Povežite se sa nama

INTERVJU

SNEŽANA ČONGRADIN, NOVINARKA BEOGRADSKOG DNEVNIKA DANAS: Šešelj je paradigma zla ovdašnjeg društva

Objavljeno prije

na

Ruke Vojislava Šešelja su krvave i jasno je da nikada neće i ne mogu biti oprane. Problem je zato što on, kao osuđeni ratni zločinac, i dalje kroz institucije Srbije ima priliku da širi mržnju i utiče na mlade ljude u Srbiji, nastavljajući tu svoju ratno zločinačku propagandu

 

MONITOR: Lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj nedavno je na zasjedanju Skupštine Srbije zatražio od Vlade Srbije da u Krivični zakonik uvede odredbu po kojoj bi svaka javno izrečena tvrdnja da je u Srebrenici bio genocid krivično bila kažnjavana. Kako to Vi komentarišete pošto dugo pišete i o genocidu?

ČONGRADIN: Reč je o osuđenom ratnom zločincu, čija se politička karijera u poslednjih trideset godina isključivo bazirala na propagiranju ubistva ljudi druge nacionalnosti i vere. Na njihovom proterivanju iz svojih kuća, huškanju na nasilje nad njima, dakle čistoj ratno-zločinačkoj propagandi. Tako da takav zahtev upućen Vladi Srbije, odnosno vlastima u Srbiji, uopšte ne čudi. Šešeljeva doslednost u ratno-zločinačkoj politici je očekivana, s obzirom na to koliki teret tragedija koje je izazvao nosi na duši. Njegove ruke su krvave i jasno je da nikada neće i ne mogu biti oprane. Problem je zato što on, kao osuđeni ratni zločinac, i dalje kroz institucije Srbije ima priliku da širi mržnju i utiče na mlade ljude u Srbiji, nastavljajući tu svoju ratno-zločinačku propagandu. Što nikada nije lustriran i što mu i pored svih, najtežih grehova, nije zabranjen javni rad.

MONITOR: Šešelj je rekao da je to potrebno, jer se u javnosti dešavaju stvari koje su gore od svih mogućih najcrnjih očekivanja, a kao primjer tog „najcrnjeg“ apostrofirao je Vas zbog teksta u kome ste napisali da je u Srebrenici počinjen genocid, opisujući Vas najpogrdnijim imenima i poručujući da bi takve poslao na dvadeset godina robije. Je li Vas to od njega iznenadilo?

ČONGRADIN: Nisam problem ja. Mene lično ne pogađaju takve kvalifikacije. Problem je što to slušaju i vide žrtve genocida i njihove porodice, odnosno sve žrtve njegove politike. Kao što tome prisustvuju, ponoviću, mladi ljudi u Srbiji, u čijem je interesu da više nikada ne prisustvuju takvom govoru mržnje i nasilju. Jednoj takvoj politici bolesnog, zločinačkog uma. A, naznačimo, i ratno profiterskog. On zarađuje novac od propagiranja ratnih zločina i veličanja genocida. I to javni novac. Reč je o bolesniku, ne zaboravimo, koji je i pozivao na ubistvo premijera Zorana Đinđića, koji je dugo godina bio na plaćeničkom spisku zemunskog klana, okorelih mafijaša, koji su ubili premijera ove države. Dakle, Šešelj je paradigma zla ovdašnjeg društva, a aktuelna srpska vlast, na čijem čelu se nalazi njegov najodaniji politički sin – Aleksandar Vučić –  od njegovih nastupa na, takođe, bolestan način nekako profitira. Zato je Šešelj i danas tu.

MONITOR: Vjerovatno se tako nešto nikad nije desilo ni u jednom parlamentu u svijetu. Da li je na Šešeljeve uvrede i prijetnje neko reagovao od poslanika?

ČONGRADIN:  Nisu reagovali jer oni, pretpostavljam, takođe, kao i ogroman deo javnosti vrlo dobro znaju Šešeljevu ulogu u današnjem političkom trenutku. Upoznati su sa njegovim povlašćenim položajem koji mu upriličava Aleksandar Vučić. Nekoliko dana kasnije, Vjerica Radeta, koja se nalazi na poternici Haškog tribunala, a koju Srbija neće da isporuči, me je, sa svojom koleginicom iz SRS, takođe, napala u Skupštini. Vladajuća SNS je kroz ministarku Zoranu Mihajlović osudila to što sam vređana na rodnoj osnovi, ali, svakako, da i nju nije briga, to što jeste suština problema – brutalno negiranje genocida i dalje vređanje žrtava tog najtragičnijeg čina u srpskoj istoriji. Lakše im je da osude Šešeljeve uvrede na račun mog fizičkog izgleda nego to što ga je inspirisalo na te uvrede.

MONITOR: Šta govori to da je Šešelj, osuđeni ratni zločinac, narodni poslanik?

ČONGRADIN: Da zlo koje iz njegovih usta izlazi odgovara vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci.

MONITOR: Izjavili ste da ga nećete tužiti zbog uvreda koje Vam je uputio. Zašto nećete da ga tužite?

ČONGRADIN: Zato što ne verujem u pravosudni sistem i zato što znam da je pod kontrolom Aleksandra Vučića koji, s obzirom na to da je Šešelju dozvoljeno i danas da radi to što radi, ima koristi od takve bolesne i opasne postavke u srpskom parlamentu.

MONITOR: Vi godinama pišete o ratnim zločinima i o suočavanju sa prošlošću. Kako se vlast Srbije odnosi prema tome?

ČONGRADIN: Negiranje, relativizacija do afirmacije. I to nije samo odlika vlasti već i ogromnog dela opozicije u Srbiji. Kao i odlika prethodnih, navodno, demokratskih vlasti. Niko od njih nije ni dotakao proces suočavanja sa ratno-zločinačkom prošlošću, iako, za razliku od aktuelne vlasti, nije direktno bio učesnik u tome.

MONITOR: Koje su dominantne karakteristike medijske scene u Srbiji? Koliko mediji poštuju Kodeks i zakone?

ČONGRADIN: U Srbiji je sve slično na svim nivoima. Fenomen Šešelja u Skupštini Srbiji vidi se i u medijskoj sferi na karakterističan i svojstven način. I tamo radi i uređuje medijski prostor puno malih ili većih Šešelja. A, većina ih je, trenutno, pod kontrolom vlasti. Što opet nije izum i odlika samo današnje vlasti. Isto, možda finije i ne ovako brutalno, bilo je i za vreme prethodnih vlasti.

MONITOR: Kako je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, čiji je politički otac Šešelj, uspjelo da pod kontrolom drži većinu medija?

ČONGRADIN: Nasiljem. Postavivši poslušnike, male Šešelje, na urednička mesta. Ti urednici i vlasnici medija potom vrše ogromno nasilje nad novinarima, takođe, običnim ljudima, koji su pod jakim pritiskom propaganda, ali i nametanja nakaradnih i bolesnih političkih i drugih ideja. Jako je teško tome se odupreti. Nisu obični ljudi ništa krivi. Svako od njih bi trebalo najpre da bude pod vanredno olakšavajućim okolnostima da bi saznao, shvatio o čemu je zapravo reč.

MONITOR: Je li tačno da nijedne dnevne novine u Srbiji nisu objavile da je predsjednik Francuske Makron rekao da su Srbija i Kosovo dvije države?

ČONGRADIN: Ne znam. Znam da postoje, ipak, u Srbiji slobodni mediji u kojima rade slobodni, habri i pametni ljudi. Koji su sve vreme na udaru vlasti i koji istrajavaju u profesionalnom pristupu. Malo ih je, ali su jako vredni.

MONITOR: Povodom nedavnog izvještaja Fridom hausa, u kojem se navodi da Srbija više nije slobodna već djelimično slobodna zemlja, premijerka Ana Brnabić rekla je da živi ,,u slobodnijoj zemlji nego prije nekoliko godina“ i da je slobodna zemlja ona u kojoj Vlada brine o građanima na način na koji to čini Vlada Srbije…

ČONGRADIN: Često zvuči kao da premijerka Srbije zaista veruje u ono što izjavi. Ne znam šta je gore da li da je svesna da izmišlja ili da zaista to misli…

 

                                                         Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFIJE I GRAĐANSKI AKTIVISTA (FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU): Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo