Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KO JE PRIJE TRI GODINE PUCAO U POLICIJSKOG FUNKCIONERA PREDRAGA ŠUKOVIĆA: Brižljivo čuvana režimska tajna

Objavljeno prije

na

Koliko su istražitelji  posvećeni rasvjetljavanju ovog slučaja, govori činjenica da ni do danas istraga nije okončana. Već tri godine izviđaju, istražuju i analiziraju da li je srpski državljanin pukovnik Radovan Aleksić muškarac koji je pucao u Šukovića, a kog je navodno, prepoznao jedan od svjedoka

 

Prije tri godine požurili su istražitelji da objave kako su  operativnim radom i predanošću rasvijetlili ko je 11.jula 2016.godine pucao u u bivšeg šefa policijskog odjeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Predraga Šukovića.

Koliko predano su bili posvećeni rasvjetljavanju ovog djela možda najbolje govori činjenica da ni do danas istraga  nije okončana. Već tri godine izviđaju, istražuju i analiziraju da li je srpski državljanin pukovnik Radovan Aleksić muškarac koji je pucao u Šukovića, a kog je navodno, prepoznao jedan od svjedoka.

Zbog čega istraga traje godinama precizan odgovor nije Televiziji Vijesti nije mogao dati ni vrhovni državni tužilac Ivica Stanković.

„U izvještaju o postupanju u ovom predmetu koji je iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici dostavljen Vrhovnom državnom tužiocu navedene su brojne mjere i radnje koje je Više drzavno tužilaštvo u Podgorici u fazi izviđaja i istrage preduzimalo i preduzima postupajući u ovom predmetu. U izvještaju se takođe, između ostalog navodi da se postupak i dalje nalazi u fazi istrage. Završeno je informaciono tehnološko vještačenje, čija je analiza u toku”, odgovori je Stanković.

Taman kada se pomislilo da bi se analizom  mogla staviti tačka na ovaj slučaj, prošle nedjelje iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici stigao je odgovor da su zatražili dopunu vještačenja.

U krug. Ni na pitanje kada će tužilaštvo staviti tačku na ovaj slučaj prvi čovjek  tužilaštva nije mogao konkretno odgovoriti.

„Donošenje odluke postupajućeg tužioca u bilo kom predmetu ne može se najavljivati, jer na donošenje odluke utiče i završetak brojnih neophodnih radnji. Brzina izvršenja tih radnji u velikom broju slučajeva ne zavisi od državnih tuzilaca”, odgovorio je Stanković Televiziji Vijesti.

Zbog sporosti se stiče utisak da u tužilaštvu nemaju čvrstih dokaza na osnovu kojih bi podigli optužnicu protiv Aleksića.

Aleksić je uhapšen tri mjeseca nakon pokušaja ubistva Šukovića ali i nakon raspisane nagrade od 30 hiljada eura i objavljene slike napadača sa nadzornih kamera u centru grada, i dalje nije raspoložen da govori  javno o istrazi niti da otkriva zbog čega bi neko njega, ako nije počinilac,  označio kao osobu koja je pokušala da ubije visokog policijskog funkcionera.

Kratko je za Televziju Vijesti saopštio da će istragu komentarisati tek kad  kada tužilaštvo donese svoju odluku.  Naš  upućeni sagovornik tvrdi da postoji snimak s nadzornih kamera koje su tog dana navodno snimile Aleksića u nekoj  od državnih institucija. Nepoznato je  da li je taj snimak dostavljen crnogorskim istražiteljima i ako jeste zbog čega se , ukolikio je vjerodostojan, odugovlači s okočanjem istrage.

Poštop je   Aleksić srpski  državljanin,  ambasada Srbije u Podgorici obrati nadležnim organima Crne Gore ali i matičnoj državi tražeći od njih informaciju dokle se stiglo sa isragom u ovom slučaju. Odgovor nijesu dobili.

Kao osobu koja je navodno pucala, Aleksića su prepoznale njegove bivše kolege iz vojske a koje ga po sopstvenom kazivanju nisu vidjele najmanje deset godina. Ubrzo nakon svjedočenja, jedan od njih je tražio i da mu bude isplaćen obećani novac.  Poslije dva mjeseca provedenih u pritvoru Aleksić je i pored teške optužbe pušten da se  brani sa slobode.

Zašto je Tužilaštvo tužilaštvo dozvolilo da se Aleksić brani sa slobode ako zaista ima čvrste dokaze da je on  pokušao da ubije policijskog funkcionera?  Alaksićev advokat Danilo Mićović nema dilemu  zbog čega.

„ Mislim da je svima pa čak i Višem tužilaštvu jasno da do optuženja u ovoj krivično – pravnoj stvari  i ne može doći i da Aleksić nije počinilac ovog krivičnog djela”, kaže advokat Mićović.

Šuković je ranjen u julu 2016.godine u Njegoševoj ulici u centru Podgorice. Utvrđeno je da je „pucač“ pretrčao kilometar ipo nakon što je ranio Šukovića, što bi  Aleksić, zbog svojih godina, teško mogao.

Za ovaj slučaj zainteresovale su se pojedine međunarodne organizacije a sve zbog motiva pokušaja ubistva koji iz Tužilaštva nikada nije saopšten.

Zato je javnosti i dalje nepoznato zbog čega bi Aleksić  pokušao da ubije Šukovića ali i ono najvažnije – da li je i ako jeste po čijem nalogu pucao u njega.

”Da li se taj čovjek, koji je danas na ulici ranjen, bavio nekim kriminalom? Nije. On je policajac, on se borio protiv organizovanog kriminala”, prokomentarisao je gavni specijalni tužilac  Milivoje Katnić nakon ranjavanja Šukovića.

Sagovornici Monitora  sumnjaju  da je pukovnik Radovan Aleksić kolaterala i da su njegovim hapšenjem istražitelji „jednim udarcem ubili dvije muve“ – riješili slučaj ranjavanja Šukovića i sklonili Aleksića koji mnogo zna.

„Zbog opisa posla koji je obavljao Aleksić, on je svjedok mnogih situacija koje su se prethodnih godina dešavale kako u Crnoj Gori tako i u Srbiji.  U  posjeduje je mnogobrojnih dokaza”, kaže naš sagovornik.

Ne odajući koje,  isti sagovornik tvrdi da su svjedoci imali lične motive da Aleksića prepoznaju kao osobu koja je pucala u Šukovića.

Teško da Predrag Šuković ne zna mnogo više od tužioca i ko je naručio i ko je platio pokušaj njegove likvidacije jer se dugo nalazi na ulici i bio je šef najznačajnih opsteg i organizovanog kriminaliteta. U prilog tome ide i činjenica da se nikada nije zvanično interesovao za istragu pokrenutu protiv Aleksića.

Šuković je svojevremeno bio u žiži javnosti nakon što je optužio aktuelnog premijera Duška Markovića i direktora policije Veselina Veljovića da imaju veze sa švercom cigareta i nelegalnim poslovanjem mojkovačke fabrike cigareta.

Saznajemo da postoje brojna dokumenta i transkripti razgovora osoba povezanih sa mojkovačkom fabrikom duvana među kojima su neki od najvažnijih ljudi u drzavi.  Prema tvrdnjama našeg sagovornika ti papiri nikada nijesu objelodanjeni niti ih posjeduju istrazitelji.

Vjeruje se da je  ta strogo čuvana dokumentacija razlog prvog pokušaja kriminalizacije koji im nije uspio. Tada su kriminalne grupe unutar sistema pokušavale Šukovića,  koji ne pripada ni jednom od “državnih” klanova,  da povežu sa kriminalom kako bi ga ućutkli. Mjesecima su “kopali” a kako ništa komprimitujuće nijesu pronašli odlučili su se da ga ućutkaju hicima.

Kako saznaje Monitor,  u predmetu “mojkovačke cigarete” je vidljivo da su najtajniji odjeli ANB -a sa Šukovićem obrađivali  slučaj šverca, samim tim i povezanost najviših državnih funkcionera.

U istragu je bila uključena i Uprava za sprječavanje pranja novca na čijem čelu je tada bio Predrag Mitrović na koga je takođe pucano ispred porodične kuće u Podgorici. Mitrović je ranjen, na sličan način kao kasnije Šuković,  hicem u nogu. Slučaj ni do danas nije rasvijetljen.

Tadašnja specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović po čijem nalogu je i radio  Šuković, kod koga su se slivale sve informacije iz ANB-a i Uprave agencije za sprječavanje pranja novca je bila upoznata sa svim prikupljenim dokazima o poslovanju fabrike cigareta u Mojkovcu i tokovima pranja novca.

No i pored toga istraga nije okončana hapšenjem osumnjičenih već smjenama na raznim nivoima. Tako je tada smijenjen premijer Igor Lukšić koji je naložio istragu, direktor policije Božidar Vuksanović, šef organizovanog kriminala Predrag  Šuković, specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović i direktor agencije za sprječavanje pranja novca Predrag Mitrović.

Takođe,  svi oni iz ANB- a koji su sa Šukovićem obrađivali ovaj slučaj su smijenjeni ili penzionisani.

U javnosti je nakon toga sve češće pričalo o švercu cigareta i navdnim akterima. Sadašnji premijer Duško Marković tada je pozvao Specijalno tužilaštvo da reaguje, ali reakcije nije ni mkoglo biti, jer kako je to javno saopštio glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić dokazi u ovom slučaju su “emigrirali” iz Tužilaštva. Nikada nikada nije objelodanjeno koji to dokazi su nestali.

Pitanje je da li je na ovaj način indirektno poslata poruka Šukoviću da ćuti.

Poznato jee da su se za slučaj mojkovačke fabrike interesovale američke diplomate  koji su, dok je istraga trajala, obavili razgovor sa Šukovićem.

Možda se u tome krije i međunarodna zainteresovanost oko istrage pokrenute protiv Aleksića i motiva pucanja na Šukovića naročito pri činjenici da  osumnjičeni i žrtva ni službeno ni privatno nijesu imali nikakvih dodirnih tačaka.

Šuković je prije ranjavanja pripadao raznim upravama ANB-a.  Za vrijeme mandata sada pokojnog Vukašina Maraša zajedno sa još par operativaca poslat je Upravu kriminalističke policije. Nakon ubistva Slavoljuba Šćekića – šef je opšteg kriminala u Upravi policije.

Mjesec prije nego je u njega pucano,  Šuković se našao pred Osnovnim sudom gdje mu je suđeno zbog komentara koje je pod pseudonimom BOS postavljao ispod tekstova na portalu Vijesti a u kojima se spominjao potredsjednik Vlade Duško Marković.

Tog prvog dana juna 2016.godine Šuković je iznoseći svoju odbranu tvrdio da komentari „ovaj još diše“, „brzo će i nekima iz delegacije ovako polagati  cvijeće“ koje je postavljao ne predstavlaju prijetnju već komentarisanje zdravstvenog stanja sadašnjeg premijera.

Šuković je tada tvrdio da nema ništa lično protiv Markovića, jer ga lično i ne poznaje, ali da ima protiv njegove nestručnosti kojim je uništio ANB i policiju te da je štetan po nacionalne interse Crne Gore.

On je tada pred novinarima u sudnici Markovića označio kao tvorca klanova unutar bezbjednosnih službi ističući da policija funkcioniše pod njegovim i patronatom njegovog kuma Veselina Veljovića.

Objasnio je da je do sukoba došlo prije deset godina, kada mu je dolaskom Veljovića uručeno rješenje o prestanku radnog odnosa koje je ukidano čak sedam puta. Odlaskom Veljovića, postavljen je za šefa odsjeka gdje je ispitivao slučaj fabrike cigareta u Mojkovcu i druge veoma važne slučajeve.

Šuković, koji je tada bio neraspoređen, baš kao i desetak, kako tvrdi njegovih kolega koji su radili na istim slučajevima, prijavu Markovića doživljava kao pritsak ali i poruku policajcima šta će im se desiti ako rade predmete u kojima se spominje on, Veljović ili njima bliske osobe.

Šuković je optužio Markovića i da je poslao dva policajca koji su pokušali bez znanja Specijalnog tužioca da ga ispitaju o saznanjima koja ima kada je riječ o, kako je on to nazvao, mojkovačkom klanu.

Takvu odbranu Šukovića  bez komentara saslušao je Marković, s vremena na vrijeme kucnuvši o drvo pri pomeni navodne bolesti.

Položivši zakletvu objasnio je da je godinama štićena ličnost zbog mnogobrojnih direktnih prijetnji koje su upućivane njemu i članovima njegove porodice od  članova organizovanih kriminalnih grupa.

Napomenuo je  da prijetnje koje je Šuković ostavio ispod tekstova imaju mnoge sličnosti sa tim koje je dobijao. Dodatnu zabrinutost, kako je objasnio  Marković, predstavljala je činjenica da se u komentarisao njegov životni vijek a ne bolest, što je prema njegovoj ocjeni bio jasan motiv i namjera da se kod njega i članova njegove porodice stvori osjećaj nesigurnosti. Marković je  ponovio je i da nije član nikakvog klana , te da je  o njegovoj umiješanosti u slučajeve koje spominje Šuković svoj sud dao i specijalni tužilac, koji mu je potvrdio da se u transkriptima ne navodi njegovo ime.

Sud je na kraju pravosnažno utvrdio da je Šuković ugrozio sigurnost Markoviću i osudio ga na uslovnu kaznu. Ranjavanje Šukovića ostaje do daljnjeg tajna režima.

  Svetlana ĐOKIĆ  

Komentari

DRUŠTVO

PROPAST VEKTRE MONTENEGRO: DRŽAVI RADNICIMA I OPŠTINAMA OSTAVILA MILIONSKE DUGOVE

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dragan Brković postao je sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli

 

U jednoj od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, Vektri Montenegro, koja je donedavno bila u vlasništvu podgoričkog biznismena Dragana Brkovića, proglašen je bankrot. Potpuna finansijska propast odnosi se kako na glavnu kompaniju tako i na ćerke firme u čijem su posjedu bila mnoga privredna preuzeća i vrijedne nekretnine, „sakupljene“ tokom procesa kumovske privatizacije crnogorske privrede. Konačni bankrot proglasio je Privredni sud 31. marta. Određen je i stečajni upravnik Radojica Grba, koji će pokušati da izmiri milionske dugove mnogobrojnim povjeriocima prodajom imovine ili cijele firme kao pravnog lica.

Sedam mjeseci nakon što je Demokratska partija socijalista izgubila vlast, kao kula od karata srušila se poslovna imperija Dragana Brkovića, kuma predsjednika Mila Đukanovića. Spektakularno je propao posao biznismena čije je djelovanje obilježilo prošlu deceniju, koji je posjedovao šume, fabrike, hotele, zemljišne posjede, poslovne zgrade, restorane,  na najatraktivnijim lokacijama Crne Gore, od sjevera pa do mora. Podizao je na stotine miliona kredita u raznim domaćim i stranim bankama. Kupovao avione, kamione, stanove i vile, i ostalo što spada u život na visokoj nozi. Do jednog trenutka, posljednjeg stečaja u kome je sve nestalo.

Brković je postao sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli.

Kompanija Vektra Montenegro promijenila je vlasnika na neslavan način. U januaru ove godine javni izvršitelj oduzeo je kompaniju od Brkovića i ona je prešla u vlasništvo švajcarske banke NLB Inter Finanz iz Ciriha, zbog kreditnog duga od 55 miliona eura. Brković je u medijima nazivan i „kralj stečaja“ jer  je sve privatizovane firme odveo u sigurni stečaj.

Dragan Brković ostavio je firmu Vektra Montenegro u dugovima do guše. Kratkoročne i dugoročne obaveze kompanije iznose oko 170 miliona eura. Državi na ime poreza duguje oko 20 miliona. Opštinama na čijim je teritorijama poslovao takođe duguje milionske iznose. Na stotine zaposlenih ostavio je bez posla i bez plata i godinama im nije uplaćivao doprinose za zdravstveno i socijalno osiguranje.

Brković je postao tranzicioni bogataš kupovinom mnogih državnih preduzeća. Kupio je najveći šumsko-industrijski kombinat Velimir Jakić u Pljevljima za 1,6 miliona eura, koji je tada zapošljavao oko 700 radnika. Preduzeće mijenja naziv u Vektra Jakić i godinu kasnije dobija koncesije za eksploataciju šuma na 30 godina. Danas je to uništena firma u kojoj je proizvodnja obustavljena a radnicima koji su ostali bez posla, Vektra Jakić duguje i do 30 mjesečnih zarada.

U svoj poslovni portfolio upisuje i autoprevoznike i špeditere, Moračatrans i Rumijatrans, od kojih osniva firmu Horizon Logistic u Baru, koja je u stečaju od 2012.

Najveći poslovni poduhvat Brković realizuje kupovinom većinskog paketa akcija najznačajnijeg hotelskog preduzeća u Herceg Novom, Hotelsko-turističkog preduzeća Boka, nosioca turističke privrede grada. Krajem 2007. godine HTP Boka je privatizovana od strane Brkovićeve Vektre Montenegro, prodajom 59,4 odsto od ukupnog broja upisanih akcija, za sumu od 22 miliona eura. To je 50 miliona manje od procijenjene vrijednosti kapitala prebogate hotelske kuće koja je dominirala Novim i cijelom Bokom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA SJEVERU SVE MANJE POLJOPRIVREDNIH OSIGURANIKA: Neke opštine  prepolovljene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razvoj poljoprivrede na sjeveru ometaju loša ruralna i katunska infrastruktura i negativni demografski trendovi. Tu su i  nepovoljna starosna i kvalifikaciona struktura poljoprivrednog stanovništva, nerazvijeni prerađivački sektor, poteškoće u marketingu proizvoda…

 

Uprkos tome što je u većini opština sjevernog regiona poljoprivreda definisana kao jedna od strateških grana razvoja,  statistika pokazuje da tokom minule decenije u toj oblasti nije bilo mnogo napretka. Broj  poljoprivrednih osiguranika, prema zvaničnim podacima, na sjeveru države od 2011. do 2018. godine  smanjen je za skoro četiri odsto.

Lokalne uprave na sjeveru su, mahom, u strategijama zapošljavanja, koje važe za naredne četiri godine, ponovo planirale mjere za unaprjeđenje poljoprivrede, odnosno povećanje broja poljoprivrednika. Definisani su i ambiciozni planovi intenzivnog razvoja stočarstva, ratarstva, voćarstva,  proizvodnja autohtonih proizvod, te njihovo brendiranje…

U nekoliko lokalnih uprava Monitoru su kazali da jedan od mogućih  razlog  smanjenja broja poljoprivrednih osiguranika može biti i formalne prirode.

„Ministarstvo poljoprivrede plaća doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za poljoprivredne osiguranike mlađe od 35 godina.  Prelaskom starosne granice, obaveza plaćanja doprinosa pada na teret osiguranika. Gubitkom povoljnosti, osiguranici se preregistruju ili se više ne registruju što, je, vjerovatno,  jedan od razloga koji  utiče na smanjenje ukupnog broja poljoprivrednih osiguranika. Ipak, to ne može biti jedini ili presudan razlog“, objašnjavaju u plavskoj Opštini.

Razvoj poljoprivrede na sjeveru, kako je navedeno u strateškim razvojnim planovima, ometaju loša ruralna i katunska infrastruktura i negativni demografski trendovi u ruralnim područjima. Takođe i nepovoljna starosna i kvalifikaciona struktura poljoprivrednog stanovništva, nerazvijeni prerađivački sektor, poteškoće u marketingu proizvoda…

Broj osiguranih poljoprivrednika  u plavskoj opštini od 2011. do 2019. godine smanjio se za čak 44 odsto. Tako ih je  2019. godine bilo svega 18. Iste godine u Kolašinu je  bilo registrovano 231 poljoprivredno gazdinstvo.  Broj osiguranika u toj oblasti smanjio se, tokom sedam godina, čak za 45 odsto.

Osnovni preduslov za dalji razvoj poljoprivrede, kažu u beranskoj  lokalnoj upravi,  su dodatna ulaganja koja bi omogućila intenzivniji početak poljoprivredne proizvodnje. Time bi, pojašnjavaju,  bio povećan i procenat  zaposlenih među  radno sposobnim na selu.

U toj opštini je 3.156 poljoprivrednih gazdinstava, ali, prema zvaničnim podacima , od prije dvije godine, bilo je svega 91 poljoprivredni osiguranik. To je čak za 34 odsto manje nego 2011.

U lokalnoj upravi  tvrde da je neophodno jačanje kapaciteta za veći stepen obrade poljoprivrednih proizvoda, kao i za organsku proizvodnju.  Kažu  i da je potrebno uspostaviti čvršće veze između poljoprivrede i turizma i industrije.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDŽET KONAČNO U SKUPŠTINI: Između euforije i straha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok vladini zvaničnici govore o najboljem budžetu ikad, predstavnici parlamentarne većine koja ih je izabrala tvituju da je predloženi budžet dobar samo za premijera i ministra finansija. Na prvo listanje, novi budžet je neočekivano detaljan i previše optimističan

 

osljednjeg dana Ustavom propisanog roka (31. mart) Vlada je Skupštini dostavila prijedlog zakona o budžetu za 2021. godinu. Sada je na potezu Skupština.

„Mi smo ustavnu obavezu završili u predviđenom vremenskom periodu“, odahnuo je premijer Zdravko Krivokapić, ipak svjestan da problemima tu nije kraj. Pošto, kaže, u odnosima između izvršne i zakonodavne vlasti dominira – ucjena. „Moramo da shvatimo da je zakon bitan za funkcionisanje građana, a ne za naše nadgornjavanje“.

A šta o tome ima da kaže druga strana tek ćemo čuti. Ali, vjerovatno, ne tako brzo. I, sudeći po prvim komentarima Nebojše Medojevića („Kradem od siromašnih da bih dao bogatima“, citirao je predsjednik PzP jednog od junaka stripa Alan Ford), taj odgovor se Vladi možda neće svidjeti. I pored njihovog optimizma s kojim su predstavili svoj prvijenac.

„Siguran sam da ne postoji nijedan razlog da ovakav budžet ne bude usvojen“, kazao je ministar finansija Milojko Spajić, „ovo je najbolji budžet u istoriji Crne Gore“. Svoje tvrdnje ministar potkrepljuje konstatacijom da bi (ako ga i kada usvoji parlament) po prvi put mogli imati budžet koji je transparentan, socijalan i razvojan.

Kao veliki uspjeh svog tima ministar je naveo to što neće biti smanjenja plata i penzija, odnosno, dodatnog oporezivanja tih primanja. I demantovao pisanje Vijesti da je, u nacrtu budžeta za ovu godinu, bila razrađena opcija oporezivanja penzija većih od prosječne plate u državi (524 eura) po stopi od 15 do 95 odsto. Na ministrovu nesreću, Vijesti su objavile i faksimil stranice sa spornim tekstom koji nije uvršten u konačnu verziju vladinog prijedloga. A nama ostaje nada da je ministar bolji ekonomista nego što je političar. I saznanje da je, što se tiče predstavljanja rada svog tima, zaslužio čistu jedinicu.

Na sajtu Vlade možete naći predlog novog budžeta koji broji 306 strana. I u kome ne možete, bez mnogo napora i unakrsnog iščitavanja, pronaći ništa od onoga čime se hvali ministar Spajić i njegovi saradnici.

Tu ćete pročitati da će država ove godini raspolagati budžetom vrijednim 2,46  milijarde eura, što je za nekih 180 miliona manje od posljednjeg budžeta vlade Duška Markovića (prije epidemije korone i rebalansa). Da su izvorni prihodi planirani na 1,88 milijardi ili nekih 100 miliona manje od prošlogodinjih (planiranih), dok su tekući rashodi, bez budžeta državnih fondova, sredstava za otplatu dugova i kapitalnih investicija, manji za 20 miliona… Brojke su i posložene na način sličan onome kako su to radile prethodne DPS vlade.

Tek finese razlikuju prvi Krivokapićev/Spajićev od poslednjeg Markovićevog/ Radunovićevog (Darko, bivši ministar finansija) budžeta. Recimo da je za službena putovanja Službe predsjednika Crne Gore ove godine planirano 48, spram prošlogodišnjih 250.000 eura. Da su troškovi reprezentacije u kabinetu Mila Đukanovića smanjeni za tri puta – sa 60 na 20.000 eura. Ili podatak da će Savjet za privatizaciju imati budžet od 140.000. Više od osam puta manje u odnosu na prošlogodišnjih 1,2 miliona. Na samo jednoj stavci iz troškovnika Savjeta uštedjelo se skoro 995.000 eura. Konsultantske usluge, projekti i studije skresane su sa (okruglo) milion na 5,6 hiljada eura. Pa će neko, očito, morati da se odrekne popriličnog prihoda.

Tako bi, stavku po stavku, stigli do posljednje stranice budžeta i konstatacije da on stupa na snagu danom objave u Službenom listu a primjenjuje se od prvog dana ove godine. Retroaktivna primjena zakona o budžetu nije dozvoljena, zaključili su poslanici SD. Dok je dobronamjernima jasno da su autori prijedloga pokušali da razriješe rebus izlaska iz trenutnog moda privremenog finansiranja države, i prebace se u redovno stanje koje bi trebalo da uslijedi nakon usvajanja budžeta. Što se, tek da pomenemo, i ne mora desiti. Pošto ne postoji propis koji predviđa rok u kome se Skupština mora izjasniti o predloženom zakonu o budžetu. Jasna pravila igre dobićemo tek kada budu usvojeni zakoni o vladi i Skupštini. A nema naznaka da se time neko ozbiljno pozabavio.

A kada smo kod Skupštine – juče je (srijeda, 31. mart) Aleksa Bečić spasio budžet tako što su njegove službe, za razliku od vladinih, na sajtu parlamenta objavile svih 1.600 stranica koje je pripremilo ministarstvo finansija. I tek se tu vidi (odnosno nazire, na prvo čitanje) ono o čemu pričaju premijer i njegov ministar finansija.

Spajić je na konferenciji za medije rekao kako, nakon prošlogodišnjeg strmoglava od 15 odsto, Vlada ove godine očekuje rast bruto društvenog proizvoda veći od 10 odsto. Ta projekcija je zasnovana na očekivanju da će ovogodišnja tursitička sezona donijeti 65 odsto prihoda u odnosu na rekordnu 2019. U Obrazloženju zakona o budžetu, koga nema na sajtu Vlade, čitamo: „Očekivanja u turizmu u 2021. temelje se na dostupnim informacijama i najavama iz turističkog sektora, dok najvažnija pretpostavka podrazumijeva imunizaciju stanovništva kroz dostupne vakcine u zemlji tokom 2021. godine, koja do početka ljetnje sezone uključuje target od 70 odsto odraslog stanovništva koje je vakcinisano, ili je već preležalo virus Covid-19. Ovo je i u skladu sa ekonomskim projekcijama Evropske komisije…“.

Teško je poverovati u ponuđena objašnjenja i brojke. Ali, one su tu. Lako provjerljive u svakom momentu. Skupa s podatkom da je Vlada pripremala projekcije rasta BDP i uz pretpostavku (kažu pesimističku) da će turistička sezona donijeti „samo“ 55 odsto prihoda iz ‘19. Odnosno svih 75 odsto u hrabrijoj, i potpuno nerealnoj, varijanti. „Pretpostavke kretanja u turizmu zasnivaju se i na velikom interesovanju glavnih emitivnih tržišta za turizam u Crnoj Gori, povoljnim epidemiološkim mjerama i otvorenim granicama za ulazak u zemlju, te povećanim kapacitetima turističkog sektora i najavi početka operativnog rada novoosnovane avio-kompanije, ToMontenegro, do početka sezone“, čitamo u Obrazloženju budžeta. Istovremeno dok dnevna štampa izvještava o propasti ljetnje predsezone.

A tu je i podatak, prethodna vlast bi pokušala da ga sakrije, da međunarodne finansijske institucije (MMF, Svjetska banka, Evropska komisija) projektuju sporiji oporavak crnogorske ekonomije, uz ovogodišnji rast od 5,5 do 6,8 odsto.

Prilozi predloženog zakona o budžetu pokazuju nam i kako Vlada planira, povećanjem postojećih i uvođenjem novih akciza, da dodatno popuni državnu kasu. Prema tim projekcijama, povećanje akcize na duvan i duvanske proizvode treba da donese 16,8 miliona; povećanje akcize na gazirana pića sa dodatkom šećera i uvođenje akcize na slatkiše (proizvodi od šećera, kakaoa i sladoled) još 10,2 miliona; povećanje akcize na alkolohol i alkoholna pića – 4,2 miliona; Markiranje (obilježavanje, kako bi se suzbio šverc) mineralnih ulja i njihovih derivata – 14 miliona; prihod od nelegalno stečene imovine – 40 miliona.

Iskustvo nas uči da su te projekcije nerealne. I prethodna vlada, mnogo iskusnija od sadašnje, pokušala je uvećati budžetske prihode na isti način. Pa je odustala kada su shvatili da se šverc nije smanjio nego povećao što je, zapravo, dovelo do smanjenja prihoda. A možda nova izvršna vlast pokaže više snage i volje da suzbije sivu ekonomiju.

Za pohvalu je pokušaj izrade „srednjoročnog budžetskog okvira“ (vidjeti tabelu). Tako saznajemo za vladine planove da do 2023. godine značajno uveća budžet za programe poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (sa sadašnjih 43 na 71 milion naredne godine) javne bezbjednosti i odbrane (sa 154 na 182 miliona u 2023) i zdravstva (sa ovogodišnjih 307 na 334 miliona za dvije godine).  Dok bi, istovremeno, smanjila izdatke za saobraćaj (sa skoro 200 na manje od 90 miliona), prostorno planiranje i zaštitu životne sredine (sa sadašnjih 19,5 na 17,1 milion u 2023).

Nov način pripreme budžeta omogućio nam je i da jasnije, zbog programski objedinjenih podataka, shvatimo gdje ide naš novac. Iznenadilo je saznanje da će nas planirana „sredstva za izradu i održavanje softvera“ ove godine koštati skoro 13 miliona. Najveći dio tih sredstava otići će MUP-u (5,59 miliona) „za održavanje sistema video-nadzora na graničnim prelazima; za izradu i održavanje softvera za ID dokumenta; na održavanje sistema INFOSTREAM, AFIS, za projekat Integrisanog upravljanja granicom, kao i nabavku licenci i održavanje postojećih softverskih rješenja“. Sljedeći potrošač, po veličini, je  Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija. Njima će, planirano je, pripasti iznos od 2,10 miliona.

Ostaje da se vidi da li je lakše bilo napraviti budžet ili obezbijediti neophodnu podršku za njegovo usvajanje. Uz predstavnike parlamentarne većine vladinim zvaničnicima, vjerovatno, predstoje i ozbiljni razgovori u Socijalnom savjetu, posebno sa predstavnicima poslodavaca. Pošto bi se moglo pokazati da dogovor o povećanju minimalne zarade na 250 eura nije tako jednostavno realizovati u momentu kada se mnogi, s mukom, bore da sačuvaju što više postojećih radnih mjesta i po sadašnjim uslovima. Samo da premijer u Savjetu ne zagalami onako kako je to uradio na sastanku sa prosvjetarima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo