Hladnjače su pune, pa su ovdašnji prerađivači obustavili otkup od malih proizvođača mlijeka (do 100 litara dnevno). A svo mlijeko koje se otkupi, upakuje ili preradi, predstavlja tek petinu ili, u najboljem slučaju, četvrtinu onoga što ovdašnje tržište konzumira

Dok završavamo ovaj broj Monitora pred Ministarstvom poljoprivrede traje protest proizvođača i prerađivača mlijeka. Drugi ove nedjelje.

Skladišta domaćih prerađivača su prepuna, zbog čega su oni smanjili otkup. U prvom talasu, obustavljen je otkup od proizvođača koji su, na dnevnom nivou, predavali manje od 100 litara svježeg mlijeka. Približno 400 domaćinstava/gazdinstava. Prema najavama, ukoliko problem potraje, bez otkupa će ostati i (naj)veći farmeri.

U resornom Ministarstvu su, nakon prvog protesta, osmislili privremeno rješenje: mlijeko iz prepunih hladnjača poslaće u Srbiju da ga tamo upakuju u tetrapak. Ambalažu obezbjeđuje mljekara Lazine. Onda će ga vratiti u ovdašnje trgovine. Ako se mlijeko rasproda, do septembra su svi mirni.

Problem je što je u Srbiji na snazi privremena zabrana uvoza mlijeka, pa planirana operacija tetrapak treba dozvolu srpske Vlade. A nje nema, evo peti dan. Dok rastu brige i nezadovoljstvo egzistancijalno ugroženih stočara.

Nikada se u Crnoj Gori nije bolje živjelo, ustvrdio je prije samo desetak dana ministar poljoprivrede Vladimir Joković. Izrečeno je trebalo da prikrije podatak da je Vlada za finansiranje ovogodišnjeg agrobudžeta izdvojila znatno manje budžetskih sredstava nego godinu ranije (36 miliona ove, 56,5 prošle godine). Plate su veće, zaposlenih je više, pa je veća i potrošnja, nabrajao je ministar:  “Zbog toga raste i uvoz hrane, ali to ne znači da domaća proizvodnja stagnira”.

Tri dana kasnije, pokazalo se kako i od viška može da zaboli glava. Makar on bio samo sezonskog karaktera.

Višak mlijeka ponuđenog za otkup javlja se početkom proljeća, tokom septembra i oktobra, te u periodu decembar – početak januara, kada dolazi do pada potražnje zbog posta. Međutim, ako posmatramo cijelu godinu, domaći proizvođači mlijeka i mlječnih proizvoda obezbjeđuju manju polovinu onoga što se potroši u Crnoj Gori.

Prema dostupnim statističkim podacima za prošlu, 2025.  godinu, Lazine, Srna i Nika otkupile su i preradile oko 30 miliona litara kravljeg mlijeka. To je između trećine i polovine ukupne godišnje proizvodnje u Crnoj Gori koja se, nezvanično, procjenjuje na 60-80 miliona litara. Ostatak proizvođači iskoriste za vlastite potrebe ili proizvodnju sira i skorupa za (pijačnu) prodaju. Prema zvaničnim procjenama Ministarstva poljoprivrede, proizvodnja mlijeka je dvostruko veća, ali do prerađivača stigne manje od petine (17 odsto) onoga što se pomuze.

Uglavnom, mlijeko koje se otkupi, upakuje ili preradi u jogurt, kiselo mlijeko, pavlaku… predstavlja tek petinu ili, u najboljem slučaju, četvrtinu onoga što ovdašnje tržište konzumira preko trgovina, hotela i restorana (120 -150 miliona litara godišnje).

Kada bi Crna Gora danas zabranila uvoz mlijeka i mlječnih proizvoda i iz trgovina povukla proizvode iz uvoza, do vrha pune hladnjače prerađivača i trgovaca ispraznile bi se za 5-7 dana. Nakon toga bi zavladala nestašica, a cijene mlječnih proizvoda u trgovinama krenule bi da rastu. Maslaca i industrijskih (žutih) sireva ne bi bilo ni za lijek, pošto u tom segmentu domaća proizvodnja pokriva manje od petine tražnje (sirevi), odnosno, nije relevantan akter na tržištu (maslac).

Pokazuje nam to i tok novca. „Tri najveće crnogorske kompanije koje se bave preradom i prodajom mlijeka i mliječnih proizvoda –Lazine, Nika i Srna ostvarile su ukupni godišnji prihod od 26,06 miliona eura. Sa druge strane, samo Imlek Boka, koji na crnogorskom tržištu distribuira uvozno mlijeko i mliječne proizvode, uključujući prepoznatljivu kravicu, imao je ukupni prihod od 34,68 miliona eura”, pokazuje prošlogodišnja analiza portal Bankar.me. Da pritvrdimo: samo jedan uvoznik mlijeka i mlječnih proizvoda, doduše najveći, imao je za približno 25 odsto veći prihod nego svi crnogorski prerađivači zajedno. A svoje mjesto na ovdašnjem tržištu našli su i drugi uvozni brendovi, poput hrvatskog Dukata, slovenačkog Zbregova, njemačkog Megglea… Sve skupa, mlijeka i njegovih prerađevina uvezemo za 90 – 100 miliona eura godišnje. U svojoj kući ne proizvedemo ni pola te vrijednosti.

To, ipak, nije razlog da u Ministarstvu poljoprivrede ne budu zadovoljni. “U prethodnom periodu zabilježen je rast stočnog fonda, prije svega zahvaljujući uvozu kvalitetnih rasnih grla i unapređenju genetike, što je dovelo do povećanja ukupne proizvodnje mlijeka”, navodi se u jednom od saopštenja napisanih nakon obustave otkupa mlijeka i protesta koji su uslijedili. “To je upravo pokazatelj uspješnosti mjera koje Ministarstvo sprovodi u prethodnom periodu. Upravo iz tog razloga, neophodno je paralelno razvijati i kapacitete za preradu i plasman, kako bi se obezbijedila stabilnost tržišta i održivost domaće proizvodnje.”

Prije čestitki: podaci Monstata s kraja prošle godine pokazuju na blagi rast broja goveda i nešto veći porast broja ovaca u Crnoj Gori u odnosu na 2024. godinu. Problem je to što smo pretprošle godine, kada je urađen popis poljoprivrede, ustanovili da je između dva popisa (2010. – 2024.) broj goveda smanjen za skoro 15, a ovaca za 27 odsto. Tako nas je “uspješnost mjera” Ministarstva poljoprivrede u prethodnih 15 godina (šest poslednjih vlada) koštala gubitka svakog šestog goveda, svake četvrte ovce i, što nije najmanje važno, svakog trećeg poljoprivrednog gazdinstva.

Prema zvaničnoj statistici, krava muzara u Crnoj Gori daje oko 3.500 litara mlijeka godišnje. A njena rođaka sa farmi u EU dva do tri puta više: 7.000 – 10.000 litara mlijeka za 12 mjeseci.

Ni taj podatak ne smeta Vladimiru Jokoviću da nastavi sa samohvalama. “Poljoprivrednik sa 15 muznih krava može dobiti godišnje subvencije u visini godišnje plate premijera, plus sav prihod od proizvodnje“, naveo je ministar poljopirvrede gostujući u Bojama jutra TV Vijesti. Nakon što je, skoro konspirativno, saopštio da bi ovogodišnji agrobudžet bio značajno manji da su se u njegovom Ministarstvu i Vladi držali EU standarda i direktiva.

Pokušali smo da u Ministarstvu poljoprivrede  saznamo koje su to mjere i programi iz agrobudžeta sporni iz perspektive EU integracija. I imaju li oni spremne alternative za njihovu realizaciju u budućnosti, počev od naredne godine. Pitanja poslata u ponedjeljak na zvaničnu adresu PR službe Ministarstva ostala su bez odgovora.

Zato oni koji od agrobudžeta očekuju podršku za svoj posao, ali i stručnjaci koji se tim dokumentom bave analitički, prepoznaju tri najvažnije grupe problematičnih rashoda. Prve na toj listi su staračke naknade. Njima, stara je priča, nije mjesto u agrobudžetu već se ona moraju “preseliti” u onaj dio državnog budžeta iz kojeg se finansiraju sve ostale mjere socijalne politike. Koliko god da će ta “seoba” učiniti vidljivim koliko država, zapravo, (ne)pomaže razvoj crnogorske poljoprivrede i stočarstva.

Naredne stavke, smatraju verzirani, koja će teško zadržati svoje mjesto u agrobudžetu pripremljenom po EU standardima jesu sve one koje se odnose na finansiranje institucija i razni programi “podrške sistemu”. Pojednostavljeno, država ne može sopstvene obaveze i aktivnosti prikazivati kao dio agrobudžeta. On je namijenjen proizvođačima i prerađivačima hrane.

Ali, ne tako da bi se zadržalo postojeće stanje (“sačuvalo selo”), već da se ostvara stvarna i mjerljiva poboljšanja. I količinom i kvalitetom.  Sporni će, dakle, postati fiksni iznosi koji se isplaćuju po grlu krave, ovce, koze, bez pune kontrole efikasnosti proizvodnje i poštovanja higijenskih i ekoloških standarda. Tu će, očigledno, prednost imati srednje i velike farme, dok će držanje stoke radi naplate državnih subvencija postati stvar prošlosti. Ili zloupotreba na koje smo se, makar kao posmatrači, svi po malo navikli.

Vratimo se aktuelnom.

Okupljene proizvođače i prerađivače mlijeka nije primio niko iz resornog Ministarstva (nijesu se na vrijeme najavili), pa je u pomoć priskočio lično premijer. Nakon sastanka sa farmerima i mljekarima, Milojko Spajić se oglasio na X-u: “Sagledali smo probleme sa kojima se suočavaju i razmotrili moguća kratkoročna, kao i rješenja koja će na dugi rok unaprijediti stanje u sektoru… U cilju rješavanja nastalog problema neophodno je uključiti sve strane, koji će doprinijeti očuvanju i stabilnosti domaće proizvodnje.”

Znači ništa. A mlijeko je kvarljiva roba.

Zoran RADULOVIĆ

U Zlatnoj knjizi utisaka VIP gostiju hotela Sveti Stefan, čije stranice svjedoče o nekadašnjem blistavom sjaju bisera crnogoskog turizma i ličnostima koje su u njemu boravile, čitak je potpis princa Akihita, bivšeg cara Japana . Zaboravljena knjiga koju niko ne otvara krije zapise predsjednika država i vlada, glumaca, reditelja, književnika, astronauta i sportista…, njihove izraze zahvalnosti i ushićenja boravkom na Svetom Stefanu

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović boravio je prethodne sedmice, od 20. do 23. aprila, u zvaničnoj posjeti Japanu, tokom koje je, u Carskoj palati, imao prijem kod japanskog cara Naruhita i carice Masako.  Dan kasnije predsjednik je imao sastanak sa premijerkom Japana Sanae Takaiči, sa kojom je razgovarao o jačanju bilateralne saradnje, između ostalog i kroz otvaranje ambasade Crne Gore u Japanu.

Uz snažan naglasak na istorijsku dimenziju tog događaja, susret predsjednika Miltaovića i cara Naruhita predstavljen je domaćoj javnosti kao „ prvi sastanak jednog crnogorskog zvaničnika sa japanskim carem, što predstavlja najviši nivo poštovanja između dvije države“.

Nesporno je da je predsjednik Milatović ostvario važan diplomatski susret sa japanskim carem.  Međutim, predstavljanje tog događaja kao istorijski iskorak bez podsjećanja da je Crna Gora već bila prisutna u Carskoj palati u Tokiju i to na ustoličenju istog cara Naruhita 2019. godine, ostavlja utisak političkog samopromovisanja, institucionalnog diskontinuiteta i selektivnog pamćenja. U maniru istorija počinje danas.

U saopštenjima Milatovićevog kabineta nije bilo ni riječi o tome da je njegov prethodnik, tadašnji predsjednika Crne Gore, Milo Đukanović sa suprugom Lidijom prisustvovao svečanoj ceremoniji 22. oktobra 2019. godine, kao gost cara Naruhita i carice Masako.

Bio je među 170 stranih delegacija i oko 2.000 hiljada zvanica na svečanosti održanoj na japanskom dvoru.  Đukanoviće je takođe imao bilateralni sastanak sa tadašnjim japanskim premijerom Shinzo Abe. Nije imao zvaničan bilateralni sastanak sa carem Naruhitom, ali jeste bio gost na carskom prijemu, što je zvaničan protokolarni susret visokog nivoa.

Prećutkivanje prethodnih diplomatskih odnosa i događaja između Crne Gore i Japana više liči na politički marketing nego na državnički odnos prema instituciji predsjednika države. Pogotovo u kontekstu podsjećanja na decenije diplomatskih odnosa, „koji traju duže od 140 godina, još od vremena kada su knjaz Nikola i japanski car Meiji razmijenili najviša državna odlikovanja uspostavljajući prve zvanične veze između dvije zemlje“.

Ovo upućuje na zaključak da u periodu između diplomatskih aktivnosti knjaza Nikole i prijema predsjednika Milatovića kod japanskog cara, nije bilo drugih kontakata  i susreta crnogorskih zvaničnika sa japanskom carskom dinastijom.

„Dodatnu važnost ovoj posjeti daje i značajan jubilej – navršava se 50 godina od istorijske posjete bivšeg japanskog cara Akihita, koji je 1976. godine, tada kao prestolonasljednik, boravio u Crnoj Gori u okviru posjete tadašnjoj Jugoslaviji. Ovom posjetom se stoga šalje jasan signal da Crna Gora učvršćuje svoje mjesto u međunarodnim političkim i ekonomskim odnosima”, ističe se u saopštenju Kabineta predsjednika Milatovića.

Odjednom je jedno noćenje carskog para, princa Akihita sa suprugom, princezom Michiko Shoda u hotelu Sveti Stefan, proglašeno istorijskom posjetom i značajnim jubilejom. Međutim, prema dostupnim podacima, posjeta krunskog princa Japana Svetom Stefanu nije imala formu zvanične političke posjete Crnoj Gori, niti postoje javni japanski dvorski zapisi o tome. Oni su boravili u Jugoslaviji u okviru zvanične turneje po Evropi. Posjeta tadašnjoj Jugoslaviji trajala je od 12. do 15. juna 1976. Program je uključivao  posjete Beogradu, Dubrovniku i Crnogorskom primorju. Sveti Stefan je kao ekskluzivni hotel bio dio te rute i tamo su prenoćili.

Jedini dokaz o boravku japanskog princa sačuvan je u knjizi utisaka koja se čuva u Hotelu Palas u Petrovcu, nakon davanja pod zakup elitnih hotela Miločer i Sveti stefan 2007. godine., gdje su završile gotovo sve vrednije stvari sa Svetog Stefana, nakon zahtjeva zakupca da im se hotel preda potpuno prazan.

U Zlatnoj knjizi utisaka VIP gostiju hotela Sveti Stefan, čije stranice svjedoče o nekadašnjem blistavom sjaju bisera crnogoskog turizma i ličnostima koje su u njemu boravile, čitak je potpis princa Akihita, bivšeg cara Japana. Zaboravljena knjiga koju niko ne otvara krije zapise predsjednika država i vlada, glumaca, reditelja, književnika, astronauta i sportista…, njihove izraze zahvalnosti i ushićenja boravkom na Svetom Stefanu.

Zabilježene  su i tri-četiri posvete predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita i njegove supruge Jovanke zaredom, u nekoliko ljeta od 1973. Zatim Sandra Pertinija tokom njegovog boravka u septembru 83., u vrijeme kada je bio predsjednik Italije. U avgustu 1970. na Svecu je boravio italijanski princ Umberto III di Savoia, njemački kancelar Vili Brant i mnoge druge poznate i slavne ličnosti, čije posjete nisu dobile kontekst istorijskih.

Na vrhuncu svoje turističke slave Sveti Stefan je bio sinonim za luksuz i raskoš svake vrste. Sobe su bile opremljene stilskim namještajem, vrijednim slikama, skulpturama i umjetničkim predmetima.  U jednom od najljepših restorana na Jadranu za specijalne prilike i VIP goste iznosilo se pozlaćeno posuđe i pribor za jelo.

Hotel je raspolagao skupocjenim servisima za posluživanje njemačke marke Rosenthal.

Predivni kompleti porcelana raznih veličina i namjene imaju rad sa pozlatom a na svakom komadu izrađen je grb Svetog Stefana. Riječ je o unikatnoj kolekciji ograničene serije koja pored antikvarne ima vrijednost pokretnog kulturnog dobra.

U kolekciji stonog posuđa izdvajaju se ogromni ovali, poslužavnici i zdjele sa pozlaćenim rubovima, zatim pozlaćene visoke posude za šampanjac i raznovrsni pomoćni pribor. Od otvaranja 1960. godine uprava hotela nabavljala je posuđe i kristal isključivo u Njemačkoj, od tamošnjih vrhunskih proizvođača.

Nakon zemljotresa 1980.godine kupljen je pozlaćeni pribor za jelo, escajg ili beštek, u kompletima za najmanje 50 osoba, od njemačke firme WMF, u vrijednosti od 1,2 miliona njemačkih maraka.

„Zlato“ se čuvalo u sefu i tri puta brojalo prilikom iznošenja pred važne goste. Od 2007. spakovano je i pohranjeno u podrumu hotela Palas i zaboravljeno od svih.

U sefu u kancelariji direktora hotela čuvala se Zlatna jabuka, priznanje koje je 1972. godine na kongresu turističkih novinara u Atini, Sveti Stefan dobio kao ekskluzivno ljetovalište zahvaljujući između ostalog, najboljem hladnom bifeu na svijetu. Ta mala pozlaćena jabuka, materijalni dokaz uspjeha koje ni jedan crnogorski hotel nije ponovio, netragom je nestala.

U holu hotela Palas obreo se i stari klavir marke Berghoffer, vlasništvo hotela Sveti Stefan, koji je u Petrovac stigao u prilično lošem stanju. Klavir je restauriran i čini dio vrijedne kolekcije predmeta sa Sveca. Među kojima su i 142 umjetničke slike, djela Voja Stanića, Olje Ivanjicki, Cileta Marinkovića, Stanka Zečevića, Nebojše Kavarića, Nikole Gvozdenovića i drugih.

Svu opisanu raskoš u hotelima Miločer i Sveti Stefan zamijenio je stil zakupca kojem je država dala odriješene ruke u pogledu opremanja i adaptacije. Enterijer je očišćen od svih slojeva bogate istorije i turističkog značaja prestižnih crnogorskih hotela.. Bilo je obećanja da će duša Svetog Stefana nakon rekonstrukcije biti sačuvana. Planirano je osnivanje malog muzeja na Svecu sa eksponatima iz istorije, kulture i elitnog turizma u Paštrovićima, do čega nije došlo.

Iznajmljeni hoteli predstavljaju dio nacionalnog blaga dok umjetnine koje su im pripadale čine djelić pokretnog kulturnog dobra Crne Gore koje zaslužuje adekvatnu pažnju nadležnih umjesto podsjećanja u prigodnim političkim govorima.

Branka PLAMENAC

Nakon dvostrukog odbijanja da se čudovišnom kompleksu koji se gradi na obali Slovenske plaže, neposredno uz gradsku promenadu, dozvoli dodatno povećanje gabarita i to nakon što je izgradnja objekata gotovo završena, Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine donosi odluku da  investitorima izađe u susret i dozvoli da na 10 izgrađenih spratova dodaju još tri. Umjesto glavnim projektom definisanih 2Po+P+Mz+9+Ps novopredložena spratnost je 2Po+P+Mz+11+2Ps

Šta se promijenilo u roku od samo 10 dana.  Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine nakon dva odbijanja uvažilo je zahtjev beogradske kompanije ALK Nekretnine koja gradi hotelsko-stambeni kompleks  na Slovenskoj plaži u Budvi, za povećanje spratnosti za tri etaže na postojećih, već izgrađenih 10 spratova.

Na sajtu Ministarstva u razmaku od 10 dana postavljena su dva oprečna rješenja v.d. Generalne direktorice direktorata glavnog državnog arhitekte, Mirjane Đurišić, po istoj stvari. Zahtjevu kompanije ALK Nekretnine da im se dozvoli izmjena idejnog rješenja projekta turističkog kompleksa na koje je data saglasnost u junu 2020. godine, te da prethodno odobrenu spratnost objekata sa ukupno 10 nadzemnih etaža, uvećaju za dodatna tri sprata.

Rješenjem koje je potpisala v.d. Glavnog državnog arhitekte, Mirjana Đurišić, od 4.aprila 2026., zahtjev ALK Nekretnine je argumentovano odbijen.

„Odbija se zahtjev ALK NEKRETNINE DOO za davanje saglasnosti na idejno rješenje arhitektonskog projekta izgrađenog od strane Businessart doo, za izgradnju tuirističkog objekta Hotel 5* na dijelu UP23… u zahvatu Detaljnog urbanističkog plana Budva Centar – izmjene i dopune, Opština Budva.“

U obrazloženju odluke o odbijanju zahtjeva navodi se da se kompanija ALK Nekretnine obratila 23.08.2024. godine Direktoratu glavnog državnog arhitekte sa navedenim zahtjevom za povećanje gabarita turističkog kompleksa, ali je nakon razmatranja zahtjeva isti odbijen.

„Dodatne etaže značajno uvećavaju gabarite objekta i stvaraju disproporciju u odnosu na postojeću izgrađenu strukturu, čime se remeti uspostavljena morfologija i narušava vizuelna ravnoteža lokacije. Upućujemo na to da je ranije odobreno idejno rješenje bilo znatno primjerenije prostornom kontekstu jer je po svojim dimenzijama i visinskom regulativom ostvarivalo skladniji odnos prema okruženju te ukazujemo da predloženo povećanje spratnosti ne predstavlja prihvatljivo rješenje u odnosu na postojeći ambijent“, pojasnila je Đurišić

Međutim, deset dana kasnije, ista osoba, isto Ministarstvo prostornog planiranja i ista institucija Glavnog državnog arhitekte mijenja mišljenje i 16.04.2026. izdaje novo rješenje u kome piše:

„Daje se saglasnost podnosiocu zahtjeva ALK Nekretnine doo, na izmijenjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta projektovanog od starne Businessart doo, ovjereno elektronskim potpisom projektanta dana 23.03.2026., u 13:18:40 + 01,00 za izgradnju turističkog objekta Hotel 5*…….ukupne bruto razvijene građevinske površine 28.593 kvadrata…“.

U rješenju o prihvatanju novog zahtjeva kompanije ALK Nekretnine od 19.02.2026. godine, nestale su sve prethodno navedene smetnje u odnosu na ambijent i okruženje zbog kojih je ALK Nekretnine dva puta odbijen. Pored rješenja o odbijanju zahtjeva početkom aprila ove godine, istovjetno rješenje o odbijanju sa identičnom argumentacijom donijeto je i u avgustu prošle  godine.

Nakon dvostrukog odbijanja da se jednom, inače čudovišnom, kompleksu koji se gradi na obali Slovenske plaže neposredno uz gradsku promenadu, dozvoli dodatno povećanje gabarita i to nakon što je izgradnja objekata gotovo završena, Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine donosi odluku da nezasitim investitorima izađe u susret i dozvoli da na 10 izgrađenih spratova dodaju još tri.

„Izmijenjeni projekat arhitekture podrazumijeva promjenu volumena u cilju promjene sadržaja. Težnja je bila da se svi smještajni kapaciteti koncentrišu u jednoj zoni – prednji monovolumen paralelan sa pješačkom promenadom povišen je za 2 etaže i 1 povučenu etažu, tako da umjesto glavnim projektom definisanih 2Po+P+Mz+9+Ps novopredložena spratnost je 2Po+P+Mz+11+2Ps….“

Ova formula govori da se iznad nivoa tla podiže ukupno 15 etaža bez obzira kako se nazivaju, prizemlje, mezanin ili smaknute etaže. Zanimljivo je novo viđenje situacije na lokaciji Slovenska obala od strane vd glavne državne arhitektice  Mirjane Đurišić, u kojem ona navodi kako se zgrada sa tri sprata više  bolje uklapa u ambijent i vizure budvanskog zaliva, kako sa kopna tako i sa mora, od one sa par spratova manje.

„Osim potrebe za izmjenama u odnosu na glavni projekat iz funkcionalnih razloga sagledavanje objekta sa distance (dron fotografije) ukazalo je da je stepen interpolacije u okruženje zapravo prikladniji u odnosu na prethodno rješenje. Front sa mora nije narušen, objekat je nakon nadvišenja i dalje značajno niži od par dominanti koje se sagledavaju sa mora…Predloženim rješenjem ostvaren je veći broj smještajnih jedinica orjentisanih ka moru……“, objasnila je Đurišić  i objelodanila glavni motiv izmjena idejnog  rješenja projekta na koje je Ministarstvo dalo saglasnost šest godina ranije.

Razlog je povećanje broja stambenih jedinica namijenjenih tržištu nekretnina koje su u kompleksu mješovite namjene smještene od četvrtog do poslednjeg sprata. U soliteru sa 15 etaža, hotel zauzima samo prva tri sprata, iznad prizemlja i mezanina.

„Hotel President zauzima od prvog do trećeg sprata objekta, nudeći širok spektar udobnih i stilski sređenih hotelskih soba. Stanovi koji su dostupni za prodaju nalaze se na četvrtom do devetog sprata. Ovi pažljivo osmišljeni apartmani pružaju savršenu kombinaciju luksuza i funkcionalnosti, sa spektakularnim pogledom na okruženje. Deseti sprat je isključivo posvećen penthaus apartmanima, koji se ponose raskošnim pogodnostima poput đakuzija i prostranih terasa. Ukupno, hotel raspolaže sa 88 hotelskih soba i apartmana, uz dodatnih 66 apartmana koji su dostupni za kupovinu“, navodi se na sajtu ALK Real Estate.

Jasna je računica investitora i upornost da dobije saglasnost za nadogradnju novih spratova, ali nije prepoznat interes države i Opštine Budva za dodatnim betoniranjem obale i gradnje stanova na ekskluzivnoj lokaciji Slovenske plaže, koja je predviđena isključivo za turizam.

Dodatnu kontroverzu u cijelom slučaju unosi činjenica da je objekat već izgrađen u grubim radovima. To otvara pitanje na koji način je moguće izvesti nadogradnju i da li je postojeća statika uopšte projektovana za dodatna tri sprata.

Kada Ministarstvo ključne odluke od javnog značaja mijenja preko noći, bez jasnog obrazloženja osim pozivanja na usklađenost sa planskim dokumentom mada je u ranijim rješenjima isti zahtjev ocijenjen kao neusklađen, pitanje više nije urbanističko već institucionalno. To je pitanje dosljednosti u donošenju odluka u Ministarstvu prostornog planiranja i mogućeg vaninstitucionalnog uticaja.

Investitor hotelsko-stambenog kompleksa na lokaciji Slovenske plaže je beogradska kompanija Amia doo., u vlasništvu firme Astra Montenegro Investment, iza koje stoji Nail Emilfarb, suvlasnik turističkog naselja Dukley Garden u Budvi.

Vlasnik parcela na kojima se gradi, površine 6.400 m2, je društvo ALK Nekretnine, registrovano u Beogradu. Ukupna bruto izgrađena površina kompleksa varira, zavisno od toga koji dokument za gradnju je u pitanju. Na građevinskoj tabli na lokaciji navedena je ukupna površina od 26.000 izgrađenih kvadrata. Na sajtu ALK Real Estate upisano je 30.000 m2, u poslednjem rješenju Glavnog državnog arhitekte odobreno je 28.620 m2, dok na sajtu biroa Businessart, arhitekte Mladena Krekića autora idejnog rješenja koje nosi oznaku Hotel 222, navedena je površina kompleksa od 30.036 kvadrata.

Navedenim kompanijama, vlasnicima zemljišta i investitorima bile su nedovoljne ove desetine hiljada kvadrata različitih sadržaja, stanova, apartmana, restorana, terasa, penthausa kojima su u beton pretvorili centar Budve. Tražili su više od toga i  dobili od Ministarstva prostornog planiranja,  odnosno glavne državne arhitektice, državnih institucija koje su podržale ovu špekulativnu investiciju.

Branka PLAMENAC