Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN ŠOĆ, ADVOKAT: Sudski sistem čine kadrovi čiji je izbor neustavan

Objavljeno prije

na

Medenica je izabrana od Sudskog savjeta koji takođe nama legitimitet. To ne može doprinijeti povjerenju građana u sudstvo jer s pravom će se pitati, kad se ovako ponašaju sudije i ljudi čija je dužnost da štitie Ustav i zakone, čemu se običan čovjek može nadati

 

MONITOR: Vesna Medeenica treći put izabrana za  predsjednicu Vrhovnog suda?

ŠOĆ: Treći mandat g-đe Medenice je protivan Ustavu CG. Ja o tome nemam dileme a, kako sam mogao da primijetim, ni stručna javnost koja se o tome oglasila. Kad ovom dodamo da je izabrana od Sudskog savjeta koji takođe nema legitimitet dobijamo zabrinjavajuću činjenicu da nam sudski sistem čine kadrovi čiji je izbor neustavan. To svakako ne može doprinijeti povjerenju građana u sudstvo jer će se s pravom pitati, kad se ovako ponašaju sudije i ljudi čija je dužnost da štitie Ustav i zakone, čemu se običan čovjek može nadati.

MONITOR: Neposredno prije izbora Medenice, Vrhovni sud je donio načelni stav  prema kojem pred crnogorskim sudovima više neće moći da se osporavaju  odluke Skupštine o izboru ili razrješenju javnih funkcionera. Da li je  ovo politička odluka i koliko ima pravnog utemeljenja?

ŠOĆ: U duhu prethodno rečenoga, gubljenja legitimiteta i povjerenja u sudstvo, je i načelni pravni stav koji ste pomenuli. Njime Vrhovni sud faktički stavlja van Ustava dio sudskih ovlašćenja i diskriminiše sve one čije je pravo povrijeđeno u postupku izbora ili razrješenja od strane Skupštine CG. Plastično rečeno, moguće je osporavati izbor ili razrješenje svih šefova upravnih organa koje bira Vlada ali ne i onih koje bira Skupština. E, sad neka neko objasni da je značajniji član savjeta Javnog servisa od direktora Policije ili Carine ili Poreske uprave. Pravnih razloga za ovakav stav nema, pa je opravdano vjerovati da ga je opredijelila politika. Ovo dodatno urušava nezavisnost sudstva i povjerenje u njega kao zaštitnika zakona.

MONITOR: Dosta polemike i političke bure podigao je Predlog zakona o slobodi  vjeroispovijesti. Kakav je Vaš stav o predlogu ovog zakona?

ŠOĆ: Buru je najviše izazvala odredba o imovni gdje se predviđa da crkve i vjerske zajednice moraju da dokazuju valjanost sticanja svojine, a  ako ne dokažu ona postaje državna. Jasno je svima u CG a i van nje da je ovo usmjereno protiv Mitropolije Crnogorsko-primorske i drugih episkopija Srpske pravoslavne crkve koje djeluju na području Crn Gore i da država neće, niti smije dirati imovinu Katoličke crkve i Islamske vjerske zajednice.

Ustav CG je u čl. 58 jasno definisao šta je u državnoj svojini i na tom popisu nijesu crkve, katedrale, džamije i drugi vjerski objekti. Naravno država može sticati svojinu pod istim uslovima kao i svi pravni subjekti-teretnim ili besteretnim pravnim poslovima, kako je to uređeno pravnim poretkom. Ovo što piše u pomenutom zakonu predstavlja nacionalizaciju vjerskih objekata što je bez presedana u našoj istoriji a mislim i u istoriji civilizovanih društava. Nikada nijedna vlast, domaća ili okupatorska, bez obzira na ideološke predznake i odnos prema vjeri i vjerskim orgnizacijama, nije ovima osporavala svojinu nad vjerskim objektima. Komunistički sistem je nacionalizovao značajnu imovinu vjeskih organizacija, ubijao sveštenstvo Mitropolije crnogorsko-primorske čak i nakon rata, proganjao vjeru ali nije im padalo na pamet da vjerske objekte proglašavaju državnom svojinom. Čak je i sadašnja vlast, u više svojih akata, upravnih i sudskih, nesumnjivo priznala pravni subjektivitet i svojinska prava na vjerskim objektima Mitropoliji crnogorsko-primorskoj. O Katoličkoj crkvi i Islamskoj vjerskoj zajednici da ne govorimo, one nijesu ni bile pod udar vlasti, iako ovakva rješenja potencijalno, ako to vlast ocijeni da joj je to potrebno, mogu biti upotrebljena i protiv njih.

Želim da naglasim lažnu tvrdnju koja stoji u javnom obrazloženju ove odredebe, da su prije 1918. vjerski objekti bili u državnoj svojini. Postoji obilje pisanih dokaza da to nije tačno, a nijedan da jeste. Ali, ako država smatra da je tako i ima dokaze za tu tvrdnju neka, saglasno zakonu, pokrene sudske postupke da se utvrdi njeno svojinsko pravo na vjerskim objektima. Za to im ne treba sporna zakonska odredba. Imaju dosta pravnih mogućnosti u postojećem, nespornom i legitimnom pravnom poretku. Ovako, ako to ne urade, jasno je da dokaza nema, pa se ovo slobodno može nazvati novom nacionalizacijom, ovaj put vjerskih objekata.

Svrha ovog zakona i pokušaj da se otmu vjerski objekti je pokušaj vlasti da stavi pod kontrolu SPC, a prije svega Mitropoliju crnogorsko-primorsku. Svjesna je ova vlast značaja i ugleda Mitropolije i stoga želi da je prikaže kao strano tijelo u CG, uzurpatora imovine i antidržavni element, iako od toga ništa nije istina.

Nijesam siguran da je vlast svjesna u kakve opasne vode ovim ulazi i kakve posljedice može izazvati.Iskreno se nadam da će neko iz vlasti staviti prst na čelo i zaustaviti ovaj napad na imovinu Crkve prije nego bude kasno.

MONITOR: Jedan ste od rijetkih advokata koji je vrlo precizno kritikovao pravne  manjkavosti u slučaju državni udar. Kakav će biti epilog  ,,procesa vijeka’’?

ŠOĆ: Pažljivo sam pratio ključne dokaze u ovom predmetu, prije svega iskaze Sinđelića i Velimirovića, kao i druge dokaze i ostajem pri tvrdnji da se na osnovu takvih dokaza svako može osuditi za bilo koje krivično djelo. Narod bi rekao, dva bez duše treći bez glave, misleći na ovakave svjedoke i dokaze, s tim, da ih je ovdje više bez ,,glave”. Od početka je bilo jasno da ovaj predmet ima naglašenu političku konotaciju i poslužio je vlastima da učvrste tezu o ,,spoljnim neprijateljima” – trenutno je to Rusija i ,,domaćim izdajnicima”, trenutno DF, a i ostala opozicija. Dakle klasična komunistička priča i osnova vladanja svake autokratske vlasti-uvijek imati spoljnjeg i unutrašnjeg neprijatelja i stalno biti u ,,ratu” za odbranu države.  Vlast je dobila saglasnost za ovo od strane Zapada, koji je protivno svemu što predstavlja aksiom krivičnog prava (pretpostavka nevinosti), odmah požurio da objavi da je presuda ,,pobjeda vladavine prava”.Pitam se da li bi za njih bila pobjeda vladavine prava da je presuda bila oslobađajuća. Ipak, bez obzira što ovaj slučaj nosi jasan politički interes vlasti da opstane osuđujuća presuda, vjerujem da će u drugostepenom postupku ona biti u cjelosti ili bar prema glavnim osuđenim-liderima DF  ukinuta i vraćena na ponovni postupak. U jednoj rečenici ovaj rijaliti će potrajati još nekoliko godina.

MONITOR: U pravosuđu se često hvale reformama i postignutim uspjesima. Je li  današnje sudstvo i tužilaštvo sposobno za ključni doprinos u  proklamovanoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala?

ŠOĆ:  Nema toga kriminala, ma koliko bio jak i organizovan, koji se može suprotstaviti državi ako ona hoće da se obračuna s njime. Dakle, nije pitanje osposobljenosti sudskih, tužilačkih i policijskih organa već političke volje da se uhvati u koštac sa tim zlom. Ako postoji volja, lako je osposobiti sistem, promijeniti kadrove, obučiti ih i osposobiti za tu borbu. Ovako, ostaje sumnja u ozbiljnu volju države da se obračuna sa organizovanim kriminalom, ili bar jednim njegovim dijelom, pa time i sumnja u sposobnost policijskih i sudskih i tužilačkih organa da to urade. Rekao bih, ako nema političke volje za tim, ne može se očekivati od organa koji su zaduženi za tu borbu da uspiju. A nedostatak političke volje lako je prikriti čineći u u očima javnosti za neuspjeh krivim policiju, tužioce ili sudije, iako oni to objektivno ne moraju biti. Ovo naravno ne znači da ne treba raditi na stalnom podizanju sposobnosti ovih institucija za borbu protiv organizovanog kriminala, a važan dio te borbe je i kadrovsko čišćenje od nesposobnih i korumpiranih.

MONITOR:  Često možemo čuti da je Crna Gora pravna država. Da li je zaista  tako,  vidite li napredak u odnosu na vrijeme kada ste Vi bili ministar  pravde?

ŠOĆ:  Koliko je Crna Gora ,,pravna država” najbolje svjedoče izvještaji Evropske unije, koji monotono, poput metronoma, ponavljaju, vladavina prava… vladavina prava… Dakle, oni koji nas gledaju sa strane misle da nijesmo pravna država, odnosno da vladavina prava nije odlika funkcionisanja CG kao države. Nažalost, slažem se sa takvim ocjenama i mislim da činjenice kojih ste se dotakli u svojim pitanjima svjedoče o tome, a mogli bi da nabrojimo još mnoštvo istih ili sličnih koje nijesu toliko privukle pažnju javnosti, ali svjedoče o pravnoj nesigurnosti, nedosljednoj primjeni zakona, postojanju ljudi iznad zakona, ukratko svemu što ukazuje da nema vladavine prava.

Nije moje da poredim moj mandat sa sadašnjim stanjem. Neka drugi sude o tome. Samo ću podsjetiti da je u to vrijeme tek započeto institucionalano uspostavljanje nezavisnosti sudova, drugačija je bila organizacija tužilaštva, a i mnogi problemi koji danas postoje nijesu bili u to vrijeme aktuelni. Takođe, tada se 1998-2000. CG nalazila usred krize koja je kulminirala NATO agresijom, tako da su druge brige bile u prvom planu. S druge strane, CG je već 13 g nezavisna i samostalna država (ako je?), članica NATO-a, uveliko u procesu pregovaranja za ulazak u EU, ,,lider” u svemu i svačemu, tako da su se mogli očekivati mnogo bolji rezlultati. O njima i poređenju s vremenom od prije 20 godina neka sudi javnost.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

Sead Hodžić, urednik portala Fokus, eksluzivno za Monitor iz Njujorka: Kao u apokaliptičnim filmovima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ono što smo svojevremeno smatrali filmskim maštarijama danas je stvarnost. Grad je na svjetskoj mapi postao centar zaraze. Svakog je dana  sve veći broj i zaraženih i mrtvih. Svjedoci smo optužbi i kontraoptužbi  čelnika grada i države Njujork i predsjednika Trampa koji nije imao sluha da na vrijeme Njujorčanima obezbijedi pomoć

 

MONITOR: Kako je Amerika postala najveće žarište na svijetu po broju zaraženih od korone?

HODŽIĆ: Uprkos upozorenjima koja su stigla mjesecima ranije, dok se virus SARS-CoV-2 širio u Kini, Sjedinjene Američke Države su, čini mi se, ovu zarazu dočekale nespremne. Bogata i razvijena država, koju su na Indeksu globalne zdravstvene zaštite kotirali kao najspremniju za pandemiju, danas je u velikim problemima. Pominju se brojevi od čak 100.000 do 200.000 umrlih u naredna tri mjeseca. Ovih dana na CNN-u i u drugim medijima pratim sve vezano za virus. Za ovako brzo širenje stručnjaci kao glavni razlog navode nedostatak testiranja i identifikovanje zaraženih osoba, kao i gustinu naseljenosti u leglu zaraze – Njujorku. Kažu da se puno kasnilo i da na vrijeme nijesu preduzete mjere, uprkos upozorenjima ljekara i stručnjaka o mogućim posljedicama korona virusa. Stručnjaci kažu da su bolnice, nakon upozorenja, morale biti spremne za pandemiju, s dovoljnim brojem obučenog osoblja koje će se isključivo baviti oboljelima od korona virusa. Pominje se i nedostatak zaliha, odgovarajućih maski, dezinfekcionih sredstava, respiratora…

MONITOR: U Njujorku je stopa širenja virusa pet puta veća nego u ostalim krajevima države?

HODŽIĆ: Njujork je svijet u malom i primjer da ljudi sa čitave planete mogu živjeti mirno na jednom malom prostoru. Baš zbog te šarenolikosti i odnosa prema stanovnicima – bez obzira na njihove različitosti, isključivo se na njih gleda kao na ljude, za mene je to najljepši grad na svijetu, u kojem, uzgred da pomenem, živi i najviše iseljenika iz Crne Gore. Trenutno u Njujorku živimo kao u apokaliptičnim filmovima. Sve ono što smo svojevremeno smatrali filmskim maštarijama danas je, nažalost, stvarnost. Grad je na svjetskoj mapi postao centar zaraze, gdje je svakog dana sve veći broj i zaraženih i mrtvih. Ovih dana smo svjedoci optužbi i kontraoptužbi čelnika grada i države Njujork i predsjednika Trampa koji nije imao sluha da na vrijeme Njujorčanima obezbijedi pomoć. Nedostatak testova, dezinfekcionih sredstava i maski, kao i gustina naseljenosti, neblagovremeno zatvaranje škola, restorana i drugih mjesta gdje se ljudi masovno okupljaju, uzrokovali su ovakvu situaciju. Primjera radi, Njujorčani se svakodnevno sretnu sa hiljadama ljudi kako na ulici, tako i u metrou, gdje se putnici zbog velike gužve tiskaju jedni uz druge. U takvoj sredini, a uz nedostatak sredstava zaštite koje sam već nabrojao, normalno je da dođe do masovne zaraze.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Pribojavam se svijeta poslije korone

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrijeme krize je dobrodošlo autoritarnim režimima, jer je to njihovo prirodno okruženje – mogu da čine šta hoće i ne polažu nikome račune za to. Oni se te lagodnosti neće lako odreći ni kada opasnost od epidemije prođe

 

MONITOR: Premijer Duško Marković zahvalio se crnogorskim medijima na profesionalnom i kvalitetnom izvještavanju u vrijeme korone. Kako Vi vidite izvještavanje ovdašnjih medija otkako je pandemija postala naša svakodnevnica i jedina tema?

VUKOVIĆ: Razumljivo je meni što se premijer zahvaljuje medijima. Ljudi iz vlasti vole da im mediji budu pri ruci i izvještavaju o njihovih pregnućima, a klone se kritike i zavirivanja ispod tepiha, kako se ne bi svrstali u tabor otežavajućih okolnosti.

Možda ova situacija pomogne premijeru da ozbiljnije shvati značaj medija u društvu i potrebu da se ta oblast uredi na način koji odgovara društvu koje želi da bude demokratsko i kome su svi ljudi jednako važni.

Od hvale koju sada izgovara premijer, više bih volio da je on održao obećanje iz obraćanja parlamentu dok je još bio mandatar 2016. godine. Tada je najavio izradu strategije razvoja medijskog sektora u Crnoj Gori, a do sada niti imamo strategiju niti nove, bolje medijske zakone.

Nemam cjelovit uvid u medijsku produkciju u doba korone, ali sam siguran da su oni koji  su  i ranije radili u javnom interesu nastavili to da čine, a oni koji su radije služili državi, kako je to lani definisao generalni direktor nacionalnog javnog emitera RTCG Božidar Šundić, dodatno usavršavali te vještine.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Disciplina, solidarnost i strpljenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadam se da ćemo naći način da iznjedrimo prave borce za društvo i zajednicu, da će oni  biti prepoznati od društva, da će njihova djela postati primjer novim generacijama. Dugo se u našem društvu njeguju poremećene ljudske vrijednosti. Po prirodi sam optimista, vjerujem da će nas COVID 19 naučiti pameti

 

MONITOR: Dom zdravlja Podgorica je protekle sedmice otvorio telefonske linije za psihosocijalnu pomoć građanima. Koliko ste imali poziva i zašto su vam se ljudi najviše obraćali?

BURDŽOVIĆ: Aktuelna situacija kod nas i u svijetu zahtjevala je niz novih potreba u organizaciji zdravstvenih ustanova. Razumjevajući potrebe stanovništva, uprava Doma zdravlja je intervenisala otvaranjem ovih linija. Kontakt sa ljekarom u našem drušvu je uvijek imponovao, sad je neophodan kako bi zaštitili sebe i zdravstveni sistem svojim ostajanjem kod kuće. Prvog dana imali smo desetine poziva u kojima su građani tražili različite informacije, vidno uznemireni, sa vrlo malo stpljenja i koncentracije što je i očekivano kada vlada panika u društvu. Najveći broj poziva odnosio se na informisanje o epidemiološkoj  situaciji i novonastalim problemima kada je u pitanju socijalna i psihološka problematika. Ovakva kriza dovešće i do zloupotreba, na nama je da ih brzo prepoznajemo i eliminišemo.

MONITOR: Da li se razmišlja o sličnoj pomoći za medicinske radnike ili psihološka pomoć za medicinare već postoji u okviru zdravstvenog sistema?

BURDŽOVIĆ: Institut za javno zdravlje je pojavom epidemije, angažovao  psihologe za pomoć svojim zaposlenima. Otvarenjem telefonskih linija za građane, Dom zdravlja Podgorica je obratio posebnu pažnju na medicinare, pa ove linije stoje od prvog dana i njima na raspolaganju. To su učinili i drugi domovi zdravlja, kao i KCCG. Zdravstveni radnici u velikoj mjeri trpe strah, ali se oni, nažalost, teže odlučuju da zatraže ovakvu vrstu pomoći. To pokazuje da  većina njih i dalje nije u stanju da otvoreno priča o problemu mentalne prirode sa kojim se susreće. No, s druge strane, većina medicinskih radnika svojom hrabrošću pokazuju koliko je posao zdravstvenog radnika human, takve među nama krasi poseban entuzijazam u ovakvim okolnostima. Oni pokazuju visok nivo organizacije, a njihovo djelovanje je krajnje konstruktivno i korisno za cijelu zajednicu.

Otvaranjem ovih telefonskih linija direktno pomažemo i kolegama na drugim nivoima zaštite. Moje kolege psihijatri koji će opservirati psihijatrijske pacijente zaražene COVIDO-19 imaju težak zadatak. A to je po odluci Nacionalnog koordinacionog tima, odjeljenje psihijatrije u Opštoj bolnici Nikšić. Ovaj virus negativno utiče na  sistem organa za disanja, a, nažalost, mnogi psihijatrijski ljekovi u takvim stanjima, su  kontraindikovani. Pred ljekarima će se javiti moralna i profesionalna dilema, a odluke će biti u njihovim rukama. Ovim putem im dajem punu podršku i stojim na raspolaganju.

Nažalost u Koordinacionom timu nema kolega psihijatara. Mislim da bi svojim prisustvom i sugestijama oni mogli biti od velike koristi. Sugestijama na načine plasiranja uznemirujućih informacija uticali bi na prevenciju  panike i njenih efekata. Istovremeno, ne oglašava se struka. Udruženje psihijatara Crne Gore do sada nije imalo niti jedno javno saopštenje, mislim da mu je to bila obaveza.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo