Povežite se sa nama

Izdvojeno

MOGUĆA ESKALACIJA RATA IZRAELA I PALESTINACA: Zastrašujući svijet bez nade za mir

Objavljeno prije

na

SAD, EU i UK pričaju o dvije države koje će živjeti u miru, dok lideri Izraela više ne koriste ovo “mirovno rješenje”  kao   “ dimnu zavjesu “. Dok grade nove ilegalne kolonije na okupiranoj palestinskoj zemlji, otvoreno govore o osveti, o protjerivanju svih Palestinaca i o ideji “velikog Izraela” koja uključuje i prilične djelove Saudijske  Arabije, Jordana, Iraka, Sirije i Libana

 

Dok većina Zapadnog svijeta slavi Božić, doba mira i dobre volje među ljudima, ova plemenita osjećanja, ne prvi put, u velikom luku zaobilaze stanovnike Gaze i okupirane Palestince sa Zapadne obale i Istočnog Jerusalima.

Božić ili ne, plemenitost čovječanstva je nešto u što bi teško bilo ubijediti i Palestince i ostatak svijeta koji sa užasom prati destrukciju oslobođenu svih tragova humanosti.
Je li slučajno što su noć pred Božić napadi na Gazu intenzivirani i što je ubijeno najmanje 250 ljudi, a u Magazi, izbjegličkom logoru u centralnoj Gazi, istraženo sedam porodica?
Dan posle Božića probudili smo se sa vijestima da je zbir genocida u Gazi dostigao 21 hiljadu. To je jedan posto ukupnog stanovništva, uz dodatne hiljade nepronađenih u grobnicama porušenih domova, bolnica, crkvi, škola, u kojima su potražili bezbjednost.

Bombardovano je i sjedište Crvenog polumjeseca u gradu Kan Junis u centralnoj Gazi koji je na meti najintenzivnijeg bombardovanja do sada. Palestinski Crveni polumjesec je organizacija, rijetki zrak svjetlosti u životima stotina hiljada ljudi u Gazi, koja se lavovski bori, po cijenu života brojnog osoblja i volontera, da spasi živote i ublaži sveopštu patnju koje niko nije pošteđen. Po međunarodnim pravilima rata Crveni krst i Crveni polumjesec su ,,zaštićene organizacije”, ali to nije sačuvalo živote desetine izbjeglica koji su u zgradi Crvenog polumjeseca potražili utočište.
U centralnoj Gazi izraelski dronovi bacaju letke sa instrukcijama da se rijeke ljudi pomjere dalje na jug, ovog puta prema gradu Dair Al Balah, koji je ovih dana bio intenzivno bombardovan. Ovakve ,,instrukcije” zvuče kao cinične smrtne presude jer se čuje, i od običnih ljudi i od humanitarnih organizacija, da u Gazi nema sigurnih mjesta.

Orgiji zločina nema kraja. Za Božićne praznike izraelski okupatori paradiraju desetine muškaraca, uključujući i djecu i starce, u donjem vešu, na stadionu u Gazi. Slične šokantne scene snimljene telefonima izraelskih vojnika smo gledali nedavno na drugim lokacijama, uz tvrdnje izraelskih vojnih lidera da se radi o propustu koji se neće ponoviti.

Dok dosije o ratnim zločinima, uključujući i nedavnu egzekuciju grupe muškaraca pred njihovim familijama na sjeveru Gaze, post-aje sve pozamašniji, postaje jasno da se ne radi o aktima pojedinih vojnika. Radi se o naredbama koje dolaze od vojnih i političkih lidera.

U okupiranom Vitlejemu, trgom ispred Crkve Hristovog rođenja u ovo doba godine dominira ogromna jelka okićena božićnim ukrasima. Grad je obično preplavljen hiljadama vjernika, sa svečanim procesijama lidera raznih hrišćanskih denominacija na desetak kilometara dugoj ruti između Crkve Hrisovog rođenja u okupiranom Vitlejemu i Crkve Hristovog raspeća i vaskrsenja u aneksiranom Jerusalimu.

Ovaj Božić je različit. Crkveni lideri pojašnjavaju da su otkazane tradicionalne svečanosti. Molitve i službe se održavaju uglavnom za lokalno hrišćansko stanovništvo, jer su i Vitlejem i Jerusalim, kolijevke svjetskog hrišćanstva, ove godine prazni gradovi. I tradicionalna postavka scene rođenja Hristosa u Vitlejemu je ove godine posvećena nastradaloj djeci Gaze. Sadrži bebu Hrista, koji je pokriven tradicionalnom palestinskom kufiya maramom i okružen ruševinama i bodljikavom žicom.

Crkveni lideri Palestine ove godine odbijaju da šalju svijetu optimističke poruke na temu radosti i mira, dok je u Gazi udaljenoj 80-ak kilometara, u toku genocid.

Za gotovo 12 nedjelja napada Izraela najmodernijim američkim naoružanjem, na vojno inferiornu i prenaseljenu Gazu, konstantna je neprekidna upotreba ogromne destruktivne moći na neselektivan način, koji počinje da izaziva zgražavanje širom svijeta. Čak se i zemlje koje istorijski žmure pred izraelskim ratnim zločinima, distanciraju od ,,saučesništva” upućujući poruke da je vrijeme za prekid vatre.

SAD su izuzetak, sa oponiranjem prekida vatre i nastavljanjem prijateljskih upozorenja Izraelu, da bi fokusiranje na ,,vojne ciljeve” bilo bolje za njegov imidž, a na dugu stazu i za krajnji ishod.
Amerika ostaje pri planu da se Hamas ne samo treba pobijediti već i uništiti i zamijeniti ga sa Palestinskom upravom na čelu sa Fatahom, koja vlada okupiranom Zapadnom obalom. Uz eventualnu zamjenu lidera Mahmuda Abasa i njegovog bližeg okruženja, mlađim i nekorumpiranim kadrovima.

SAD očigledno smatra da je demokratija za Palestince nepoželjna i da bi njeni izabranici – Palestinska uprava u bilo kome sastavu – nastavili da operišu u skladu sa interesima SAD i Izraela. Čak i ovakvu, ,,poslušnu” zamjenu za Hamas, Netanjahu glatko odbacuje i to je jedna od rijetkih tačaka slaganja između njega i običnih Palestinaca.

Kako će izgledati budućnost u Gazi i u ostatku okupirane Palestine nije ništa jasnije danas nego što je bilo 7. oktobra, kada je počelo ovo užasno krvoproliće. SAD, EU i UK pričaju o dvije države koje će živjeti u miru, dok lideri Izraela više ne koriste ovo ,,mirovno rješenje” kao ,,dimnu zavjesu”. Dok grade nove ilegalne kolonije na okupiranoj palestinskoj zemlji, oni otvoreno govore o osveti, protjerivanju svih Palestinaca i o ideji ,,velikog Izraela” koja uključuje i prilične djelove Saudijske Arabije, Jordana, Iraka, Sirije i Libana.

Budućnost Palestinaca i Palestine nije jedina neizvjesnost. Iako malo ko misli da SAD i Izrael mogu sebi dozvoliti ,,poraz” i u jednoj varijanti, pitanje je kako bi pobjeda trebalo da izgleda? Na primjer, da li bi uništenje jednog ili više lidera Hamasa, Izraelu bilo dovoljno da proglasi pobjedu? Ovo je važno pitanje jer vojna eliminacija Hamasa nije ni na pomolu, ni poslije gotovo tri mjeseca intenzivnih napada. Neosporan je i po Izrael i SAD porazan fakat da do sada Izrael nije pokazao nadmoć nad oružano inferiornim pokretom otpora Gaze. Devastacija na enormnoj skali se koristi kao kompenzacija za slabosti izraelske armije koja je uživala reputaciju da je bez premca u vojnom i u moralnom smislu. Radi se o mitu koji je bio održiv jedino zahvaljujući nekritičnosti Zapadnih medija, a koji se raspuknuo kao mjehur od sapunice pred direktnim prenosom genocida od strane građana Gaze i rijetkih medijskih kuća, kao što je Al Džazira.

Nekompetentna vojska sprečava Izrael da, bez pomora svoj-ih trupa, uspostavi dominaciju i kontrolu. Svakodnevno borci iz Gaze nastavljaju da ispaljuju rakete na teritoriju Izraela, od kojih neke ugrožavaju i Tel Aviv. U sjevernoj Gazi, pretvorenoj u prah i pepeo, još uvijek u sukobima ginu i izraelski vojnici i taoci u brojkama koje su potencijalno ozbiljna prijetnja političkom opstanku Netanjahua. Tako bi Izrael možda mogao biti primoran da nađe način i da očuva obraz, a da sjedne za pregovarački sto.

Sve su prilike da ćemo u novoj 2024. godini živjeti u puno opasnijem svijetu. Uprkos Bajdenovim naporima da ,,sukob ostane” lokalan i skoncentrisan na Gazu i ostatak Palestine, glavni ne-palestinski akteri u sukobu, Hezbollah borci u Libanu i Huti borci iz Jemena, uslovljavaju prekid svojih vojnih akcija u regionu sa prestankom napada Izraela na Gazu.

Razmjena vatre u pograničnim djelovoma Libana i Izraela traje danima i dobija na intenzitetu. Huti borci nastavljaju da napadaju plovila koja koriste, po svjetsku komercijalnu plovidbu ključnu prečicu moreuz Bab Al Mandeb, na ulasku u Crveno more i na putu za Suec. Oni insistiraju da su za njih legitimna meta svi brodovi koji plove za luke u Izraelu ili imaju veze sa Izraelom.

Svjetska pomorska trgovina je ozbiljno pogođena zbog porasta cijena osiguranja i zbog korišćenja znatno dužih, bezbjednijih ruta. U utorak 26. je Britanska organizacija za pomorsku trgovinu objavila je da su dva Huti drona zamalo pogodila plovilo.

Ozbiljnost situacije ilustruje stvaranje bezbjednosne koalicije pod rukovodstvom SAD za zaštitu komercijalnih brodova i uplovljavanje jednog od najvećih američkih razarača u luku Džibuti u moreuzu Bab Al Mandeb, sa ciljem sprječavanje napada iz Jemena. Amerika plaća visoku cijenu bezrezervne podrške Izraelu i to ne samo gubitkom ugleda i uticaja u regionu. Amerčke baze su redovno na meti. U nedavnom napadu na SAD bazu u Iraku ranjena su tri američka vojnika, jedan ozbiljno, a američki vojni odgovor je osuđen od premijera Iraka kao ,,neprijateljski akt” i povreda suverenosti njegove države.

Sa velikom zabrinutošću se očekuje najavljeni iranski odgovor na ubistvo iz vazduha od strane Izraela, visokog savjetnika Iranske revolucionarne garde u Damasku. Iranski predsjednik Ebrahim Raisi je u obraćanju naciji ovim povodom izjav-io: ,,Nema ni najmanje sumnje, da će uzurpatorski i divljački cionistočki režim, platiti za ovaj kriminal”.

Način na koji će reagovati iranski režim može svijet gurnuti u mračne dubine krvavog rata vojno najmoćnijih zemalja svijeta. Treba imati na umu da Izrael godinama, raznim provokacijama i pritiscima na SAD, pokušava da aktivira ovo potencijalno pogubno bure baruta.

 

Korak u dobrom pravcu

Jedino je razvodnjena rezolucija o Gazi mogla da prodje na Savjetu bezbjednosti

Sa 13 glasova “za” i iz dijametralno različitih razloga uzdržanim SAD-om i Rusijom, 22. decembra je usvojena rezolucija koja nije rješenje, ali se smatra korakom u dobrom pravcu. Ona stavlja fokus na “hitni, bezbjedni i nesmetani dotok humanitarne pomoći” palestinskoj populaciji na čitavoj teritoriji Gaze.

Stalni prekid vatre je ostao glavni kamen spoticanja izmedju SAD i ostalih članica. Žrtvovan je na oltar konsenzusa, a zamijenilo ga je isticanje obaveza svih strana u sukobu da poštuju medjunarodni humanitarni zakon, a posebno u odnosu na zaštitu civila i civilnih objekata, bezbjednost osoblja humanitarnih organizacija i objezbedjivanje humanitarne pomoći.

Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

FOKUS

CETINJE, PONOVLJENA TRAGEDIJA: Kontinuitet neodgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će i opomene ove tragedije, kao one u avgustu 2022. ostati uzaludne ? Osim što niko od nadležnh i dalje ne vidi odgovornost, mjere koje Vlada najavljuje  da će preduzeti, iznesene su prilično ad hok, i bez konsultacije struke i društva

 

 

Dvanaest osoba: dvoje djece, tri žene i sedam muškaraca ubio je na Cetinju mještanin Aco Martinović (45), prvog januara ove godine. Još četiri je teško ranio, od kojih je jedna osoba preminula 9. januara. Ubica je iz pištolja u nelegalnom posjedu pucao na pet različitih lokacija u gradu, međusobno udaljenih od nekoliko desetina metara do 2-3 kilometra. Potom je pred ponoć, kada je konačno lociran i opkoljen od pripadnika policije, izvršio samoubistvo. Motivi zločina nijesu poznati. Ubica je mahom pobio bliske rođake,  kumove i prijatelje.

Nepojmljivi zločin  počinjen je prije nepune dvije i po godine, nakon što je Vuk Borilović (34) u cetinjskom naselju Medovina, 12. avgusta 2022. godine, hicima iz lovačke puške ubio 10 i ranio šest osoba – mahom svojih komšija. Borilović je ubijen nakon razmjene vatre sa pristiglim policajcima i mještanima. Naknadne analize pokazale su da je smrtonosne rane zadobio iz policijskog oružja.  To je, uglavnom, sve što smo od ovdašnjih zvaničnika saznali za prethodne dvije godine i četiri mjeseca.

Nameću se brojne paralele između ova dva zločina i načina na koji su postupali pripadnici crnogorske policije.

Borilovićeve žrtve ubijene su iz lovačkog oružja, uredno prijavljenog i registrovanog. U zimu 2022. godine Borilović je napao kolegu s posla, povrijedio ga, oštetio mu automobil i kamenovao kuću. Priveden je u policiju ali mu oružje nije oduzeto, iako su Uprava policije i MUP imali zakonski osnov za takvu odluku.

Oružje je ostalo u posjedu budućeg masovnog ubice i  nakon što je  osuđen zbog  napada.  Presuda nije postala pravosnažna, ali je bila dovoljna da mu se u zakonom propisanom postupku oduzme oružje kojim je, koji mjesec kasnije, ubio desetoro. Niko zbog tog propusta nije odgovarao.

Iz Uprave policije su tada ponudili poduku: “Ne treba dovoditi u uzročno-posljedičnu vezu izvršenje ovog teškog zločina sa bilo kakvim protivpravnim ponašanjima iz prethodnog perioda.” Olako smo prešli preko iskazane nebrige i neodgovornosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

VUČIĆEV PREMIJER U MOJKOVCU MIMO PROTOKOLA: Novo sijanje magle i nepoštovanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao i mnogi drugi sporni datumi i događaji koji se u Crnoj Gori i šire različito tumače i politički rabe, tako je i komemoracija Mojkovačke bitke poslužila za novo političarenje. Vijence na spomenik nespornim junacima Mojkovačke bitke položili su predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokatratije (NSD) Andrija Mandić i formalni premijer Srbije Miloš Vučević koji je navodno došao na poziv Mandića. Premijer Spajić Vučevića nije pozvao u Mojkovac, niti se vidio sa njim dok je bio u Crnoj Gori

 

Obilježen  je dan mojkovačke opštine koji pada na Božić po julijanskom kalendaru i koji se poklopio sa komemoracijom Mojkovačke bitke (6-7 januara 1916.) iz Prvog svjetskog rata. Tada je oko 6500 slabo naoružanih i opremljenih vojnika kraljevske crnogorske vojske pod zapovjednikom generalom Jankom Vukotićem zaustavilo prodor tri puta brojnije austro-ugarske vojske generala Vilhelma von Rajnera. Kao i mnogi drugi sporni datumi i događaji koji se u Crnoj Gori i šire različito tumače i politički rabe, tako je i ova komemoracija poslužila za novo političarenje i poentiranje. Vijence na spomenik nespornim junacima Mojkovačke bitke položili su predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokatratije (NSD) Andrija Mandić i formalni premijer Srbije Miloš Vučević koji je navodno došao na poziv Mandića. Prisutni su bili i NSD-ov predsjednik opštine Mojkovac Vesko Delić, predsjednik Skupštine opštine Marko Janketić i Marko Kovačević, javnosti poznati Mandićev nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Nikšića.

Mandić je istakao da “želimo da gradimo budućnost Mojkovca, Crne Gore i boljih odnosa sa bratskom Srbijom sa kojom smo sto godina bili u istoj državi”. U tih “100 godina nismo imali ni najmanjih sukoba ni nesporazuma” izjavio je, ne trepnuvši. Potom je napomenuo da u našoj zemlji “živi više od trećine građana koji su Srbi, isti narod kao i u Srbiji, većina građana govori srpskim jezikom a to su važne niti koje nas povezuju“. Onda se Mandić okrenuo pohvalama gradonačelniku (kojim osim partijske pripadnosti i tvrdnje da je Srbin nema nikakvu drugu zvaničnu biografiju) rekavši da je Delić “izložio važne projekte a nadam se da će ovo o čemu smo pričali biti podržano od strane Vlade Republike Srbije“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

ANKETA

MONITOROVA ANKETA: Odgovornost, suočavanje, društveni dijalog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Šta nakon ponovljenog zločina na Cetinju?

 

RADOJE CEROVIĆ, KLINIČKI PSIHOLOG
Uzroci duboko u socioekonomskom raslojavanju i identitetskom cijepanju

Ovo masovno ubistvo nije izolovani slučaj, već dio šireg trenda povećanja nasilja u Crnoj Gori. Podaci ukazuju na to da su uzroci ovakvih fenomena duboko ukorijenjeni u “socioekonomskom raslojavanju”, ali i “identitetskom cijepanju”. To izaziva nagli rast jaza i nepovjerenja izmedju socijalnih klasa, ali i identitetskih jedinica (vjera, nacija i političkih opredjeljenja).

 

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA
Društvo bez utvrđene odgovornosti, kada tad će uništiti sebe

Kada jednom pokušamo da sakrijemo tragove zločina, tragovi se otisnu iznova. Negirali smo devedesetih zločine učinjene u ime svih nas. Obje politike koje su od višestranačja u Crnoj Gori negirale su i zatirale tragove. Te politike imaju sada rezultat u ponovljenom nasilju na Cetinju. Žrtve pokazuju da je poricanje uzaludno a da je užas neizreciv.

 

BOŽIDAR IVANOVIĆ, ŠAHOVSKI VELEMAJSTOR
Političke turbulencije koje traju decenijama

Svaki tragičan događaj mora se ozbiljno shvatiti i učiniti sve da se ne bi ponovio. To nije urađeno poslije zločina 2022. g. i tek sad se traži krivac. Generalno gledano krive su političke turbulencije koje se kod nas odvijaju već više decenija…

 

MAJA RAIČEVIĆ, CENTAR ZA ŽENSKA PRAVA
Potrebno je mnogo više od ad hoc mjera

Prije svega želim da izrazim saosjećanje sa porodicama nastradalih i sa građanima i građankama Cetinja, koji su u dvije i po godine doživjeli dva masovna ubistva.  Posledice zločina ovakvih razmjera iziskuju empatično i mudro liderstvo i preuzimanje političke odgovornosti ne samo za stanje u sektoru bezbjednosti nego i za evidentni kolaps institucija…

 

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Treba hladne glave identifikovati probleme

Teško je bilo sto reći nakon ovakve tragedije. Što god da se kaže nedovoljno je, pogrešno…Jednostavno ovakvi događaji ostavljaju u čuđenju, zbunjenosti, konfuziji. Da probam, svjestan nedorečenosti stava…

 

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Društveni dijalog ili dezintegracija

Iako je paradoksalno, smatram da odgovara istini to da je lakše “prepisati” šta treba raditi nego kako naše društvo “nagovoriti” da to radi. Toliko smo, kao cjelina, pogrešno nasađeni, razvučeni sitnim partijskim interesima koji preko svojih mreža utiču na javnost da je teško gledati na bilo koji događaj van partijskih naočara. Ako pak i pogledamo, kako prevazići njihove interese i nametnuti temu? To je pitanje koje bih postavio prije onog šta treba uraditi, pitanje “kako”? Na žalost, ne vidim odgovor, zahvat političke klase je toliko sveobuhvatan, i materijalno i medijski i zakonski…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo