Povežite se sa nama

Izdvojeno

MOGUĆA ESKALACIJA RATA IZRAELA I PALESTINACA: Zastrašujući svijet bez nade za mir

Objavljeno prije

na

SAD, EU i UK pričaju o dvije države koje će živjeti u miru, dok lideri Izraela više ne koriste ovo “mirovno rješenje”  kao   “ dimnu zavjesu “. Dok grade nove ilegalne kolonije na okupiranoj palestinskoj zemlji, otvoreno govore o osveti, o protjerivanju svih Palestinaca i o ideji “velikog Izraela” koja uključuje i prilične djelove Saudijske  Arabije, Jordana, Iraka, Sirije i Libana

 

Dok većina Zapadnog svijeta slavi Božić, doba mira i dobre volje među ljudima, ova plemenita osjećanja, ne prvi put, u velikom luku zaobilaze stanovnike Gaze i okupirane Palestince sa Zapadne obale i Istočnog Jerusalima.

Božić ili ne, plemenitost čovječanstva je nešto u što bi teško bilo ubijediti i Palestince i ostatak svijeta koji sa užasom prati destrukciju oslobođenu svih tragova humanosti.
Je li slučajno što su noć pred Božić napadi na Gazu intenzivirani i što je ubijeno najmanje 250 ljudi, a u Magazi, izbjegličkom logoru u centralnoj Gazi, istraženo sedam porodica?
Dan posle Božića probudili smo se sa vijestima da je zbir genocida u Gazi dostigao 21 hiljadu. To je jedan posto ukupnog stanovništva, uz dodatne hiljade nepronađenih u grobnicama porušenih domova, bolnica, crkvi, škola, u kojima su potražili bezbjednost.

Bombardovano je i sjedište Crvenog polumjeseca u gradu Kan Junis u centralnoj Gazi koji je na meti najintenzivnijeg bombardovanja do sada. Palestinski Crveni polumjesec je organizacija, rijetki zrak svjetlosti u životima stotina hiljada ljudi u Gazi, koja se lavovski bori, po cijenu života brojnog osoblja i volontera, da spasi živote i ublaži sveopštu patnju koje niko nije pošteđen. Po međunarodnim pravilima rata Crveni krst i Crveni polumjesec su ,,zaštićene organizacije”, ali to nije sačuvalo živote desetine izbjeglica koji su u zgradi Crvenog polumjeseca potražili utočište.
U centralnoj Gazi izraelski dronovi bacaju letke sa instrukcijama da se rijeke ljudi pomjere dalje na jug, ovog puta prema gradu Dair Al Balah, koji je ovih dana bio intenzivno bombardovan. Ovakve ,,instrukcije” zvuče kao cinične smrtne presude jer se čuje, i od običnih ljudi i od humanitarnih organizacija, da u Gazi nema sigurnih mjesta.

Orgiji zločina nema kraja. Za Božićne praznike izraelski okupatori paradiraju desetine muškaraca, uključujući i djecu i starce, u donjem vešu, na stadionu u Gazi. Slične šokantne scene snimljene telefonima izraelskih vojnika smo gledali nedavno na drugim lokacijama, uz tvrdnje izraelskih vojnih lidera da se radi o propustu koji se neće ponoviti.

Dok dosije o ratnim zločinima, uključujući i nedavnu egzekuciju grupe muškaraca pred njihovim familijama na sjeveru Gaze, post-aje sve pozamašniji, postaje jasno da se ne radi o aktima pojedinih vojnika. Radi se o naredbama koje dolaze od vojnih i političkih lidera.

U okupiranom Vitlejemu, trgom ispred Crkve Hristovog rođenja u ovo doba godine dominira ogromna jelka okićena božićnim ukrasima. Grad je obično preplavljen hiljadama vjernika, sa svečanim procesijama lidera raznih hrišćanskih denominacija na desetak kilometara dugoj ruti između Crkve Hrisovog rođenja u okupiranom Vitlejemu i Crkve Hristovog raspeća i vaskrsenja u aneksiranom Jerusalimu.

Ovaj Božić je različit. Crkveni lideri pojašnjavaju da su otkazane tradicionalne svečanosti. Molitve i službe se održavaju uglavnom za lokalno hrišćansko stanovništvo, jer su i Vitlejem i Jerusalim, kolijevke svjetskog hrišćanstva, ove godine prazni gradovi. I tradicionalna postavka scene rođenja Hristosa u Vitlejemu je ove godine posvećena nastradaloj djeci Gaze. Sadrži bebu Hrista, koji je pokriven tradicionalnom palestinskom kufiya maramom i okružen ruševinama i bodljikavom žicom.

Crkveni lideri Palestine ove godine odbijaju da šalju svijetu optimističke poruke na temu radosti i mira, dok je u Gazi udaljenoj 80-ak kilometara, u toku genocid.

Za gotovo 12 nedjelja napada Izraela najmodernijim američkim naoružanjem, na vojno inferiornu i prenaseljenu Gazu, konstantna je neprekidna upotreba ogromne destruktivne moći na neselektivan način, koji počinje da izaziva zgražavanje širom svijeta. Čak se i zemlje koje istorijski žmure pred izraelskim ratnim zločinima, distanciraju od ,,saučesništva” upućujući poruke da je vrijeme za prekid vatre.

SAD su izuzetak, sa oponiranjem prekida vatre i nastavljanjem prijateljskih upozorenja Izraelu, da bi fokusiranje na ,,vojne ciljeve” bilo bolje za njegov imidž, a na dugu stazu i za krajnji ishod.
Amerika ostaje pri planu da se Hamas ne samo treba pobijediti već i uništiti i zamijeniti ga sa Palestinskom upravom na čelu sa Fatahom, koja vlada okupiranom Zapadnom obalom. Uz eventualnu zamjenu lidera Mahmuda Abasa i njegovog bližeg okruženja, mlađim i nekorumpiranim kadrovima.

SAD očigledno smatra da je demokratija za Palestince nepoželjna i da bi njeni izabranici – Palestinska uprava u bilo kome sastavu – nastavili da operišu u skladu sa interesima SAD i Izraela. Čak i ovakvu, ,,poslušnu” zamjenu za Hamas, Netanjahu glatko odbacuje i to je jedna od rijetkih tačaka slaganja između njega i običnih Palestinaca.

Kako će izgledati budućnost u Gazi i u ostatku okupirane Palestine nije ništa jasnije danas nego što je bilo 7. oktobra, kada je počelo ovo užasno krvoproliće. SAD, EU i UK pričaju o dvije države koje će živjeti u miru, dok lideri Izraela više ne koriste ovo ,,mirovno rješenje” kao ,,dimnu zavjesu”. Dok grade nove ilegalne kolonije na okupiranoj palestinskoj zemlji, oni otvoreno govore o osveti, protjerivanju svih Palestinaca i o ideji ,,velikog Izraela” koja uključuje i prilične djelove Saudijske Arabije, Jordana, Iraka, Sirije i Libana.

Budućnost Palestinaca i Palestine nije jedina neizvjesnost. Iako malo ko misli da SAD i Izrael mogu sebi dozvoliti ,,poraz” i u jednoj varijanti, pitanje je kako bi pobjeda trebalo da izgleda? Na primjer, da li bi uništenje jednog ili više lidera Hamasa, Izraelu bilo dovoljno da proglasi pobjedu? Ovo je važno pitanje jer vojna eliminacija Hamasa nije ni na pomolu, ni poslije gotovo tri mjeseca intenzivnih napada. Neosporan je i po Izrael i SAD porazan fakat da do sada Izrael nije pokazao nadmoć nad oružano inferiornim pokretom otpora Gaze. Devastacija na enormnoj skali se koristi kao kompenzacija za slabosti izraelske armije koja je uživala reputaciju da je bez premca u vojnom i u moralnom smislu. Radi se o mitu koji je bio održiv jedino zahvaljujući nekritičnosti Zapadnih medija, a koji se raspuknuo kao mjehur od sapunice pred direktnim prenosom genocida od strane građana Gaze i rijetkih medijskih kuća, kao što je Al Džazira.

Nekompetentna vojska sprečava Izrael da, bez pomora svoj-ih trupa, uspostavi dominaciju i kontrolu. Svakodnevno borci iz Gaze nastavljaju da ispaljuju rakete na teritoriju Izraela, od kojih neke ugrožavaju i Tel Aviv. U sjevernoj Gazi, pretvorenoj u prah i pepeo, još uvijek u sukobima ginu i izraelski vojnici i taoci u brojkama koje su potencijalno ozbiljna prijetnja političkom opstanku Netanjahua. Tako bi Izrael možda mogao biti primoran da nađe način i da očuva obraz, a da sjedne za pregovarački sto.

Sve su prilike da ćemo u novoj 2024. godini živjeti u puno opasnijem svijetu. Uprkos Bajdenovim naporima da ,,sukob ostane” lokalan i skoncentrisan na Gazu i ostatak Palestine, glavni ne-palestinski akteri u sukobu, Hezbollah borci u Libanu i Huti borci iz Jemena, uslovljavaju prekid svojih vojnih akcija u regionu sa prestankom napada Izraela na Gazu.

Razmjena vatre u pograničnim djelovoma Libana i Izraela traje danima i dobija na intenzitetu. Huti borci nastavljaju da napadaju plovila koja koriste, po svjetsku komercijalnu plovidbu ključnu prečicu moreuz Bab Al Mandeb, na ulasku u Crveno more i na putu za Suec. Oni insistiraju da su za njih legitimna meta svi brodovi koji plove za luke u Izraelu ili imaju veze sa Izraelom.

Svjetska pomorska trgovina je ozbiljno pogođena zbog porasta cijena osiguranja i zbog korišćenja znatno dužih, bezbjednijih ruta. U utorak 26. je Britanska organizacija za pomorsku trgovinu objavila je da su dva Huti drona zamalo pogodila plovilo.

Ozbiljnost situacije ilustruje stvaranje bezbjednosne koalicije pod rukovodstvom SAD za zaštitu komercijalnih brodova i uplovljavanje jednog od najvećih američkih razarača u luku Džibuti u moreuzu Bab Al Mandeb, sa ciljem sprječavanje napada iz Jemena. Amerika plaća visoku cijenu bezrezervne podrške Izraelu i to ne samo gubitkom ugleda i uticaja u regionu. Amerčke baze su redovno na meti. U nedavnom napadu na SAD bazu u Iraku ranjena su tri američka vojnika, jedan ozbiljno, a američki vojni odgovor je osuđen od premijera Iraka kao ,,neprijateljski akt” i povreda suverenosti njegove države.

Sa velikom zabrinutošću se očekuje najavljeni iranski odgovor na ubistvo iz vazduha od strane Izraela, visokog savjetnika Iranske revolucionarne garde u Damasku. Iranski predsjednik Ebrahim Raisi je u obraćanju naciji ovim povodom izjav-io: ,,Nema ni najmanje sumnje, da će uzurpatorski i divljački cionistočki režim, platiti za ovaj kriminal”.

Način na koji će reagovati iranski režim može svijet gurnuti u mračne dubine krvavog rata vojno najmoćnijih zemalja svijeta. Treba imati na umu da Izrael godinama, raznim provokacijama i pritiscima na SAD, pokušava da aktivira ovo potencijalno pogubno bure baruta.

 

Korak u dobrom pravcu

Jedino je razvodnjena rezolucija o Gazi mogla da prodje na Savjetu bezbjednosti

Sa 13 glasova “za” i iz dijametralno različitih razloga uzdržanim SAD-om i Rusijom, 22. decembra je usvojena rezolucija koja nije rješenje, ali se smatra korakom u dobrom pravcu. Ona stavlja fokus na “hitni, bezbjedni i nesmetani dotok humanitarne pomoći” palestinskoj populaciji na čitavoj teritoriji Gaze.

Stalni prekid vatre je ostao glavni kamen spoticanja izmedju SAD i ostalih članica. Žrtvovan je na oltar konsenzusa, a zamijenilo ga je isticanje obaveza svih strana u sukobu da poštuju medjunarodni humanitarni zakon, a posebno u odnosu na zaštitu civila i civilnih objekata, bezbjednost osoblja humanitarnih organizacija i objezbedjivanje humanitarne pomoći.

Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

FOKUS

RAZLAZ MILATOVIĆA I SPAJIĆA: Novo miješanje karata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik države poručuje da ćemo o njegovim budućim političkim potezima biti na vrijeme obaviješteni. Sada je, kaže,  posvećen samo državnoj funkciji. Premijer se ne oglašava. Valjda sprema program održivih reformi. Ostali  preračunavaju šta im raskol u PES-u može donijeti a šta odnijeti

 

 

Za nama je vikend koji je protresao crnogorsku političku scenu. Sa tendencijom, smatraju mnogi, da je iz temelja preobrati. U kom pravcu – neizvjesno je.

Prvo je, u subotu poslije podne, stigla vijest da Predsjednik države Jakov Milatović napušta pokret Evropa sad (PES). “Dosadašnji način rada je suprotan obećanom i vrijednostima koje sam imao na umu prilikom stvaranja pokreta. Iz tog razloga dajem ostavku na sve funkcije u pokretu”, objavio je Milatović, inače osnivač i potpredsjednik PES-a, na društvenoj mreži X. Uz to je podsjetio da su, osnivajući PES, građanima obećali transparentnost u radu, racionalan i argumentovan dijalog, te kompentenciju i lični integritet kao odlučujući faktor pri zapošljavanju i napredovanju. Da bude jasnije šta zamjera doskorašnjim partijskim kolegama.

U danima koji su prethodili Milatovićevoj objavi svjedočili smo obraćanju Igora Dodika (sin predsjednika RS i funkcioner tatine partije) u kojoj on Milojka Spajića podsjeća na navodni vlastiti doprinos podizanju PES-ove partijske infrastrukture u Crnoj Gori. Iz PES-a su to prećutali.

Potom su Spajić i Milatović, kao premijer i predsjednik države, “konstruktivno” razgovarali o popuni upražnjenih ambasadorskih mjesta. “Izbor ambasadora mora biti kvalitetan i profesionalan proces, a cilj je Vlade i predsjednika države da personalna rješenja budu ona koja će kvalitetno zastupati interese Crne Gore u drugim zemljama”, navedeno je u zajedničkom saopštenju. Međutim, nezvanične informacije o tome kako su partije vladajuće koalicije međusobno podijelile zone uticaja u upražnjenoj diplomatskoj mreži ne ulivaju povjerenje u taj proces. Dok se Predsjedniku, kažu neki, učinilo kako je neopravdano ostao bez mogućnosti da ponudi neka svoja rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo