Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE, KAKO SU DIJELJENI KADROVSKI STANOVI: Migo široke ruke

Objavljeno prije

na

U pitanju je oko stotinu dvadeset stanova za lokalne službenike i namještenike, od čega preko pedeset takozvanih kadrovskih, i deset takozvanih besplatnih koje je u to vrijeme dodijelio ministar prosvjete Slavoljub Migo Stijepović

 

Kako je obavljena raspodjela kadrovskih stanova u Beranama tokom vladavine Demokratske partije socijalista? Ko je i pod kojim uslovima došao do stanova? Ko ih je dobio besplatno i sa kojim obrazloženjem?

Ta i druga pitanja aktuelizovana su ovih dana kada je u Skupštini Crne Gore zatraženo da se skine oznaka tajnosti sa informacije ko je od državnih službenika dobio stan u Podgorici.

Za razliku od Podgorice, u Beranama se sve zna. Nezvanično. Zvanično još nije izašao spisak kadrova Demokratske partije socijalista iz ovog grada koji su u posljednjem naletu pred gubitak lokalne vlasti ugrabili stambene kvadrate.

Da bi se sve objelodanilo u javnosti,  čeka se odgovor Specijalnog tužioca. Ne bi, kažu, bilo u redu da on prvi  ne da  mišljenje na konstataciju iz redova sadašnje lokalne vlasti, koalicije Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, da je raspodjelom stanova u Beranama upravljala organizovana kriminalna grupa.

Materijal do kojeg su došli tokom višemjesečne provjere i interne istrage vođene unutar lokalne samouprave, Komisija za preispitivanje zakonitosti raspodjele stanova za kadrove u Opštini Berane, koju je formirala lokalna skupština, Specijalnom tužiocu je predala još prije skoro četiri godine.

U pitanju je oko stotinu dvadeset stanova za lokalne službenike i namještenike, od čega preko pedeset takozvanih kadrovskih, i deset takozvanih besplatnih koje je u to vrijeme dodijelio ministar prosvjete Slavoljub Migo Stijepović.

Predsjednica mješovite komisije za koja je preispitivala postupak raspodjele stanova odbornica DF Vida Ivanović kaže da su iz Specijalnog tužilaštva tražili da se dokumentacija ovjeri i dopuni, ali da zvanično nemaju informaciju šta se radi u tužilaštvu u ovom predmetu.

„U jednom trenutku,  prije dvije godine, zatražili su nam da ovjerimo svu dokumentaciju i da je eventualno dopunimo, što smo i učinili. Od tada ni mau, što bi se reklo. Nemamo povratnu informaciju šta se radi i da li je u toku izviđaj, a valjda je trebalo da nas neko obavijesti“ – kazala je Ivanović.

Ona objašnjava da je je dokumentaciju bilo teško obezbijediti jer je bila zagubljena.

„Devedeset odsto dokumentacije je bilo zavedeno u Opštini, ali je nije bilo u arhivi. Kako smo mi došli do dokumentacije, to nije za priču, ali i dalje ostaje pitanje gdje je bila dokumentacija, odnosno zašto je nema u opštinskoj arhivi“ – pita Ivanović.

Ona objašnjava da je komisijadokazala sa potpunom dokumentacijom da je postupak raspodjele stanova i odluke koje su donesene u vezi sa raspodjelom bili u svakom pogledu nezakoniti. „Opština Berane je uložila oko milion i po eura, dok nemamo podatke o tome koliko će koštati sudski troškovi  u postupcima koje četiri radnika vode protiv Opštine zbog nezakonte raspodjele. Fond za stambeno solidarnu izgradnju je zaradio blizu dva miliona eura“ – kaže Ivanović.

Priča oko dodjele kadrovskih stanova u Beranama počela je 2011. godine, nakon što su na prigodnoj svečanosti direktor crnogorskog Fonda za stambeno solidarnu izgradnju Danilo Popović i sada bivši predsjednik opštine Vuka Golubović uručili odabranim „kadrovima“ ključeve u novosagrađenim zgradama.

Prije toga, u julu 2009. godine, Golubović je kao tadašnji predsjednik opštine, donio odluku o rješenju kadrovskih potreba.

U toj odluci je precizirano da su zaposleni koji po osnovu kadrovskih potreba  riješe stambeno pitanje dužni da u Opštini Berane ostanu u radnom odnosu najmanje pet godina od dana dobijanja stana. U zvještaju Komisije sada je konstatovano, između ostalog, da su određene osobe u međuvremenu prodale kadrovske stanove kupljene po povoljnim, odnosno subvencionisanim cijenama. Takođe je bilo propisano da pravo na stan ima zaposleni kadar koji nema adekvatan stan, odnosno porodičnu kuću u svojini.

„Stanove su dobijali oni koji imaju i kuće na tri sprata“ – moglo se čuti svojevremeno u lokalnom parlamentu.

Opština Berane je obezbijedila i zemljište za izgradnju tri zgrade sa sto dvadeset stanova, kao i komunalnu insfrastrukturu. Opština se uz to zbog subvencionisanja cijene kadrovskih stanova kreditno zadužila u visini od preko pola miliona eura i to na period od deset godina, sa kamatnom stopom od osam odsto.

Nakon svega toga, stanari jedne od tih zgrada, takozvane Holandske kuće, strahuju da su njihovi stanovi još i pod hipotekom, iako redovno izmiruju kredite na osnovu kojih su ih otkupili. Komisija je, naime, precizno utvrdila da je u to vrijeme Opština Berane ugovor o hipoteci potpisala sa Holandskim investicionim  fondom (DIGH) 30. oktobra 2010. godine.

U tom ugovoru je objašnjeno da vrijednost hipoteke iznosi 539.329 eura i da će u slučaju da potraživanja ne budu izmirena u roku hipotekarni povjerilac, odnosno DIGH, pisanim putem obavijestiti dužnika da će pristupiti namirenju potraživanja iz cijene postignute vansudskom prodajom nepokretnosti.

Iz raspoložive dokumentacije se može vidjeti da je Opština Berane 9. decembra 2010. godine, odnosno tri mjeseca nakon ugovora o hipoteci, prava i obaveze iz tog ugovora prenijela na Fond za stambeno solidarnu izgradnju, sa čime su se složili i Holanđani.

Predsjednici Komisije  nije jasno zašto su pravljene takve transakcije.

„Postavlja se pitanje zašto je tadašnje opštinsko rukovodstvo svoje vlasništvo nad zgradom Holandska kuća prenijelo na Fond za stembeno solidarnu izgradnju. Zašto se Opština zaduživala kreditno za nešto sa čim ne raspolaže. U krajnjem postavlja se pitanje da li stanari koji redovno izmiruju kreditne obaveze  mogu da ostanu bez svojih stanova ako Fond ne izmiri dugovanja prema investitoru iz Holandije. Takođe se postavlja i pitanje gdje je danas Opština Berane kojoj pristižu rate kredita podignutog radi izgradnje Holandske zgrade“ – kaže Ivanović.

Komisija za preispitivanje raspodjele kadrovskih stanova, koju je formirala Skupština opštine iz redova odbornika svih partija, došla je i do saznanja da su Opština Berane i Fond za stambeno solidarni izgradnju početkom sporne 2011. godine, u vrijeme kada su stanovi dijeljeni, potpisali ugovor o novčanom zajmu po osnovu preuzimanja kredita kod DIGH.

Ivanović navodi kako nije bilo dokumentacije da bi se sve ovo dokazalo, i kako se Komisija snalazila na razne načine da dođe do validnih dokumenata.

Predsjednica Komisije tvrdi da je radeći na osjetljivom predmetu dobijala prijetnje.

„ I na posljednjem zasijedanju lokalnog parlmenta sijevale su varnice oko jednog stana koji je morao biti vraćen Opštini,  a nije vraćen. Ali mi moramo istjerati na čistac ovu stvar. Za primjer svima i u Beranama i u Crnoj Gori“ – kaže Ivanović.

Ona objašnjava da ih u principu ne zanimaju stanovi namještenika i običnih radnika i službenika, odnosno da ih zanima brojka od preko šezdeset kadrovskih stanova, podijeljenih po povoljnim uslovima ili besplatno.

„Zanima nas, recimo, kako je Migo bio široke ruke, naravno, ne iz svog džepa, onog od sakoa, već iz državnog budžeta“ – kaže Ivanović.

U lokalnoj upravi će čekati još neko vrijeme da se Specijalno tužilaštvo sjeti da im  ovaj predmet u fioci kupi prašinu. Ako se oni ne sjete, staviće na uvid javnosti spisak svih koji su stanove dobili na ovaj, kako kažu, kriminalan način, i koji su ih kasnije u određenom broju slučajeva, preprodali.

Za pet i po godina od kada je opozicija preuzela Berane, ni jedan kadar nije dobio stan.

 

                                                           Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo