Povežite se sa nama

INTERVJU

SNEŽANA ČONGRADIN, NOVINARKA BEOGRADSKOG DNEVNIKA DANAS: Šešelj je paradigma zla ovdašnjeg društva

Objavljeno prije

na

Ruke Vojislava Šešelja su krvave i jasno je da nikada neće i ne mogu biti oprane. Problem je zato što on, kao osuđeni ratni zločinac, i dalje kroz institucije Srbije ima priliku da širi mržnju i utiče na mlade ljude u Srbiji, nastavljajući tu svoju ratno zločinačku propagandu

 

MONITOR: Lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj nedavno je na zasjedanju Skupštine Srbije zatražio od Vlade Srbije da u Krivični zakonik uvede odredbu po kojoj bi svaka javno izrečena tvrdnja da je u Srebrenici bio genocid krivično bila kažnjavana. Kako to Vi komentarišete pošto dugo pišete i o genocidu?

ČONGRADIN: Reč je o osuđenom ratnom zločincu, čija se politička karijera u poslednjih trideset godina isključivo bazirala na propagiranju ubistva ljudi druge nacionalnosti i vere. Na njihovom proterivanju iz svojih kuća, huškanju na nasilje nad njima, dakle čistoj ratno-zločinačkoj propagandi. Tako da takav zahtev upućen Vladi Srbije, odnosno vlastima u Srbiji, uopšte ne čudi. Šešeljeva doslednost u ratno-zločinačkoj politici je očekivana, s obzirom na to koliki teret tragedija koje je izazvao nosi na duši. Njegove ruke su krvave i jasno je da nikada neće i ne mogu biti oprane. Problem je zato što on, kao osuđeni ratni zločinac, i dalje kroz institucije Srbije ima priliku da širi mržnju i utiče na mlade ljude u Srbiji, nastavljajući tu svoju ratno-zločinačku propagandu. Što nikada nije lustriran i što mu i pored svih, najtežih grehova, nije zabranjen javni rad.

MONITOR: Šešelj je rekao da je to potrebno, jer se u javnosti dešavaju stvari koje su gore od svih mogućih najcrnjih očekivanja, a kao primjer tog „najcrnjeg“ apostrofirao je Vas zbog teksta u kome ste napisali da je u Srebrenici počinjen genocid, opisujući Vas najpogrdnijim imenima i poručujući da bi takve poslao na dvadeset godina robije. Je li Vas to od njega iznenadilo?

ČONGRADIN: Nisam problem ja. Mene lično ne pogađaju takve kvalifikacije. Problem je što to slušaju i vide žrtve genocida i njihove porodice, odnosno sve žrtve njegove politike. Kao što tome prisustvuju, ponoviću, mladi ljudi u Srbiji, u čijem je interesu da više nikada ne prisustvuju takvom govoru mržnje i nasilju. Jednoj takvoj politici bolesnog, zločinačkog uma. A, naznačimo, i ratno profiterskog. On zarađuje novac od propagiranja ratnih zločina i veličanja genocida. I to javni novac. Reč je o bolesniku, ne zaboravimo, koji je i pozivao na ubistvo premijera Zorana Đinđića, koji je dugo godina bio na plaćeničkom spisku zemunskog klana, okorelih mafijaša, koji su ubili premijera ove države. Dakle, Šešelj je paradigma zla ovdašnjeg društva, a aktuelna srpska vlast, na čijem čelu se nalazi njegov najodaniji politički sin – Aleksandar Vučić –  od njegovih nastupa na, takođe, bolestan način nekako profitira. Zato je Šešelj i danas tu.

MONITOR: Vjerovatno se tako nešto nikad nije desilo ni u jednom parlamentu u svijetu. Da li je na Šešeljeve uvrede i prijetnje neko reagovao od poslanika?

ČONGRADIN:  Nisu reagovali jer oni, pretpostavljam, takođe, kao i ogroman deo javnosti vrlo dobro znaju Šešeljevu ulogu u današnjem političkom trenutku. Upoznati su sa njegovim povlašćenim položajem koji mu upriličava Aleksandar Vučić. Nekoliko dana kasnije, Vjerica Radeta, koja se nalazi na poternici Haškog tribunala, a koju Srbija neće da isporuči, me je, sa svojom koleginicom iz SRS, takođe, napala u Skupštini. Vladajuća SNS je kroz ministarku Zoranu Mihajlović osudila to što sam vređana na rodnoj osnovi, ali, svakako, da i nju nije briga, to što jeste suština problema – brutalno negiranje genocida i dalje vređanje žrtava tog najtragičnijeg čina u srpskoj istoriji. Lakše im je da osude Šešeljeve uvrede na račun mog fizičkog izgleda nego to što ga je inspirisalo na te uvrede.

MONITOR: Šta govori to da je Šešelj, osuđeni ratni zločinac, narodni poslanik?

ČONGRADIN: Da zlo koje iz njegovih usta izlazi odgovara vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci.

MONITOR: Izjavili ste da ga nećete tužiti zbog uvreda koje Vam je uputio. Zašto nećete da ga tužite?

ČONGRADIN: Zato što ne verujem u pravosudni sistem i zato što znam da je pod kontrolom Aleksandra Vučića koji, s obzirom na to da je Šešelju dozvoljeno i danas da radi to što radi, ima koristi od takve bolesne i opasne postavke u srpskom parlamentu.

MONITOR: Vi godinama pišete o ratnim zločinima i o suočavanju sa prošlošću. Kako se vlast Srbije odnosi prema tome?

ČONGRADIN: Negiranje, relativizacija do afirmacije. I to nije samo odlika vlasti već i ogromnog dela opozicije u Srbiji. Kao i odlika prethodnih, navodno, demokratskih vlasti. Niko od njih nije ni dotakao proces suočavanja sa ratno-zločinačkom prošlošću, iako, za razliku od aktuelne vlasti, nije direktno bio učesnik u tome.

MONITOR: Koje su dominantne karakteristike medijske scene u Srbiji? Koliko mediji poštuju Kodeks i zakone?

ČONGRADIN: U Srbiji je sve slično na svim nivoima. Fenomen Šešelja u Skupštini Srbiji vidi se i u medijskoj sferi na karakterističan i svojstven način. I tamo radi i uređuje medijski prostor puno malih ili većih Šešelja. A, većina ih je, trenutno, pod kontrolom vlasti. Što opet nije izum i odlika samo današnje vlasti. Isto, možda finije i ne ovako brutalno, bilo je i za vreme prethodnih vlasti.

MONITOR: Kako je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, čiji je politički otac Šešelj, uspjelo da pod kontrolom drži većinu medija?

ČONGRADIN: Nasiljem. Postavivši poslušnike, male Šešelje, na urednička mesta. Ti urednici i vlasnici medija potom vrše ogromno nasilje nad novinarima, takođe, običnim ljudima, koji su pod jakim pritiskom propaganda, ali i nametanja nakaradnih i bolesnih političkih i drugih ideja. Jako je teško tome se odupreti. Nisu obični ljudi ništa krivi. Svako od njih bi trebalo najpre da bude pod vanredno olakšavajućim okolnostima da bi saznao, shvatio o čemu je zapravo reč.

MONITOR: Je li tačno da nijedne dnevne novine u Srbiji nisu objavile da je predsjednik Francuske Makron rekao da su Srbija i Kosovo dvije države?

ČONGRADIN: Ne znam. Znam da postoje, ipak, u Srbiji slobodni mediji u kojima rade slobodni, habri i pametni ljudi. Koji su sve vreme na udaru vlasti i koji istrajavaju u profesionalnom pristupu. Malo ih je, ali su jako vredni.

MONITOR: Povodom nedavnog izvještaja Fridom hausa, u kojem se navodi da Srbija više nije slobodna već djelimično slobodna zemlja, premijerka Ana Brnabić rekla je da živi ,,u slobodnijoj zemlji nego prije nekoliko godina“ i da je slobodna zemlja ona u kojoj Vlada brine o građanima na način na koji to čini Vlada Srbije…

ČONGRADIN: Često zvuči kao da premijerka Srbije zaista veruje u ono što izjavi. Ne znam šta je gore da li da je svesna da izmišlja ili da zaista to misli…

 

                                                         Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo