Povežite se sa nama

Izdvojeno

CRNA GORA I U NAREDNU GODINU ULAZI BEZ PROSTORNOG PLANA: Štetne prakse opstaju 

Objavljeno prije

na

Nacrtom Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine (NPPCG) predviđaju se neki projekti na čije se štetne posljedice upozorava u Strateškoj procjeni uticaja (SPU), jer se nije u dovoljnoj mjeri brinulo o zaštićenim predjelima i potrebama društva

 

Novi Prostorni plan, poslije Ustava  najvažniji državni dokument, još nije usvojen, niti je poznato kada će se to desiti. Monitor do objavljivanja ovog teksta nije dobio odgovor na to pitanje od Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. To ostavlja prostor novim vlastima da razmotre neke od predloga u aktuelnom Nacrtu Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine (NPPCG).

,,Od 2020. obećavaju da će plan biti završen do kraja tekuće godine i tako je prošlo već četiri godine. Građani nijesu tražili obećanja, već da im se isporuče konkretni rezultati. Biće pravo iznenađenje ako plan bude završen do kraja sledeće godine”, kaže za Monitor Vuk Iković ispred pokreta Preokret.

On ocjenjuje da je najspornije što se NPPCG-om planiraju legalizovati već izgrađeni štetni projekti. ,,Prije svega mislim na projekte u zoni morskog dobra, zaštitnog putnog pojasa, u nacionalnim parkovima i slično. Tek nakon toga možemo govoriti o planiranim projektima poput brojnih hidroelektrana i autoputeva za koje nemamo računicu o njihovoj opravdanosti”, navodi Iković.

Na neke od ovih štetnih projekata upozorava se u Strateškoj procjeni uticaja (SPU), jer se nije u dovoljnoj mjeri brinulo o potrebama društva i zaštićenim predjelima, iako se Crna Gora samoprozvala ekološkom državom davne 1991. godine. Među tim predlozima su aerodrom u blizini Ulcinjske solane, brane na Komarnici, hidrocentrale Boka i Kruševo, izgradnja vjetroelektrane Brajići i gasnih elektrana u Baru, Podgorici i Pljevljima, otvaranje plovnog puta rijekom Bojanom, gradnja “brze saobraćajnice” na Primorju… Neka od ovih područja su kandidati za Emerald i Natura 2000, važne međunarodne ekološke mreže staništa koja se smatraju ključnim za očuvanje biodiverziteta u Evropi, potencijalna UNESCO područja i zone regionalnih parkova.

U SPU piše da su planirane hidrocentrale u suprotnosti sa ciljevima zaštite prirode. Izgradnja HE Komarnica je i dalje otvoreno pitanje, jer u Nacrtu nema jasnog opredjeljenja države. Prostor na kojem bi se gradila HE Kruševo dio je Parka prirode Dragišnica i Komarnica, što je u konfliktu sa očuvanjem vrijednosti zaštićenog područja i Zakonom o zaštiti prirode. U SPU se ističe i da je HE Boka “u potpunosti neprihvatljiva”, jer bi njena izgradnja podrazumijevala ispuštanje ogromnih količina slatke vode u Risanski zaliv, u čijoj su blizini i zaštićena područja Sopot i Dražin vrt. ,,Ovako velika količina slatke vode prevedene iz Bilećkog jezera doprinijela bi ozbiljnom narušavanju prirodne ravnoteže morskog ekosistema ovog dijela zaliva”.

U ovom dokumentu još piše i da se područja koja su kandidat za Emerald Prostorni plan Crne Gore moraju adekvatno tretirati. Zaključuje se da se nije odustalo od stare prakse – kasno se prepoznaje štetnost projekata koji su u konfliktu sa zaštitom prirode.

Upozorava se da je nejasno zašto je ekološki scenario razvoja države neprihvatljiv. ,,Argumentacija da Crna Gora još nije pripremljena za takav scenario bez jasno postavljenih i ocijenjenih kriterijuma, upućuje na nedostatak volje, znanja i ambicije ka direktnom prelazu na održiv tip razvoja, što nas dovodi u suprotnost sa obavezama iz aktuelnih međunarodnih dokumenata i deklarativnim ciljevima”, navodi se u SPU.

Osim toga, napominje se da bi nepostavljanje zaštite prirodnih vrijednosti i ogromnog potencijala kao jednog od primarnih kriterijuma razvoja dovelo Crnu Goru do toga da izgubi vrijednosti u prostoru.

Problematično je i što se u NPPCG-u navodi da treba obezbijediti uslove za nesmetani rad termoelektrane (TE) Pljevlja i da energetska kriza utiče da se i neke zemlje EU okreću proizvodnji električne energije na bazi uglja i pored negativnih klimatskih efekata. Iz Evropske komisije (EK) godinama već upozoravaju da Crna Gora treba da donese stratešku odluku o tome kako da zamijeni TE Pljevlja, koja trenutno proizvodi oko 50 odsto crnogorske električne energije, ali je i jedan od najvećih zagađivača.

Nastavak rada TE Pljevlja, upozorava se još u SPU, podrazumijeva i proširenje postojećih kopova uglja, što će imati negativan uticaj na vode, posebno u dijelu koji se odnosi na otvaranje kopa Maoče. ,,U tom slučaju došlo bi do izmiještanja korita rijeke Maočnice, a novoformirani kop bi mogao da ugrozi i akumulaciju Otilovići koja se koristi za vodosnabdijevanje Pljevalja, a čije zone sanitarne zaštite nijesu određene. Pored toga, prepoznat je i konflikt sa planiranom zaštitom gornjeg toka rijeke Ćehotine”, piše u SPU.

NPPCG-om se planira i dalji razvoj rudarstva, što predstavlja veliki izazov za zaštitu i očuvanje kvaliteta površinskih i podzemnih voda. ,,Neka pitanja, kao što je otvaranje rudnika Brskovo još uvijek stoje otvorena”.

U NPPCG-u ne postoje ni smjernice za dekarbonizaciju sektora grijanja, iako je vazduh u pojedinim gradovima kao što su Pljevlja, Nikšić i Podgorica nezadovoljavajućeg kvaliteta.

Valja ukazati na to da se Prostorni plan do 2040. godine sastavlja bez ažuriranih podataka iz Popisa stanovništva, koji je sproveden u decembru ove godine, a na čije ćemo rezultate još pričekati. To znači da vlasti donose odluke bez realnih parametara – izvještaj MONSTAT-a o broju popisanih stanovnika do 26. decembra (popisano je 618.351 osoba) pokazao je da je u 13 crnogorskih opština, uglavnom na sjeveru države, broj stanovnika smanjen u odnosu na 2011. godinu. Pojedini gradovi, poput Podgorice i Budve, sada imaju više stanovnika i guše se u saobraćaju i enormnoj gradnji stambenih zgrada. Takvi podaci moraju biti od velikog značaja za planiranje prostora.

Pored ovoga, tu je i važna činjenica da još nema nacrta novih zakona o planiranju prostora koji su trebali da budu gotovi do kraja 2022. godine, pa se PPCG sastavlja bez znanja o tome kako će izgledati sistem planiranja i na osnovu planova od kojih su neki stari i preko 10 godina i štetni.

,,Tokom poslednjih 30 godina nakon svake promjene zakona iz oblasti prostornog planiranja i urbanizma dobijali smo goru verziju zakona. Plan se donosi prema zakonu, a ne obratno, zato ako je zakon loš, onda će i plan i planirani projekti biti loši… Ni bez slike kretanja stanovništva  nije moguće planirati sistem zdrastva, obrazovanja, stanovanja, upravljanja otpadom…”, smatra Iković.

,,U toku je proces izmjena i dopuna Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata i očekuju se potpuno drugačija rješenja vezana za prostorno planiranje… Ukoliko dođe do usvajanja PPCG-a prije usvajanja novog zakona, možemo doći u situaciju da dobijemo dokument koji ima neusklađene smjernice za dalju razradu i njegovu primjenu”, piše još u SPU.

U Izvještaju o Crnoj Gori za 2023. godinu koji radi EK upozorava se da je napredak u oblasti zaštite životne sredine i klimatskih promjena bio ograničen i da nema napretka u pronalaženju alternativnog rješenja za energiju. U tom dokumentu navodi se niz aktivnosti na koje bi Crna Gora sada trebalo da se fokusira, a među njima se ističu strategija zelene tranzicije u energetskom sektoru (kao što je plan pravedne tranzicije za gašenje elektrane u Pljevljima), revizija Strategije razvoja saobraćaja, značajno pojačanje napora u oblasti upravljanja otpadom, kvaliteta vode i vazduha i usvajanje Nacionalnog energetskog i klimatskog plana bez daljeg odlaganja…

Da bi Crna Gora, kao država koja je u procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU) zatvorila Poglavlje 27 koje se tiče zaštite životne sredine, ima mnoštvo obaveza – da uspostavi međunarodnu Natura 2000 mrežu zaštićenih područja, napusti korištenje uglja najkasnije do 2035. i fosilnih goriva do 2050. godine… Kako rješavanje ovih pitanja izostaje u najvažnijim državnim dokumentima, čini se da donosioci odluka u svojim vizijama nemaju i onu da bismo mogli postati članica EU.

Andrea PERIŠIĆ

Komentari

FOKUS

TRI LICA VLASTI: Bitka za kormilo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državni prvaci vuku svako na svoju stranu. Neki sve  bliži, a neki sve dalji jedan od drugoga. Borba modela koji se u naznakama mogu prepoznati  kao građansko-evropski, klerikalno-svesrpski, diletantsko-populistički ,  mogla bi bitno odrediti budućnost Crne Gore. Bitka za kormilo nastaviće se svom žestinom. Uz moguće obrte i do  skoro nezamisliva savezništva. Ubrzalo se vrijeme

 

 

 

Predsjednik Jakov Milatović prenio je, onima koji su to htjeli da čuju, zaključke i utiske nakon sastanka sa predsjednikom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom. “Imajući u vidu da se nalazimo u ključnoj etapi evropskog puta Crne Gore, smatram izuzetno važnim da budete u potpunosti informisani o zaključcima razgovora koje sam imao u Briselu sa našim EU partnerima”, pisalo je u njegovom pozivu predsjednicima parlamentarnih partija.

Većina partija vlasti solidarisala se i izbjegla sastanak na kome su, iz prve ruke, mogli čuti izvještaj o posljedicama usvajanja tzv. Rezolucije o Jasenovcu. Mišel je zbog tog poteza vladajuće većine i otkazao dogovorenu posjetu Podgorici, sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem i obraćanje poslanicima u Skupštini Crne Gore.

Iz redova skupštinske većine pozivu su se odazvali samo predstavnici albanskih nacionalnih partija. Ostali su se podijelili u dvije grupe. Jedni su (PES, NDP, NSD) iskoristili priliku da Predsjedniku prebace, pored ostalog: da krši Ustav, izigrava  razrednog starješinu, te da je „sebe stavio u poziciju predvodnika političke manjine“. Drugi (Demokrate i SNP) su predsjednikov poziv prećutali i ignorisali.

I jedno i drugo svjedoči o novoj prirodi odnosa predsjednika države i parlamentarne većine. „Odgovor na pitanje kako je i zašto uspio da distancira od sebe one političke partije koje su ga dovele na poziciju koju trenutno obavlja, Milatović treba da potraži u sopstvenom ogledalu”, poručili su mu iz nekada njegovog PES-a, naglašavajući kako se  pozivu predsjednika države nije odazvalo „95 odsto političkih subjekata koji su ga podržali u prvom i drugom krugu predsjedničkih izbora“. Ali jesu tadašnji i sadašnji politički oponenti iz redova opozicije. U tome u PES-u prepoznaju „očigledno i neskriveno savezništvo između Milatovića i DPS-a“.

Bio je to i svojevrstan odgovor na Milatovićevu poruku nakon sastanka sa Šarlom Mišelom u Briselu: „Građani u Crnoj Gori su oni koji su zainteresovani da Crna Gora što prije postane članica Evropske unije (EU) i nikakvi mali partijski interesi ili partijske trgovine ne smiju tome da stanu na put“.

Predsjednik države dodatno se distancirao od trenutno prepoznatih ideoloških okvira vladajuće koalicije odlaskom na Cetinje, gdje je u Vladinom domu, skupa sa neformalnom grupom crnogorskih intelektualaca STEGA, organizovao forum Crna Gora između istorijskog revizionizma i evropskog antifašizma. „Zainteresovan sam da budem jedan od afirmatora antifašističkog pokreta, naročito danas kad se te vrijednosti dovode u pitanje“, poručio je Milatović obraćajući se forumu. „U savremenim okolnostima antifašizam predstavlja mnogo više od istorijskog sjećanja. To je danas skup vrijednosnih obrazaca koji oblikuju naš odnos jednih prema drugima… Zato je revizionizam pokušaj napada na ono što bi trebali da budemo.“

Nema sumnje da su se revizionisti prepoznali. I odgovoriće čim nađu zgodnu priliku. Tim prije što se Milatović, nakon početnog nesnalaženja u ulozi prvog čovjeka države, sve češće pojavljuje kao institucionalna barijera naumu da se Crna Gora i njene institucije omalovaže i unize. Do mjere da se nametne pitanje njenog smisla i održivosti kao proevropske, građanske i sekularne države. Predsjednik Crne Gore trenutno djeluje kao neko ko na prvo mjesto stavlja interese države koju predstavlja. Nekima je to iz vladajućih krugova  premnogo, a da li je dovoljno – to tek treba da vidimo. Prilika, čini se, neće manjkati.

Tim prije što se druga polovina  pred prošle izbore jedinstvenog  PES-a, u nedostatku jasne političke profilacije, sve više povodi za željama/ucjenama koalicionih partnera koje prvobitno  premijer Spajić nije ni želio u svojoj vladi. Tada su nesloga u poslaničkom klubu PES-a i Demokrate prevagnule da se ide u formiranje koalicije brojnije od minimalnog 41-og glasa podrške u parlamentu. I bez uključivanja poslanika sa koalicione liste koju je predvodio DPS u vlast. Formalno demonstrirano jedinstvo programskih načela usmjerenih na EU integracije, ekonomske reforme i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala poprilično se, u međuvremenu, razvodnilo.

Premijer je, dodatno, iskazao svoje neobične sklonosti.  Ako je Milatović postao predsjednik političke manjine, Spajić je, još više, demonstrirao želju da bude i ostane vanparlamentarni premijer. Od momenta kada je izbjegao čitanje/predstavljanje ekspozea proglasivši tu ustavnu obavezu za „gubljenje vremena“, do očiglednog nauma da koliko je god moguće izbjegava institut premijerskog sata i pojavljivanja na kontrolnim saslušanjima pred skupštinskim odborima. Iako se  razlozi gomilaju a nepovjerenje raste.

Nakon ultimatuma koji je DNP Milana Kneževića stavila pred Spajićevu vladu, glasanje o Rezoluciji o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen bila je dobra prilika da se, argumentovano, stvari postave na svoje mjesto. Na ovaj ili onaj način.
Ekonomske reforme ili revizija istorije. Evropa ili velikosrpski projekat pod patronatom Rusije Vladimira Putina. Izgradnja i jačanje institucija ili jahanje na talasu populizma uz jasne naznake regionalizacije po nacionalnim i vjerskim šavovima.

Ta šansa nije iskorišćena. Koliko je poslanik i predsjednik opštine Nikšić Marko Kovačević nekažnjeno podizao intenzitet ispada sa elementima šovinizma, toliko je Spajić gubio na najavljenom zamahu.
Ne znamo da li je u pitanju verbalno demonstrirana nezainteresovanost za „nebitna“ politička, istorijska i nacionalna pitanja, ili je stvar u još skrivenim tragovima iz prošlosti, poput onih za koje smo načuli kroz afera Do Kwon. Ako su uzroci nepoznati – posljedice nijesu.

Pošto je  PES propustio svoju priliku, nema sumnje da ćemo gledati nastavak razvoja koalicione saradnje po mjeri nekadašnjeg DF-a: od insistiranja na promjeni državnih simbola i službenog jezika, do ugovora o dvojnom državljanstvu između Crne Gore i Srbije. Sve to biće začinjeno daljim jačanjem moći SPC ne samo kad su u putanju vjerske teme, već i kad god na red dođu strateška politička i nacionalne pitanja.

O demonstraciji nedodirljivost svjedoči  i ove nedjelje montirani veliki krst iznad Bijele (Bokokotorski zaliv), po već viđenom modelu helikopterskog desanta crkve na Rumiji. Baš kao i prigodan poklon – slika kapele na Lovćenu – koju je Andrija Mandić darovao ruskom ambasadoru Vladislavu Maslenikovu tokom njegove oproštajne posjete Skupštini. Obrazlažući kako ona predstavlja „simbol okupljanja naroda Crne Gore“!? I zahvaljujući mu se „na predanom radu tokom trajanja mandata da, u najboljoj volji, održi što bolje odnose između Crne Gore i Ruske Federacije“.

Da se prisjetimo kako je to odlazeći ruski ambasador predano radio na poboljšanju odnosa Podgorice i Moskve. “Nismo se protivili prethodnim talasima proširenja (EU)“, kazao je Maslenikov početkom godine u razgovoru za rusku Izvjestiju. „Sada je situacija drugačija, EU je drugačija, mutirala je u prilog NATO-u, sprovodi agresivnu antirusku liniju i aktivno učestvuje u hibridnoj konfrontaciji sa našom zemljom. Shodno tome, širenje EU na Balkan znači uvlačenje zemalja regiona u konfrontaciju sa Rusijom.”

Imao se Mandić na čemu zahvaliti. Samo ne saznasmo je li mu Rus čestitao dobijanje IBAR-a.

Uz intentenzivan rad na obesnaženju uticaja parlamenta koji se, uz ostalo, ogleda u beskonačnom odlaganju kontrolnih saslušanja i neprimjereno snishodljivom odnosu njegovih čelnika spram izvršnih vlasti (da ne pominjemo ponovo pokušaj falsifikovanja održavanja sjednice parlamenta), Mandić se ove sedmice pojavio i kao glasnogovornik premijera Spajića. U njegovo  je ime najavio skoru rekonstrukciju Vlade.

„To zavisi sada od premijera. Vjerujem da će biti brzo, a ja bih volio da to bude u toku naredne nedjelje. Optimalno, to je 19. i 20. jul”, kazao je predsjednik NSD podsjećajući kako njegova partija očekuja ministarska mjesta u Ministarstvu prosvjete, Ministarstvu prostornog planiranja i urbanizma i Ministarstvu turizma. „ Našim koalicionim kolegama iz DNP pripada mjesto potpredsjednika Vlade i mjesto ministra saobraćaja”, pritvrdio je Mandić. Nije rekao, ali je očigledno: koalicija Za budućnost Crne Gore, koju predvodi skupa sa Kneževićem, jedina realizuje svoj politički program. Na štetu većinske Crne Gore.

Ostaje da se vidi kako će na njihov najavljeni ulazak u izvršnu vlast reagovati tamo prisutne partije albanske nacionalne partije. Šta će biti sa nastojanjem Bošnjačke stranke da postane dio vladajuće većine? Koliko će većina u PES-u tolerisati i sve evidentnije soliranje grupe poslanika, poput Miodraga Lakovića koji nije glasao za rezoluciju o Jasenovcu. Nakon što je Andrej Milović već postao bivši član PES-a, a uskoro bi mogao ostati i bez ministarske funkcije. I na šta bi se mogla svesti PES-ova većina nakon evidentnog neuspjeha na lokalnim izborima u Budvi i, čini se, sve izvjesnijih vanrednih lokalnih izbora u Podgorici.

Pitanja ima još.  Kada će DPS izaći iz ljetnje letargije koja, s ponekim izuzetkom, traje od parlamentarnih izbora u  junu prošle godine? Mogu li na značajniju preraspodjelu političkih snaga uticati novoformirane partije i blokovi (partija Duška Markovića, Evropski savez SD-a, SDP-a i Liberalne partije)…

Izvjesno je: tri državna prvaka vuku svako na svoju stranu. Neki bliži a neki sve dalji jedan od drugoga. Borba modela koji se u naznakama mogu prepoznati  kao građansko-evropski, klerikalno-svesrpski, diletantsko-populistički,   mogla bi bitno odrediti budućnost Crne Gore. Bitka za kormilo, nastaviće se svom žestinom. Uz moguće obrte i do  skoro nezamisliva savezništva i partnerstva. Ubrzalo se vrijeme.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

“Da li se za ovo tužilaštvo dogodilo neko krivično djelo nakon 30. avgusta 2020. godine ili su nišanske sprave tužilaštva podešene tako  da se kriminalizuje bivša vlast DPS-a?”,  ponovio je tezu DPS-a i ove sedmice u parlamentu, poslanik te partije Andrija Nikolić.  “Sve ukazuje na to da se radi o združenoj akciji koju pripremaju poltika i mediji, a kasnije razrađuje SDT u svojim akcijama. Pokušaj kriminalizacije DPS-a i lijepljenje etiketa kako je DPS političko krilo mafije i kako ovi ljudi ovdje rade za neku mafiju”, kazao je Nikolić. Zaboravljajući da su predmeti SDT protiv visokih funkcionera tokom prethodne vlasti građeni mahom na skaj prepiskama, te podacima EUROPOL-a. Koji, prateći Nikolićevu logiku, izgleda imaju nešto protiv DPS-a.

Nikolić se u jednom trenutku ipak sjetio skaj dokaza.  “Da li se u tim transkriptima pojavljuju funkcioneri iz sastava nove vlasti nakon 2020. godine? Spominju. Da li to može nešto da znači? Ne znam. Nećemo ništa da tvrdimo, ali vidimo selektivnost u postupanju tužilaštva, kao i u čitanju skaj transkripata”, ocijenio je.

S druge strane, ZBCG ne vidi selektivnost već politiku u tužilaštvu, koja hapsi njihove funkcionere radi balansiranosti. Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević ocijenio je da je metod rada glavnog specijalnog tužioca i vrhovnog državnog tužioca preslikan od njihovih prethodnika Milivoja Katnića i Ivice Stankovića. “Oni redovno prave balanse nakon svake medijske kritike i političkog saopštenja želeći da pošalju poruku kako su im svi jednaki”, saopštio je Knežević, dodajući da  ono što radi SDT prethodnih nedjelja “predstavlja obrazac ponašanja Katnića iz njegovog zlatnog perioda zato što prave ravnotežu između poslanika koalicije ZBCG i onih koji su mljeli ljude”.

U centru medijskog izvještavanja o ovonedeljnoj parlamentarnoj raspravi o izvještajima pravosuđa, tokom koje se najmanje pričalo upravo o tim dokumentima, našla se Kneževićeva optužba da su mu, kako je kazao, “dolazili da ga ubijede” da glasa za Markovića. Pa da se skupa sa njim, dok je bio kandidat za vrhovnog državnog tužioca, našao na sastanku u kabinetu premijera Milojka Spajića, koji je organizovao aktuelni ministar poravde Andrej Milović.

“Da li se sjećate tog sastanka? Da li smo razgovarali u kabinetu premijera Spajića? I da li sam tad rekao da vas neću podržati zato što mi je puna glava više kumova, pobratima, posestrima u Specijalnom državnom tužilaštvu i u sudovima? Jeste li mi tada rekli da se vi ne odričete vaših kumova? Jesam li saopštio da neću da glasam više, neko je nekome kum, čija sestra je posestrima sa nekim u tužilaštvu, neko je nekome kidao pupak, neko je nekome išao na povojnicu”, kazao je  Knežević.

Marković je odgovorio da je njegovo postupanje „uvijek u skladu sa Ustavom i zakonom“ i da nikad nije prisustvovao bilo kojem sastanku gdje se pregovoralo o tome hoće li on biti VDT.

“Nikad nisam nikome ništa obećao da bih bio VDT. Nikad nisam imao takve komunikacije i nikad nisam posalo bilo koga da utiče na bilo koga da budem izabran. Nisam imao komunikaciju ni sa jednim političarem od kada sam izabran, osim sa ministrima sa kojima sarađujem“, saopštio je.   “Ako je postojao stav da se glasanjem za mene može vršiti politički uticaj na tužilaštvo, to neće biti slučaj” , kazao je.

Lider DPS-a Danijel Živković ocijenio je da neko ne govori istinu:  “Iili Marković danas, ili Milan Knežević juče.”.

Nijesu to jedini detalji koje je Knežević odlučio nakon podužeg vremena da podijeli sa javnošću. On je saopštio i da je sa jednim od aktulenih tužilaca u predmetu “državni udar”, Zoranom Vukčevićem, svojevremeno “jeo svinjetinu” i  razgovarao o tom predmetu, koji se vodi protiv njega i  Andrije Mandića, aktuelnog predsjednika parlamenta.

“Gospodin Vučinić je na Božić prisustvovao jednom ručku koji sam ja organizovao u kući jednog mog prijatelja. Došao čovjek i svašta rekao za ‘državni udar’ – da je to sramota, da je kriminal što rade Katnić i Čađenović i čak me molio da iskoristim svoj uticaj da on bude šef tužilačke organizacije u Podgorici. I umjesto da se čovjek izuzme, jer je jeo svinjetinu sa mnom, on traži da budem osuđen pet godina… Brat ovog drugog, Siniše Milića, dolazi u DNP da traži člansku kartu kako bi ostao savjetnik u jednom državnom preduzeću”, kazao je lider DNP u Parlamentu.

Dio javnosti ukazuje da je Kneževićevo naprasno “otvaranje” u parlamentu uslijedilo nekoliko dana pred presudu u slučaju državni udar.  Izricanje nove presude u tom slučaju očekuje se krajem sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji.

Radi se o  ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri ZBCG , osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu. Novo suđenje počelo je u junu prošle godine, a  završno ročište okončano je prošlog mjeseca.

Specijalno državno tužilaštvo nije promijenilo optužnicu protiv Kneževića i ostalih koju je 2017. godine podiglo SDT na čijem je čelu bio danas pritvoreni bivši Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a zastupao je takođe pritvoreni tužilac Saša Čađenović. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić.

Na kraju,  gotovo bez riječi o onome što je prezentovano u izvještajima o pravosuđu, te razgovora o suštinskoj reformi tužilaštva, jačanju njegovih kapaciteta i organizacionim problemima,  u parlamentu je završena rasprava. Poslanici će se o izvještajima izjasniti naknadno.

Ko je s kime gdje razgovarao, ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja. Jedno je, ipak, sasvim sigurno. Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, sa sigurnošću pokazuju  da se ni  nova vlast  živa ne odriču pokušaja kontrole nad pravosuđem.

Poslanici su nastavili raspravu o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2023. godinu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SRPSKI SVET U PERMANENTNOJ OFANZIVI: Crna Gora i BiH kao meke mete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima fokusiran pristup. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na veliku vojnu silu i išao gotovo  protiv svih u bivšoj Jugoslaviji, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora

 

 

U Srebrenici je bila brojna crnogorska delegacija na obilježavanju 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima. Osim delegacija koje je poslao predsjednik Jakov Milatović, Vlada (sa tri ministrice) otišla je i brojna delegacija parlamenta – 13 poslanika predvođenih potpredsjednicom Zdenkom Popović (Demokrate). Međutim u skupštinskoj delegaciji nije bilo nijednog predstavnika provučićevskog bloka (NSD, DNP i SNP). Njihovi predstavnici su ranije nekoliko puta rekli da se u Srebrenici desio zločin ali nije genocid. Pri tome su ove partije najgrlatije podržale skupštinsku rezoluciju o Jasenovcu u kojem su tokom četiri godine trajanja logora stradala 44 Crnogorca. Istovremeno oni ne žele rezoluciju o mirnodopskom pokolju u Šahovićima kod Bijelog Polja u kojima je u jednom danu masakrirano najmanje 350 Bošnjaka ili da osude četnički genocid 1943. u kome su, po izvještaju samih komandanata zločinaca, pobili osam hiljada žena, djece i staraca u Sandžaku.

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima pragmatičniji i pristup sa smanjenim fokusom. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na ogromnu vojnu silu i išao protiv gotovo  svih u SFR, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Situacija je relativno čista i u Sjevernoj Makedoniji gdje većinsko pravoslavno stanovništvo ne želi biti ni srpsko niti pod srbijanskim patrijarhom. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora, gdje iako nije većinski, postoji jak osjećaj pripadništva ili makar bliskosti, sa idejom pansrpstva.

Uz to, većinsko pravoslavno stanovništvo je pod jurisdikcijom srbijanskog patrijarha i njegovih episkopa, a oni pod defakto jurisdikcijom svjetovnog vladara Srbije i njegovih tajnih službi. Otuda preko crnogorskih vazala idu i akcije omasovljavanja Srpskog sveta i mračnih ideologija poraženih 1945. godine. Podizanje spomenika obavijenog srbijanskom zastavom u Pljevljima poručniku Vojske Jugoslavije (VJ) koji je poginuo na Košarama braneći Miloševićeve imperijalne ideje se predstavlja kao herojstvo u odbrani otadžbine. Gradonačelnici Pljevalja i Nikšića iz redova Nove srpske demokratije (NSD) odavno propagiraju četničku ideologiju uz (vjerovatno prljav) novac iz Beograda. Opština Zeta čiji gradonačelnik dolazi iz Demokratske narodne partije (DNP) je nedavno uradila nacrt novog opštinskog grba koji neodoljivo podsjeća na srbijansku državnu zastavu. Lider DNP-a Milan Knežević se utrkuje sa Miloradom Dodikom i drugima u dijeljenju komplimenata predsjedniku Srbije, koga oni očigledno smatraju svojim šefom.  Dodika je proljetos ugostio i predsjednik Skupštine (i NSD-a) Andrija Mandić bez zastave BiH i samo sa srpskim obilježjima.

Vlada Crne Gore, koja zavisi od podrške NSD-a i DNP-a, ćuti na sve „kulturne manifestacije“ Srpskog sveta i šovinističku retoriku Beograda i domaćih vazala. Nedavno je stiglo i upozorenje Stejt Dipartmenta da će sve kompanije koje posluju sa firmama Milorada Dodika i njegove porodice i koje su na američkoj listi sankcija takođe doći pod udar američkih vlasti. Radio slobodna Evropa (RSE) je izvijestila da ugovore sa firmama sa “crne liste” imaju Solar gradnja, jedna od kompanija Elektroprivrede Crne Gore i Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS).

Prije komemoracije u Srebrenici održan je parastos na groblju u Bratuncu kod centralnog spomen-krsta. Služio je patrijarh Porfirije Perić za nastradale Srbe u Podrinju. Uz regionalni put Bratunac-Potočari- Srebrenica postavljene su fotografije više od 600 ubijenih Srba iz srednjeg Podrinja koje su postavili potomci nastradalih i Organizacije porodica poginulih. Crkvenom obredu su prisustvovali i formalni premijer Srbije Miloš Vučević sa nekoliko ministara i kompletan vrh Republike Srpske (RS) predvođen predsjednikom Dodikom. Patrijarh je istakao da su Srbi srednjeg Podrinja i Birča „narod mučenički postradao pre 32 godine“ i da su „postradali samo zato što su bili pravoslavni Srbi“. Patrijarh je dodao da bolu srpskih majki nije potrebna ničija potvrda ili glasanja, aludirajući na UN-ovu nedavnu rezoluciju o Srebrenici koju je i Srpska crkva (SPC) osudila, dodavši da se „ni jednom žrtvom ne sme manipulisati”.

Međutim, manipulacija je cilj čitave kampanje iza koje stoji ideja Srpskog sveta. Na komemoraciji u Bratuncu su ponovljene brojke o navodnih 3.267 masakriranih Srba od strane Nasera Orića i njegovih boraca. Podaci institucija RS-a kao i cjelokupni popis svih žrtava rata u BiH koji je uradio sarajevski Istraživačko dokumentacioni centar (IDC) Mirsada Tokače pokazuju da je ta brojka spin srbijanskog i RS-ovog političkog rukovodstva. Odjeljenje za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije RS je popisalo sve žrtve na širokoj teritoriji opština Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica sa opštinom Milići, Kalesija sa opštinom Osmaci i Šekovići – ukupno 2.385 Srba tokom čitavog rata (1992-1995). Žrtve su određene prema mjestu stradanja. Od 2.385 stvarno poginulih iz tih opština 1.974 su bili vojnici, 387 civili a 24 su u kategoriji „nepoznat status“. Do broja 3.267 se stiglo dodavanjem stradalih i umrlih sa teritorija oko Sarajeva i drugih mjesta koje su Srbi predali nakon Dejtonskog sporazuma. Mrtvi sa tih teritorija su kasnije ponovo sahranjeni u istočnoj Bosni u gorepomenutim opštinama – njih 882 koji su onda dodati broju 2,835.

Srpski političari kontinuirano proglašavaju gotovo sve pale srpske vojnike u borbi nevinim civilnim žrtvama, dok su vojne operacije Armije BiH protiv daleko nadmoćnije Vojske Republike Srpske (VRS) pomognute jedinicama iz Srbije predstavljene kao masakri srpske nejači. Da je stradanja srpskih civila bilo niko ne osporava.

Vučević je rekao da se, kada je riječ o Podrinju „radilo o kontinuiranoj, genocidnoj politici prema Srbima“ i da su „mnogi civili na najstrašniji način masakrirani, Bratunac, Kravice, Skelani… gotovo sva podrinjska sela“. Treba se podsjetiti da je pred početak agresije na BiH 1992. godine, u Bratuncu  živjelo 64 odsto Bošnjaka. Oni su činili apsolutnu većinu u skoro svim opštinama Podrinja. Samo tokom 1992. u samom Bratuncu ih je ubijeno preko hiljadu (uključujući i 102 djece) dok su ostali protjerani, mnogi nakon teških prebijanja i silovanja. U Višegradu je na dvije lokacije juna 1992. živo zapaljeno preko 140 civila, među njima i mnogo djece od kojih je najmlađa bila beba od dva dana.

Glavna zvijezda bratunačke komemoracije od 6. jula je opet bio Dodik iza kojeg je na velikom ekranu pisalo Muslimanski zločini nad Srbima u Podrinju 1992-1995. Dodik je objasnio da su zločine u prethodnim ratovima nad Srbima činile „muslimanske komšije…u skladu sa mržnjom utisnutom u njihov genetski kod – a sva da se Srbi istrijebe“. Dodik je rekao i brutalnu neistinu da ni „Jugoslavija i Titov režim nisu priznali srpske žrtve, ni one u Jasenovcu…ni bilo gdje“. Zato je i Jugoslavija propala, po Dodiku, a „da Bog da propala i ova koja ne priznaje srpske žrtve i koja se zove Bosna i Hercegovina“ uz iskazano uvjerenje da će se i tako desiti. Dodik je takođe ponovo negirao genocid u Srebrenici lažno citirajući izjavu iz 2017.god. Marka Rutea (bivšeg holandskog premijera i sadašnjeg genseka NATO-a) da je Srebrenica „najveća prevara u istoriji“. Tada je Rute odgovarao na optužbe iz Turske oko ponašanja holandskog kontigenta pod UN-om u Srebrenici. Rute nikada nije negirao genocid.

Toga dana su u Bratuncu defilirali i kadeti Vojne i policijske akademije iz Beograda. Dan poslije su bili u Prijedoru radi obilježavanja 82 godine od bitke na Kozari (1942 god.) Kadeti su, nakon marša kroz Prijedor (koji je nakon Srebrenice bio najjezivije mjesto zločina prema Bošnjacima i Hrvatima) nastavili prema Kozari. Njihov ulazak u BiH je izazvao burne aplauze u RS-u i želju da oni jednoga dana budu i njihova zvanična vojska. Srpska strana je, nakon burnih reakcija iz Sarajeva, rekla da se radi o studentima bez oružja koji nisu vojna formacija te da su i ranije dolazili na obilježavanje događaja u RS-u.

Bitka na Kozari je, u sklopu opšte srpske revizije istorije Drugog svjetskog rata, predstavljena kao stradanje Srba samo zato što su bili Srbi. Dodik je rekao da je 70 hiljada ljudi odvedeno sa Kozare u Jasenovac 1942. i da su svi pobijeni. Zaboravio je svoju raniju televizijsku izjavu iz novembra 2019. kada je rekao da su u borbi protiv partizana na Kozari učestvovali i četnici zajedno sa Njemcima i ustašama te da su četnici ustašama predali dio zarobljenog naroda koji je onda poklan. Zaboravio je i ranije izjave da se u Srebrenici desio genocid.

„Zato je Svesrpski sabor prekretnica kome se treba vječito vraćati“ objasnio je predsjednik RS-a. Dodik je na komemoraciji, pri pomenu vladara Srbije i  svog gospodara, prešao na ekavicu rekavši da „nije bilo jednog čoveka ništa se ne bi desilo na tom planu… a to je predsednik Srbije Aleksandar Vučić“. Pomen gospodara je praćen dirigiranim aplauzom kao i svako naredno pominjanje „čovjeka kome treba vjerovati“, „čovjeka mira i istine“ zaogrnutog srbijanskom zastavom u „sramnom UN-u“.  Na kraju je pozvao „Srbe i u Srbiji i u RS-u i svagdje da se okupimo oko Srbije, pod vođstvom Aleksandra Vučića“. Nema sumnje da će se NSD, DNP i SNP rado odazivati.

Na potezu je Pokret Evropa sad (PES) i Demokrate da djelima pokažu je li Crnoj Gori mjesto pod evropskim suncem ili pod slikama Čiča Draže i gospodara Vučića.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo