Povežite se sa nama

INTERVJU

SVETLANA BROZ, OSNIVAČICA I DIREKTORKA NVO GARIWO, SARAJEVO: Ne pamtim da je EU ikada reagovala na vrijeme

Objavljeno prije

4 mjeseca

na

Nigdje na Balkanu ne vidim demonstracije građanske neposlušnosti, jednostavno zato što nema građana. A stanovnici ne znaju šta je to

 

MONITOR: U intervjuu Monitoru prije oko dvije godine, bili ste veoma  kritični prema načinu na koji se EU i međunarodna zajednica odnose prema Zapadnom Balkanu. Rat u Ukrajini je „oživio“ interes EU za naše zemlje, ali je u najnovijim odlukama EU, Bosni i Hercegovini odloženo otpočinjanje pristupnih pregovora sa Briselom, ali je odobreno Ukrajini i Moldaviji. Kako ocjenjujete tu odluku?

BROZ: EU je je odavno mastodont institucija koja je ogromnim brojem nefunkcionalnih i-zašto ne reći, nesposobnih i bezidejnih činovnika, lišenih svake političke inicijative i istovremeno „kastriranih“ od sposobnosti političkog delovanja, od koje se teško može očekivati smislena akcija. Ne pamtim da su ikada reagovali na vreme i išta prevenirali i sprečili, kao što nisu ni naknadno-kada se nešto već desilo, imali adekvatne reakcije.

Bosna i Hercegovina je, iskasapljena dvostrukom agresijom, genocidom i rezolucijom UN-a da joj se zabranjuje naoružavanje (!!!) za samoodbranu, već više od dvadeset godina u najvećoj potrebi da se priključi NATO- u i EU, kao jedinim garantima njenog opstanka, uvek bila odlagana za početak pristupnih pregovora, pa je tako i danas. Potpuni kontinuitet besmislednog odlaganja samo govori u prilog mojim prethodnim zaključcima, kao i odluka Brisela o pristupnim pregovorima sa Ukrajinom i Moldavijom, koja je takođe veoma zakasnela.

MONITOR: Ranije ste izjavili da se svake četiri godine nadate da će se građani „osloboditi“ etno-nacionalnih partija koje dominiraju političkom scenom BiH. Podržali ste javno Denisa Bećirevića, za izbor za člana predsjedništva BiH.  Ima li pomaka ka građanskoj državi u BiH?

BROZ: Predugo sve to  traje i ne nadam se više ničemu na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Denis Bećirević je kao političar zasluživao i dalje zaslužuje moju podršku, jer ima mudrost, čvrstinu i moralnost, ali ne i slobodu partijske nezavisnosti- što mi je žao.

Odnosi u svim partijama u BiH su toksični; prave se apsurdne, nelogične i nemoralne koalicije, što sve ne ukazuje na bilo kakav pomak ka građanskoj državi. Naprotiv, država se iz dana u dan rastače, a njeni grobari, domaći i evropsko-unijski, koji su već zakucali zadnje eksere u njen kovčeg, čekaju spremni da je sahrane. A u BiH, ljudi pognutih glava čekaju da neko umesto njih spasi njihovu lepu zemlju. Samo, to ne biva, to se nikada ne događa.

MONITOR: Ponekad računate na građansku neposlušnost kao na vrlinu demokratskog djelovanja. Da li je u Srbiji zamisliva neka forma građanske neposlušnosti kao reakcija na zloupotrebe aktuelne vlasti?

BROZ: Građanska neposlušnost spada u najvažnije i najveće građanske vrline. Ali, na Zapadnom Ballkanu ima jako malo građana. U to sam se uverila radeći sa preko sto hiljada mladih srednjoškolaca i studenata, od kojih je samo zanemarliv broj znao definiciju građanina, što nije čudno: niko ih ni u srednjoj školi ni na fakultetima nije tome učio, jer svakoj vlasti je najlakše da vlada neukima, koji idu za vođama poslušni kao stado. Davno, pre više od dvadeset pet godina, u razgovoru sa Slavkom Perovićem, tada predsednikom Liberalnog saveza Crne Gore, nesmotreno sam upotrebila reč građani. On je munjevito reagovao: „Nema tu građana, moja Svetlana, bolje je da koristiš pojam stanovnik.“

Dakle, nigde na Balkanu ne vidim demonstracije građanske neposlušnosti, jednostavno zato što nema građana. A stanovnici ne znaju šta je to.

MONITOR: Zašto su nacionalisti na Zapadnom Balkanu, ali i u EU i Evropi, istovremeno privrženici drugih nacija i država koje se percipiraju kao „ performativno“ moćnije (npr. Rusija, SAD, Turska , Kina…)?

BROZ: Ranije sam govorila da je nacionalizam teška bolest i mora se dugo lečiti. Danas bih, posle ogromnog iskustva, dodala da je neizlečiva, te da se mora držati pod kontrolom na zakonima utemeljenom represijom. Svaki nacionalizam završava u fašističkoj ili nacističkoj ekspresiji, te zato nije nikakvo čudo što se svi „mali“ nacionalizmi ugledaju na veće i jače od sebe. To je savršen način da se što pre završi ova farsa na zemlji.

Najeklatantniji primer je sadašnja Predsednica vlade Italije, zemlje koja je prva u svom ustavu imala zabranu fašističkih aktivnosti na svojoj teritoriji od kraja Drugog svetskog rata i još preko pedeset zakona u kojima je ova materija regulisana često u krivičnom zakonodavstvu. Tako je i do danas ostalo, samo sada premijerka predlaže da se unesu promene u Ustav Italije, po modelu koji je bio u vreme vlasti Musolinija. Vidim da su u Evropi neki iznenađeni i zgroženi, ali ne vidim jasne osude niti otpor građana Italije. Svi izgleda zaboravljaju da su i Musolini i Hitler vladali po zakonima koje su uveli u svoje zemlje. Dakle, dolazak na vlast ultra-desničara uvek je praćen pažljivim i pedantnim promenama ustava i zakona, koji im, jednom donešeni, omogućavaju neograničenu vlast i fašističke aktivnosti, koje je Franko najduže-više od četrdeset godina, trenirao u Španiji.

Evropa je već velikim delom skrenula sa putanje demokratije u krajnju desnicu, o našim malim i nefunkcionalnim zemljicama i da ne govorim, one se ugledaju na veće i velike. Po principu „kad mogu oni, a što ne bi i mi“, a stanovnici ni ne razumeju kakve im promene zakona spremaju fašisti. Umesto da se svi dignu protiv zločinačke ideologije, koja će prvo njih porobiti ili ubiti-ako su „manje vredni“ od vladara. A u najboljem slučaju, jednog će se dana probuditi i shvatiti da žive u drugoj državi sa čisto fašističkim zakonima.  Ali, i to je Njegoš davno rekao: „Pučina je stoka jedna grdna“.

MONITOR: Ovog novembra je ponegdje obilježavana osamdeseta godišnjica od Drugog zasjedanja AVNOJ-a, 29. novembra 1943-e, kada je utemeljena posleratna Jugoslavija.  Postoji li „legat“ tog vremena u sadašnjosti?

BROZ: Često govorim o kulturi sećanja kao neophodnoj za kreiranje budućnosti, jer oni koji nemaju prošlost nemaju ni budućnost, što se sad definitivno dokazuje na prostorima Jugoslavije ubijene devedesetih godina prošlog veka. Decenijama sam pokušavala da objasnim onima koji su se potpuno nedorasli i nesposobni petljali u politiku, a bili zapravo duboko nemoralni  da ništa ne počinje od njih, ali sada uviđam da će se sve završiti sa njima.

Legat vremena o kojem govorite nestaje sa poslednjim sudionicima tog vremena, jer ono malo nejakih nostalgičara nije u stanju dostojanstveno ni da se priseti tog herojskog vremena, a nekmoli da posle osamdeset godina organizuje naučni skup koji će novim generacijama ostaviti dokaze, (jer će ih inače fašisti uništiti, kao što već uveliko prekrajaju istoriju i, od gubitnika  pretvaraju svoje pretke, koje sami nazivaju fašistima, u pobednike-što je sramotno, ali nekažnjivo), zašto su zasedanja AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a bila i ostala od istorijske važnosti, čak i onima koji se tek rađaju.

MONITOR: Ova 2024-a godina za mnoge na Zapadnom Balkanu, u Evropi, SAD, Bliskom istoku, Ukrajini, Rusiji…, može biti „godina raspleta“. To je godina predsjedničkih izbora u SAD, izbora za novi saziv parlamenta EU, „superizborna“ godina u Hrvatskoj…Šta da očekujemo?

BROZ: Umorna sam od uzaludnih nada, koje se samo kod nas, na Balkanu, mere decenijama. Sve što ste naveli i ono što niste, uzaludno čeka rasplet ne samo u 2024-oj, nego uopšte. Svet srlja bez zadrške u ambis, a svi oni koji još iole pristojno žive ne bi toga da se liše. Dok ne zakuca i na njihova vrata. A kucaće ubrzo sve: i ratovi i glad i bolesti i klimatske kataklizme: šta drugo možemo da očekujemo kada smo prvo dozvolili da nas vode gori od nas. Svemu smo kumovali kao jedini dvonošci na kugli zemaljskoj koji više od poslednjih sto godina stalno remete prirodnu ravnotežu. Samo priroda kada nam naplati danak, ne trebaju nam ni naše lokalne i ne samo lokalne vođe spremne  da ratuju-kao i uvek- do poslednjeg čoveka koji ih sledi.

Zato mislim da samo oni koji u zadnji čas (ako nije već prošao), shvate da nema tačnijeg pozdrava od: „Smrt fašizmu, sloboda narodu“- i ako ih bude dovoljno, mogu izneti teret koji su u Drugom svetskom ratu izneli antifašisti. Za koje, valjda, bar sad shvatamo da su bili istinski heroji! Ako nisu, što se sada ne dignete svi vi, koje decenijama ugnjetavaju i ponižavaju gori od vas? Šta čekate? Da neko drugi to uradi za vas?

Ipak, sretna vam Nova 2024. godina. SF – SN!

 

Kako će svijet moći živjeti sa grijehom Gaze na duši

MONITOR: Veoma ste kritični i prema intelektualcima i  političarima u demokratskim zemljama: primjećujete odsustvo vizije i dominaciju činovničkog mentaliteta. Ima li sljedbenika zaostavštine Aleksandra Langera, antiratnog heroja u Parlamentu EU?

BROZ: Aleksandar Langer se ubio 1995. u znak protesta protiv totalne nezainteresovanosti EU za zločine činjene tih godina nad nevinim žrtvama u BiH. Rekla bih da je bio poslednji moralni gorostas u prošlom veku, a u ovom se takvi izgleda ni ne rađaju. Najbolji dokaz za to je bezosećajnost sa kojom i EU i UN i ceo svet posmatra zločine Izraela nad nedužnim civilima, decom i ženama u Gazi, i okreće glavu od svakodnevnih foto dokumenata koji svakog moralnog čoveka moraju dovesti do očaja. U trećem mesecu tog kosmičkog zločina čuju se stidljivi glasovi da bi se to trebalo zaustaviti, bez i jednog konkretnog pokušaja.

Ne znam hoće li svet uopšte moći živeti sa tolikim grehom na duši. I kako će jučerašnje žrtve moći objasniti svojoj deci i unucima u ime čega su postali

zločinci i kakva je razlika između njihovih zločinaca i njih kao zločinaca?!

 

Dodik je mogao biti zaustavljen davno, ali nije postojala i ne postoji volja da se to učini

MONITOR: U Sarajevu se vodi postupak protiv Predsjednika RS Milorada Dodika zbog neprimjenjivanja odluka Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Može li se pravnim sredstvima (uključujući i ovlašćenja Visokog predstavnika), zaustaviti permanentno proizvođenje nesigurnosti i retrogradne promjene zakona koje  Dodik diktira ?

BROZ: Moglo se davno, ali nikada-pa ni sada nije postojala politička volja, ni unutar BiH ni unutar međunarodne zajednice. Ne mislim da će se išta ozbiljno promeniti u sprezi političara sa ratnim profiterima, mafijom i klerom, dokle god budu hapsili svakog državnog tužioca, kao do sada. A sada i aktuelnog predsednika Državnog suda BiH i bivšeg direktora Obaveštajno-sigurnosne agencije BiH. Svim dosadašnjim uhapšenima ustvari je „oprana“ biografija, što očekujem da se dogodi i sa ovim novim hapšenim. Ali, bez tužilaštva i pravosuđa, u čemu BiH živi već trideset godina, ništa se ne može uraditi pravnim sredstvima.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

1 sedmica

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde”, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod „cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo