Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN ŠOĆ, ADVOKAT: Sudski sistem čine kadrovi čiji je izbor neustavan

Objavljeno prije

na

Medenica je izabrana od Sudskog savjeta koji takođe nama legitimitet. To ne može doprinijeti povjerenju građana u sudstvo jer s pravom će se pitati, kad se ovako ponašaju sudije i ljudi čija je dužnost da štitie Ustav i zakone, čemu se običan čovjek može nadati

 

MONITOR: Vesna Medeenica treći put izabrana za  predsjednicu Vrhovnog suda?

ŠOĆ: Treći mandat g-đe Medenice je protivan Ustavu CG. Ja o tome nemam dileme a, kako sam mogao da primijetim, ni stručna javnost koja se o tome oglasila. Kad ovom dodamo da je izabrana od Sudskog savjeta koji takođe nema legitimitet dobijamo zabrinjavajuću činjenicu da nam sudski sistem čine kadrovi čiji je izbor neustavan. To svakako ne može doprinijeti povjerenju građana u sudstvo jer će se s pravom pitati, kad se ovako ponašaju sudije i ljudi čija je dužnost da štitie Ustav i zakone, čemu se običan čovjek može nadati.

MONITOR: Neposredno prije izbora Medenice, Vrhovni sud je donio načelni stav  prema kojem pred crnogorskim sudovima više neće moći da se osporavaju  odluke Skupštine o izboru ili razrješenju javnih funkcionera. Da li je  ovo politička odluka i koliko ima pravnog utemeljenja?

ŠOĆ: U duhu prethodno rečenoga, gubljenja legitimiteta i povjerenja u sudstvo, je i načelni pravni stav koji ste pomenuli. Njime Vrhovni sud faktički stavlja van Ustava dio sudskih ovlašćenja i diskriminiše sve one čije je pravo povrijeđeno u postupku izbora ili razrješenja od strane Skupštine CG. Plastično rečeno, moguće je osporavati izbor ili razrješenje svih šefova upravnih organa koje bira Vlada ali ne i onih koje bira Skupština. E, sad neka neko objasni da je značajniji član savjeta Javnog servisa od direktora Policije ili Carine ili Poreske uprave. Pravnih razloga za ovakav stav nema, pa je opravdano vjerovati da ga je opredijelila politika. Ovo dodatno urušava nezavisnost sudstva i povjerenje u njega kao zaštitnika zakona.

MONITOR: Dosta polemike i političke bure podigao je Predlog zakona o slobodi  vjeroispovijesti. Kakav je Vaš stav o predlogu ovog zakona?

ŠOĆ: Buru je najviše izazvala odredba o imovni gdje se predviđa da crkve i vjerske zajednice moraju da dokazuju valjanost sticanja svojine, a  ako ne dokažu ona postaje državna. Jasno je svima u CG a i van nje da je ovo usmjereno protiv Mitropolije Crnogorsko-primorske i drugih episkopija Srpske pravoslavne crkve koje djeluju na području Crn Gore i da država neće, niti smije dirati imovinu Katoličke crkve i Islamske vjerske zajednice.

Ustav CG je u čl. 58 jasno definisao šta je u državnoj svojini i na tom popisu nijesu crkve, katedrale, džamije i drugi vjerski objekti. Naravno država može sticati svojinu pod istim uslovima kao i svi pravni subjekti-teretnim ili besteretnim pravnim poslovima, kako je to uređeno pravnim poretkom. Ovo što piše u pomenutom zakonu predstavlja nacionalizaciju vjerskih objekata što je bez presedana u našoj istoriji a mislim i u istoriji civilizovanih društava. Nikada nijedna vlast, domaća ili okupatorska, bez obzira na ideološke predznake i odnos prema vjeri i vjerskim orgnizacijama, nije ovima osporavala svojinu nad vjerskim objektima. Komunistički sistem je nacionalizovao značajnu imovinu vjeskih organizacija, ubijao sveštenstvo Mitropolije crnogorsko-primorske čak i nakon rata, proganjao vjeru ali nije im padalo na pamet da vjerske objekte proglašavaju državnom svojinom. Čak je i sadašnja vlast, u više svojih akata, upravnih i sudskih, nesumnjivo priznala pravni subjektivitet i svojinska prava na vjerskim objektima Mitropoliji crnogorsko-primorskoj. O Katoličkoj crkvi i Islamskoj vjerskoj zajednici da ne govorimo, one nijesu ni bile pod udar vlasti, iako ovakva rješenja potencijalno, ako to vlast ocijeni da joj je to potrebno, mogu biti upotrebljena i protiv njih.

Želim da naglasim lažnu tvrdnju koja stoji u javnom obrazloženju ove odredebe, da su prije 1918. vjerski objekti bili u državnoj svojini. Postoji obilje pisanih dokaza da to nije tačno, a nijedan da jeste. Ali, ako država smatra da je tako i ima dokaze za tu tvrdnju neka, saglasno zakonu, pokrene sudske postupke da se utvrdi njeno svojinsko pravo na vjerskim objektima. Za to im ne treba sporna zakonska odredba. Imaju dosta pravnih mogućnosti u postojećem, nespornom i legitimnom pravnom poretku. Ovako, ako to ne urade, jasno je da dokaza nema, pa se ovo slobodno može nazvati novom nacionalizacijom, ovaj put vjerskih objekata.

Svrha ovog zakona i pokušaj da se otmu vjerski objekti je pokušaj vlasti da stavi pod kontrolu SPC, a prije svega Mitropoliju crnogorsko-primorsku. Svjesna je ova vlast značaja i ugleda Mitropolije i stoga želi da je prikaže kao strano tijelo u CG, uzurpatora imovine i antidržavni element, iako od toga ništa nije istina.

Nijesam siguran da je vlast svjesna u kakve opasne vode ovim ulazi i kakve posljedice može izazvati.Iskreno se nadam da će neko iz vlasti staviti prst na čelo i zaustaviti ovaj napad na imovinu Crkve prije nego bude kasno.

MONITOR: Jedan ste od rijetkih advokata koji je vrlo precizno kritikovao pravne  manjkavosti u slučaju državni udar. Kakav će biti epilog  ,,procesa vijeka’’?

ŠOĆ: Pažljivo sam pratio ključne dokaze u ovom predmetu, prije svega iskaze Sinđelića i Velimirovića, kao i druge dokaze i ostajem pri tvrdnji da se na osnovu takvih dokaza svako može osuditi za bilo koje krivično djelo. Narod bi rekao, dva bez duše treći bez glave, misleći na ovakave svjedoke i dokaze, s tim, da ih je ovdje više bez ,,glave”. Od početka je bilo jasno da ovaj predmet ima naglašenu političku konotaciju i poslužio je vlastima da učvrste tezu o ,,spoljnim neprijateljima” – trenutno je to Rusija i ,,domaćim izdajnicima”, trenutno DF, a i ostala opozicija. Dakle klasična komunistička priča i osnova vladanja svake autokratske vlasti-uvijek imati spoljnjeg i unutrašnjeg neprijatelja i stalno biti u ,,ratu” za odbranu države.  Vlast je dobila saglasnost za ovo od strane Zapada, koji je protivno svemu što predstavlja aksiom krivičnog prava (pretpostavka nevinosti), odmah požurio da objavi da je presuda ,,pobjeda vladavine prava”.Pitam se da li bi za njih bila pobjeda vladavine prava da je presuda bila oslobađajuća. Ipak, bez obzira što ovaj slučaj nosi jasan politički interes vlasti da opstane osuđujuća presuda, vjerujem da će u drugostepenom postupku ona biti u cjelosti ili bar prema glavnim osuđenim-liderima DF  ukinuta i vraćena na ponovni postupak. U jednoj rečenici ovaj rijaliti će potrajati još nekoliko godina.

MONITOR: U pravosuđu se često hvale reformama i postignutim uspjesima. Je li  današnje sudstvo i tužilaštvo sposobno za ključni doprinos u  proklamovanoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala?

ŠOĆ:  Nema toga kriminala, ma koliko bio jak i organizovan, koji se može suprotstaviti državi ako ona hoće da se obračuna s njime. Dakle, nije pitanje osposobljenosti sudskih, tužilačkih i policijskih organa već političke volje da se uhvati u koštac sa tim zlom. Ako postoji volja, lako je osposobiti sistem, promijeniti kadrove, obučiti ih i osposobiti za tu borbu. Ovako, ostaje sumnja u ozbiljnu volju države da se obračuna sa organizovanim kriminalom, ili bar jednim njegovim dijelom, pa time i sumnja u sposobnost policijskih i sudskih i tužilačkih organa da to urade. Rekao bih, ako nema političke volje za tim, ne može se očekivati od organa koji su zaduženi za tu borbu da uspiju. A nedostatak političke volje lako je prikriti čineći u u očima javnosti za neuspjeh krivim policiju, tužioce ili sudije, iako oni to objektivno ne moraju biti. Ovo naravno ne znači da ne treba raditi na stalnom podizanju sposobnosti ovih institucija za borbu protiv organizovanog kriminala, a važan dio te borbe je i kadrovsko čišćenje od nesposobnih i korumpiranih.

MONITOR:  Često možemo čuti da je Crna Gora pravna država. Da li je zaista  tako,  vidite li napredak u odnosu na vrijeme kada ste Vi bili ministar  pravde?

ŠOĆ:  Koliko je Crna Gora ,,pravna država” najbolje svjedoče izvještaji Evropske unije, koji monotono, poput metronoma, ponavljaju, vladavina prava… vladavina prava… Dakle, oni koji nas gledaju sa strane misle da nijesmo pravna država, odnosno da vladavina prava nije odlika funkcionisanja CG kao države. Nažalost, slažem se sa takvim ocjenama i mislim da činjenice kojih ste se dotakli u svojim pitanjima svjedoče o tome, a mogli bi da nabrojimo još mnoštvo istih ili sličnih koje nijesu toliko privukle pažnju javnosti, ali svjedoče o pravnoj nesigurnosti, nedosljednoj primjeni zakona, postojanju ljudi iznad zakona, ukratko svemu što ukazuje da nema vladavine prava.

Nije moje da poredim moj mandat sa sadašnjim stanjem. Neka drugi sude o tome. Samo ću podsjetiti da je u to vrijeme tek započeto institucionalano uspostavljanje nezavisnosti sudova, drugačija je bila organizacija tužilaštva, a i mnogi problemi koji danas postoje nijesu bili u to vrijeme aktuelni. Takođe, tada se 1998-2000. CG nalazila usred krize koja je kulminirala NATO agresijom, tako da su druge brige bile u prvom planu. S druge strane, CG je već 13 g nezavisna i samostalna država (ako je?), članica NATO-a, uveliko u procesu pregovaranja za ulazak u EU, ,,lider” u svemu i svačemu, tako da su se mogli očekivati mnogo bolji rezlultati. O njima i poređenju s vremenom od prije 20 godina neka sudi javnost.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo