Povežite se sa nama

INTERVJU

Husnija Kamberović, istoričar, profesor Univerziteta u Sarajevu i predsjednik Udruženja za modernu historiju: Etnički podijeljene državne institucije urušavaju državu

Objavljeno prije

na

Etnička šarolikost stanovništva Bosne i Hercegovinenije sama po sebi razlog podijeljenosti bh društva, nego su političke elite tu šarolikost iskoristile dasijanjem međusobnog nepovjerenja tanke međunacinalne linije pretvore u debele linije podjela

 

MONITOR: Jesu li, kako mnogi tvrde, bosansko društvo i njegove institucije urušeni, da jeono podijeljeno i dobrim dijelom nepomirljivo?

KAMBEROVIĆ:Sasvim je jasno da su državne institucije u Bosni u Hercegovini nefunkcionalne i toliko duboko etnički podijeljene da urušavaju postojanje države. To je posljedica podijeljenosti bosanskohercegovačkog društva, ali bi valjalo imati u vidu da su do tako dubokih podjela udruštvu dovele političke elite koje Bosnom i Hercegovinom vladaju posljednjih 30-ak godina, što uključuje i posljednje godine socijalizma. Etnička šarolikost stanovništva Bosne i Hercegovine nije sama po sebi razlog te podijeljenosti, nego su političke elite tu šarolikost iskoristile dasijanjem međusobnog nepovjerenja tanke međunacinalne linije pretvore u debele linije podjela. Uvjeren sam, međutim, da te podjele nisu nesavladive te da historijsko iskustvo pokazuje da ovodoba u kojem sada živimo predstavlja neko „iščašenje“ i diskontinuitet historijskog razvoja, anipošto neki kontinuitet.

MONITOR: Više od 25 godina BiH, međunarodno priznata država i članica UN, još nijepriznata od svih svojih građana i od vlasti na svim nivoima. Kako to obašnjavate?

KAMBEROVIĆ:Bosna i Hercegovina je prošla najteži put prilikom izlaska iz jugoslavenske države tokom 1990-ih godina i taj put je bio praćennajvećim izazovima. No, većinska odluka stanovništva je bila daje to put kojim se mora proći, bez obzira na to što jedan dio stanovnika nije bio zadovoljan. Uostalom,slično je bilo i u drugim republikama (i u Hrvatskoj, i u Crnoj Gori, znatan dio stanovnika nije podržavao proces osamostaljenja). Mislim da treba imati u vidu da će uvijek biti nezadovoljnih,ali da u povijesnom procesu valja graditi pozitivan odnos prema državi. To je proces koji dugotraje. Međutim, sada je problem što političke snage koje ne priznaju Bosnu i Hercegovinu kaosamostalnu državu imaju vlast u zemlji i sve čine da kompromitiraju državu, a ne da gradepatriotizam kod građana.

MONITOR: Poznati ste i po tome što nemate visoko mišljenje o bh političarima. Za BakiraIzetbegovića rekli ste svojevremeno kao da živi u virtuelnom svijetu, a za Milorada Dodikada se ponaša kao “veliki Putin”…

KAMBEROVIĆ:Općenito su bosanskohercegovački političari, a slično je i sa političarima u ostalim postjugoslavenskim zemljama, bez nekog posebnog ugleda u društvu. Suviše su odvojeni od problema sa kojima se suočavaju obični ljudi, žive u nekom svom posebnom svijetu, uglavnom uvelikim stanovima i kućama, grade svoje imperije, vode državu u koju ne vjeruju (zato kupuju kuće u drugim državama) i slično. Izetbegoviću malo ko vjeruje da se zalaže zagrađansko društvo i građansku Bosnu i Hercegovinu, a Dodik otvoreno širi nacionalističke ideje uspijevajući na tome mobilizirati veliki dio Srba iz Bosne i Hercegovine. Svi žele biti veliki lideri, s tim da su Dodikove ambicije puno veće od ujedinjenja RS sa Srbijom. Te prevelike ambicije će ga „progutati“. On je sada jedna velika tačka, ali u želji da postane nešto još veće mogao bi postati – velika nula!

MONITOR: Koja je to u Bosni i Hercegovini kredibilna politička snaga koja bi od nje mogla stvoriti modernu, prosperitetnu državu?

KAMBEROVIĆ:Etnonacionalističke stranke to sigurno nisu, a građanske snage, koje bi to mogle biti, suviše suslabe i zaokupljene unutarnjim sukobima i ličnim interesima da bi odgovorile tom izazovu. Nažalost, Bosna i Hercegovina će još sačekati da izrastu kredibilne političke snage koje će ovuzemlju pretvoriti u pravnu državu. Prirodnog potencijala zaprosperitetnu državu ovdje ima, alinedostaje napora da se sve to stavi u funkciju razvoja društva.

MONITOR: Ovih dana obilježena je 24. godišnjica genocida u Srebrenici. O tom zločinu i dalje se izriču kontradiktorni stavovi – je li to bio genocid ili nije. Šta Vi kažete?

KAMBEROVIĆ:Postavljeni su visoki kriteriji da bi se neki zločin okarakterizirao genocidom. Mnogi Bošnjaci su nezadovoljni što Međunarodni sud u Haagu nije i zločine u Brčkom, Prijedoru i drugim gradovima označio genocidom. No, jedino su za zločin u Srebrenici sačuvani pisani dokazi da jepostojala namjera da se Bošnjaci unište i zato nema nikakve sumnje da je u pitanju genocid. UDirektivi 7 Karadžić je naredio vojsci RS da „stvori uslove totalne nesigurnosti, nepodnošljivostii besperspektivnosti daljeg opstanka i života mještana Srebrenice i Žepe“ čime je izrazio odlučnu namjeru da ukloni Bošnjake iz tog dijela Bosne i Hercegovine. Zbog toga bi za sve bilo najbolje suočiti se s tom činjenicom i nastaviti dalje, jednako kao što su se Nijemci suočili sa činjenicom da je počinjen holokaust u toku Drugog svjetskog rata i nastavili graditi bolje i bogatije društvo.

MONITOR: Iz zvaničnog Beograda stižu poruke da Srbija mora voditi računao svim Srbima izvan Srbije. Svojevremeno je Marko Nikezić u poznatom sarajevskom govoru rekao da svaka ambicija da Srbija vodi računa o svim Srbima izvan Srbije nije ništa drugo do velikosrpski nacionalizam…

KAMBEROVIĆ:Takve izjave iz zvaničnog Beograda samo govore koliko je za sve nas važno da se u Srbiji pojavineki političar koji će, poput Nikezića, u prvi plan staviti modernizaciju Srbije, a ne širenjenacionalističke politike. To je dokaz da zvanični Beograd još uvijek nije spreman razvijatidobrosusjedske odnose.

MONITOR: Šta mislite o prijetnji ministra inostranih poslova Srbije Ivice Dačića da će povodom Sporazuma o zajedničkoj spoljnoj politici Tirane i Prištine donijeti odluku ozajedničkoj spoljnoj politici Beograda i Banja Luke?

KAMBEROVIĆ:To nisu samo prijetnje srbijanskog ministra nego dokaz da se Srbija još uvijek nije odrekla teritorijalnih pretenzija prema svojim susjedima: sada se to jasno pokazuje u odnosu prema Bosni i Hercegovini, a sutra možda i prema nekom drugom susjedu. Kosovo i Republika Srpska nisu isto, a Dačić bi trebao znati i da Srbija nije isto što i Rusija. Ima poslovica koja kaže: “Licet Iovi non licet bovi (to u prenesenom smislu znači da ono što je dopušteno velikima nije dopušteno malima). No, približavanje zemalja Balkana je nužno, pa i približavanje kada je upitanju vanjska politika pojedinih zemalja.

MONITOR: Zvaničnici BiH često upozoravaju da se u unutrašnje stvari BiH miješaju Srbija i Hrvatska….

KAMBEROVIĆ:To je tačno, ali se Srbija i Hrvatska ne bi mogle miješati u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovineda u samoj BiH ne djeluju političke snage koje ih na to podstiču. Problem su, dakle, ne samopretenzije susjeda da se petljaju u unutrašnje stvari BiH, nego je veći problem podijeljenostbosanskohercegovačke elite koja nije sposobna na to jedinstveno odgovoriti. Kada je tokom1970-ih godina bosanskohercegovačko rukovodstvo bilo meta ogovaranja srbijanskih i hrvatskih političara, Kardelj je rekao Branku Mikuliću: „Vi u Bosni i Hercegovini ste jedinstveni, nedate se pocijepati, pa je ogovaranje manje opasno“. Danas, međutim, nema tog jedinstva i zato je ta politika vrlo opasna.

MONITOR:Jugoslavija je kao država davno nestala, ali još ima dosta jugonostalgičara. Jeli to samo sjećanje na vrijeme bolje od današnjeg ili neka vrsta otpora prema sadašnjem vremenu?

KAMBEROVIĆ:I jedno i drugo: kod starijih generacija je to sjećanje na bolja vremena u kojima su živjeli zavrijeme socijalističke Jugoslavije, ali i na mladost koja je sada već prohujala, a kod mlađih je upitanju revolt na beznađe u kojem sada žive.

MONITOR: Da parafraziramo Klauzevica – da li se sada na ovim prostorima rat vodi upravo preko istorije?

KAMBEROVIĆ:Sasvim je uvjerljiva teza da je raspad jugoslavenske historiografije prethodio raspadu Jugoslavijekao države. Revizija historije Drugog svjetskog rata je pripremila teren za pravi rat 1990-ihgodina. Bojim se da „rat preko istorije“, kojemu danas svjedočimo, može dovesti do novih

nesreća na Balkanu.

MONITOR: Nacionalizam se širi u Srbiji, BiH i Hrvatskoj, jačaju desne snage… Da li je opet moguć ratni sukob u našem regionu?

KAMBEROVIĆ:Desnica jača svugdje u Evropi, pa i svijetu, i to je neki globalni proces, koji je vrlo opasan.Najjednostavnije bi bilo reći da nas ne plaši taj rast evropske desnice, koja tamo ne može izazvatinikakve ratne strahote, jer su ta društva dovoljno zrela da izbjegnu eventualne ratne obračune.No, Balkan nema tu unutarnju zrelost i bojim se da moramo biti svjesni toga da je ovdje noviratni okršaj moguć. Zato je odgovornost svih nas velika kako bi se to izbjeglo. Zabluda jevjerovati da je za rat potrebno dvoje: za rat je dovoljno jedno!

MONITOR: Šta je za Vas fašizam u savremenom kontekstu i kako gledate na njegovu pojavu u Evropi i našem regionu? I je li problem u fašizmu ili u antifašizmu?

KAMBEROVIĆ:Fašizam koji danas buja ima drugačije forme od klasičnog fašizma sredinom 20. stoljeća, alibismo mogli ukratko reći da svaki pokret koji promovira kult vođe, kult nacije, kult države, kulttradicije, koji širi nepovjerenje prema drugom i drugačijem, insistira na postojanju zavjera i

slično ima perspektivu da izraste u pravi fašistički pokret. Imamo toga jako puno i u Evropi i usvim postjugoslavenskim zemljama. Objedinjavanje antifašističkih pokreta na široj osnovi (kaošto je to bio slučaj sredinom 20. stoljeća) danas je nerealno, i zato lokalni antifašistički pokretinemaju previše uspjeha.

MONITOR: Šta, kao istoričar, mislite o tvrdnjama da istoriju uglavnom pišu pobjednici?

KAMBEROVIĆ:Neko je već rekao da je tačno da pobjednici pišu historiju, ali da tek pobijeđeni pomažu dahistoriju razumijemo. Zadatak profesionalnih historičara je da pomognu da se historija razumije.

MONITOR: Je li istorija najbolja učiteljica života?

KAMBEROVIĆ: Jeste, čak i onda kada ta učiteljica nije lijepa i zgodna . Istorija je uvijek dobra učiteljica, samoje pitanje da li smo mi dobri đaci.

 

                              Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

HADŽEM HAJDAREVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ SARAJEVA: U BiH su fašisti u znatnoj mjeri u vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelne probleme bosanskohercegovačke države i društva prvenstveno vidim u kontinuiranim antibosanskim neofašističkim politikama beogradskih i zagrebačkih centara klerofašističkih moći

 

MONITOR: Koji su najveći problemi u današnjoj Bosni i Hercegovini?

HAJDAREVIĆ: Nema tog problemoskopa, niti nekog, da se našalimo, ovozemaljskog problemjera kojim bi se preciznije moglo “odrediti”, “klasificirati”, “izračunati” aktualne probleme bosanskohercegovačke države i društva! Ja te probleme prvenstveno vidim u kontinuiranim antibosanskim neofašističkim politikama beogradskih i zagrebačkih centara klerofašističkih moći… Vlasti u Zagrebu i Beogradu, preko svojih naciziranih satelitskih ispostava u Bosni, bjesomučno, od disolucije Jugoslavije pa sve do danas,  ustrajavaju na mentalnoj i svakoj drugoj kolonizaciji bh. društva, a kad se tome doda razroko ideološko nejedinstvo, nesnalaženje,  stranačko politička cirkusanija onih bosanskih snaga koje se vole prikazivati patriotskima, onda to “razvlačenje pameti”, kako se živopisno izrazio jedan od đeneralskih ratnih zločinaca, kao da će trajati do Dana sudnjega. Kako nikad nisu “definirani” uzroci i posljedice agresorsko-genocidnih politika/ratova od 1991. do 1995. godine, ostavljena je mogućnost da se suksecivno reaktualiziraju mnogi socijalnopolitički i socijalnopsihološki problemi u Bosni i na Balkanu. Devedesete  su bile nastavak Drugoga svjetskog rata; nanovo su orgijali i četnici i ustaše. Sadašnje veličanje osuđenih ratnih zločinaca, negiranje genocida, ignoriranje zločina i posljedica zločina, nije ništa drugo do prihvatanje fašizma kao vlastite nacionalne kulturne tečevine. Tako se ponašaju mnogi političari u Zagrebu, tako se ponaša vlast u Srbiji, tako se ponašaju njihovi profašistički sateliti u Bosni… To su najveći problemi države Bosne i Hercegovine!

MONITOR: Šta  BiH najviše nedostaje?

HAJDAREVIĆ: Osjećanje sigurnosti njenih građana. Mirovnim sporazumom skrpljenim u Daytonu nametnut je antigrađanski, naciokratski, idiotski koncept vlasti, u svemu, od politike do ekonomije, pa je dojučerašnjim ubicama, a koju godinu kasnije i “haškim pitomcima”, povjereno postdejtonsko “instaliranje vlasti”, čime je pometena normalnija i dugoročnija sigurnost bh. građanina. Pripadam onima koji su uvjereni da su granice države BiH na Drini, Savi, Uni visoke do nebesa, ništa njih nikad neće pomjeriti, ali nažalost svi ćemo prije pomrijeti,  negoli će bešćutne neonacističke protuhe ikada to shvatiti.

MONITOR: Jednom ste kazali da čovjek u Bosni više misli glavom nekog Beograda i Zagreba, neke Ankare, Moskve, Teherana, Brisela i Vašingtona nego glavom svoje države… 

HAJDAREVIĆ: To je jedan od fundamentalnih problema Bosne – ta drama “posuđenih identiteta”, ta (auto)kolonizacija svijesti, ti krvavoliki kleronacistički “uvjetni refleksi” naprema normalnog građanskoga života, ta usiljena pseudoznanstvena ideologizacija/mitologizacija i prošlosti i budućnosti… Često glava čovjeka u Bosni nije u državi u kojoj živi, nije u društvu iz kojeg potječe, nego je u nekom Beogradu, Zagrebu, nekom Istanbulu, Teheranu, Moskvi, Washingtonu… Morat će proći generacije i generacije, pa da se dekolonizira svijest razbosančenih dijelova bh. društva!

MONITOR: Nedavno je  grupa bosanskohercegovačkih intelektualaca, među njima i Vi,  uputila otvoreno pismo institucijama BiH u kojem  navode – potvrdite da BiH nije više pašaluk u kome se bespogovorno izvršavaju naredbe iz Stambola. 

HAJDAREVIĆ: Potpisujem i borim se za sve ono što uzdiže dostojanstvo zemlji Bosni i državi Bosni i Hercegovini. Nadam se da do izručivanja političkih neistomišljenika Turskoj, ili onih koji se etiketiraju takvima, neće doći… Dogodi li se, bio bi to veliki bosanski poraz i strašna sramota bosanskohercegovačke političke i svake druge pameti!

MONITOR: Šta bi BiH donijelo članstvo u EU ?

HAJDAREVIĆ: Mnogo bi šta dobroga. Prije svega, osjećali bismo se sigurnije. I u osobnom i u kolektivnom smislu. To bi donijelo veću zaštitu od bešćutnih, lakomih, kolonijalistički raspoloženih susjeda. Doprinijelo bi procesu postupne denacifikacije. Mirnije bismo lijegali u postelje i horniji dočekivali jutarnje sunce.

MONITOR:  U BiH se, kažu mnogi, danas najmanje čuje glas antifašista. Zašto?

HAJDAREVIĆ: Pa zato što je BiH država gdje su fašisti, u znatnoj mjeri, danas u vlasti! Dodatno je tragična činjenica da je Bosna najstradalničkiji prostor i u vrijeme Drugog svjetskog rata i u vrijeme agresorskog komšijskog fašizma devedesetih godina prošloga vijeka! Ali, ipak, čuje se glas antifašista, nije da se ne čuje, ne dao Bog da se ne čuje!

MONITOR: I dalje na ex jugoslovenskim prostorima nacionalistički govor nadjačava govor o pomirenju. Čemu to vodi? 

HAJDAREVIĆ: To vodi u daljnji društveni haos, u kontinuiranu, naciokratski dirigiranu ”strategiju haosa”, u neprestani strah i nesigurnost, vodi u produbljivanje bijede i siromaštva, vodi u masovno iseljavanje mladih sa svih prostora nekadašnje jugoslavenske državne zajednice!

MONITOR: Radite u Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu. Često se polemiše o tome kakvim jezikom govore Crnogorci, Srbi, Bošnjaci i Hrvati…

HAJDAREVIĆ: Jezik je žalosno ispolitiziran. Mada, valja znati, jezik je i jedno od ponajvažnijih političkih a ne samo komunikacijskih, edukacijskih, kulturnih, memorijskih i ostalih  životnih pitanja… Prihvatimo li opću civilizacijsku istinu da je pitanje jezika pitanje elementarne čovjekove slobode, onda je razumljivo da je on za jedne bosanski, ili crnogorski, ili hrvatski, ili, za neke, srpski jezik… Za mene, lično, u BiH svi govore jednim jezikom, i ja ga osjećam, čujem, čitam kao bosanski jezik, ali, kako je jezik najuže vezan za čovjekovu slobodu, onda nema nikojeg razloga da mi smeta  da neko u BiH kaže kako se njegov jezik zove srpski ili hrvatski jezik. Je li na onom čuvenom Bečkom dogovoru od 28. maja 1850. godine bilo ijednog Crnogorca, ijednog Bošnjaka? I Bosna i Crna Gora bile su izvan i Austro-Ugarske monarhije i tadašnje srpske kneževine. Koji su to životni prostori u srednjojužnoslavenskim govorima poslužili tadašnjim kodifikatorima nekog zajedničkog standarnog jezika? Pogledajte u geografsku kartu Balkana! Oni koji niječu ime bosanskoga i ime crnogorskoga jezika zapravo se osjećaju nesigurnima u vlastitom jezičkom identitetu!

MONITOR: Izjavili ste da su lingvisti na Balkanu danas ponajveći nacionalisti. 

HAJDAREVIĆ: To je tako. Ako se nekome negira pravo na jezik i ime maternjeg jezika, negira mu se i pravo na život i na vlastito postojanje, posvaja mu se nacionalna memorija, otima kultura, historijsko sjećanje, sve… To je fašizam!

MONITOR: Kako ocjenjujete stanje u kulturi u Bosni i Hercegovini?

HAJDAREVIĆ: Stanje je vrlo neuređeno, često nacionalistički “usmjereno”, nesređeno, jadno. BiH je jedina država u Evropi koja nema državno ministarstvo za kulturu. Zato je BiH, kad su u pitanju institucije kulture, danas najzapušteniji prostoru Evropi. Ovdje, kao i na mnogim dijelovima Balkana, kultura nije, primarno, u funkciji kultiviranja, uzdizanja, spajanja, zdrave kulturne interakcije, nego je u funkciji nabildavanja “nacionalnih mišića” i, najčešće, mozaik živopisnih samolagarija o sebi, a sve prema projiciranim epskoguslarskim matricama i “natpjevavanjima”.

MONITOR: Objavili ste preko dvadeset pet knjiga. Kakve su šanse u BiH da pisac objavi novi rukopis i koliko se uopšte danas  čitaju knjige? 

HAJDAREVIĆ: Ja imam sreću da imam prijatelja koji ima izdavačku kuću i štampariju. Riječ je o sarajevskoj “Dobroj knjizi”. Inače, šanse za objavljivanje rukopisa su vrlo ograničene. Tu su na posebnom nesretnom udaru mladi talentirani autori. Neki tzv. kantonalni i entitetski ministri za kulturu u BiH više se ponašaju kao osioni blagajnici negoli kao kulturotvorni stratezi. Decenijama nas u Bosni guši i teror amaterizma. Pa, ipak, u cijelome ovom haosu, probije se i mnogo važnih, velikih književnih djela. Smio bih ustvrditi da se u Bosni ovih godina ispisuje jedna od najvećih književnosti u Evropi, pitanje je samo kako to na kvaltetan način prepoznati i prezentirati. Inače, prestalo me boljeti sve slabije nečitanje knjiga. Kome se ne čita, ima svoje ustavno i građansko pravo biti ograničen i biti glup!

 

Aluminij – tipična naciokratska priča 

 

MONITOR: Afera mostarski Aluminij trenutno je jedan od najaktuelnijih događaja u BiH …

HAJDAREVIĆ: Mostarski Aluminij je tipična naciokratska priča! Ovih dana svi pričaju o Aluminiju, a samo u Mostaru je, od vremena agresije na Bosnu do danas, propalo mnogo, možda i značajnijih privrednih giganata, kakvi su Soko, Hepok, Fabrika duhana Mostar, Pamučna industrija Đuro Salaj, Tvornica kompresora, GP Hercegovina. Samo je Aluminij zadržan da funkiconira kao “zlatna koka” partijsko-nacionalističkog kriminala u režiji jedne od nacionalističkih, antibosanskih partija – HDZ-a. Nije stradao ni jedan kooperant Aluminija u Hrvatskoj ili BiH, stradao je samo Aluminij, stradalo je, zapravo, nekoliko stotina porodica koje su vjerovale u Aluminij i u partitokratnu, antigospodarsku hadezeovsku priču i politiku. Pogledajte ko sad pregovara o Aluminiju. Lider nacionalističke političke stranke koja je uništila Aluminij! To je posao za ekonomske stručnjake, ali i za policiju, tužilaštva, sudove, proceduru prava i zakonitosti…

MONITOR: Hrvatski mediji tvrde da je aktuelna bošnjačka politika “iz osvete” uništila Aluminij.

HAJDAREVIĆ: Bošnjaci, ni koju deceniju iz Daytona, nisu mogli ni primirisati “Aluminiju”. Čak je finansijskoj policiji zabranjivan ulazak. Tzv. privredni gigant bio je organiziran po mjeri hadezeovske naciokracije i kriminala pod zašitom “nacionalnih interesa”. U pitanju je pljačkaški interes lokalne, mafijaške klike unutar HDZ BiH.

 

Klerofašizam je balkansko zlo

 

MONITOR: Školovali ste se i na sarajevskoj Gazi Husrev-begovoj medresi. Da li se u BiH i u našem regionu manipuliše vjerom?

HAJDAREVIĆ: Itekako se manipulira vjerom. I svi manipuliraju vjerom. Pokazalo se da je nacionalistički konfesionalizam na Balkanu više antivjera negoli ikakva vjera. Devedesete godine su svjedočile da su mnogi tzv. duhovnici bili promotori i zaštitnici zločina. Klerofašizam je najozbiljnija prijetnja budućnosti svih naših prostora. Klerofašizam je  zlo u kojemu su pozivi na Boga i vjerske svetinje u službi najperverznijega mogućeg sataništva. Koliko se u socijalističkoj Jugoslaviji pretjerivalo u službenom odnosu prema vjeri i instituciji vjere kroz crkve i druge vjerske zajednice, danas se otišlo u još opakiju krajnost – nacionalistički konfesionalizam je postao “mjera svih stvari”, a Bog i citati iz svetih knjiga opadaju s licemjernih propovjedničkih usana poput natruhla lišća, ili uprazno vise po uzdignutim, podnebesnim tornjevima.

                                         Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ENVER KAZAZ, KNJIŽEVNIK I PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U  SARAJEVU: Talac borbe tri nacionalizma

Objavljeno prije

na

Objavio:

BiH je i dalje talac borbe tri nacionalizma oko strategijskih političkih pitanja i svi su izgledi da će to i ostati na duži vremenski rok

 

MONITOR: Prošle sedmice navršilo se deset mjeseci od izbora u BiH. Kakvi su rezultati aktuleni vlasti u tom periodu?

KAZAZ: Nove vlasti, zapravo, nema, osim u nekoliko kantona i u Republici Srpskoj. Pregovori oko njenog formiranja su zapeli oko članstva BiH u NATO-u. Hoće li Predsjedništvo BiH podržati novog mandatara Vijeća ministara iz Dodikovog SNSD-a, još uvijek se ne zna. Ali, može se već sada reći da je BiH u pregovorima oko formiranja vlasti zakočena na svom putu u NATO, jer je Bakir Izetbegović popustio pred Dodikovim zahtjevima i pristao na reduciranje Godišnjeg akcionog plana koji je uslov da ta vojna alijansa počne razmatrati uslove za prijem BiH u svoje članstvo. To znači da će BiH u narednom periodu biti primorana da pravi ustupke republičkosrpskim oligarhijama kad je u pitanju članstvo u NATO-u.

Dobra vijest iz BiH je da Vlada Kantona Sarajevo, formirana u složenoj koaliciji bez Izetbegovićeve nacionalističke SDA, radi odličan posao. Ona je uvela niz principa transparentnosti, odgovornosti i poštenja, a u nekim privrednim i ekonomskim mjerama pokazala zavidnu razinu efikanosti.

Kantoni pod kontrolom HDZ-a nisu formirali vlast, jer ta stranka na čelu sa Draganom Čovićem vodi borbu protiv SDA oko promjena izbornog zakona, tražeći da se tobožnjim etničkim legitminim predstavljanjem uvedu takve odredbe izbornog zakona prema kojemu će pripadnici svake od etnija moći glasati samo za svoje predstavnike. Jednostavno rečeno, HDZ računa da se na izbore izlazi s etničkim trakama oko ruke.

Sve u svemu BiH je i dalje talac borbe tri nacionalizma oko strategijskih poltičkih pitanja i svi su izgledi da će to i ostati na duži vremenski rok.

MONITOR: Politički analitičari upozoravaju da u BiH vladaju interesne krimi-etno grupe i da građani žive između straha i strepnje…

KAZAZ: Da, ta upozorenja imaju realne osnove, jer tri nacionalističke partije organizirane su kao tajkunski etnički karteli koji su privatizaciju pretvorili u pljačku društvene, tj. državne imovine, a institucije sistema poimaju kao sredstva za svoje bogaćenje.

Istodobno s tim nacionalizam razvija naracije o stalno nadolazećim sukobima, pa BiH živi, kako bi Ivan Lovrenović rekao, u stanju nezavršenog rata. A to znači da su sukobi s vojnog prebačeni u političko polje, te da naracija o njima služi kao maska za kriminal, korupciju, nepotizam i formiranje klase tajkuna koji su preko noći postali milioneri.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 16. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I ADVOKAT CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Treba nam ubrzanje reformi koje će osnažiti ugled pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poštujući vladavinu prava kao osnovni princip, te podjelu vlasti kao njen bitan sastojak, mislim da se rješavanje stambenih pitanja kada se radi o sudskoj grani vlasti mora odigravati isključivo u okviru nje same. Drugačija praksa otvara prostor za legitimnu sumnju u politički uticaj izvršne vlasti na sudsku vlast

 

MONITOR: Da li bi opozicija trebalo da učestvuje u  radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva, obzirom da je rok za reforme produžen i tako smanjeno vrijeme za pripremu fer izbora, i  da nije ispunjen zahtjev za formiranjem tehničke vlade? I da li je ta reforma uopšte dovoljna za odžavanje fer izbora, ili su potrebne sveobuhvatnije promjene? 

SEKULOVIĆ: Mislim da opozicija treba da učestvuje u radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva. Neučesvovanje bi u ovom trenutku bilo teško opravdati međunarodnim partnerima. Naravno, imam u vidu činjenicu da opozicija nije jedinstvena po ovom pitanju i da prisustvujemo opozicionom ratu kakav je malo ko očekivao. U tom smislu držim, uz određenu ogradu jer je opoziciona scena nepredvidiva,  da će jedan dio opozicije prije izabrati strategiju povlačenja iz rada Odbora, kako bi privukao ili vratio dio opozicionih birača koji imaju jak antizapadni stav.

Međutim, i ako se ovo desi, drugi dio opozicije koji je prozapadno orijentisan bi trebao da uzme učešće. Naravno, da će taj put biti pun zamki, ali se na djelu mora pokazati kapacitet i snaga da se ovakvi procesi vode, odnosno da se preuzme odgovornost. U krajnjem, ako imate jasne agrumente  uvijek se možete povući, pri čemu teret neuspjeha prelazi na drugu stranu.

Ne treba imati iluziju da bilo koja reforma može dovesti do idealnih izbornih uslova. U svakoj državi vlast na određeni način ima startnu prednost, u našem kontekstu institucionalna prednost se ogleda primarno u činjenici da je država glavni poslodavac a da nemamo iskustvo sa demokratskom smjenom vlasti. Ono što se može realno očekivati od čitavog procesa – ukoliko on bude vođen politički razborito,- sa jasnom predstavom što se hoće i sposobnošću da se to u realnosti iznese – je ambijent koji izborni proces čini elementarno fer i poštenim.

MONITOR: Organizatori protesta Odupri se i opozicija potpisali su Sporazum o budućnosti u  kojem se, između ostalog, najavljuje bojkot svih izbora u slučaju da ne bude formirana tehnička vlada. Kako vidite ponašanja dijela opozicije, u tom smislu? 

SEKULOVIĆ: Mislim da priča oko tehničke vlade nije završena, samo što tu vlada prilična konfuzija. Iako sam saglasan da bi mandat takve vlade trebao biti što duži, ne mislim da je tragedija ukoliko umjesto dvanaest mjeseci bude recimo deset. Ono što je suština je da ulazak u takvu vladu mora biti dio paketa koji bi bio pripremljen ozbiljno, stručno i održivo, kako bi imala svoj efekat u dijelu pojačane kontrole izbornog procesa.

Poželjno bi bilo da iza takve ideje direkno ili indirektno stanu svi, jer se time jača legitimitet procesa i dobija se na političkoj težini. Kako će to u krajnjem izgledati, ostaje da se vidi, pri čemu zadržavam određenu rezervu zbog pomenutog ponašanja opozicije.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 16. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo