Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Crna Gora je na svim poljima u haosu

Objavljeno prije

na

Sve je veći raskorak između diskursa vladajuće elite i realnog stanja, političke elite i stanovništva. Doprinos daju i različite zloupotrebe istorije, nacije, vjere. Doprinosi tome i generalna nezrelost i neodgovornost stanovništva nesposobnog da razdvoji prevare, prijetnje, laži od istine i vlastitog iskustva

 

MONITOR: Svečano je minuo još jedan 13. jul. U kakvom stanju je ove godine dan ustanka i državnosti zatekao Crnu Goru?

KOVAČEVIĆ: Upravo sam se vratila sa obilaska mjesta zločina  učinjenih na teritoriji Crne Gore devedesetih (Herceg Novi – deportacija, Morinj – nečovječno ponašanje prema zarobljenicima, Bukovica – etničko čišćenje, Kaluđerski laz – ubistva izbeglica sa ratnog područja, Murino – stradanje civila u NATO bombardovanju) što Anima organizuje  već šest godina povodom nacionalnih praznika (ranije – Dana nezavisnosti, zadnjih godina – Dana državnosti). Ova mjesta nisu  čak ni obilježena, država ih isključuje iz društvenog pamćenja. Anima zagovara  kažnjivost zločina, odgovornost vlasti, poštovanje žrtava i razvoj kulture sjećanja. Pridružuju nam se NVO i nezavisni pojedinci. Država o zločinima devedesetih ćuti. Povodom 13. jula  ove godine je primjetno obnavljanje i posjećivanje već godinama zapuštenih spomenika antifašistima i pridavanje značaja antifašističkoj borbi. Nemam ništa protiv, naprotiv, ali gdje su bili zadnjih trideset godina sa sjećanjima na  antifašističku borbu? Koji ih politički interes na to navodi danas?

Što se ostalog tiče, čini mi se da je  Crna Gora na svim poljima u haosu. Sve je veći raskorak između diskursa vladajuće elite i realnog stanja, političke elite i stanovništva. Doprinos daju i različite zloupotrebe istorije, nacije, vjere. Doprinosi tome  i generalna nezrelost i neodgovornost stanovništva nesposobnog da razdvoji prevare, prijetnje, laži od istine i vlastitog iskustva. Haosu doprinose nejasnoće u diskursima, pomutnja oko vrijednosti. Doprinos daje  i situacija u svijetu –  geostrateška previranja, nova raspodjela moći i interesa, licemjerne međunarodne politike  i sve veća arogancija i  beskrupuloznost nosilaca važnih društvenih funkcija.

MONITOR: U političkim i drugim obračunima riječ fašizam potežu i vlast i opozicija. Koje pojavne oblike prepoznajete danas ovdje i šire?

KOVAČEVIĆ:  Kod nas pozicija i opozicija   optužuju  drugu stranu  za fašizam i to je, samo po sebi, znak fašizma. Ako uzmemo u obzir definiciju  fašizma Umberta Eka – zlo u 11 tačaka, većina tačaka se prepoznaje u djelovanju političkih partija ovde (kult tradicije i tradicionalizam, iracionalizam, potenciran strah od različitog, socijalna frustracija, opsesija zavjerom, preziranje slabijih, vođa je tumač volje naroda, selektivni populizam, novogovor). A šire, izbjeglička kriza u Evropi  je fašizam učinila  vidljivim i čini mi se da je većina demokrata ostala zatečena masovnošću pojave i upotrebom  institucija država (policija, vojska)  u eliminaciji  nepoželjnih, drugačijih. Vrijednosti antifašizma ostale su u defanzivi.

MONITOR: Vlast ne prestaje da podgrijava strasti. Dešavanja oko crkve, odluka vrhovne pravnice Medenice, skandalozni snimak   predsjednikovog savjetnika Roćena… Kako to komentarišete?

KOVAČEVIĆ: To što se dešava je skandalozno. Ukazuje na to  da postoji otuđena elita koja živi u virtuelnom svijetu,  van zakona i bez svijesti o političkoj i društvenoj odgovornosti, da posjeduje aroganciju, beskrupuloznost i silu sa namjerom da obesmisle povjerenje u državu i dovedu nas do apsolutnog osjećanja nemoći i apatije. Dobro ste rekli vlast ne prestaje da podgrijava strasti – sluđivanje je detaljno isplanirano. Oni to stalno rade, a mi  izgleda jedino strasti  imamo u izobilju i lako nasijedamo. Strasti, u ovom slučaju,  podrazumijevaju patnje nerazriješenih društvenih trauma iz ratne prošlosti koje  se  ponavljaju. Dobro to znamo ali  smo dozvolili  da  četvrt vijeka nakon zločina čiji smo bili savremenici  oni  po volji vladajuće elite ostanu zaboravljeni i „prekrečeni“. Svaka dosadašnja vlast se hranila tim traumama, a ova dugovječna na tome počiva, podriva i potkopava zločine iz ranijih ratova  u čemu imaju sagovornike u nekim opozicionim partijama, naravno sa suprotnih pozicija kako bi nas držali u  straha.   Nikako da se ohladimo i shvatimo da se politika zasniva na uvažavanju naših realnih potreba i interesa, a ne na emocijama i strastima.

Osjećam  i stid  pred civilizovanim svijetom jer sam dio ovog konteksta i ne mogu se toga odreći.

MONITOR: Prije par mjeseci napisali ste ,,U Kotoru ubijaju ljude, ginu ljudi, širi se prljavi partijski veš… Ko to u Kotoru plače? Građanstvo. Zidine se više ne mogu oduprijeti, mogu ljudi!’’. Kako se živi u Kotoru?

KOVAČEVIĆ: U Kotoru se  sve manje živi,  a Kotor kao grad  kulture, tolerancije i suživota je na izdisaju. Kotor je zaglavljen, a i zadavljen pogrešnim politikama. Sistematično i temeljno je  prethodna vlast vodila politiku protiv interesa Kotora. Stanovnici  Kotora su bili svjesni pogrešne politike vladajuće stranke i davali su povjerenje opoziciji želeći da zaustave poharu. Nažalost, ranija, kao i ova  koalicija nisu pokazale dovoljno zrelosti i mudrosti da opravdaju povjerenje. Što se tiče najnovije smjene, mučno je sve što se u vezi sa tim dešavalo, svođenje raspada na personalni nivo je ponižavanje građana. DPS je, sigurna sam, uradila sve, opstrukcije i manipulacije, da vrati vlast, a vladajuća koalicija nije našla načina da sprovede svoje zamisli.  Moj je utisak da je više  energije utrošeno u odbranu od napada  i  za održavanje zajedništva opozicije, nego na izgradnju drugačije vizije i na zaustavljanju devalvacije Kotora.  Dodala bih da je vidljivo na lokalnom i na državnom nivou da su opozicione koalicije vođene autoritetom broja, a ne autoritetom znanja i mudrosti pred opasnim zajedničkim neprijateljem. Ne  konsoliduju se oko zajedničkog cilja, razvijaju kompeticiju, a ne povjerenje, ne znaju da podrže građanske inicijative. Ne traže pomoć stručnjaka što bi im obezbijedilo da od samog početka definišu viziju, cilj, teškoće, strategije rješavanja sukoba unutar koalicije, a tek onda krenu u relizaciju zajedničkog programa. U suštini repliciraju metodologiju DPS-a,  previđajući da nemaju ni približno institucionalne ni infrastrukturne moći. Koalicije su kompleksne strukture i boravak u njima treba prihvatati odgovorno  sa jasnom sviješću da se partijski interesi moraju podrediti zajedništvu i javni inters ličnom narcizmu.

MONIOR: Aktivno ste učetvovali i u kolumnama podržavali proteste Odupri se. Nadate li se nastavku protesta? Da li se  budi valjana alternativa ovakvom sistemu i načinu vladanja?

KOVAČEVIĆ: Učestvujem u protestima Odupri se jer su oni izraz volje ljudi koji se ne mire sa korumpiranim režimom. Ničemu se ne nadam. Što god da odluče organizatori prihvatam i poštujem. Mislim da su  uspjeli, oni su inicijativom i djelovanjem pokazali da se ne može svako zarobiti, potkupiti, da ima ljudi koji žele drugačiji sistem vladanja i vrijednosti od sadašnjeg, da je nasilje režima na ivici da postane i fizičko nasilje, da je strah u redovima vladajuće koalicije velik i da se ne biraju sredstva (pravna, politička, medijska) da se promjene zaustave. Ova vlast je izuzetno opasan protivnik i ne možemo se nadati da nije tako.  Protesti – Odupri se kao i protesti majki su pokazali  brutalnost režima, nedovoljnu  političku zrelost (odgovornost) opozicionih lidera, naročito parlamentaraca/ki, ali i to da postoji  raspoloženje za promjenu sistema i za otpor režimu.  Alternativa je  za sada u malim grupama i nezavisnim pojedincima/kama. Ne prepoznajem partiju koja je ideološki i organizaciono spremna da dovede do promjena. Još se partije razjedinjuju i  kalkuliše se  izborima. Vidim da su se osilile nacionalističke i kleronacionalističke organizacije što pomaže vladajućoj koaliciji da zastrašuje vlastito članstvo i sužava im prostor slobode mišljenja.   Promjena se mora desiti   ali više  nisam sigurna, kao prije desetak godina, da će to biti u pravcu antifašizma, socijalne pravde, odgovornosti i ravnopravnosti.

MONITOR: Predsjednik države često pominje svakoliku ,,crnogorsku emancipaciju”. Da li se u tom ,,sveopštem progresu” popravio položaj žena, da li se bitnije promijenila njihova uloga?

KOVAČEVIĆ: Predsjednik već trideset godina radi na „emancipaciji“,   stalno na novom zadatku. Sada je na redu vjerska emancipacija. Brinem se da neće proći bez nasilja. Što se tiče emancipacije žena ne miješa se mnogo, samo protokolarno pa je i emancipacija protokolarna.  Prepustio je to ženama od povjerenja koje otvaraju poželjne teme  i projekte sa EU, a ne  miješaju se u biznise partije, bar ne javno, a u potrebe žena na terenu još manje. Dokaz je odnos prema obespravljenosti i dovođenje u zabludu 22.000 žena zakonom o majkama kao i odnos institucija prema ženama koje učestvuju u protestu.

Dokaz je i tabuizirano seksualno nasilje kojim se niko ne bavi ili bavi samo sporadično, biznis koji se razvija na tijelima žena  (bordeli, prostitucija) nikog ne zanima, postoji  jasan otpor uvođenju  seksualnog obrazovanja u školama. Ovo su samo dvije oblasti (zloupotreba zakona  i zloupotreba seksualnosti)  gdje je evidentno institucionalno nasilje nad ženama. Ako se doda  siromaštvo i neravnopravnost u porodičnim obavezama, onda je jasno kakav je položaj žena i kako je žena zarobljena.

Sva sreća što emancipacija ima i druge kanale, mimo predsjednikovih i institucionalnih pa se  odnosi između muškaraca i žena  mijenjaju  u svakodnevnom životu. Ako budemo imale sreće da nas mimoiđu trube radikalnih tradicionalista (nacionalista, fašista) imaćemo šansu  da razvijamo ženska prava i ravnopravnost. Istinske političke volje da se popravi položaj žena i promijeni njihova uloga nema, ali to saznanje nikada nije sprečavalo feministkinje da se bore protiv podređenosti za slobodu.

 

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo