Povežite se sa nama

INTERVJU

AIDA PETROVIĆ, DIREKTORICA NVO CRNOGORSKI ŽENSKI LOBI: Neravnopravnost kao tradicija

Objavljeno prije

na

Ženski glasovi  moraju  biti više i istinski  podržani   od cjelokupnog društva i institucija sistema kako bi se sa riječi prešlo na konkretne pozitivne pokazatelje napretka u sferi rodne ravnopravnosti

 

MONITOR: Kakav je položaj žena u Crnoj Gori?

PETROVIĆ:U dominantno patrijarhalnom društvu i kulturi,  kakva je crnogorska zbilja,  položaj žena ne može biti na zavidnom nivou  niti se može govoriti o visokom stepenu  ostvarenosti  rodne ravnopravnosti . Položaj  žena u raznim sferama  života i rada nije zadovoljavajući  imajući u vidu da  žene u Crnoj Gori čine više od polovine ukupnog stanovništva. Na mjestima odlučivanja i donošenja važnih odluka i dalje su dominantno muškarci  iako žene imaju obrazovne, intelektualne, lične i stručne kvalifikacije  kao i odgovornost  da  budu navažnim mjestima na kojima se donose odluke  društveno značajne. Ipak, napredak postoji,ali  do položaja žena kakav   im i pripada predstoji još dosta angažmana i poimanja muške populacije da se u društvenoj sferi napretka žena moraju brisati mentalne barijere (ona je žena, majka, domaćica)  i tzv. “stakleni plafoni” (ukorijenjeni  stereotipni stavovi  o ženskoj ulozi u društvu, koji često određuju nivo i smjer napretka).

MONITOR: Koja su ženska ljudska prava najviše ugrožena?

PETROVIĆ: Polazeći od činjenice  da žene u porodičnom  i društvenom okruženju imaju  manju moć od muškaraca, jer  to diktiraju  nepisana ali dobro poštovana stereotipna pravila,  tradicije i patrijarhata  lako je zaključiti da su manje ili više u svim sferama  života i rada žene  neravnopravne u odnosu na muškarce.Žene su i dalje neravnopravne kad se radi o ravnopravnom učešću u javnom i političkom životu, pravu na vršenje visokih i odgovornih funkcija u predstavničkim tijelima svoje zemlje i međunarodnim organizacijama, pravu na jednake uslove prilikom zapošljavanja,kad je riječ o profesionalnom napredovanjui nagrađivanju na radu,pravu na posebne uslove rada i zaštitu tokom trudnoće, uključujući ipravo na slobodu bez straha od sankcija zbog trudnoće, porodiljstva ili bračnog statusa, pravu na ravnopravnost  prilikom  nasljeđivanja porodične  imovine.Žene  iz tzv. “ranjivih grupa”(samohrane majke, žrtve nasilja, pripadnice populacije RE, žene sa seoskog područja , pripadnice populacije OSI i  LGBT populacije )  su višestruko marginalizovane i diskriminisane  u svim segmentima počevši od porodice, zapošljavanja, rada, preko politike, ekonomije, obrazovanja i kulture.

MONITOR: Da li se žene diskriminisane kad se radi o rukovodećim funkcijama?

PETROVIĆ:Političke kulture čijim političkim prostorom dominiraju muškarci, kakva jeste crnogorska muška  politička “scena”, nameću da je ženama  dobro i dovoljno napredovanje  kada su u poziciji“prva do prvoga “. Iako su pomaci napravljeni Crna Gorai dalje zaostaje  u  ispunjavanju  međunarodnih standarda koji se tiču ravnopravne zastupljenosti  žena u politicii na mjestima odlučivanja i preuzimanja odgovornosti

MONITOR: Koliko je, kad je riječ  o odnosu prema ženama, patrijarhat prisutan u našem društvu?

PETROVIĆ: Živimo u patrijarhalnom društvu sa još dosta velikim stepenom   predrasuda i stereotipa prema ulogama žena u društvu.  U  crnogorskom  društvu se i dalje  kao po pravilu očekuje da na prvom mjestu  bude ostvarena  kao  majka  i supruga, da većim dijelom ili potpuno vodi brigu o domaćinstvu. U slučaju da rade ili se bave nekim javnim  poslovima, kao npr. politikom, žene u očima ovakvog društva ili bar većine  izazivaju  sumnju u njeno majčinstvo i posvećenost porodici.Žene koje se bave aktivizmom  i pomažu kroz civilni ženski sektor ženama žrtvama nasilja, a pri tom se osjećaju feministkinjama i javno deklarišu, stigmatizirane su, neshvaćene  i višestruko diskriminisane ne samo od većine muškaraca nego, nažalost, i žena koji krivo tumače feminizam. Feministkinja sam  i vjerujem u cjelokupni boljitak društva, jer je to pokret koji se zalaže za socijalnu pravdu , rodnu ravnopravnost, nenasilno rješavanje konflikata, emancipaciju cjelokupnog društva u smislu prevazilaženjena stereotipa i diskriminacije prema rodnim ulogama  namijenjenim ženama.

MONITOR: Mnogi kažu da žene nikada nisu bile glasnije i odlučnije da brane svoja prava i da se bore za njih.

PETROVIĆ:Bilo bi dobro za cjelokupno društvo  da je tako, ali taj glas sam za sebe neće bitno doprinjeti boljitku i prevazilaženju problema  u sferi poštovanja ženskih ljudskih prava.Ženski glas/glasovi  moraju  biti više i istinski  podržani   od cjelokupnog društva i institucija sistema kako bi se sa riječi prešlo na konkretne pozitivne pokazatelje napretka u sferi rodne ravnopravnosti. Povezujući politički kontekst pozadine nasilja nad ženama i djecom i lično iskustvo sa društvenim procesom potčinjavanja žrtava,  shvata se suština održavanja patrijarhata koji proizvodi, podržava i prikriva nasilje nad ženama i djecom. Dok se to ne shvati, prihvati i ne eliminiše neće biti većeg napretka u ostvarivanju prava više od polovine crnogorske populacije koju čine žene.

MONITOR: Crnogorski ženski lobi godinama se bavi problemom seksualnog zlostavljanja. Kakava su vam saznanja o tome?

PETROVIĆ: Seksualno nasilje nije samo privatna (lična) stvar žena, djevojaka, djevojčica  već i institucionalni  društveni problem u Crnoj Gori i predstavlja tabuizirane teme. Seksualno nasilje i nasilje zasnovano na polnoj određenosti je kršenje elementarnih ljudskih ženskih prava. Većina žrtava/osoba koje su preživjele seksualno nasilje i nasilje zasnovano na polnoj određenosti su  različite starosne dobi,socijalne strukture i obrazovanja. Seksualno nasilje  podrazumijeva mnogo više nego seksualno napastvovanje i silovanje, narušavanje ličnog, tjelesnog, emotivnog, emocionalnog integriteta osobe koja je preživjela ili preživljava seksualno nasilje.Najveći dio  različitih oblika seksualnog nasilja u Crnoj Gori se ne prepoznaje, o njima se ne govori, žrtve ćute ili im se ne vjeruje u iskaz.

MONITOR: Jesu li ti oblici diskriminisanja žena i dalje tabu?

PETROVIĆ: O najvećem dijelu različitih oblika seksualnog nasilja u Crnoj Gori se govori, ne prepoznaju se, žrtve ćute… Seksualno nasilje u svojim različitim javnim oblicima   tretira se kao nevažno  i društveno prihvatljivo, te ga je zbog toga vrlo često teško prepoznati,  prijaviti i procesuirati.Faktori rizika koji doprinose seksualnom nasilju nisu prepoznati u Crnoj Gori niti se njima  bavi kontinuirano neka institucija ili NVO.

MONITOR: Kakvo je naše zakonodavstvo iz oblasti zaštite ženskih ljudskih?

PETROVIĆ:Crna Gora je  nacionalno zakonodavstvo  dobrim dijelom uskladila sa međunaroidnim standardima i najboljim normama pozitivne prakse za zaštitu ženskih ljudskih prava.Takođe, Crna Gora je potpisala i ratifikovala mnoga značajna međunarodna dokumenta  koja unapređuju ženska ljudska prava. Izdvojila bih kao najznačajnije Istanbulsku konvenciju (Konvencija Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici )i Konvenciju o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, poznatiju kao CEDAW  konvenciju.Primjena u praksi nacionalnih i  međunarodnih normi još nije na zadovoljavajućem nivou , jersu sankcije prema nasilnicima često blage ili se nasilje ne može dokazati jer je žrtva najčešće i jedina svjedokinja u procesu, a njena izjava ne nailazi često na  prihvatanje i vjerovanje.Sudski procesi su dosta  dugi i iscrpljujući za žene žrtve nasilja ili one koje žele ostvariti neka svoja prava, pa žene  odustaju od njih.Pravna zaštita i informisanost žrtava o njihovim pravima je često nedostupna ili potpuno nejasna tako da su i u tom pogledu uskraćene za  ostvarivanje svojih elementarnih ljudskih prava.

 

Privatnici diskriminišu

MONITOR; U javnosti vlada mišljenje da su žene surovo diskriminisane prilikom zapošljavanja i na poslu?

PETROVIĆ:Crna Gora je zemlja u kojoj tradicionalne društvene uloge i rodni stereotipi na štetu žena i njihovih ljudskih prava i dalje istrajavaju ne samo u porodičnim okvirima već i u oblasti zapošljavanja. Iako je u Crnoj Gori zakonom zabranjena diskriminacija po bilo kojoj osnovi, uključujući i rod, u praksi  se može govoriti o visokom stepenu  diskriminacije  žena prilikom zapošljavanja  kao i u procesu rada.  Pitanja da li ima porodicu, djecu, da li planira djecu i čitav set pitanja iz sfere ličnog porodičnog života koje se postavljaju  ženama od strane posebno privatnih poslodavaca, svjedoče o diskriminaciji, a smatraju se   normalnim.Prilikom zapošljavanja kod dijela  poslodavaca važna je i starosna dob žene kao i fizički izgled u odnosu na znanje,kvalifikacije i poslovno iskustvo žene, tako da se može govoriti o velikom broju žena koje su žrtve višedecenijske tranzicije.Zbog socijalno-ekonomskog statusa  žene najčešće nisu u prilici da biraju posao izato ostaju da rade na mjestima na kojima  nerijetko trpe i neki oblik nasilja koji je teško dokazati, a najčešće je to mobing.

 

Nema dobrovoljne prostitucije

MONITOR: Vi ste često upozoravali da djevojke u Crnoj Gori vrlo mlade ulaze u svijet prostitucije …

PETROVIĆ: Moj stav  po tom pitanju je jasan:   kako god je ko klasifikovao i gradirao, prostitucija u svojoj srži  nosi nepobitnu karakteristiku dehumanizacije  žena, odnosno njihovo svođenje na seksualni objekat i time potpuno poništavanje njih, kako kao žena, tako i kao ljudskih bića.Ne priznajem da postoji takozvana “dobrovoljnost” u prostituciji i “elitna” prostitucija”. “Dobrovoljna” prostitucija je samo prividna, a negdje daleko od  očiju javnosti.

Postojanje prodaje ženskog tijela na tržištu roba kao i svih ostalih roba ukazuje na poraznu civilizacijsku činjenicu  da nema riječi (osim deklarativno) o elementarnom poštovanju ženskih prava kao nedjeljive cjeline univerzalnih ljudskih prava.

 

                                           Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo