Povežite se sa nama

INTERVJU

SNEŽANA ČONGRADIN, NOVINARKA BEOGRADSKOG DNEVNIKA DANAS: Šešelj je paradigma zla ovdašnjeg društva

Objavljeno prije

na

Ruke Vojislava Šešelja su krvave i jasno je da nikada neće i ne mogu biti oprane. Problem je zato što on, kao osuđeni ratni zločinac, i dalje kroz institucije Srbije ima priliku da širi mržnju i utiče na mlade ljude u Srbiji, nastavljajući tu svoju ratno zločinačku propagandu

 

MONITOR: Lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj nedavno je na zasjedanju Skupštine Srbije zatražio od Vlade Srbije da u Krivični zakonik uvede odredbu po kojoj bi svaka javno izrečena tvrdnja da je u Srebrenici bio genocid krivično bila kažnjavana. Kako to Vi komentarišete pošto dugo pišete i o genocidu?

ČONGRADIN: Reč je o osuđenom ratnom zločincu, čija se politička karijera u poslednjih trideset godina isključivo bazirala na propagiranju ubistva ljudi druge nacionalnosti i vere. Na njihovom proterivanju iz svojih kuća, huškanju na nasilje nad njima, dakle čistoj ratno-zločinačkoj propagandi. Tako da takav zahtev upućen Vladi Srbije, odnosno vlastima u Srbiji, uopšte ne čudi. Šešeljeva doslednost u ratno-zločinačkoj politici je očekivana, s obzirom na to koliki teret tragedija koje je izazvao nosi na duši. Njegove ruke su krvave i jasno je da nikada neće i ne mogu biti oprane. Problem je zato što on, kao osuđeni ratni zločinac, i dalje kroz institucije Srbije ima priliku da širi mržnju i utiče na mlade ljude u Srbiji, nastavljajući tu svoju ratno-zločinačku propagandu. Što nikada nije lustriran i što mu i pored svih, najtežih grehova, nije zabranjen javni rad.

MONITOR: Šešelj je rekao da je to potrebno, jer se u javnosti dešavaju stvari koje su gore od svih mogućih najcrnjih očekivanja, a kao primjer tog „najcrnjeg“ apostrofirao je Vas zbog teksta u kome ste napisali da je u Srebrenici počinjen genocid, opisujući Vas najpogrdnijim imenima i poručujući da bi takve poslao na dvadeset godina robije. Je li Vas to od njega iznenadilo?

ČONGRADIN: Nisam problem ja. Mene lično ne pogađaju takve kvalifikacije. Problem je što to slušaju i vide žrtve genocida i njihove porodice, odnosno sve žrtve njegove politike. Kao što tome prisustvuju, ponoviću, mladi ljudi u Srbiji, u čijem je interesu da više nikada ne prisustvuju takvom govoru mržnje i nasilju. Jednoj takvoj politici bolesnog, zločinačkog uma. A, naznačimo, i ratno profiterskog. On zarađuje novac od propagiranja ratnih zločina i veličanja genocida. I to javni novac. Reč je o bolesniku, ne zaboravimo, koji je i pozivao na ubistvo premijera Zorana Đinđića, koji je dugo godina bio na plaćeničkom spisku zemunskog klana, okorelih mafijaša, koji su ubili premijera ove države. Dakle, Šešelj je paradigma zla ovdašnjeg društva, a aktuelna srpska vlast, na čijem čelu se nalazi njegov najodaniji politički sin – Aleksandar Vučić –  od njegovih nastupa na, takođe, bolestan način nekako profitira. Zato je Šešelj i danas tu.

MONITOR: Vjerovatno se tako nešto nikad nije desilo ni u jednom parlamentu u svijetu. Da li je na Šešeljeve uvrede i prijetnje neko reagovao od poslanika?

ČONGRADIN:  Nisu reagovali jer oni, pretpostavljam, takođe, kao i ogroman deo javnosti vrlo dobro znaju Šešeljevu ulogu u današnjem političkom trenutku. Upoznati su sa njegovim povlašćenim položajem koji mu upriličava Aleksandar Vučić. Nekoliko dana kasnije, Vjerica Radeta, koja se nalazi na poternici Haškog tribunala, a koju Srbija neće da isporuči, me je, sa svojom koleginicom iz SRS, takođe, napala u Skupštini. Vladajuća SNS je kroz ministarku Zoranu Mihajlović osudila to što sam vređana na rodnoj osnovi, ali, svakako, da i nju nije briga, to što jeste suština problema – brutalno negiranje genocida i dalje vređanje žrtava tog najtragičnijeg čina u srpskoj istoriji. Lakše im je da osude Šešeljeve uvrede na račun mog fizičkog izgleda nego to što ga je inspirisalo na te uvrede.

MONITOR: Šta govori to da je Šešelj, osuđeni ratni zločinac, narodni poslanik?

ČONGRADIN: Da zlo koje iz njegovih usta izlazi odgovara vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci.

MONITOR: Izjavili ste da ga nećete tužiti zbog uvreda koje Vam je uputio. Zašto nećete da ga tužite?

ČONGRADIN: Zato što ne verujem u pravosudni sistem i zato što znam da je pod kontrolom Aleksandra Vučića koji, s obzirom na to da je Šešelju dozvoljeno i danas da radi to što radi, ima koristi od takve bolesne i opasne postavke u srpskom parlamentu.

MONITOR: Vi godinama pišete o ratnim zločinima i o suočavanju sa prošlošću. Kako se vlast Srbije odnosi prema tome?

ČONGRADIN: Negiranje, relativizacija do afirmacije. I to nije samo odlika vlasti već i ogromnog dela opozicije u Srbiji. Kao i odlika prethodnih, navodno, demokratskih vlasti. Niko od njih nije ni dotakao proces suočavanja sa ratno-zločinačkom prošlošću, iako, za razliku od aktuelne vlasti, nije direktno bio učesnik u tome.

MONITOR: Koje su dominantne karakteristike medijske scene u Srbiji? Koliko mediji poštuju Kodeks i zakone?

ČONGRADIN: U Srbiji je sve slično na svim nivoima. Fenomen Šešelja u Skupštini Srbiji vidi se i u medijskoj sferi na karakterističan i svojstven način. I tamo radi i uređuje medijski prostor puno malih ili većih Šešelja. A, većina ih je, trenutno, pod kontrolom vlasti. Što opet nije izum i odlika samo današnje vlasti. Isto, možda finije i ne ovako brutalno, bilo je i za vreme prethodnih vlasti.

MONITOR: Kako je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, čiji je politički otac Šešelj, uspjelo da pod kontrolom drži većinu medija?

ČONGRADIN: Nasiljem. Postavivši poslušnike, male Šešelje, na urednička mesta. Ti urednici i vlasnici medija potom vrše ogromno nasilje nad novinarima, takođe, običnim ljudima, koji su pod jakim pritiskom propaganda, ali i nametanja nakaradnih i bolesnih političkih i drugih ideja. Jako je teško tome se odupreti. Nisu obični ljudi ništa krivi. Svako od njih bi trebalo najpre da bude pod vanredno olakšavajućim okolnostima da bi saznao, shvatio o čemu je zapravo reč.

MONITOR: Je li tačno da nijedne dnevne novine u Srbiji nisu objavile da je predsjednik Francuske Makron rekao da su Srbija i Kosovo dvije države?

ČONGRADIN: Ne znam. Znam da postoje, ipak, u Srbiji slobodni mediji u kojima rade slobodni, habri i pametni ljudi. Koji su sve vreme na udaru vlasti i koji istrajavaju u profesionalnom pristupu. Malo ih je, ali su jako vredni.

MONITOR: Povodom nedavnog izvještaja Fridom hausa, u kojem se navodi da Srbija više nije slobodna već djelimično slobodna zemlja, premijerka Ana Brnabić rekla je da živi ,,u slobodnijoj zemlji nego prije nekoliko godina“ i da je slobodna zemlja ona u kojoj Vlada brine o građanima na način na koji to čini Vlada Srbije…

ČONGRADIN: Često zvuči kao da premijerka Srbije zaista veruje u ono što izjavi. Ne znam šta je gore da li da je svesna da izmišlja ili da zaista to misli…

 

                                                         Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

RADE RADOVANOVIĆ, NOVINAR I DRAMSKI PISAC IZ BEOGRADA: Vučićev režim je totalitarni režim profašističkog tipa

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji je tako anomična situacija da je teško reći šta je i ko je istinska politička opozicija totalitarnom režimu Aleksandra Vučića, a ko kolaborant koji u ovakvom sistemu parazitira glumeći opoziciju i koristeći privilegije kojih se dočepao

 

MONITOR: Poslije vanrednog stanja u Srbiji, zavedenog zbog pandemije korona virusa, započelo je vanredno političko stanje – predizborna kampanja za parlamentarne izbore zakazana za 21. juni. Po čemu je kampanja karakteristična?

RADOVANOVIĆ: Čitav ovaj period nakon ukidanja vanrednog stanja, ne samo zbog izbora koje veći deo opozicije bojkotuje, karakterišu sve veće napetosti i podele u Srbiji, koje podstiče pre savega Aleksandar Vučič koristeći do apsurda sve čime raspolaže… Svoju vladu, u kojoj su premijerka Ana Brnabić i ministri puki izvršioci njegove, vladareve volje. Svoju skupštinu, koju bojkotuje većina opozicionih poslaniuka. Svoju policiju i vojsku, koja je tokom vanrednog stanja, do zuba naoružana, čuvala bolnice!? Svoje navijačke i druge paraformacije spremne da izvrše što vođa i vođini narede… od paljenja baklji po krovovima zgrada i proizvođenja zastrašujuće buke i urlika … i to u vreme policijskog časa!… do spremnosti da se sukobe sa pristalicama opozicije ili građanima koji protestuju iz raznih razloga. Kroz medije koje apsolutno kontroliše, a takvih je ogromna većina u Srbiji, Vučić po potrebi dozira dnevni nivo napetosti, šireći strah i strepnju kako mu već njegovi štabovi preporuče. I to je to neko osnovno stanje i osećanje, koje je ujedno i neprekidna izborna kampanja Vučićeve SNS i njegovih koalicionih partnera i onih koji bi da se pod dogovorenim uslovima kvalifikuju za status „konstruktivne“ parlamentarne opozicije.

MONITOR: Da li treba bojkotovati izbore s obzirom na to da vlasti, kako tvrde analitičari, kontrolišu cjelokupan izborni sistem i cjelokupan izborni proces?

RADOVANOVIĆ: Ukupna atmosfera u društvu je takva da se ne može govoriti, niti može biti – fer i slobodnih izbora u Srbiji. Ne samo zato što ovakva totalitarna vlast kontroliše ceo izborni proces, kroz koji će krasti i nameštati sve što joj odgovara, nego što u ovakvoj situaciji još uvek postojeće pandemije, u kojoj broj novozaraženih varira iz dana u dan, nikakvih normalnih izbora ne može ni biti. Ali, Srbija već poodavno nije normalna država…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR MLAČ, NOVINAR IZ LJUBLJANE: Kraj epidemije kao spas od recesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Slovenije je prva u Evropi proglasila kraj epidemije korona virusa da  bi spasila privredu, ali na snazi su ostale mnoge mjere lične zaštite

 

MONITOR: Slovenija je prošle sedmice prva u Evropi proglasila kraj epidemije korona virusa. Zašto se Vlada na to odlučila?

MLAČ: Vlada je svoju odluku donijela. Šta je rukovodilo u tome stvar je nagađanja. Ostaje činjenica da je to učinila prva u Evropi. Po svemu sudeći Vlada je željela spasiti privredu i izbjeći recesiju, koja prijeti cijelom svijetu. A, i po nečem je Slovenija ipak prva u Evropi.

MONITOR: Kakve su mjere ostale na snazi?

MLAČ: Na snazi su ostale sve mjere lične zaštite. Istina pušten je u promet gradski i sav unutarnji saobraćaj, otvorene su trgovine i ugostiteljski objekti, željeznica vozi… Sve to uz poštivanje strogih mjera lične zaštite – od dezinfekcije ruku, dezinfekcije stolica i stolova, sjedala u autobusima i drugim sredstvima prevoza, kabina za presvlačenje u trgovinama robom, dezinfekcije probane, a nekupljene robe, nošenja zaštitnih maski… Otvorene su i škole i dječija obdaništa, a nastavnici i vaspitači brigu brinu kako održati propisan razmak između učenika i razmak između mališana. Teško im je.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ, NEZAVISNI POSLANIK: Efikasnost i dijalog uslov za izlazak iz ekonomske i političke krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pandemija je samo demaskirala neodrživ ekonomski model, koji se zasnivao na prihodima od turizma, stranim direktnim investicijama, visokom nivou sive ekonomije,  ali i na nelegalnim aktivnostima krijumčarenja narkotika pod pokroviteljstvom dijela državnih struktura, odnosno šverca duvana i drugih akciznih proizvoda

 

Ekonomsko-socijalne posljedice pandemije neće biti lakše od zdravstvenih, niti će kriza trajati kraće od zdravstvene krize, koja ipak, kako kažete, jenjava ovih posljednjih nedjelja i kod nas, ali i u najvećem dijelu svijeta, kaže Aleksandar Damjanović na pitanje koliko će nastupajuća ekonomska kriza biti ozbiljna i trajna.

„Crna Gora je po mnogim parametrima i prije pandemije bila u ekonomskim problemima, kako u dijelu lošeg životnog standarda većine građana, niskih plata i penzija, te ogromnih socijalnih razlika, tako i u odnosu na makroekonomske pokazatelje poput javnog duga, nedovoljnog privrednog rasta i sl. Pandemija je samo demaskirala neodrživ ekonomski model, koji se zasnivao na prihodima od turizma, stranim direktnim investicijama, visokom nivou sive ekonomije,  ali i na nelegalnim aktivnostima krijumčarenja narkotika pod pokroviteljstvom dijela državnih struktura, odnosno šverca duvana i drugih akciznih proizvoda.

Za svega dva mjeseca pokazano je na kakvim se temeljima zasnivao tzv. privredni rast, čije efekte su uglavnom koristile malobrojne strukture bliske vrhu crnogorskih vlasti.

MONITOR: Kako ocjenjujete dva paketa državnih mjera usvojenih radi suzbijanja ekonomskih posljedica epidemije korona virusa i tzv. zatvaranja?

DAMJANOVIĆ: Uz činjenicu da je Vlada primijenila modele podrške privredi, slične državama regiona, odnosno EU, stiče se utisak da su „paketi“ stizali jedni druge u najavama ali su dosta tromo realizovani, imajući u vidu da se polovinom maja daju subvencije za mjesec april, a da gro zabranjenih djelatnosti ne funkcioniše još od polovine marta. Takođe, pravni osnov podrške ostaje upitan, jer Vlada nije podnijela ni jedan jedini zakonski predlog, sem izmjena zakona o finansiranju političkih subjekata u dijelu „relaksacije“ trošenja sredstava tekuće rezerve u izbornoj godini.

Nepouzdana statistika, loše evidencije, kao i nekonzistentnost pojedinih mjera otvaraju prostor za zloupotrebe podrške, pa imamo slučajeva da recimo firma za obezbjeđenje sa 250 zaposlenih koja je cijelo vrijeme radila normalno traži i dobije subvencije, ili štamparija sa 40-ak zaposlenih koja se „ubila“ od posla radeći prevashodno za potrebe države. Na drugoj strani nema subvencija za pojedine preduzetnike koji su se bavili prevozom specifičnih roba, a bili su bez posla. Ili subvencije samo za one sa biroa „koji aktivno traže posao“, da bi se što manje novca izdvojilo.

Donijeta je zabrana prinudne naplate samo za javni sektor, ne i za banke koje su uredno skidale građanima novac, moratorijum za klijente banaka, ne i za klijente tzv. faktoring kompanija, prvo odlaganje naplate poreza i doprinosa, pa usred te mjere djelimično subvencioniranje itd. Neophodna je mnogo veća efiksanost i cjelishodnost mjera, i u tom dijelu ne smije biti odlaganja tzv. trećeg paketa za koji je predsjednik Vlade saopštio još 25. aprila da će biti predstavljen u roku od 15 dana. Još uvijek čekamo i te mjere.

MONITOR: Postoje li neki „alati“ (kreditne garancije, na primjer) koje Vlada nije koristila dovoljno ili na pravi način?

DAMJANOVIĆ: Veliki broj mjera Vlada još uvijek nije iskoristila, nije smjela, nije htjela ili nije umjela. Nema garantnog fonda koji bi „natjerao“ banke da zajedno sa državom ponude povoljne kredite privredi, jer prosto IRF, koji je intenzivirao svoju kreditnu aktivnost nema dovoljno neophodnih kapaciteta za novonastale potrebe. CBCG je pokazala pasivnost i nedostatak autoriteta u odnosu na poslovne banke, pa je za sada sve ostalo uglavnom na kreditnom moratorijumu. Šta je sa limitiranjem, odnosno otpisom kamata, otpisom dijela kreditnih obaveza, dugoročnim reprogramiranjem i „prepakovanjem“ dospjelih kredita. Nepostojanje monetarnih mehanizama  ne može biti alibi za nečinjenje.

Zašto država nije prevremeno isplatila kompletan dug ugroženom dijelu privatnog sektora, zašto nije zaustavljeno avansiranje onom dijelu privrede koji je normalno funkcionisao. Nema poreskih olakšica u dijelu poreza na dobit i imovinu itd. Prosto, moralo se i mora mnogo brže, mnogo preciznije i mnogo pravednije. Treba uvijek podsjećati da je jedan dio privrede funkcionisao nikad bolje, pa i u tom dijelu ima prostora da se pokaže solidarnost, ne naravno donacijama već poreskom preraspodjelom.

MONITOR: Vlada naglasak stavlja na kapitalne investicije. Ipak, ona najveća, prioritetna dionica auto-puta, uveliko kasni… Šta to znači?

DAMJANOVIĆ: Prolongiranje završetka auto-puta za najmanje polovinu trajanja prvobitno predviđenog roka, osim što će povećati cijenu inače  preskupog projekta, dovešće nas u situaciju da će isteći grejs period i da ćemo otpočeti otplatu rata iz državnog budžeta, a projekat još neće biti gotov. Uz to, ne nazire se ni u naznakama nastavak dionice od Mateševa ka granici sa Srbijom, a o dijelu puta od Podgorice ka Baru da i ne govorimo. Pozivam odgovorne da saopšte koliko će nas koštati i „ostatak“ auto-puta i kada će biti kompletiran auto-put kroz Crnu Goru, imajući u vidu da su radovi počeli prije pet godina, i da se još uvijek radi na prvoj „prioritetnoj“ dionici. Posljedice projekta na javne finansije i budžet biće veoma ozbiljne, a pandemija će samo usložiti problematične finansijske aspekte ove investicije.

MONITOR: Uz zdravstvenu i ekonomsku, mi prolazimo i kroz ozbiljnu političku krizu. Kako je korona uticala na dešavanja na ovdašnjoj političkoj sceni?

DAMJANOVIĆ: Na prvi pogled čini se da je pandemija korona virusa za trenutak konzervirala političke procese, odnosno podjele i probleme. Međutim, jasno se naziru  pokušaji zloupotrebe djelova vlasti, prisvajanje „benefita“ relativno dobrog zdravstvenog odgovora, kao i stvaranja klime da podrška privredi isključivo zavisi od DPS-a i njegovih satelita. Daleko je to od turobnih činjenica da je mjera organizovanog kriminala u državi najveći broj ubistava u odnosu na broj stanovnika u Evropi, ili da je mjera evropskog puta Crne Gore najsporije pregovaranje od svih država koje su pregovarale za članstvo u EU. Ili da su u v.d. stanju Sudski savjet, tužilaštvo, Ustavni sud, ASK, da je predsjednik DIK-a biran isključivo glasovima vlasti.

Nema izbornog zakonodavstva koje bi garantovalo fer i slobodne izbore, srušena je institucija parlamenta koji je postao ruglo vlasti, odnosno ogledalo institucionalnog ambisa. Povrh svega, nema nagovještaja da je vlast spremna da povuče nakaradni zakon o tzv. slobodi vjeroispovijesti koji je posijao opasne podjele u društvu. Naprotiv, hapse se i privode crkveni velikodostojnici, onemogućava slobodno ispoljavanje vjerskih ubjeđenja, uz ogromne tenzije među građanima koje samo što ne eksplodiraju. Ako ovo ne vide najodgovorniji predstavnici vlaste i ne pokrenu dijalog da se ovi problemi što prije rješavaju, bojim se da vlast ide opasnim putem, putem koji nosi puno rizika i nepoznanica i koji nikom neće donijeti dobrog, jer reče naš narod „zlo dobroga donijeti neće“.

MONITOR: Kad će izbori i, mogu li biti regularniji od onih iz 2016-e?

DAMJANOVIĆ: Krajnji rok za redovne parlamentarne izbore je 18. oktobar. U ovom trenutku ne postoje elementarni uslovi za normalan, fer i slobodan izborni proces. Okolnosti su mnogo gore nego što su bile 2016. god. Sve češće i otvorenije kritike od strane relevantnih predstavnika međunarodne zajednice ukazuju da postoji zabrinutost u centrima moći za pravac u kom se kreće Crna Gora.

Opozicija i civilni sektor ukazuju na sve sistemske defekte koji onemogućavaju slobodan politički život. Zato očekujem da se vlast uozbilji i otvori dijalog o političkoj i ekonomskoj stabilnosti, kako bi se i izborni proces sproveo slobodno i bez arsenala zloupotreba u režiji DPS-a i satelita. Trajanje dijaloga i dogovor oko primjene novih izbornih rješenja mogu, uz politički dogovor, pomjeriti rok za državne i lokalne izbore, što bi imalo smisla ukoliko bi se ostvario cilj, a to je stvaranje normalnog političkog, odnosno izbornog ambijenta. Ako ne bude dogovora,odnosno ako se jednostrano definiše izborni proces onda su sve opcije otvorene a opozicija ima pravo i obavezu da svim institucionalnim i dozvoljenim sredstvima zaustavi „puzajuću diktaturu“ koja je zagospodarila državom.

MONITOR: Imate li ideju kako će na izbore Klub nezavisnih poslanika, odnosno, gdje vidite sebe u predstojećoj kampanji?

DAMJANOVIĆ: Pet poslanika Posebnog kluba poslanika međusobno odlično politički sarađuju, i odgovorno rade svoj posao u onom što se naziva crnogorski parlament. Rano je govoriti o načinu učešća u izbornoj kampanji, ali će svakako on biti primjeren interesima opozicije i potrebi da u Crnoj Gori nakon 30 godina dođe do neophodnih političkih i društvenih promjena. Tom cilju ću, kao i do sada, podrediti svoj politički angažman, naravno prije svega najtješnje sarađujući sa kolegama iz Kluba poslanika, a kao član SNP-a, u dogovoru sa rukovodstvom partije, zastupajući u Skupštini i  stavove SNP-a, čiji sam Program i stvarao, čija načela i principe zastupam od prvog dana od kada obavljam funkciju poslanika.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo