Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KO JE PRIJE TRI GODINE PUCAO U POLICIJSKOG FUNKCIONERA PREDRAGA ŠUKOVIĆA: Brižljivo čuvana režimska tajna

Objavljeno prije

na

Koliko su istražitelji  posvećeni rasvjetljavanju ovog slučaja, govori činjenica da ni do danas istraga nije okončana. Već tri godine izviđaju, istražuju i analiziraju da li je srpski državljanin pukovnik Radovan Aleksić muškarac koji je pucao u Šukovića, a kog je navodno, prepoznao jedan od svjedoka

 

Prije tri godine požurili su istražitelji da objave kako su  operativnim radom i predanošću rasvijetlili ko je 11.jula 2016.godine pucao u u bivšeg šefa policijskog odjeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Predraga Šukovića.

Koliko predano su bili posvećeni rasvjetljavanju ovog djela možda najbolje govori činjenica da ni do danas istraga  nije okončana. Već tri godine izviđaju, istražuju i analiziraju da li je srpski državljanin pukovnik Radovan Aleksić muškarac koji je pucao u Šukovića, a kog je navodno, prepoznao jedan od svjedoka.

Zbog čega istraga traje godinama precizan odgovor nije Televiziji Vijesti nije mogao dati ni vrhovni državni tužilac Ivica Stanković.

„U izvještaju o postupanju u ovom predmetu koji je iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici dostavljen Vrhovnom državnom tužiocu navedene su brojne mjere i radnje koje je Više drzavno tužilaštvo u Podgorici u fazi izviđaja i istrage preduzimalo i preduzima postupajući u ovom predmetu. U izvještaju se takođe, između ostalog navodi da se postupak i dalje nalazi u fazi istrage. Završeno je informaciono tehnološko vještačenje, čija je analiza u toku”, odgovori je Stanković.

Taman kada se pomislilo da bi se analizom  mogla staviti tačka na ovaj slučaj, prošle nedjelje iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici stigao je odgovor da su zatražili dopunu vještačenja.

U krug. Ni na pitanje kada će tužilaštvo staviti tačku na ovaj slučaj prvi čovjek  tužilaštva nije mogao konkretno odgovoriti.

„Donošenje odluke postupajućeg tužioca u bilo kom predmetu ne može se najavljivati, jer na donošenje odluke utiče i završetak brojnih neophodnih radnji. Brzina izvršenja tih radnji u velikom broju slučajeva ne zavisi od državnih tuzilaca”, odgovorio je Stanković Televiziji Vijesti.

Zbog sporosti se stiče utisak da u tužilaštvu nemaju čvrstih dokaza na osnovu kojih bi podigli optužnicu protiv Aleksića.

Aleksić je uhapšen tri mjeseca nakon pokušaja ubistva Šukovića ali i nakon raspisane nagrade od 30 hiljada eura i objavljene slike napadača sa nadzornih kamera u centru grada, i dalje nije raspoložen da govori  javno o istrazi niti da otkriva zbog čega bi neko njega, ako nije počinilac,  označio kao osobu koja je pokušala da ubije visokog policijskog funkcionera.

Kratko je za Televziju Vijesti saopštio da će istragu komentarisati tek kad  kada tužilaštvo donese svoju odluku.  Naš  upućeni sagovornik tvrdi da postoji snimak s nadzornih kamera koje su tog dana navodno snimile Aleksića u nekoj  od državnih institucija. Nepoznato je  da li je taj snimak dostavljen crnogorskim istražiteljima i ako jeste zbog čega se , ukolikio je vjerodostojan, odugovlači s okočanjem istrage.

Poštop je   Aleksić srpski  državljanin,  ambasada Srbije u Podgorici obrati nadležnim organima Crne Gore ali i matičnoj državi tražeći od njih informaciju dokle se stiglo sa isragom u ovom slučaju. Odgovor nijesu dobili.

Kao osobu koja je navodno pucala, Aleksića su prepoznale njegove bivše kolege iz vojske a koje ga po sopstvenom kazivanju nisu vidjele najmanje deset godina. Ubrzo nakon svjedočenja, jedan od njih je tražio i da mu bude isplaćen obećani novac.  Poslije dva mjeseca provedenih u pritvoru Aleksić je i pored teške optužbe pušten da se  brani sa slobode.

Zašto je Tužilaštvo tužilaštvo dozvolilo da se Aleksić brani sa slobode ako zaista ima čvrste dokaze da je on  pokušao da ubije policijskog funkcionera?  Alaksićev advokat Danilo Mićović nema dilemu  zbog čega.

„ Mislim da je svima pa čak i Višem tužilaštvu jasno da do optuženja u ovoj krivično – pravnoj stvari  i ne može doći i da Aleksić nije počinilac ovog krivičnog djela”, kaže advokat Mićović.

Šuković je ranjen u julu 2016.godine u Njegoševoj ulici u centru Podgorice. Utvrđeno je da je „pucač“ pretrčao kilometar ipo nakon što je ranio Šukovića, što bi  Aleksić, zbog svojih godina, teško mogao.

Za ovaj slučaj zainteresovale su se pojedine međunarodne organizacije a sve zbog motiva pokušaja ubistva koji iz Tužilaštva nikada nije saopšten.

Zato je javnosti i dalje nepoznato zbog čega bi Aleksić  pokušao da ubije Šukovića ali i ono najvažnije – da li je i ako jeste po čijem nalogu pucao u njega.

”Da li se taj čovjek, koji je danas na ulici ranjen, bavio nekim kriminalom? Nije. On je policajac, on se borio protiv organizovanog kriminala”, prokomentarisao je gavni specijalni tužilac  Milivoje Katnić nakon ranjavanja Šukovića.

Sagovornici Monitora  sumnjaju  da je pukovnik Radovan Aleksić kolaterala i da su njegovim hapšenjem istražitelji „jednim udarcem ubili dvije muve“ – riješili slučaj ranjavanja Šukovića i sklonili Aleksića koji mnogo zna.

„Zbog opisa posla koji je obavljao Aleksić, on je svjedok mnogih situacija koje su se prethodnih godina dešavale kako u Crnoj Gori tako i u Srbiji.  U  posjeduje je mnogobrojnih dokaza”, kaže naš sagovornik.

Ne odajući koje,  isti sagovornik tvrdi da su svjedoci imali lične motive da Aleksića prepoznaju kao osobu koja je pucala u Šukovića.

Teško da Predrag Šuković ne zna mnogo više od tužioca i ko je naručio i ko je platio pokušaj njegove likvidacije jer se dugo nalazi na ulici i bio je šef najznačajnih opsteg i organizovanog kriminaliteta. U prilog tome ide i činjenica da se nikada nije zvanično interesovao za istragu pokrenutu protiv Aleksića.

Šuković je svojevremeno bio u žiži javnosti nakon što je optužio aktuelnog premijera Duška Markovića i direktora policije Veselina Veljovića da imaju veze sa švercom cigareta i nelegalnim poslovanjem mojkovačke fabrike cigareta.

Saznajemo da postoje brojna dokumenta i transkripti razgovora osoba povezanih sa mojkovačkom fabrikom duvana među kojima su neki od najvažnijih ljudi u drzavi.  Prema tvrdnjama našeg sagovornika ti papiri nikada nijesu objelodanjeni niti ih posjeduju istrazitelji.

Vjeruje se da je  ta strogo čuvana dokumentacija razlog prvog pokušaja kriminalizacije koji im nije uspio. Tada su kriminalne grupe unutar sistema pokušavale Šukovića,  koji ne pripada ni jednom od “državnih” klanova,  da povežu sa kriminalom kako bi ga ućutkli. Mjesecima su “kopali” a kako ništa komprimitujuće nijesu pronašli odlučili su se da ga ućutkaju hicima.

Kako saznaje Monitor,  u predmetu “mojkovačke cigarete” je vidljivo da su najtajniji odjeli ANB -a sa Šukovićem obrađivali  slučaj šverca, samim tim i povezanost najviših državnih funkcionera.

U istragu je bila uključena i Uprava za sprječavanje pranja novca na čijem čelu je tada bio Predrag Mitrović na koga je takođe pucano ispred porodične kuće u Podgorici. Mitrović je ranjen, na sličan način kao kasnije Šuković,  hicem u nogu. Slučaj ni do danas nije rasvijetljen.

Tadašnja specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović po čijem nalogu je i radio  Šuković, kod koga su se slivale sve informacije iz ANB-a i Uprave agencije za sprječavanje pranja novca je bila upoznata sa svim prikupljenim dokazima o poslovanju fabrike cigareta u Mojkovcu i tokovima pranja novca.

No i pored toga istraga nije okončana hapšenjem osumnjičenih već smjenama na raznim nivoima. Tako je tada smijenjen premijer Igor Lukšić koji je naložio istragu, direktor policije Božidar Vuksanović, šef organizovanog kriminala Predrag  Šuković, specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović i direktor agencije za sprječavanje pranja novca Predrag Mitrović.

Takođe,  svi oni iz ANB- a koji su sa Šukovićem obrađivali ovaj slučaj su smijenjeni ili penzionisani.

U javnosti je nakon toga sve češće pričalo o švercu cigareta i navdnim akterima. Sadašnji premijer Duško Marković tada je pozvao Specijalno tužilaštvo da reaguje, ali reakcije nije ni mkoglo biti, jer kako je to javno saopštio glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić dokazi u ovom slučaju su “emigrirali” iz Tužilaštva. Nikada nikada nije objelodanjeno koji to dokazi su nestali.

Pitanje je da li je na ovaj način indirektno poslata poruka Šukoviću da ćuti.

Poznato jee da su se za slučaj mojkovačke fabrike interesovale američke diplomate  koji su, dok je istraga trajala, obavili razgovor sa Šukovićem.

Možda se u tome krije i međunarodna zainteresovanost oko istrage pokrenute protiv Aleksića i motiva pucanja na Šukovića naročito pri činjenici da  osumnjičeni i žrtva ni službeno ni privatno nijesu imali nikakvih dodirnih tačaka.

Šuković je prije ranjavanja pripadao raznim upravama ANB-a.  Za vrijeme mandata sada pokojnog Vukašina Maraša zajedno sa još par operativaca poslat je Upravu kriminalističke policije. Nakon ubistva Slavoljuba Šćekića – šef je opšteg kriminala u Upravi policije.

Mjesec prije nego je u njega pucano,  Šuković se našao pred Osnovnim sudom gdje mu je suđeno zbog komentara koje je pod pseudonimom BOS postavljao ispod tekstova na portalu Vijesti a u kojima se spominjao potredsjednik Vlade Duško Marković.

Tog prvog dana juna 2016.godine Šuković je iznoseći svoju odbranu tvrdio da komentari „ovaj još diše“, „brzo će i nekima iz delegacije ovako polagati  cvijeće“ koje je postavljao ne predstavlaju prijetnju već komentarisanje zdravstvenog stanja sadašnjeg premijera.

Šuković je tada tvrdio da nema ništa lično protiv Markovića, jer ga lično i ne poznaje, ali da ima protiv njegove nestručnosti kojim je uništio ANB i policiju te da je štetan po nacionalne interse Crne Gore.

On je tada pred novinarima u sudnici Markovića označio kao tvorca klanova unutar bezbjednosnih službi ističući da policija funkcioniše pod njegovim i patronatom njegovog kuma Veselina Veljovića.

Objasnio je da je do sukoba došlo prije deset godina, kada mu je dolaskom Veljovića uručeno rješenje o prestanku radnog odnosa koje je ukidano čak sedam puta. Odlaskom Veljovića, postavljen je za šefa odsjeka gdje je ispitivao slučaj fabrike cigareta u Mojkovcu i druge veoma važne slučajeve.

Šuković, koji je tada bio neraspoređen, baš kao i desetak, kako tvrdi njegovih kolega koji su radili na istim slučajevima, prijavu Markovića doživljava kao pritsak ali i poruku policajcima šta će im se desiti ako rade predmete u kojima se spominje on, Veljović ili njima bliske osobe.

Šuković je optužio Markovića i da je poslao dva policajca koji su pokušali bez znanja Specijalnog tužioca da ga ispitaju o saznanjima koja ima kada je riječ o, kako je on to nazvao, mojkovačkom klanu.

Takvu odbranu Šukovića  bez komentara saslušao je Marković, s vremena na vrijeme kucnuvši o drvo pri pomeni navodne bolesti.

Položivši zakletvu objasnio je da je godinama štićena ličnost zbog mnogobrojnih direktnih prijetnji koje su upućivane njemu i članovima njegove porodice od  članova organizovanih kriminalnih grupa.

Napomenuo je  da prijetnje koje je Šuković ostavio ispod tekstova imaju mnoge sličnosti sa tim koje je dobijao. Dodatnu zabrinutost, kako je objasnio  Marković, predstavljala je činjenica da se u komentarisao njegov životni vijek a ne bolest, što je prema njegovoj ocjeni bio jasan motiv i namjera da se kod njega i članova njegove porodice stvori osjećaj nesigurnosti. Marković je  ponovio je i da nije član nikakvog klana , te da je  o njegovoj umiješanosti u slučajeve koje spominje Šuković svoj sud dao i specijalni tužilac, koji mu je potvrdio da se u transkriptima ne navodi njegovo ime.

Sud je na kraju pravosnažno utvrdio da je Šuković ugrozio sigurnost Markoviću i osudio ga na uslovnu kaznu. Ranjavanje Šukovića ostaje do daljnjeg tajna režima.

  Svetlana ĐOKIĆ  

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo