Povežite se sa nama

INTERVJU

SVETLANA BROZ, OSNIVAČICA I DIREKTORKA NVO GARIWO, SARAJEVO: Ne pamtim da je EU ikada reagovala na vrijeme

Objavljeno prije

na

Nigdje na Balkanu ne vidim demonstracije građanske neposlušnosti, jednostavno zato što nema građana. A stanovnici ne znaju šta je to

 

MONITOR: U intervjuu Monitoru prije oko dvije godine, bili ste veoma  kritični prema načinu na koji se EU i međunarodna zajednica odnose prema Zapadnom Balkanu. Rat u Ukrajini je „oživio“ interes EU za naše zemlje, ali je u najnovijim odlukama EU, Bosni i Hercegovini odloženo otpočinjanje pristupnih pregovora sa Briselom, ali je odobreno Ukrajini i Moldaviji. Kako ocjenjujete tu odluku?

BROZ: EU je je odavno mastodont institucija koja je ogromnim brojem nefunkcionalnih i-zašto ne reći, nesposobnih i bezidejnih činovnika, lišenih svake političke inicijative i istovremeno „kastriranih“ od sposobnosti političkog delovanja, od koje se teško može očekivati smislena akcija. Ne pamtim da su ikada reagovali na vreme i išta prevenirali i sprečili, kao što nisu ni naknadno-kada se nešto već desilo, imali adekvatne reakcije.

Bosna i Hercegovina je, iskasapljena dvostrukom agresijom, genocidom i rezolucijom UN-a da joj se zabranjuje naoružavanje (!!!) za samoodbranu, već više od dvadeset godina u najvećoj potrebi da se priključi NATO- u i EU, kao jedinim garantima njenog opstanka, uvek bila odlagana za početak pristupnih pregovora, pa je tako i danas. Potpuni kontinuitet besmislednog odlaganja samo govori u prilog mojim prethodnim zaključcima, kao i odluka Brisela o pristupnim pregovorima sa Ukrajinom i Moldavijom, koja je takođe veoma zakasnela.

MONITOR: Ranije ste izjavili da se svake četiri godine nadate da će se građani „osloboditi“ etno-nacionalnih partija koje dominiraju političkom scenom BiH. Podržali ste javno Denisa Bećirevića, za izbor za člana predsjedništva BiH.  Ima li pomaka ka građanskoj državi u BiH?

BROZ: Predugo sve to  traje i ne nadam se više ničemu na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Denis Bećirević je kao političar zasluživao i dalje zaslužuje moju podršku, jer ima mudrost, čvrstinu i moralnost, ali ne i slobodu partijske nezavisnosti- što mi je žao.

Odnosi u svim partijama u BiH su toksični; prave se apsurdne, nelogične i nemoralne koalicije, što sve ne ukazuje na bilo kakav pomak ka građanskoj državi. Naprotiv, država se iz dana u dan rastače, a njeni grobari, domaći i evropsko-unijski, koji su već zakucali zadnje eksere u njen kovčeg, čekaju spremni da je sahrane. A u BiH, ljudi pognutih glava čekaju da neko umesto njih spasi njihovu lepu zemlju. Samo, to ne biva, to se nikada ne događa.

MONITOR: Ponekad računate na građansku neposlušnost kao na vrlinu demokratskog djelovanja. Da li je u Srbiji zamisliva neka forma građanske neposlušnosti kao reakcija na zloupotrebe aktuelne vlasti?

BROZ: Građanska neposlušnost spada u najvažnije i najveće građanske vrline. Ali, na Zapadnom Ballkanu ima jako malo građana. U to sam se uverila radeći sa preko sto hiljada mladih srednjoškolaca i studenata, od kojih je samo zanemarliv broj znao definiciju građanina, što nije čudno: niko ih ni u srednjoj školi ni na fakultetima nije tome učio, jer svakoj vlasti je najlakše da vlada neukima, koji idu za vođama poslušni kao stado. Davno, pre više od dvadeset pet godina, u razgovoru sa Slavkom Perovićem, tada predsednikom Liberalnog saveza Crne Gore, nesmotreno sam upotrebila reč građani. On je munjevito reagovao: „Nema tu građana, moja Svetlana, bolje je da koristiš pojam stanovnik.“

Dakle, nigde na Balkanu ne vidim demonstracije građanske neposlušnosti, jednostavno zato što nema građana. A stanovnici ne znaju šta je to.

MONITOR: Zašto su nacionalisti na Zapadnom Balkanu, ali i u EU i Evropi, istovremeno privrženici drugih nacija i država koje se percipiraju kao „ performativno“ moćnije (npr. Rusija, SAD, Turska , Kina…)?

BROZ: Ranije sam govorila da je nacionalizam teška bolest i mora se dugo lečiti. Danas bih, posle ogromnog iskustva, dodala da je neizlečiva, te da se mora držati pod kontrolom na zakonima utemeljenom represijom. Svaki nacionalizam završava u fašističkoj ili nacističkoj ekspresiji, te zato nije nikakvo čudo što se svi „mali“ nacionalizmi ugledaju na veće i jače od sebe. To je savršen način da se što pre završi ova farsa na zemlji.

Najeklatantniji primer je sadašnja Predsednica vlade Italije, zemlje koja je prva u svom ustavu imala zabranu fašističkih aktivnosti na svojoj teritoriji od kraja Drugog svetskog rata i još preko pedeset zakona u kojima je ova materija regulisana često u krivičnom zakonodavstvu. Tako je i do danas ostalo, samo sada premijerka predlaže da se unesu promene u Ustav Italije, po modelu koji je bio u vreme vlasti Musolinija. Vidim da su u Evropi neki iznenađeni i zgroženi, ali ne vidim jasne osude niti otpor građana Italije. Svi izgleda zaboravljaju da su i Musolini i Hitler vladali po zakonima koje su uveli u svoje zemlje. Dakle, dolazak na vlast ultra-desničara uvek je praćen pažljivim i pedantnim promenama ustava i zakona, koji im, jednom donešeni, omogućavaju neograničenu vlast i fašističke aktivnosti, koje je Franko najduže-više od četrdeset godina, trenirao u Španiji.

Evropa je već velikim delom skrenula sa putanje demokratije u krajnju desnicu, o našim malim i nefunkcionalnim zemljicama i da ne govorim, one se ugledaju na veće i velike. Po principu „kad mogu oni, a što ne bi i mi“, a stanovnici ni ne razumeju kakve im promene zakona spremaju fašisti. Umesto da se svi dignu protiv zločinačke ideologije, koja će prvo njih porobiti ili ubiti-ako su „manje vredni“ od vladara. A u najboljem slučaju, jednog će se dana probuditi i shvatiti da žive u drugoj državi sa čisto fašističkim zakonima.  Ali, i to je Njegoš davno rekao: „Pučina je stoka jedna grdna“.

MONITOR: Ovog novembra je ponegdje obilježavana osamdeseta godišnjica od Drugog zasjedanja AVNOJ-a, 29. novembra 1943-e, kada je utemeljena posleratna Jugoslavija.  Postoji li „legat“ tog vremena u sadašnjosti?

BROZ: Često govorim o kulturi sećanja kao neophodnoj za kreiranje budućnosti, jer oni koji nemaju prošlost nemaju ni budućnost, što se sad definitivno dokazuje na prostorima Jugoslavije ubijene devedesetih godina prošlog veka. Decenijama sam pokušavala da objasnim onima koji su se potpuno nedorasli i nesposobni petljali u politiku, a bili zapravo duboko nemoralni  da ništa ne počinje od njih, ali sada uviđam da će se sve završiti sa njima.

Legat vremena o kojem govorite nestaje sa poslednjim sudionicima tog vremena, jer ono malo nejakih nostalgičara nije u stanju dostojanstveno ni da se priseti tog herojskog vremena, a nekmoli da posle osamdeset godina organizuje naučni skup koji će novim generacijama ostaviti dokaze, (jer će ih inače fašisti uništiti, kao što već uveliko prekrajaju istoriju i, od gubitnika  pretvaraju svoje pretke, koje sami nazivaju fašistima, u pobednike-što je sramotno, ali nekažnjivo), zašto su zasedanja AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a bila i ostala od istorijske važnosti, čak i onima koji se tek rađaju.

MONITOR: Ova 2024-a godina za mnoge na Zapadnom Balkanu, u Evropi, SAD, Bliskom istoku, Ukrajini, Rusiji…, može biti „godina raspleta“. To je godina predsjedničkih izbora u SAD, izbora za novi saziv parlamenta EU, „superizborna“ godina u Hrvatskoj…Šta da očekujemo?

BROZ: Umorna sam od uzaludnih nada, koje se samo kod nas, na Balkanu, mere decenijama. Sve što ste naveli i ono što niste, uzaludno čeka rasplet ne samo u 2024-oj, nego uopšte. Svet srlja bez zadrške u ambis, a svi oni koji još iole pristojno žive ne bi toga da se liše. Dok ne zakuca i na njihova vrata. A kucaće ubrzo sve: i ratovi i glad i bolesti i klimatske kataklizme: šta drugo možemo da očekujemo kada smo prvo dozvolili da nas vode gori od nas. Svemu smo kumovali kao jedini dvonošci na kugli zemaljskoj koji više od poslednjih sto godina stalno remete prirodnu ravnotežu. Samo priroda kada nam naplati danak, ne trebaju nam ni naše lokalne i ne samo lokalne vođe spremne  da ratuju-kao i uvek- do poslednjeg čoveka koji ih sledi.

Zato mislim da samo oni koji u zadnji čas (ako nije već prošao), shvate da nema tačnijeg pozdrava od: „Smrt fašizmu, sloboda narodu“- i ako ih bude dovoljno, mogu izneti teret koji su u Drugom svetskom ratu izneli antifašisti. Za koje, valjda, bar sad shvatamo da su bili istinski heroji! Ako nisu, što se sada ne dignete svi vi, koje decenijama ugnjetavaju i ponižavaju gori od vas? Šta čekate? Da neko drugi to uradi za vas?

Ipak, sretna vam Nova 2024. godina. SF – SN!

 

Kako će svijet moći živjeti sa grijehom Gaze na duši

MONITOR: Veoma ste kritični i prema intelektualcima i  političarima u demokratskim zemljama: primjećujete odsustvo vizije i dominaciju činovničkog mentaliteta. Ima li sljedbenika zaostavštine Aleksandra Langera, antiratnog heroja u Parlamentu EU?

BROZ: Aleksandar Langer se ubio 1995. u znak protesta protiv totalne nezainteresovanosti EU za zločine činjene tih godina nad nevinim žrtvama u BiH. Rekla bih da je bio poslednji moralni gorostas u prošlom veku, a u ovom se takvi izgleda ni ne rađaju. Najbolji dokaz za to je bezosećajnost sa kojom i EU i UN i ceo svet posmatra zločine Izraela nad nedužnim civilima, decom i ženama u Gazi, i okreće glavu od svakodnevnih foto dokumenata koji svakog moralnog čoveka moraju dovesti do očaja. U trećem mesecu tog kosmičkog zločina čuju se stidljivi glasovi da bi se to trebalo zaustaviti, bez i jednog konkretnog pokušaja.

Ne znam hoće li svet uopšte moći živeti sa tolikim grehom na duši. I kako će jučerašnje žrtve moći objasniti svojoj deci i unucima u ime čega su postali

zločinci i kakva je razlika između njihovih zločinaca i njih kao zločinaca?!

 

Dodik je mogao biti zaustavljen davno, ali nije postojala i ne postoji volja da se to učini

MONITOR: U Sarajevu se vodi postupak protiv Predsjednika RS Milorada Dodika zbog neprimjenjivanja odluka Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Može li se pravnim sredstvima (uključujući i ovlašćenja Visokog predstavnika), zaustaviti permanentno proizvođenje nesigurnosti i retrogradne promjene zakona koje  Dodik diktira ?

BROZ: Moglo se davno, ali nikada-pa ni sada nije postojala politička volja, ni unutar BiH ni unutar međunarodne zajednice. Ne mislim da će se išta ozbiljno promeniti u sprezi političara sa ratnim profiterima, mafijom i klerom, dokle god budu hapsili svakog državnog tužioca, kao do sada. A sada i aktuelnog predsednika Državnog suda BiH i bivšeg direktora Obaveštajno-sigurnosne agencije BiH. Svim dosadašnjim uhapšenima ustvari je „oprana“ biografija, što očekujem da se dogodi i sa ovim novim hapšenim. Ali, bez tužilaštva i pravosuđa, u čemu BiH živi već trideset godina, ništa se ne može uraditi pravnim sredstvima.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo