenja, u skladu sa Zakonom“.

U Poslovniku o radu Skupštine nalazimo bitno drugačije definicije. “Rad Skupštine i njenih odbora je javan. Sjednica Skupštine i sjednica odbora zatvorena je za javnost u slučaju kada se razmatra akt ili materijal koji je označen kao ‘državna tajna.’”, propisuje Poslovnik u članu 211.

Nema naznaka da su na prošlonedjeljnoj sjednici Odbora razmatrana bilo kakva dokumenta ili podaci sa naznakom „državna tajna“. Možda su, samo, korišćena saznanja iz istraga koje SDT vodi o jednoj ili drugoj konfrontiranoj strani u ovom sukobu. To su, po pravilima Tužilaštva, tajni podaci.

Nije prvi put da su mediji, pozivajući se na nezvanične izvore, prenosili detalje sa zatvorenih sjednica Odbora. Novina je to što je u ovom slučaju „curenje informacija“ problematizovano do najave podnošenja krivične prijave protiv neidentifikovanih „špijuna“. Uz zahtjev da članovi Odbora dobrovoljno odu na testiranje na poligraf. (tzv. detektor laži). Samo nam još to treba.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo