Povežite se sa nama

Izdvojeno

PROF. DR VJERA RADOVIĆ BEGOVIĆ, ŽIVOT, RADOSTI I TUGE: Kad kažeš Vjera i Pavle

Objavljeno prije

na

Nedeljno je popodne, u  domu smo kod  dr Vjere Begović Radović, profesorice u penziji Pravnog fakulteta u Podgorici. Prijatna svjetlost širi se domom prepunom knjiga, slika, fotografija, a  sjećanja na  neke prošle decenije, tiho teku…Isječci iz novina ilustrovani fotografijama mlade Vjere, pisma koja je dobijala od mladih iz cijele Jugoslavije…” Bilo ih je još više ali su ih novinari odnijeli…” Sve svjedoči o onom danu danu od prije 48 godina, kada je studentkinja Vjera uručila štafetu Titu

 

”Šta je to štafeta bako? ”, pita  devetogodišnja unuka Una, Vjeru Radović,  rodjenu Begović,  tokom posjete Kući cvijeća u Beogradu. Una je rodjena i živi u Americi sa roditeljima. Baka objašnjava, da se nekad slavio Dan mladosti i rodjendan predsjednika Josipa Broza Tita i da su tog dana mladi Jugoslavije, kao simbol ljubavi,  uručivali  štafetu drugu Titu.” Una je shvatila da je baka bila jedna od onih koji su nosili štafetu. ” Da li je to nešto kao da ja Bajdenu, predsjedniku moje države nešto predajem?“,  pita  Una. Na potvrdan odgovor uzvikuje: ” Kako si ti značajna bako.“

Mala Amerikanka  čudi se da joj o ovome niko ranije nije pričao. Knjigu  Nosioci štafete mladosti ponijela je  za uspomenu. U njoj je, uz odrednicu štafeta 1975. godine, upisano da je na stadionu JNA,  kao primjeran student četvrte godine Ekonomskog fakulteta i predstavnik omladine Univerziteta  Veljko Vlahović iz Titograda, Vjera Begović  imala čast da saveznu štafetu mladosti uruči drugu Titu.

Nedeljno je popodne,  u  domu smo kod  dr Vjere Begović Radović, profesorice u penziji Pravnog fakulteta u Podgorici. Prijatna svjetlost širi se domom prepunom knjiga, slika, fotografija, a sjećanja na  neke prošle decenije, tiho teku…Isječci iz novina ilustrovani fotografijama mlade Vjere, pisma koja je dobijala od mladih iz cijele Jugoslavije… „Bilo ih je još više, ali su ih novinari odnijeli…” Sve svjedoči o tom danu od prije 48 godina.

Svega se dobro sjeća i sve pamti. Uzbudjenje i sreću, ali i veliku odgovornost koju je osjećala zbog časti koja joj je ukazana. Tata je rekao: ” Sad moraš biti kao dosad ili još bolja”. Vjera je razmišljala, može li biti bolja. Jer,  bila je već najbolja i kao takva predložena od Saveza socijalističke omladine Crne Gore da tog 25. maja  čestita Titu rodjendan.

U Beograd je otputovala avionom nedelju dana ranije. Dodijeljena joj je sekretarica koja je brinula o brojnim posjetama i intervjuima koje je tih dana imala. U  Jugoeksportu šio se kostim koji će obući za tu priliku…Tokom kondicionog treninga na stadionu JNA, jer trebalo je istrčati stepenicama do Titove lože, okliznula se i povrijedila koljeno. Nije pristala da tekst govora pročita Titu.” Dragi druže Tito, donosim ti milione najsrdačnijih i najljepših pozdrava od omladine i naroda Jugoslavije…”  Izgovorila je bez greške i tada pred 50.000 gledalaca i oko 10.000 učesnika sleta pod nazivom  Svijet za sutra.  Izgovara i danas, bez greške,  u svom domu.

Njena fotografija nalazila se na bilbordima, na naslovnicama vodećih jugoslovenskih časopisa, ljudi su je prepoznavali na ulici i željeli da je upoznaju, da je daruju…Nikad nije ni pomislila da iskoristi benefite koje je ova štafeta nosila. Obavezivalo je na to porijeko, familija Begović u kojoj se rodila i u kojoj je odgojena.

” Osjećala sam da moram biti primjer drugima i da nikad i nigdje ništa loše ne smijem da uradim.  Posveta na satu: „  Vjeri od Josipa Broza“, podsjeća na dragi poklon i na onaj, kako ga se Vjera sjeća ” topli zagrljaj sa Titom. ”  Poljubio me dva puta, a onda sam mu ja rekla da se mi u Crnoj Gori tri puta ljubimo. „Bravo Crnogorko“, rekao je Tito i dodao da „na mladima svijet ostaje…”

Poziv da se par dana odmori na  Brionima odbila je.Vratila se u Titograd.  Čekali su  je ispiti u junskom roku.Apsolvirala je ocjenom deset i te godine nagradjena plaketom  Veljko Vlahović kao najbolji student ekonomskog fakulteta.

Dan polako odmiče. Sa neskrivenim ponosom priča Vjera o porodici. Ocu inžinjeru geodezije, majci posvećenoj ocu i djeci. Odrastala je sa sestrom i dva brata, učena da su iskrenost, pravda, poštenje, znanje osnovne životne vrijednosti.

Sa Pavlom se upoznala  1981. U  prizemlju Robne kuće u Podgorici prišao je Vjeri mladić i predstavio se: ” Mlada damo ja sam Pavle Radović…” Zamolio je da mu pomogne da izaberu poklon za njegovog kuma.  Vjera je pristala. Par mjeseci kasnije Pavle će sačekati Vjeru na portirnici Pravnog fakulteta na kojem je radila. Počela je priča sa, kako ga Vjera opisuje, skromnim i poštenim čovjekom koji nije mario za materijalne stvari. Uz saglasnost roditelja vjenčali su se. Ćerka Dubravka , rodila se 1983.godine…

” Duda je imala šest mjeseci, živjeli smo u stančiću…”, priča Vjera. ” Noću sam  pisala moj magistarski rad,  a Pavle ga kucao na maloj mehaničkoj mašini. Zvuk mašine budio je dijete, a Pavle me smiruje,  i kaže  da će on i ćerku da drži u krilu dok kuca. Divan i požrtvovan čovjek bio je moj Pavle”.

Magistarski rad Vjera Begović Radović odbranila je   na smjeru društveno ekonomske nauke beogradskog Pravnog fakulteta. Doktorirala je na podgoričkom Pravnom fakultetu gdje je i provela radni vijek. U prostorijama ovog fakulteta je, na sjednici Saveza komunista 1989., vratila partijsku knjižicu. Prestala je biti član organizacije u koju je vjerovala i u koju je primljena  u trećem razredu gimnazije  Slobodan Škerović.

Te kasne osamdesete nosile su narastajući nacionalizam, razaranje i destrukciju. Predosjeća  da će biti rata, vidi da se medjunacionalna netrpeljivost širi. Vjera zna da u tome ne želi da učestvuje. „  Neću da sijem mržnju protiv ljudi druge nacije i vjere”, razmišlja,  dok u noći piše zahtjev za izlazak iz Saveza komunista Jugoslavije. Bez prethodnog dogovora, na istom partijskom sastanku, ostavku na članstvo  podnio je i prof Milan Popović „ Nije ovo svijet koji hoću  da gradim”, rekao je kao obrazloženje za  ostavku.

Profesorica sociologije dr Mileva Filipović plakala je i pitala: ” Kuda ide ovo društvo kad nas ovakvi napuštataju ”. Glasniji su, ipak, bili oni koji su u Vjeri   prepoznali ” onu što je bila kod onog Hrvata”. Aludirajući na Tita.

Slijedile su devedesete, Jugoslavija se raspala u krvavim obračunima, a Vjera je studentima objašnjavala:  „Stvoren je sistem koji je malom broju ljudi omogućio da za kratko vrijeme raspolaže ogromnim bogatstvom, a do njega su došli prljavom privatizacijom..“ Učila ih je da su promjene nužne, ali da one moraju biti mirne i u funkciji boljeg i pravednijeg društva.

Nespreman da učestvuje u nepoštenim radnjama, u vremenima ” kad su se bilansi prilagodjavali društvenim potrebama”, Pavle je napustio KAP. Mislio je da će kao ekonomista mikroanalitičar lako naći posao. ” U malom prstu je imao mikroekonomiju, prihode, rashode, troškove …”

Diplomirani ekonomista Pavle Radović zaposlio se na Stovarištu Djurović. Kao fizički radnik. Istovarao je keramiku i ostali gradjevinski materijal i razmišljao: „ Znam da je ovo što radim čestitito. I to mi je najvažnije.” Bojala se Vjera  da će težak posao narušiti zdravlje njenog supruga, ali u isto vrijeme izuzetno poštovala njegov izbor.  Ponekad ga je  molila da ostavi taj  teški posao. Pavle je odgovarao da ne voli da bude izdržavano biće. Živjeli su skromno, ali srećno. Pavle je razmišljao i govorio. ” Imamo mnogo i bogati smo, jer gladni ljudi su uvijek gladni…”  Posvetio se budizmu, čitao Vesnu Krmpotić, i sa njom i prijateljima iz Zagreba išao kod Sai Babe u Indiju, posjećivao ašram u Putaporti i tvrdio da ” na onaj svijet ništa ne nosimo”.

Na onaj svijet Pavle je otišao u februaru ove godine.Vjera teško kontroliše suze dok priča o kanceru i  mučnim mjesecima liječenja.

Glasom koji podrhtava govori, sjećajući se  nalaza nakon Pavlovog prvog pregleda. Podizala je, dok čita rezultate, papir da pokrije u bolu zgrčeno lice i suze kako ih suprug ne bi vidio.  Bila je hrabra i snažna,  ubjedjujući Pavla da je to nešto bezopasno, tek nešto mikro na plućima… „Zajedno ćemo se boriti. Izdržaću ja ovo uz tebe i Dudu”.

Njihova ćerka Dubravka napustila je posao u Americi da bi bila sa bolesnim ocem. „ Bolest je bila jača od naše želje za životom”, kaže Vjera. Ali,  ne i jača od ljubavi Vjere i Pavla.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV BIVŠIH ČELNIKA PLANTAŽA: U nebranom grožđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera briketi će, izvjesno, epilog imati u sudnici. To ne znači da se stavlja tačka na dugogodišnje pustošenje jednog od (nekada) najprepoznatljivijih privrednih brendova Crna Gore

 

Dvije godine i dva mjeseca nakon što su, u julu 2022., po nalogu SDT-a, privedeni na saslušanje a potom i zadržani u pritvoru do jeseni te godine,  podgorički Viši sud potvrdio je optužnicu protiv nekadašnjih članova odbora direktora Plantaža AD: Veselina Vukotića (predsjednik borda 2006 -2020.), Boža Mihailovića, Dušana Perovića, Anice Hajduković (nije joj određen pritvor), Đorđija Rajkovića i Seada Šahmanovića. S njima, za zloupotrebu položaja u privrednom poslovanju, optužena je i  dugogodišnja izvršna direktorica kompanije Verica Maraš (od 2008. do 2020.). Ona je, u istoj akciji SDT-a i specijalnog policijskog odjeljenja privedena u avgustu 2022. godine, a iz pritvora je izašla otprilike kada i njene kolega iz nekadašnjeg Odbora direktora.

Optuženi su, prema optužnici, navodno krivično djelo počinili od decembra 2019. do aprila 2020. godine, saopštio je specijalni tužilac i portparol SDT-a Vukas Radonjić. „Optuženi nijesu vršili svoju dužnost u postupku zaključenja očigledno štetnog vansudskog poravnanja, sa privrednim društvom OMP-Engineering DOO, pa su mu tako, usljed djelimičnog izvršenja očigledno štetnog poravnanja, pribavili protivpravnu imovinsku korist, a oštećenom (Plantaže AD – primjedba Monitora) nanijeli imovinsku štetu u visini od 384.672,40 eura”, zaključio je specijalni tužilac navodeću da je za to krivično djelo zaprijećena kazna od dvije do deset godina zatvora.

Afera briketi počinje u novembru 2009., kada su Plantaže objavile poziv za prikupljanje ponuda „u cilju rješavanja problema otpadnih sirovina i otpadnih voda koje nastaju u procesu proizvodnje, a posebno otpada koji se javlja orezivanjem vinove loze i stabala“. Tražio se investitor koji će da izgradi fabriku i kupi opremu za prizvodnju briketa od vinove loze. I da garantuje plasman gotovih proizvoda. Na Plantažama je bilo da obezbijede sirovinu za proizvodnju, minimalno 10 hiljada tona sirovine (lozove orezine) godišnje.

U posao se ušlo sa kompanijom OMP, novoosnovanom firmom iz Podgorice koju su formirali: Oleg Obradović (30 odsto vlasništva), Miodrag Ivanović (30 odsto), Predrag Bošković (30 odsto) i pravno lice Consulting Company doo Zenica (10 odsto vlasništva).Naručena je studija izvodljivosti. Taj dokument je izradio Željko Cumbe, samostalni konsultant i ekspert za bio masu ali i vlasnik Consulting Company koja u OMP ima 10 odsto vlasništva. Po njegovoj analizi, posao obećava decenijski profit reda veličine od dva miliona eura pa naviše. Plantaže i OMP, 20. septembra 2010, osnivaju zajedničko preduzeće – Plant OMP. Fabrika  je izgrađena, kupljena je i montirana oprema za proizvodnju, a nakon toga se ispostavilo da fabrika ne može da radi. Isporučena oprema nije adekvatna za preradu lozove orezine.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM OTVORENO O PLANOVIMA ZA CRNU GORU: Srpski svet i narko biznis pod istom kapom 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krajem avgusta je objavljena hagiografija (svetačko žitije) Marka Parezanovića, koji ima već četvrt stoljeća dug staž u Službi. Taj  srpski Džejms Bond gradi i  jača srpski identitet u regionu. Navodi se da je “njegov rad u Crnoj Gori od velikog značaja”, prije svega “rezultati popisa koji još uvijek nije objavljen…” Magazin Poredak,  čiji tekst prenose Novosti Milorada Vučelića , objašnjava da su strategije Parezanovića uključivale  “niz specijalnih operacija koje su obezbijedile trajan uticaj na političku i kulturnu scenu Crne Gore”

 

Krajem avgusta je objavljena hagiografija (svetačko žitije) Marka Parezanovića – Čoveka u vihoru legendi i kontroverzi kako ga je u naslovnici predstavio opskurni Magazin Poredak. Tekst je odmah prenesen u režimskim Novostima čiji glavni i odgovorni urednik je Milorad Vučelić, glavni ratni propagandista Slobodana Miloševića iz 90-tih. Novosti su ove godine dobile za “naročite zasluge za Republiku Srbiju i njene građane, a povodom 70 godina rada u oblasti novinarstva i izdavačke djelatosti” Sretenjski orden prvog stepena (za Dan državnosti) koji je Vučeliću direktno uručio sadašnji gospodar Srbije. Tekst o “jednom od najznačajnijih i najintrigantnijih figura u srpskom bezbednosnom aparatu” su prenijeli još neki velikosrpski mediji.

Parezanović koji ima već četvrt stoljeća dug staž u Službi (državna bezbjednost ili BIA) je stigao “u sam vrh operativnog sastava BIA… isključivo (zbog) izuzetne inteligencije, čelične volje, odvažnosti, neumornog rada i zasluga u oblasti kontraobaveštajnog i obaveštajnog rada”. Dobitnik je velikog broja odlikovanja, a navodno se posebno ponosi na ordenje dobijeno od predsjednika Srbije, Rusije i Republike Srpske (RS) koja se u tekstu naziva državom. Parezanović je, piše u tekstu, “mnogo više od običnog državnog službenika – on je i jedan od najbližih i najodanijih saradnika predsednika Srbije Aleksandra Vučića, ali i jedan od ključnih arhitekata novog srpskog sveta”. Dalje se opisuje prisni odnos između Parezanovića i gospodara Vučića, o čemu se “sada već ispredaju čitave legende”. On se žrtvuje za gospodara ali i gospodar brine o njemu i navodno mu je 2020. godine “bukvalno spasio život”. Parezanović je zbog svoje borbe za Srbiju, tj. njenog gospodara “meta stranih obavještajnih službi i njihovih saradnika”. On otkriva izdajnike srpstva u redovima opozicije, nevladinog sektora i nezavisnih medija.

Uprkos svemu, ovaj srpski Džejms Bond je “nastavio da gradi i jača srpski identitet u regionu”. Navodi se da je “njegov rad u Crnoj Gori od velikog značaja”, prije svega “rezultati popisa koji još uvijek nije objavljen…i sve veći broj onih koji se opet izjašnjavaju kao Srbi je dokaz obnovljenog srpstva u toj zemlji”. Vučićevo glasilo naglašava da taj “proces nije slučajan, već je posledica dobro organizovanih aktivnosti koje su vodile ka kulturnom i nacionalnom preporodu Srba u Crnoj Gori”. Objašnjava da su “strategije (Parezanovića) bile dugoročne i uključivale su niz specijalnih operacija koje su obezbedile trajan uticaj na političku i kulturnu scenu Crne Gore”.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SKRIVANJE RATNIH ZLOČINA 90-IH U UDŽBENICIMA ISTORIJE: Ćutanje s predumišljajem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Udžbenici i kurikulumi nastavnog predmeta Istorija ne obrađuju u dovoljnoj mjeri učešće Crne Gore u ratovima 1990-ih godina. Obuhvataju samo osnovne činjenice i događaje iz tog perioda, a često izostaju detaljne analize i kritički osvrti na ulogu Crne Gore u tim sukobima, ukazuju istoričari Igor Radulović i Miloš Vukanović, autori  Priručnika za nastavnike – Ratni zločini 90-ih u presudama crnogorskog pravosuđa, koji je nedavno publikovao Centar za građansko obrazovanje

 

 

,,Nauka i praksa su pokazale da se u društvima koja se ne suočavaju na pravi način sa svojom prošlošću, dramatično povećava mogućnost obnove sukoba… Izučavati kontroverzne teme, poput sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, fundamentalno je važno za razvoj kritičkog mišljenja mladih”, navodi se na početnim stranama Priručnika za nastavnike – Ratni zločini 90-ih u presudama crnogorskog pravosuđa, istoričara Igora Radulovića i Miloša Vukanovića, koji je nedavno publikovao Centar za građansko obrazovanje.

U Priručniku je dat pregled dosadašnje prakse nesuočavanja u udžbenicima. U udžbeniku za IX razred napad na Dubrovnik, rat u BiH i Hrvatskoj se spominju. Međutim, ne postoji niti jedan pomen zločina koji su počinili crnogorski građani tokom tog perioda, čak ni na dubrovačkom ratištu.

U udžbeniku za IV razred gimnazije, raspad Jugoslavije je detaljnije obrađen, a posebno poglavlje naslovljeno je „Crna Gora u vrijeme nestanka Jugoslavije 1991-2000.” Ipak, ne spominje se niti jedan ratni zločin počinjen na teritoriji Crne Gore, dok je napad na Dubrovnik stavljen u prethodno poglavlje „Nestanak Jugoslavije i građanski rat” uz objašnjenje da ga je napala JNA, a bez navođenja ikakve veze sa Crnom Gorom.

,,Učenicima se uskraćuju informacije kroz nepominjanje uloge Crne Gore u ratu na prostoru bivše Jugoslavije kao ni zločina na njenoj teritoriji. Naučne smjernice o predavanju kontroverznih događaja iz prošlosti, osim stvaranja kompletne slike, podrazumijevaju i davanje vrijednosnog suda do kojeg je došla istorijska nauka, država i sudovi. Imajući u vidu da su se crnogorske i međunarodne institucije odavno izjasnile i dale svoju ocjenu o glavnim događanjima, ostaje nejasno zbog čega ovi događaji nijesu pomenuti”, pitaju se autori.

Navode i da udžbenici i kurikulumi nastavnog predmeta Istorija u Crnoj Gori ne obrađuju u dovoljnoj mjeri učešće Crne Gore u ratovima 1990-ih godina. Obuhvataju samo osnovne činjenice i događaje iz tog perioda, a često izostaju detaljne analize i kritički osvrti na ulogu Crne Gore u tim sukobima. ,,Na ovaj način učenici/e stvaraju nekompletnu sliku o datom periodu i ne stiču potpun uvid u važan dio savremene istorije svoje države. Ovakav pristup može uticati na razumijevanje istorijskih procesa i otežava suočavanje s prošlošću”, piše u Priručniku.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo