Povežite se sa nama

INTERVJU

Eugen Jakovčić, medijski koordinator u Documenti – Centru za suočavanje s prošlošću iz Zagreba:Kao da živimo u devedestim

Objavljeno prije

na

Premijer Plenković na domaćem terenu gubi kontrolu i u ovom trenutku analitičari odbrojavaju početak njegova kraja na čelu Vlade i HDZ-a. Predsjednica Grabar Kitarović je balkanska verzija Marine Le Pen

 

 

MONITOR: Hrvatska danas kao članica Evropske unije?

JAKOVČIČ: Kada govorimo o nizu tema u vezi stanja ljudskih prava u Hrvatskoj, ako izuzmemo rat i ljudska stradanja, kao da živimo u devedesetima, što najbolje oslikava stanje društva u Hrvatskoj nakon ulaska u EU. To je prilično frustrirajuće za sve naše građane i građanke. No, nadu ulijevaju posljednji prosvjedi koji signaliziraju da se svi ipak ne mire s takvom sudbinom. Vrlo jasno je na nedavnim prosvjedima u Zagrebu odaslana poruka da se više ne želi trpjeti obiteljsko nasilje i u tom kontekstu nefunkcioniranje dijelova sustava koji trebaju štiti žene i djecu. Ohrabrujuće je da se u ovom trenutku odvija jedan od jačih medijskih udara na aktualnu vladu premijera Plenkovića, gdje se gotovo kao na traci razotkrivaju korupcijski skandali većeg broja ministara, tako da je premijer prisiljen na rekonstrukciju gotovo cjelokupne vlade da bi se uopće održao na vlasti do kraja mandata.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o hrvatskoj vlasti na čelu sa predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović i premijerom Andrejem Plenkovićem?

JAKOVČIČ:Premijer Plenković odlično se snalazi u Bruxellesu, ali na domaćem terenu gubi kontrolu i u ovom trenutku analitičari odbrojavaju početak njegova kraja na čelu Vlade i HDZ-a. Pola ministara je pred smjenom zbog pritiska javnosti i medija, uslijed teških korupcijskih afera. Nedavni EU izbori za HDZ su završili jako loše, turistička sezona je u podbačaju, tako da slijedi malo duža politička agonija jer od izlaska na izbore neće biti ništa, s obzirom na to da to ne odgovara u ovom trenutku HDZ-u, jer je rejting HDZ-a tako loš da bi ih čak i slabi SDP pobijedio.

Predsjednica , koja vjerujem stoluje posljednje mjesece na funkciji pred predsjedničke izbore u prosincu, je jedna od skandaloznijih pojava u hrvatskoj politici od devedesetih do danas, a nije da se nismo svega nagledali. Njezine šokantne izjave o migrantima ovih dana vrište s naslovnica svjetskih medija. Naime, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nedavno je za švicarski radio izjavila da je „potrebno malo nasilja kada provodite pushback“. Tom je izjavom de facto javno priznala korištenje sile prema migrantima. Njezinim skandalima nema kraja, ona je balkanska verzija Marine Le Pen.

MONITOR: Hrvatska se tvrde analitiari olako odrekla svog antifašizma…

JAKOVČIČ:Vatikan, pa čak i Austrija, s teškim nasljeđem nacističke kolaboracije, u posljednjih nekoliko mjeseci otvoreno su se usprotivili Hrvatskoj u vezi njezinog otvorenog koketiranja s ustaštvom. Hrvatska se kao niti jedno društvo u Europi olako odrekla svog antifašizma predvođenog komunistima, Titom i partizanima. To je nasljeđe devedesetih i jedan od glavnih krivaca za to je Franjo Tuđman, da apsurd bude veći, Titov general i partizan. Mi tjednima na javnom medijskom servisu pratimo vrlo problematične dokumentarne uratke u kojim se negiraju činjenice u vezi NOB-a i istinskog otpora ustašama i fašistima.

O sofisticiranim pokušajima revizionizma govori i podatak da se u Zagrebu planira podignuti spomenik žrtvama Holokausta, na što je reagirala Antifašistička liga RH, čiji sam glavni tajnik. Mi u Ligi smatramo da je najavljeno podizanje spomenika žrtvama Holokausta u Zagrebu licemjerno jer se time prije svega krivnja za pogrom nad Židovima u NDH želi prebaciti na naciste, premda je većina stradala u ustaškim logorima. Stoga smo predložili da se umjesto posvete kako se sada odlukom Grada Zagreba planira obilježiti spomenik, “Spomenik žrtvama Holokausta”, na spomeniku postavi natpis na kojem bi pisalo “Žrtvama ustaškog režima” i to na latinici, te na jezicima i pismima zajednica žrtava, ćirilicom, jidišem i romskim jezikom.

MONITOR: Danas na ex jugoslovenskim prostorima nacionalistički govor nadjačava govor o pomirenju bez koje nema prosperitetne budućnosti…

JAKOVČIČ: Mi na ovim prostorima živimo ne-rat, odnosno negativni mir, znači odsustvo nasilja, ali bez slobode i pravde. Na djelu je nacionalistički govor i tu nema objektivne analize prošlosti. Teško je  očekivati da naša društva doista prispiju u poratno doba. U ovom trenutku veliku šansu za pomirenje na temelju bezuvjetnog prihvaćanja činjenica i patnje drugih, a ne samo naših, ima inicijativa za REKOM, koju godinama guraju organizacije civilnog društva s prostora nekadašnje države.

MONITOR: Revizionisti u našem regionu uspješno rehabilituju ustaške i četničke ideologije, a jača i fašizacija evropskih i naših društava….

JAKOVČIČ: Pučka pravobraniteljica Hrvatske Lora Vidović upozorila je nedavno da relativizacija zločina NDH narušava temeljne vrijednosti Ustava, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji. Njezin je zaključak kako su pojave negiranja karaktera NDH i razmjera zločina ustaškog režima, isticanja simbola u javnom prostoru ili korištenje sintagmi kojima se prema njemu izražavaju simpatije, u hrvatskom društvu toliko učestale, da su gotovo prešutno prihvaćene. Lora Vidović traži hitno uvođenje obvezatnog obrazovanja iz ljudskih prava u sve nastavne planove i programe, osobito kad je riječ o pravu na jednakost i zabrani diskriminacije.S druge strane, Ministarstvo znanosti i obrazovanja izigralo je proceduru te školama i nastavnicima nametnulo novi prijedlog kurikuluma povijesti, koji određuje nastavu tog predmeta u osnovnim školama i gimnazijama. Zločini u NDH, kao i oni počinjeni u Hrvatskoj 90-ih, u ovom kurikulumu nisu spomenuti, što odaje dojam da su namjerno izostavljeni. U dijelu vezanom za Drugi svjetski rat izbjegava se riječ Holokaust i genocid kada su u pitanju ustaški zločini, a nije navedeno tko je to osmislio te provodio politiku terora.

MONITOR: Čime se trenutno bavi Documenta?

JAKOVČIČ:Documenta od 2009. godine provodi istraživanje Dokumentiranje ljudskih gubitaka u Hrvatskoj 1991.-1995. To je naša ključna i najvažnija misija. Glavni cilj istraživanja je zaustavljanje političkih i ideoloških manipulacija žrtvama rata u RH kroz stvaranje dostupnog i provjerljivog poimeničnog popisa svih poginulih i nestalih s njihovim osnovnim identifikacijskim podacima te načinima stradanja. Procjene koje dolaze iz različitih znanstvenih i stručnih izvora govore o 18 do 20 tisuća stradalih državljana RH. Trenutno imamo registrirano 17215 žrtava. Jako se trudimo, gotovo na dnevnoj bazi komuniciramo naše podatke i činjenice do kojih dolazimo s javnošću. Ali još ne uspijevamo snažnije zaustaviti sve te manipulacije, što ne znači da trebamo odustati.

MONITOR: Kako kao novinar ocjenjujete današnju medijsku scenu u Hrvatskoj?

JAKOVČIČ: U ovom trenutku u Hrvatskoj egzistiraju 1163 aktivna sudska predmeta protiv novinara i medija, što jasno govori o snazi pritiska na medije i prilično manjkavom shvaćanju onoga što bi trebala biti uloga novinara i medija u demokratskom društvu.

MONITOR: Devetog jula obilježena je 70. godišnjica Golog otoka, kako  mnogi tvrde najozloglašenijeg zatvora u bivšoj Jugoslaviji…

JAKOVČIČ:I ove godine, kao i ranijih, Documenta je u suradnji s udrugom Goli otok “Ante Zemljar” organizirala komemoraciju, želeći prije svega podsjetiti javnost na golootočke logoraše i sve žrtve političkog nasilja u Hrvatskoj, Jugoslaviji i Istočnoj Europi tijekom razdoblja Informbiroa. U tom komemoriranju smo prilično usamljeni, a odnos Hrvatske spram ovih žrtava ponajprije se ogleda u poraznoj činjenici da se uporno izbjegava osnovati memorijalni centar u spomen na sve one koji su na Golom otoku patili i stradali. Posebno zabrinjava podatak da je 31. svibnja ove godine završio period preventivne zaštite lokaliteta, a da odluka Ministarstva kulture o trajnoj zaštiti lokaliteta još nije donesena. Na otoku se nalaze table s netočnim i nepotpunim podacima o logoru. Danas svjedočimo, kada govorimo o golootočkim žrtvama, drugom dijelu njihove tragedije, koji upravo nastupa raspadom Jugoslavije, gdje nekada prešućene i zatajene žrtve postaju nekonvertibilne današnjim vlastima, što predstavlja jasan znak da smo još necivilizirana zemlja, iako nominalno pripadamo EU koja podrazumijeva razuman odnos prema prošlosti.

 

Insitucionalni linč

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da je atmosfera linča postala normalna u Hrvatskoj, naročito nakon ulaska u EU?

JAKOVČIČ: Ako predsjednica Republike predstavniku jedne od najbrojnijih nacionalnih manjina šalje u javnom pismu poruku kako bi trebali paziti što govore, misle i pišu, ne samo on i njegovi sunarodnjaci, već i novine čiji je Milorad Pupovac izdavač (Tjednik Novosti), onda imamo institucionalni linč kojeg producira sam vrh vlasti što je, složit ćete se, velik problem za sve građane i cjelokupno društvo. Inače, linč o kojem govorite vrlo je jasno usmjeren ciljano prema manjinama, a tu su Srbi uvijek zgodna i pogodna meta. Politički krugovi povezani s predsjednicom i Katoličkom crkvom nedavno su pokrenuli inicijativu da se saborskim zastupnicima manjina ograniče prava kod glasanja o nekim pitanjima u parlamentu, kao i da se smanji broj manjinskih zastupnika. Također, isti krugovi kroz referendumske inicijative vršili su pritisak da se ne ratificira Istanbulska konvencija koja žene i djecu štiti od nasilja.

 

Crnogorci najbrojniji golootočani

MONITOR: Sigurno Vam je poznato da je po zvaničnim podacima najviše zatvorenika bilo iz Crne Gore (21,5 odsto) u poređenju sa brojem stanovnika …

JAKOVČIČ: U do sada najvažnijoj i najsveobuhvatnijoj studiji o Golom otoku, nedavno objavljenoj knjizi Martina Previšića “Goli otok”, znanstvena istraživanja potvrđuju najveći udio Crnogoraca među golootočkim logorašima u odnosu na udio u ukupnom broju stanovnika tadašnje Crne Gore. Upravo taj podatak u vezi etničke strukture logoraša Golog otoka i njihovog broja daje odgovor na pitanje zašto golootočke žrtve danas nisu prihvatljive vlastima u Zagrebu. Imate vrlo zanimljiv povijesni revizionistički smjer: od mnogih danas u Hrvatskoj, gdje se uz pomoć Katoličke crkve pokušava komemorirati sve one Hrvate koji su na Golom otoku boravili u sklopu kazneno popravne ustanove kao sitni kriminalci, a namjerno se zaboravlja logoraše unutar logora Goli otok koji je služio UDBA-i za preodgoj političkih zatvorenika.

Najvažnije je danas u službenoj hrvatskoj politici Goli otok prikazati kao sliku i priliku ne samo prvih deset godina Jugoslavije, dijelom totalitarističke i autoritarne, već kao ključne karakteristike cijelog perioda trajanja te države. U toj, prije svega etnocentričkoj perspektivi naravno da ne postoje logoraši iz drugih dijelova bivše države, o članovima partije i vojske Jugoslavije da i ne govorimo, već se traže isključivo Hrvati kao žrtve Jugoslavije, a svi ostali nam nisu konvertibilni.

                            Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo