Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Crna Gora je na svim poljima u haosu

Objavljeno prije

na

Sve je veći raskorak između diskursa vladajuće elite i realnog stanja, političke elite i stanovništva. Doprinos daju i različite zloupotrebe istorije, nacije, vjere. Doprinosi tome i generalna nezrelost i neodgovornost stanovništva nesposobnog da razdvoji prevare, prijetnje, laži od istine i vlastitog iskustva

 

MONITOR: Svečano je minuo još jedan 13. jul. U kakvom stanju je ove godine dan ustanka i državnosti zatekao Crnu Goru?

KOVAČEVIĆ: Upravo sam se vratila sa obilaska mjesta zločina  učinjenih na teritoriji Crne Gore devedesetih (Herceg Novi – deportacija, Morinj – nečovječno ponašanje prema zarobljenicima, Bukovica – etničko čišćenje, Kaluđerski laz – ubistva izbeglica sa ratnog područja, Murino – stradanje civila u NATO bombardovanju) što Anima organizuje  već šest godina povodom nacionalnih praznika (ranije – Dana nezavisnosti, zadnjih godina – Dana državnosti). Ova mjesta nisu  čak ni obilježena, država ih isključuje iz društvenog pamćenja. Anima zagovara  kažnjivost zločina, odgovornost vlasti, poštovanje žrtava i razvoj kulture sjećanja. Pridružuju nam se NVO i nezavisni pojedinci. Država o zločinima devedesetih ćuti. Povodom 13. jula  ove godine je primjetno obnavljanje i posjećivanje već godinama zapuštenih spomenika antifašistima i pridavanje značaja antifašističkoj borbi. Nemam ništa protiv, naprotiv, ali gdje su bili zadnjih trideset godina sa sjećanjima na  antifašističku borbu? Koji ih politički interes na to navodi danas?

Što se ostalog tiče, čini mi se da je  Crna Gora na svim poljima u haosu. Sve je veći raskorak između diskursa vladajuće elite i realnog stanja, političke elite i stanovništva. Doprinos daju i različite zloupotrebe istorije, nacije, vjere. Doprinosi tome  i generalna nezrelost i neodgovornost stanovništva nesposobnog da razdvoji prevare, prijetnje, laži od istine i vlastitog iskustva. Haosu doprinose nejasnoće u diskursima, pomutnja oko vrijednosti. Doprinos daje  i situacija u svijetu –  geostrateška previranja, nova raspodjela moći i interesa, licemjerne međunarodne politike  i sve veća arogancija i  beskrupuloznost nosilaca važnih društvenih funkcija.

MONITOR: U političkim i drugim obračunima riječ fašizam potežu i vlast i opozicija. Koje pojavne oblike prepoznajete danas ovdje i šire?

KOVAČEVIĆ:  Kod nas pozicija i opozicija   optužuju  drugu stranu  za fašizam i to je, samo po sebi, znak fašizma. Ako uzmemo u obzir definiciju  fašizma Umberta Eka – zlo u 11 tačaka, većina tačaka se prepoznaje u djelovanju političkih partija ovde (kult tradicije i tradicionalizam, iracionalizam, potenciran strah od različitog, socijalna frustracija, opsesija zavjerom, preziranje slabijih, vođa je tumač volje naroda, selektivni populizam, novogovor). A šire, izbjeglička kriza u Evropi  je fašizam učinila  vidljivim i čini mi se da je većina demokrata ostala zatečena masovnošću pojave i upotrebom  institucija država (policija, vojska)  u eliminaciji  nepoželjnih, drugačijih. Vrijednosti antifašizma ostale su u defanzivi.

MONITOR: Vlast ne prestaje da podgrijava strasti. Dešavanja oko crkve, odluka vrhovne pravnice Medenice, skandalozni snimak   predsjednikovog savjetnika Roćena… Kako to komentarišete?

KOVAČEVIĆ: To što se dešava je skandalozno. Ukazuje na to  da postoji otuđena elita koja živi u virtuelnom svijetu,  van zakona i bez svijesti o političkoj i društvenoj odgovornosti, da posjeduje aroganciju, beskrupuloznost i silu sa namjerom da obesmisle povjerenje u državu i dovedu nas do apsolutnog osjećanja nemoći i apatije. Dobro ste rekli vlast ne prestaje da podgrijava strasti – sluđivanje je detaljno isplanirano. Oni to stalno rade, a mi  izgleda jedino strasti  imamo u izobilju i lako nasijedamo. Strasti, u ovom slučaju,  podrazumijevaju patnje nerazriješenih društvenih trauma iz ratne prošlosti koje  se  ponavljaju. Dobro to znamo ali  smo dozvolili  da  četvrt vijeka nakon zločina čiji smo bili savremenici  oni  po volji vladajuće elite ostanu zaboravljeni i „prekrečeni“. Svaka dosadašnja vlast se hranila tim traumama, a ova dugovječna na tome počiva, podriva i potkopava zločine iz ranijih ratova  u čemu imaju sagovornike u nekim opozicionim partijama, naravno sa suprotnih pozicija kako bi nas držali u  straha.   Nikako da se ohladimo i shvatimo da se politika zasniva na uvažavanju naših realnih potreba i interesa, a ne na emocijama i strastima.

Osjećam  i stid  pred civilizovanim svijetom jer sam dio ovog konteksta i ne mogu se toga odreći.

MONITOR: Prije par mjeseci napisali ste ,,U Kotoru ubijaju ljude, ginu ljudi, širi se prljavi partijski veš… Ko to u Kotoru plače? Građanstvo. Zidine se više ne mogu oduprijeti, mogu ljudi!’’. Kako se živi u Kotoru?

KOVAČEVIĆ: U Kotoru se  sve manje živi,  a Kotor kao grad  kulture, tolerancije i suživota je na izdisaju. Kotor je zaglavljen, a i zadavljen pogrešnim politikama. Sistematično i temeljno je  prethodna vlast vodila politiku protiv interesa Kotora. Stanovnici  Kotora su bili svjesni pogrešne politike vladajuće stranke i davali su povjerenje opoziciji želeći da zaustave poharu. Nažalost, ranija, kao i ova  koalicija nisu pokazale dovoljno zrelosti i mudrosti da opravdaju povjerenje. Što se tiče najnovije smjene, mučno je sve što se u vezi sa tim dešavalo, svođenje raspada na personalni nivo je ponižavanje građana. DPS je, sigurna sam, uradila sve, opstrukcije i manipulacije, da vrati vlast, a vladajuća koalicija nije našla načina da sprovede svoje zamisli.  Moj je utisak da je više  energije utrošeno u odbranu od napada  i  za održavanje zajedništva opozicije, nego na izgradnju drugačije vizije i na zaustavljanju devalvacije Kotora.  Dodala bih da je vidljivo na lokalnom i na državnom nivou da su opozicione koalicije vođene autoritetom broja, a ne autoritetom znanja i mudrosti pred opasnim zajedničkim neprijateljem. Ne  konsoliduju se oko zajedničkog cilja, razvijaju kompeticiju, a ne povjerenje, ne znaju da podrže građanske inicijative. Ne traže pomoć stručnjaka što bi im obezbijedilo da od samog početka definišu viziju, cilj, teškoće, strategije rješavanja sukoba unutar koalicije, a tek onda krenu u relizaciju zajedničkog programa. U suštini repliciraju metodologiju DPS-a,  previđajući da nemaju ni približno institucionalne ni infrastrukturne moći. Koalicije su kompleksne strukture i boravak u njima treba prihvatati odgovorno  sa jasnom sviješću da se partijski interesi moraju podrediti zajedništvu i javni inters ličnom narcizmu.

MONIOR: Aktivno ste učetvovali i u kolumnama podržavali proteste Odupri se. Nadate li se nastavku protesta? Da li se  budi valjana alternativa ovakvom sistemu i načinu vladanja?

KOVAČEVIĆ: Učestvujem u protestima Odupri se jer su oni izraz volje ljudi koji se ne mire sa korumpiranim režimom. Ničemu se ne nadam. Što god da odluče organizatori prihvatam i poštujem. Mislim da su  uspjeli, oni su inicijativom i djelovanjem pokazali da se ne može svako zarobiti, potkupiti, da ima ljudi koji žele drugačiji sistem vladanja i vrijednosti od sadašnjeg, da je nasilje režima na ivici da postane i fizičko nasilje, da je strah u redovima vladajuće koalicije velik i da se ne biraju sredstva (pravna, politička, medijska) da se promjene zaustave. Ova vlast je izuzetno opasan protivnik i ne možemo se nadati da nije tako.  Protesti – Odupri se kao i protesti majki su pokazali  brutalnost režima, nedovoljnu  političku zrelost (odgovornost) opozicionih lidera, naročito parlamentaraca/ki, ali i to da postoji  raspoloženje za promjenu sistema i za otpor režimu.  Alternativa je  za sada u malim grupama i nezavisnim pojedincima/kama. Ne prepoznajem partiju koja je ideološki i organizaciono spremna da dovede do promjena. Još se partije razjedinjuju i  kalkuliše se  izborima. Vidim da su se osilile nacionalističke i kleronacionalističke organizacije što pomaže vladajućoj koaliciji da zastrašuje vlastito članstvo i sužava im prostor slobode mišljenja.   Promjena se mora desiti   ali više  nisam sigurna, kao prije desetak godina, da će to biti u pravcu antifašizma, socijalne pravde, odgovornosti i ravnopravnosti.

MONITOR: Predsjednik države često pominje svakoliku ,,crnogorsku emancipaciju”. Da li se u tom ,,sveopštem progresu” popravio položaj žena, da li se bitnije promijenila njihova uloga?

KOVAČEVIĆ: Predsjednik već trideset godina radi na „emancipaciji“,   stalno na novom zadatku. Sada je na redu vjerska emancipacija. Brinem se da neće proći bez nasilja. Što se tiče emancipacije žena ne miješa se mnogo, samo protokolarno pa je i emancipacija protokolarna.  Prepustio je to ženama od povjerenja koje otvaraju poželjne teme  i projekte sa EU, a ne  miješaju se u biznise partije, bar ne javno, a u potrebe žena na terenu još manje. Dokaz je odnos prema obespravljenosti i dovođenje u zabludu 22.000 žena zakonom o majkama kao i odnos institucija prema ženama koje učestvuju u protestu.

Dokaz je i tabuizirano seksualno nasilje kojim se niko ne bavi ili bavi samo sporadično, biznis koji se razvija na tijelima žena  (bordeli, prostitucija) nikog ne zanima, postoji  jasan otpor uvođenju  seksualnog obrazovanja u školama. Ovo su samo dvije oblasti (zloupotreba zakona  i zloupotreba seksualnosti)  gdje je evidentno institucionalno nasilje nad ženama. Ako se doda  siromaštvo i neravnopravnost u porodičnim obavezama, onda je jasno kakav je položaj žena i kako je žena zarobljena.

Sva sreća što emancipacija ima i druge kanale, mimo predsjednikovih i institucionalnih pa se  odnosi između muškaraca i žena  mijenjaju  u svakodnevnom životu. Ako budemo imale sreće da nas mimoiđu trube radikalnih tradicionalista (nacionalista, fašista) imaćemo šansu  da razvijamo ženska prava i ravnopravnost. Istinske političke volje da se popravi položaj žena i promijeni njihova uloga nema, ali to saznanje nikada nije sprečavalo feministkinje da se bore protiv podređenosti za slobodu.

 

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DR ESAD KUČEVIĆ, UNIVERZITETSKI PREDAVAČ IZ TUTINA: Vuhan u Sandžaku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo Sandžaklije, nego svi građani Srbije su prevareni da je opasnost od epidemije prošla. Naprečac, ishitreno i lakomisleno su ukinute sve preventivne mjere

 

MONITOR: Novi Pazar je uveo vanredno stanje zbog epidemije korona virusa. Zašto se Gradski štab za vanredne situacije Novog Pazara odlučio za to?

KUČEVIĆ:  Gradski štab za vanredne situacije Novog Pazara odlučio je na onlajn sednici da proglasi vanredno stanje zbog naglog skoka broja zaraženih i alarmantne kliničke slike stotinak inficiranih osoba. Tim povodom uveden je niz mera, postupaka i aktivnosti u cilju zabrane okupljanja na javnim površinama više od pet osoba, zabrane organizovanja porodičnih veselja i ograničenog rada ugostiteljskih objekata od sedam do 19 časova. U kafićima i restoranima za stolom ne može biti više od dve osobe, a obavezna je i distanca od dva metra između stolova. Takođe, na snazi je zabrana konzumiranja ovde popularnih nargila, uzročnika prošlogodišnje galopirajuće epidemije tuberkuloze, posle koje se i najnovijim povodom virusne kulminacije, svakodnevno dezinfikuju sve medicinske ustanove i najprometnije gradske ulice.

Međutim, ekskluzivni raport iz sandžačke prestonice je nedorečen bez letimičnog osvrta na političku, ekonomsku i socijalnu situaciju na obalama Raške i Jošanice, koja je, ako se ne varam, sveukupno doprinela da Pazarci plaćaju najskuplju cenu aktuelnoj epidemiji. Sve je zvanično eskaliralo do nivoa epidemiološke eksplozije pre deset dana, iako dobro obavešteni pominju nedelju dana ranije. Prethodno, ne samo Sandžaklije, nego svi građani Srbije su prevareni da je opasnost od epidemije prošla i da treba 21. juna što masovnije da izađu na parlamentarne i lokalne izbore. Naprečac, ishitreno i lakomisleno su ukinute sve preventivne mere, iako se očekivao postepeni povratak u normalni život. Uz jalovo podsećanje na nezavidno kadrovsko stanje krhkog zdravstvenog sistema Srbije kome nedostaje 15 posto radnika, a još 10 posto je epidemija izbacila iz stroja. Toliki kvalitativno-kvantitativni kadrovski manjak izostanka četvrtine radnika u najtežem trenutku je nenadoknadiv i najtransparentiji hendikep u sudaru sa nevidljivim i jezivo nepredvidivim virusom. 

Ali, prema teorijskom scenariju virusa Covid 19, prirodna selekcija je preko noći došla po svoje zalihe. Ekstremno i gromovito, baš u Novom Pazaru, zbog već nabrojanih preduslova i tradicionalno kompromitovanoj Opštoj bolnici, bremenitoj aferama u znaku mita, korupcije i kriminala. Naročito na hirurgiji, ginekologiji i internom odeljenju, kao i kadrovskoj nesposobnosti neiskusnih radnika nedavno osnovanog Zavoda za javno zdravlje, kojima je struka definisala želje, a politika stav, pred svako oficijelno obraćanje javnosti.

MONITOR: Poštuju li građani vanredne mjere?

KUČEVIĆ:  Ponašanje većine građana je u skladu s propisima, bez obzira na to što individualno svako poseduje jedinstvenu i različitu unutrašnju prirodu. Tokom epidemije poumirala je sirotinja raja. Ona je najviše stradala, u gradu sa hiljadama socijalnih slučajeva, obila se o glavu, najčešće socijalnoj spontanosti, iskrenosti i bliskosti. Ali, virus Covid 19 ne bira žrtve. Među njima je i mnogo elitnih intelektualaca, visoko pozicioniranih društveno-političkih radnika iz Novog Pazara.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SREĆKO CRNOGORAC, FILOZOF I POLITIKOLOG: Postoji pravo na pobunu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Javno demaskiranje koruptivnih praksi neće posebno zabrinuti Đukanovića, dok god uspije da u očima populacije obezvrijedi pojam slobodnih izbora. Ovdje su radikalizacija i zloupotreba državnih organa, koji kažnjavaju satiru, a štite in flagranti uhvaćene vinovnike korupcije i nasilja, integralni dio predizborne taktike koja računa na kreiranje iluzije moći

 

MONITOR: Kako biste najkraće opisali današnju Crnu Goru?

CRNOGORAC: Kad god se takvo pitanje postavi, s nelagodom se sjetim jedne večeri na Oksfordu, kada sam prisustvovao predavanju profesora Džozefa Naja, jednog od najslavnijih svjetskih politikologa i tvorca pojma „meke moći”. Održavši predavanje i odgovarajući na pitanja publike, profesor Naj se dotakao i balkanske politike. Došavši do savremene Crne Gore, opisao ju je kao „balkansku satrapiju, rukovođenu od strane kriminalnog kartela, koji u evropskim i evroatlantskim integracijama prepoznaje samo privremenu ličnu korist”. Ma kako neprijatno i poražavajuće ta ocjena zvučala, ni danas nemam ništa da dodam, osim iskrene želje da stid koji sam kao student tada osjetio, više ne doživi niti jedan naš mlad čovjek u inostranstvu.

MONITOR: A njenu vlast?

CRNOGORAC: Politička teorija je iznašla terminološki nezadovoljavajuće opise režima u Podgorici – a „režim”, ne zaboravimo, je politički neutralan izraz. Reći da se radi o „stabilokratiji”, dakle sistemu u kome sloboda, demokratija i prava bivaju žrtvovana radi stabilnosti, opisuje isključivo spoljnopolitički aspekt – jer se na hibridnu prirodu poretka gleda kao na žaljenja vrijednu, ali neophodnu cijenu stabilnosti na trusnom Balkanu. Interno, radi se o nominalno liberalnoj autokratiji – nominalno, jer je usvajanje liberalnih vrijednosti površno i ima isključivo trenutnu pragmatičnu svrhu, dok je teza o samodržavlju sasvim opravdana, budući da je vlast lidera vladajuće partije sine qua non čitave strukture. Prava istina je da se radi o akterima savršeno lišenim bilo kakvog ideološkog usmjerenja, koje bi ih samo ograničilo i smanjilo manevarski prostor. Vlast karakteriše, međutim, nemogućnost da prevaziđe problem legitimnosti, koju nadomješta naslijeđenim totalitarnim mehanizmima proizvodnje saglasnosti dijela populacije, kao i disciplinovanjem putem kontrole radnih mjesta, izbornih manipulacija, a sve češće i otvorene represije. Vlast ima jasan zavjerenički karakter, jer je riječ o grupi okupljenoj oko projekta očuvanja nezarađenih sredstava i privilegija, kao i nezasluženih pozicija u profesionalnoj hijerarhiji.

MONITOR: Kako vidite dešavanja u Budvi, iz koje nam svakodnevno stižu nove slike nasilja, mahom policijskog?

CRNOGORAC :Dva su ključna aspekta prisutna u budvanskim dešavanjima: legalizacija političke korupcije i normalizacija nasilja. I dok prvo odavno više nikog ne skandalizuje, ovo drugo je jasna indicija da su žaljenja vrijedna instrumentalizacija policije i upotreba neuniformisanih plaćenika dio strategije eskalacije, a ne pokušaji pacifikacije antirežimski orijentisanog stanovništva. Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja svijeta u kojima je policija po operativnim sposobnostima u najmanju ruku rival vojnim snagama, iako te kapacitete koristi ekstremno (i sumnjivo) neefikasno u borbi protiv organizovanog kriminala. Stoga bi se dalo zaključiti da primaran razlog takvog stanja leži u svrsi kontrole stanovništva u slučaju opravdanog bunta. Ne smije se zaboraviti – u uslovima predstojećeg i sasvim izvjesnog ekonomskog kraha, policijski poziv može privremeno nanovo postati privlačan očajnim mladim ljudima, čija će stvarna lojalnost svakako vremenom biti stavljena na probu.

Milena PEROVIĆ

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Ivana Marić, politička analitičarka iz Sarajeva: BiH nije siromašna već opljačkana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mafijaška hobotnica je zahvatila sve sfere društva, od politike, preko pravosuđa, preduzetništva, zdravstva, pa sve do obrazovanja. Najbolji dokaz za to je da u Bosni i Hercegovini niko od ljudi s vrha piramide nije osuđen za korupciju i organizovani kriminal

 

MONITOR: Kakva je  politička situacija u BiH?

MARIĆ: Politička situacija u Bosni i Hercegovini je već dugi niz godina loša i zabrinjavajuća. Kriza je za nas postala normalno političko i društveno stanje. Izazivanje vještačkih kriza i podizanje nacionalnih tenzija je snaga koja održava političke stranke na vlasti. Ukoliko bi se situacija normalizirala i smirila, građani bi mogli početi razmišljati o kvalitetu svog života i perspektivi koju njima i njihovoj djeci nudi Bosna i Hercegovina. Vještačkim stvaranjem sukoba i izazivanjem straha od „drugih“ političari svoje narode uspješno drže pod kontrolom. Vodeći političari ne žele da zaista dođe do sukoba, pogotovo ne oružanog i stoga uspješno balansiraju. Oni ciljano stvaraju onoliko tenzija koliko im je potrebno da se održe na vlasti, a dobro paze da slučajno ne pređu nedozvoljenu granicu. I dok se narod zabavlja njihovim predstavama oni mogu neometano dalje da dijele „osvojeni plijen“.

MONITOR: Koji su to najveći problemi sa kojima se BiH suočava?

MARIĆ: Najveći problem Bosne i Hercegovine, uostalom, kao i čitavog regiona, je korupcija i organizirani kriminal koji su doveli do velike nezaposlenosti i jako loše ekonomske i socijalne situacije u državi. Bosna i Hercegovina nije siromašna država, ona je opljačkana država. Mafijaška hobotnica je zahvatila sve sfere društva, od politike, preko pravosuđa, poduzetništva, zdravstva, pa sve do obrazovanja. Najbolji dokaz za to je da u Bosni i Hercegovini niko od ljudi s vrha piramide nije osuđen za korupciju i organizirani kriminal. Građani su korupciju prihvatili kao sastavni dio života i uobičajen način da dođu do onoga što žele. Prioritet većine vodećih političara je lično bogaćenje nauštrb građana i sve dok im građani to tolerišu, oni se neće brinuti za dobrobit društva. Bosna i Hercegovina je zahvaljujući svojim korumpiranim političarima, ali i biračima koji ih već decenijama opetovano biraju, postala crna rupa na Balkanu koju više niko ne shvata ozbiljno.

MONITOR: Lokalni izbori u BiH odgođeni su za 15. novembar. Zbog toga je negodovao srpski član Predsjedništva BiH i lider SNSD-a Milorad Dodik. Je li ta odluka Centralne izborne komisije legitimna?

MARIĆ: U Bosni i Hercegovini je uvijek važniji uzrok problem kojeg vladajuće strukture dobro kriju, nego sam problem. To je i ovaj put u pitanju. Vodeće stranke bh. Hrvata i Srba su nezadovoljni nedavnim kadrovskim promjenama u Centralnoj izbornoj komisiji BiH (CIK). Javna je tajna da su lideri upravo ove dvije stranke imali utjecaj na pet od ukupno sedam članova CIK-a. SDA, vodeća Bošnjačka stranka u BiH, je u suradnji s još nekoliko stranaka nedavno uspjela promijeniti taj odnos snaga tako da trenutno u CIK-u niko nema monopol. To je glavni razlog za Dodikove kritike „nelegalnom“ odgađanju lokalnih izbora.

S druge strane, SDA je tokom pandemije ostavila građane da se sami liječe, ugrožavala je njihova ljudska prava nedozvoljenim restrikcijama, te bila upletena u brojne aferesa sumnjivim nabavkama. SDA je svjesna da će zbog toga izgubiti podršku birača i zato se najglasnije zalaže za odgađanje izbora, po mogućnosti i njihovo spajanje s općim izborima 2022. godine. HDZBiH i SNSD su taj očaj SDA pokušale iskoristiti da odgađanje izbora uvjetuju ponovnim izborom članova CIK-a ne bi li vratili raniji utjecaj u ovoj, za izborne rezultate, jako korisnoj instituciji. Možda bi i uspjeli u tome da se nije umiješala međunarodna zajednica, koja je nedvosmisleno poručila da se izbori moraju održati.

Veseljko KOPRIVICA

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo