Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KO JE PRIJE TRI GODINE PUCAO U POLICIJSKOG FUNKCIONERA PREDRAGA ŠUKOVIĆA: Brižljivo čuvana režimska tajna

Objavljeno prije

7 godina

na

Koliko su istražitelji  posvećeni rasvjetljavanju ovog slučaja, govori činjenica da ni do danas istraga nije okončana. Već tri godine izviđaju, istražuju i analiziraju da li je srpski državljanin pukovnik Radovan Aleksić muškarac koji je pucao u Šukovića, a kog je navodno, prepoznao jedan od svjedoka

 

Prije tri godine požurili su istražitelji da objave kako su  operativnim radom i predanošću rasvijetlili ko je 11.jula 2016.godine pucao u u bivšeg šefa policijskog odjeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Predraga Šukovića.

Koliko predano su bili posvećeni rasvjetljavanju ovog djela možda najbolje govori činjenica da ni do danas istraga  nije okončana. Već tri godine izviđaju, istražuju i analiziraju da li je srpski državljanin pukovnik Radovan Aleksić muškarac koji je pucao u Šukovića, a kog je navodno, prepoznao jedan od svjedoka.

Zbog čega istraga traje godinama precizan odgovor nije Televiziji Vijesti nije mogao dati ni vrhovni državni tužilac Ivica Stanković.

„U izvještaju o postupanju u ovom predmetu koji je iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici dostavljen Vrhovnom državnom tužiocu navedene su brojne mjere i radnje koje je Više drzavno tužilaštvo u Podgorici u fazi izviđaja i istrage preduzimalo i preduzima postupajući u ovom predmetu. U izvještaju se takođe, između ostalog navodi da se postupak i dalje nalazi u fazi istrage. Završeno je informaciono tehnološko vještačenje, čija je analiza u toku”, odgovori je Stanković.

Taman kada se pomislilo da bi se analizom  mogla staviti tačka na ovaj slučaj, prošle nedjelje iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici stigao je odgovor da su zatražili dopunu vještačenja.

U krug. Ni na pitanje kada će tužilaštvo staviti tačku na ovaj slučaj prvi čovjek  tužilaštva nije mogao konkretno odgovoriti.

„Donošenje odluke postupajućeg tužioca u bilo kom predmetu ne može se najavljivati, jer na donošenje odluke utiče i završetak brojnih neophodnih radnji. Brzina izvršenja tih radnji u velikom broju slučajeva ne zavisi od državnih tuzilaca”, odgovorio je Stanković Televiziji Vijesti.

Zbog sporosti se stiče utisak da u tužilaštvu nemaju čvrstih dokaza na osnovu kojih bi podigli optužnicu protiv Aleksića.

Aleksić je uhapšen tri mjeseca nakon pokušaja ubistva Šukovića ali i nakon raspisane nagrade od 30 hiljada eura i objavljene slike napadača sa nadzornih kamera u centru grada, i dalje nije raspoložen da govori  javno o istrazi niti da otkriva zbog čega bi neko njega, ako nije počinilac,  označio kao osobu koja je pokušala da ubije visokog policijskog funkcionera.

Kratko je za Televziju Vijesti saopštio da će istragu komentarisati tek kad  kada tužilaštvo donese svoju odluku.  Naš  upućeni sagovornik tvrdi da postoji snimak s nadzornih kamera koje su tog dana navodno snimile Aleksića u nekoj  od državnih institucija. Nepoznato je  da li je taj snimak dostavljen crnogorskim istražiteljima i ako jeste zbog čega se , ukolikio je vjerodostojan, odugovlači s okočanjem istrage.

Poštop je   Aleksić srpski  državljanin,  ambasada Srbije u Podgorici obrati nadležnim organima Crne Gore ali i matičnoj državi tražeći od njih informaciju dokle se stiglo sa isragom u ovom slučaju. Odgovor nijesu dobili.

Kao osobu koja je navodno pucala, Aleksića su prepoznale njegove bivše kolege iz vojske a koje ga po sopstvenom kazivanju nisu vidjele najmanje deset godina. Ubrzo nakon svjedočenja, jedan od njih je tražio i da mu bude isplaćen obećani novac.  Poslije dva mjeseca provedenih u pritvoru Aleksić je i pored teške optužbe pušten da se  brani sa slobode.

Zašto je Tužilaštvo tužilaštvo dozvolilo da se Aleksić brani sa slobode ako zaista ima čvrste dokaze da je on  pokušao da ubije policijskog funkcionera?  Alaksićev advokat Danilo Mićović nema dilemu  zbog čega.

„ Mislim da je svima pa čak i Višem tužilaštvu jasno da do optuženja u ovoj krivično – pravnoj stvari  i ne može doći i da Aleksić nije počinilac ovog krivičnog djela”, kaže advokat Mićović.

Šuković je ranjen u julu 2016.godine u Njegoševoj ulici u centru Podgorice. Utvrđeno je da je „pucač“ pretrčao kilometar ipo nakon što je ranio Šukovića, što bi  Aleksić, zbog svojih godina, teško mogao.

Za ovaj slučaj zainteresovale su se pojedine međunarodne organizacije a sve zbog motiva pokušaja ubistva koji iz Tužilaštva nikada nije saopšten.

Zato je javnosti i dalje nepoznato zbog čega bi Aleksić  pokušao da ubije Šukovića ali i ono najvažnije – da li je i ako jeste po čijem nalogu pucao u njega.

”Da li se taj čovjek, koji je danas na ulici ranjen, bavio nekim kriminalom? Nije. On je policajac, on se borio protiv organizovanog kriminala”, prokomentarisao je gavni specijalni tužilac  Milivoje Katnić nakon ranjavanja Šukovića.

Sagovornici Monitora  sumnjaju  da je pukovnik Radovan Aleksić kolaterala i da su njegovim hapšenjem istražitelji „jednim udarcem ubili dvije muve“ – riješili slučaj ranjavanja Šukovića i sklonili Aleksića koji mnogo zna.

„Zbog opisa posla koji je obavljao Aleksić, on je svjedok mnogih situacija koje su se prethodnih godina dešavale kako u Crnoj Gori tako i u Srbiji.  U  posjeduje je mnogobrojnih dokaza”, kaže naš sagovornik.

Ne odajući koje,  isti sagovornik tvrdi da su svjedoci imali lične motive da Aleksića prepoznaju kao osobu koja je pucala u Šukovića.

Teško da Predrag Šuković ne zna mnogo više od tužioca i ko je naručio i ko je platio pokušaj njegove likvidacije jer se dugo nalazi na ulici i bio je šef najznačajnih opsteg i organizovanog kriminaliteta. U prilog tome ide i činjenica da se nikada nije zvanično interesovao za istragu pokrenutu protiv Aleksića.

Šuković je svojevremeno bio u žiži javnosti nakon što je optužio aktuelnog premijera Duška Markovića i direktora policije Veselina Veljovića da imaju veze sa švercom cigareta i nelegalnim poslovanjem mojkovačke fabrike cigareta.

Saznajemo da postoje brojna dokumenta i transkripti razgovora osoba povezanih sa mojkovačkom fabrikom duvana među kojima su neki od najvažnijih ljudi u drzavi.  Prema tvrdnjama našeg sagovornika ti papiri nikada nijesu objelodanjeni niti ih posjeduju istrazitelji.

Vjeruje se da je  ta strogo čuvana dokumentacija razlog prvog pokušaja kriminalizacije koji im nije uspio. Tada su kriminalne grupe unutar sistema pokušavale Šukovića,  koji ne pripada ni jednom od “državnih” klanova,  da povežu sa kriminalom kako bi ga ućutkli. Mjesecima su “kopali” a kako ništa komprimitujuće nijesu pronašli odlučili su se da ga ućutkaju hicima.

Kako saznaje Monitor,  u predmetu “mojkovačke cigarete” je vidljivo da su najtajniji odjeli ANB -a sa Šukovićem obrađivali  slučaj šverca, samim tim i povezanost najviših državnih funkcionera.

U istragu je bila uključena i Uprava za sprječavanje pranja novca na čijem čelu je tada bio Predrag Mitrović na koga je takođe pucano ispred porodične kuće u Podgorici. Mitrović je ranjen, na sličan način kao kasnije Šuković,  hicem u nogu. Slučaj ni do danas nije rasvijetljen.

Tadašnja specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović po čijem nalogu je i radio  Šuković, kod koga su se slivale sve informacije iz ANB-a i Uprave agencije za sprječavanje pranja novca je bila upoznata sa svim prikupljenim dokazima o poslovanju fabrike cigareta u Mojkovcu i tokovima pranja novca.

No i pored toga istraga nije okončana hapšenjem osumnjičenih već smjenama na raznim nivoima. Tako je tada smijenjen premijer Igor Lukšić koji je naložio istragu, direktor policije Božidar Vuksanović, šef organizovanog kriminala Predrag  Šuković, specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović i direktor agencije za sprječavanje pranja novca Predrag Mitrović.

Takođe,  svi oni iz ANB- a koji su sa Šukovićem obrađivali ovaj slučaj su smijenjeni ili penzionisani.

U javnosti je nakon toga sve češće pričalo o švercu cigareta i navdnim akterima. Sadašnji premijer Duško Marković tada je pozvao Specijalno tužilaštvo da reaguje, ali reakcije nije ni mkoglo biti, jer kako je to javno saopštio glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić dokazi u ovom slučaju su “emigrirali” iz Tužilaštva. Nikada nikada nije objelodanjeno koji to dokazi su nestali.

Pitanje je da li je na ovaj način indirektno poslata poruka Šukoviću da ćuti.

Poznato jee da su se za slučaj mojkovačke fabrike interesovale američke diplomate  koji su, dok je istraga trajala, obavili razgovor sa Šukovićem.

Možda se u tome krije i međunarodna zainteresovanost oko istrage pokrenute protiv Aleksića i motiva pucanja na Šukovića naročito pri činjenici da  osumnjičeni i žrtva ni službeno ni privatno nijesu imali nikakvih dodirnih tačaka.

Šuković je prije ranjavanja pripadao raznim upravama ANB-a.  Za vrijeme mandata sada pokojnog Vukašina Maraša zajedno sa još par operativaca poslat je Upravu kriminalističke policije. Nakon ubistva Slavoljuba Šćekića – šef je opšteg kriminala u Upravi policije.

Mjesec prije nego je u njega pucano,  Šuković se našao pred Osnovnim sudom gdje mu je suđeno zbog komentara koje je pod pseudonimom BOS postavljao ispod tekstova na portalu Vijesti a u kojima se spominjao potredsjednik Vlade Duško Marković.

Tog prvog dana juna 2016.godine Šuković je iznoseći svoju odbranu tvrdio da komentari „ovaj još diše“, „brzo će i nekima iz delegacije ovako polagati  cvijeće“ koje je postavljao ne predstavlaju prijetnju već komentarisanje zdravstvenog stanja sadašnjeg premijera.

Šuković je tada tvrdio da nema ništa lično protiv Markovića, jer ga lično i ne poznaje, ali da ima protiv njegove nestručnosti kojim je uništio ANB i policiju te da je štetan po nacionalne interse Crne Gore.

On je tada pred novinarima u sudnici Markovića označio kao tvorca klanova unutar bezbjednosnih službi ističući da policija funkcioniše pod njegovim i patronatom njegovog kuma Veselina Veljovića.

Objasnio je da je do sukoba došlo prije deset godina, kada mu je dolaskom Veljovića uručeno rješenje o prestanku radnog odnosa koje je ukidano čak sedam puta. Odlaskom Veljovića, postavljen je za šefa odsjeka gdje je ispitivao slučaj fabrike cigareta u Mojkovcu i druge veoma važne slučajeve.

Šuković, koji je tada bio neraspoređen, baš kao i desetak, kako tvrdi njegovih kolega koji su radili na istim slučajevima, prijavu Markovića doživljava kao pritsak ali i poruku policajcima šta će im se desiti ako rade predmete u kojima se spominje on, Veljović ili njima bliske osobe.

Šuković je optužio Markovića i da je poslao dva policajca koji su pokušali bez znanja Specijalnog tužioca da ga ispitaju o saznanjima koja ima kada je riječ o, kako je on to nazvao, mojkovačkom klanu.

Takvu odbranu Šukovića  bez komentara saslušao je Marković, s vremena na vrijeme kucnuvši o drvo pri pomeni navodne bolesti.

Položivši zakletvu objasnio je da je godinama štićena ličnost zbog mnogobrojnih direktnih prijetnji koje su upućivane njemu i članovima njegove porodice od  članova organizovanih kriminalnih grupa.

Napomenuo je  da prijetnje koje je Šuković ostavio ispod tekstova imaju mnoge sličnosti sa tim koje je dobijao. Dodatnu zabrinutost, kako je objasnio  Marković, predstavljala je činjenica da se u komentarisao njegov životni vijek a ne bolest, što je prema njegovoj ocjeni bio jasan motiv i namjera da se kod njega i članova njegove porodice stvori osjećaj nesigurnosti. Marković je  ponovio je i da nije član nikakvog klana , te da je  o njegovoj umiješanosti u slučajeve koje spominje Šuković svoj sud dao i specijalni tužilac, koji mu je potvrdio da se u transkriptima ne navodi njegovo ime.

Sud je na kraju pravosnažno utvrdio da je Šuković ugrozio sigurnost Markoviću i osudio ga na uslovnu kaznu. Ranjavanje Šukovića ostaje do daljnjeg tajna režima.

  Svetlana ĐOKIĆ  

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

27 GODINA OD ZLOČINA U KALUĐERSKOM LAZU: Istraga traje, obilježja nema

Objavljeno prije

8 sati

na

17 Aprila, 2026

Objavio:

Za zločin u Kaluđerskom lazu do danas niko nije odgovarao, nema ni spomen obilježja, niti obeštećenja porodicama žrtava. Vrhovno državno tužilaštvo je ponovo otvorilo ovaj slučaj

 

 

Od zločina u Kaluđerskom Lazu prošlo je 27 godina. Pripadnici Vojske SRJ ubili su, 18. aprila 1999. godine, šest a ranili pet civila – izbjeglica sa Kosova. Narednih dana, do 21. maja 1999, na više lokacija na teritoriji Crne Gore ubijeno je još 11 osoba. Sve žrtve su bile albanske nacionalnosti, a među njima je bilo i djece, žena i starijih osoba.

Za ove zločine niko nije odgovarao. Nadležni nisu utvrdili da je riječ o ratnom zločinu, žrtve i njihove porodice nisu obeštećene, a na mjestu stradanja ne postoji nikakvo spomen-obilježje.

Nekažnjeni zločin ponovo je pod lupom tužilaštva. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je početkom prošle godine saopštilo da su, po nalogu glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, ponovo formirani krivični predmeti povodom ratnih zločina u Morinju, Bukovici i Kaluđerskom lazu i zbog deportacije izbjeglica. Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) je odlukom od 24. oktobra 2025. godine preuzelo preduzimanje pojedinih radnji u slučaju Kaluđerski laz od SDT-a.

VDT usvojilo je početkom ovog mjeseca akcioni plan za istraživanje ratnih zločina za period 2026-2027. godine, drugi po redu od usvajanja Strategije za istraživanje ratnih zločina 2024-2027. Od 1992. godine pa do danas pred crnogorskim sudovima okončano je sedam suđenja za ratne zločine. Bilo je optuženo 37 osoba, pravosnažno osuđeno 11. U tri predmeta: deportacija izbjeglica, Bukovica i Kaluđerski laz, svi optuženi, njih 24, oslobođeni su optužbi.

Ponovno otvaranje predmeta ratnih zločina Morinj i Kaluđerski Laz pokazuje da crnogorsko pravosuđe to pitanje tretira kao prioritet, saopšteno je iz Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove. Iz tijela Ujedinjenih nacija, koje je naslijedilo Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, kažu da su spremni na saradnju sa crnogorskim organima.

Zločin u Kaluđerskom lazu desio se tokom NATO bombardovanja SR Jugoslavije, od 24. marta 1999. godine do 10. juna 1999. godine, kada je  sa prostora tada Autonomne pokrajine Kosova i Metohije na teritoriju Republike Crne Gore ušlo između 80.000 i 100.000 izbjeglica. Većina njih ušla je u Crnu Goru preko šumovitih planinskih prevoja u opštini Rožaje i Plav. Zna se da je većina izbjeglica bezbjedno stigla u Crnu Goru, ali su u nekoliko navrata pripadnici Vojske Jugoslavije pucali na kolone izbjeglica u zoni odgovornosti Podgoričkog korpusa, na širem graničnom području opštine Rožaje.

Vrhovno državno tužilaštvo je u optužnici, podignutoj sredinom 2008. godine, navelo da je prilikom jednog takvog događaja, 18. aprila 1999. godine, ubijeno šest a ranjeno pet lica, a da je u drugim slučajevima koji su se odigrali od 18. aprila do 21. maja 1999. godine na više lokacija ubijeno još 11 lica. Sve žrtve su bile albanske nacionalnosti, a među njima je bilo i maloljetnih lica, žena i starijih osoba. Tužilaštvo je ovo kvalifikovalo kao ratni zločin i za isti optužilo osam lica.

Cijeli slučaj će biti nazvan po selu Kaluđerski laz, gdje se odigrao i najtragičniji događaj 18. aprila 1999. godine, iako svi zločini, pa ni oni od tog dana, nijesu počinjeni na istoj lokaciji. Optužnica protiv Predraga Strugara, komandanta Prvog bataljona Treće lake pješadijske brigade Podgoričkog korpusa i nekoliko njemu podređenih vojnika podignuta je 1. avgusta 2008. godine, a optuženi su da su 18. aprila 1999. godine u Kaluđerskom lazu prekršili pravila međunarodnog prava i nečovječno postupili prema civilnom stanovništvu albanske nacionalnosti, koji su bježali od tamošnjih sukoba.

Opsežno svjedočenje o događajima tog 18. aprila 1999. godine pred Višim sudom u Bijelom Polju dao je Brahim Ljajić, žitelj Kaluđerskog laza, koji je svakodnevno tih aprilskih dana sretao vojnike na putu do posla u Rožajama.

Šemso Dedeić, koji je aprila 1999. godine obavljao dužnost načelnika Odjeljenja bezbjednosti (OB) u Rožajama, rasporedio je 18. aprila grupu policajaca u selima oko Rožaja, uključujući Kaluđerski laz, jer je primijetio sve veće vojno prisustvo. Policajci su ga obavijestili, putem radio veze, da je u Kaluđerskom lazu došlo do velike pucnjave i da ima puno poginulih. Dedeić je na osnovu ličnih saznanja i obavještenja pripadnika policije sa terena načinio spisak ljudi koji su poginuli na području opštine Rožaje u ovom periodu. Tako, shodno bilješkama koje je načinio, Dedeić navodi da su u mjestu Pas Hajle, 18. aprila, poginuli Sokolj Ljajić i Tona Husaj, dok su u Kaluđerskom lazu poginuli Miljazim Peljaj, Redžep Brahimaj, Šerif Brahimaj, Nemka Brahimaj, rođena Demić, Labinot Kastrati, Ramiz Brahimaj. On dalje tvrdi da su Selim Kelmendi i Afrim Djuraj ubijeni od strane združene vojno-policijske jedinice, koja je došla iz pravca Peći 18. aprila 1999. godine, pravcem sela Gornji Bukelj, dok su u Giljevom polju u maju te godine stradali Faruk Murati i Arif Arifaj.

Dedeić još navodi da su 21. maja 1999. godine u Balotićima, prethodno masakrirani, a zatim i spaljena tijela braće Mehmeda, Hetema i Ajeta Redžaja. Redžaj Musa i Ramćaj Sadik su ubijeni nakon što su mučeni. Za vrijeme, ali i nakon ovih dešavanja, policija nije mogla da priđe i izvrši uviđaj, jer bi, navodi Dedeić, rizikovali sukob sa vojskom. Dedeić je naglasio i da izbjeglice koje su dolazile iz pravca Kosova, prema njegovim saznanjima, nijesu bile naoružane.

Odlukom Apelacionog suda, potvrđene su odluke Višeg suda u Bijelom Polju, kojom se optuženi Predrag Strugar, Momčilo Barjaktarović, Petar Labudović, Aco Knežević, Branislav Radnić, Boro Novaković, Miro Bojović i Radomir Đurašković oslobađaju optužbi da su izvršili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

U presudi Apelacionog suda stoji da ne postoje dokazi koji jasno utvrđuju da su optuženi počinili zločin, jer na lokaciji Kaluđerski laz, kako se navodi: „…na mjestu događaja nalazilo ne manje od 30 vojnika, i da nema ni jednog dokaza koji bi upućivao na zaključak da su baš optuženi ti koji su ispalili projektile kojima su lišena života i povrijeđena lica…”. Takođe, sud navodi da je ostalo nejasno zašto je optužba za zločin teretila baš optužene, kada su sa istom dokaznom snagom i vjerovatnoćom mogla biti optužena i preostala lica iz tog voda ili neko od njih. Konačno, sud nije utvrdio da je Strugar naredio da ovaj vod vojnika otvori rafalnu paljbu na nenaoružane civile, niti da su ostali optuženi postupili po istoj.

I u predmetu Kaluđerski laz pokrenut je niz postupaka za naknadu štete oštećenim i njihovim porodicama, u kojima je Vojska SRJ označena kao izvršilac zločina, dok je MUP RCG bio odgovoran za zaštitu civila i njihovih dobara. Međutim, zbog zastarjelosti predmeta, odbijenih tužbi i raznih pravnih propusta naknada štete žrtvama pred crnogorskim sudstvom je izostala. Izuzetak čini presuda po kojoj je ranjenom Hadži Ahmetiju, pravosnažno dosuđen iznos od 12.000 eura.

Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava, rožajskoj lokalnoj upravi podnio je početkom 2024. godine inicijativu da bude podržan u namjeri postavljanja spomen obilježja žrtvama ratnog zločina, počinjenog nad kosovskim civilima koji su u prvoj polovini 1999. godine pokušali da nađu spas na rožajskom dijelu crnogorskog prostora. Spomen obilježja još uvijek nema.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTVARANJE SVETOG STEFANA: Sporazum o poravnanju po mjeri zakupca

Objavljeno prije

1 sedmica

na

10 Aprila, 2026

Objavio:

Nameće se zaključak da je zakupac poravnanjem sačuvao svoje interese, gazdovanje državnom zemljom u Miločeru na 90 godina, gradnju i prodaju stanova na najvrjednijoj lokaciji u Crnoj Gori, legalizaciju bespravno sagrađenih objekata na Svetom Stefanu i u zaleđu male Kraljičine plaže. Uz punu kontrolu plažnog prostora na tri najljepše plaže Crnogorskog primorja

 

 

Na sjednici održanoj  2. aprila Vlada je donijela odluku o prihvatanju uslova poravnanja u arbitraži koja se vodi pred međunarodnim sudom u Londonu između Crne Gore i kompanije Adriatic properties. Time je započet proces ponovnog otvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer.

„ Sa velikim zadovoljstvom obavještavam crnogorsku javnost da su se stekli i formalni uslovi za ponovno otvaranje grad-hotela Sveti Stefan, dugogodišnjeg simbola i zaštitnog znaka našega turizma. Vlada je zvanično usvojila prijedlog uslova poravnanja u postupku koji se vodi pred Međunarodnim sudom u Londonu. Ovoj odluci prethodili su intenzivni i odgovorni pregovori, tokom kojih smo uspjeli da zaštitimo državni interes i otklonimo rizik potencijalne štete koja bi bila preko stotinu miliona eura“ – kazao je premijer Spajić u zvaničnom obraćanju naciji.

Vlada i kompanija Adriatik propertis, zakupac hotela Sveti Stefan i Vile Miločer, potpisali su ugovor ili sporazum o poravnanju kojim je definisano da dvije strane u roku od sedam dana od potpisivanja obavijeste zajedničkim podneskom Arbitražni sud u Londonu o odustajanju od arbitražnog postupka, te da će hoteli Sveti Stefan i Vila Miločer biti otvoreni najkasnije u junu ove godine.

Tekst sporazuma između Vlade i kompanije Adriatic nije moguće naći na sajtu Vlade. Nije dostavljen ni medijima pa se sa sigurnošću ne mogu znati svi uslovi pod kojima je nastao, odnosno šta je sve u pogledu zahtjeva zakupca država prihvatila a šta nije.

Premijer Spajić je istakao osnovne odredbe sporazuma o povećanju godišnje zakupnine za elitne crnogorske hotele, produžetak roka zakupa i novinu o učešću u zajedničkom profitu. Druge ključne stavke sukoba između lokalne zajednice i zakupca oko korišćenja plaža i javnih staza kroz Miločerski park, zbog kojih je spor i nastao i doveo do zatvaranja hotela i pauze u radu koja je trajala četiri turističke sezone, u njegovom obraćanju su ostale nerazjašnjenje.

Pojedini mediji prenijeli su nezvanična saznanja u vezi toga, pa nije jasno zašto integralni tekst dogovora o poravnanju nije dostupan svima pod istim uslovima.

„Postignutim rješenjem ne samo da smo sačuvali sredstva svih građana, već smo obezbijedili i povoljnije finansijske uslove za domaća preduzeća Sveti Stefan hoteli i HTP Miločer, čije će se zakupnine odnosno prihodi povećati sa 1,285,000, odnosno 350,000 na 1,555,000 odnosno 423,000 eura, a ti iznosi će se indeksirati i uvećavati sa inflacijom odmah od početka rada. Razlika od 500 hiljada eura u obračunatoj zakupnini biće bez odlaganja isplaćena. Takođe, u prethodnom dogovoru nije isplaćivan PDV na sve te iznose, dok će se ovoga puta urediti taj dio i značajno povećati prihodi države od 21 posto na sve to. Posebno je značajno da će država, u skladu sa novim aranžmanom, ostvarivati i učešće u profitu u visini od 10 posto, što je kruna novih uslova dogovora“, rekao je Spajić.

Podsjećamo da je iznos zakupnine za tri hotela, nekoliko restorana i kafea u ekskluzivnom ljetovalištu prema odredbama osnovnog ugovora o zakupu iz 2007. godine iznosio 1,96 miliona eura.

Pored povećanja zakupnine, predviđen je i produžetak zakupa hotela za pet godina, koliko je ovaj poznati turistički rizort bio zatvoren za posjetioce.

To je već drugo produženje zakupa u odnosu na osnovni ugovor, kojim je Sveti Stefan izdat na rok od 30 godina. Prva promjena uslova ugovora izvršena je 2013. godine u Skupštini Crne Gore kada je poslanička većina usvojila amandmane ministra održivog razvoja i turizma, Branimira Gvozdenovića, o produženju roka zakupa sa 30 na 42 godine za hotele Sveti Stefan i Miločer uz smanjenje zakupnine za 30 odsto.

Nakon svega, rok zakupa hotela elitnog ljetovališta produžen je za 17 godina u odnosu na prvobitni ugovor i trajaće do 2055. godine. Međutim, rok na koji je otuđeno državno zemljište u Miločeru produžen je na 90 godina. Tim aktom skupštinske većine zapečaćena je sudbina miločerskog parka koji trpi  urbanistički cunami, nevjerovatnu devastaciju prostora, jedinstvenu ambijentalnu cjelinu za koju je kod nadležnih državnih institucija zatražen status zaštićenog prirodnog i kulturno-istorijskog predjela paštrovske rivijere.

Poravnanjem je utvrđeno da u miločerskom parku nema dodatne gradnje, mimo one predviđene građevinskom dozvolom i u postojećim gabaritima.

Upravo ovaj dio sporazuma Vlade i Adriatic propertiesa izazvao je najviše negativnih komentara u javnosti, mještana Svetog Stefana i građana Budve. Kako je moguće da poslije četiri godine zatvorenih hotela i mnogih protesta mještana i lokalnih vlasti zbog neprimjerene gradnje u Miločerskom parku u kojem zakupac podiže ogroman hotelsko-apartmanski kompleks sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina, čija je gradnja 2021. zaustavljena, odjednom dobija saglasnost Vlade za nastavak radova “u skladu sa građevinskim dozvolama”.

Poznato je da građevinska dozvola nikada nije ni izdata niti postoji planski dokument na osnovu kojeg bi i mogla biti. Urbanističko tehnički uslovi za gradnju monstruozne građevine u Miločeru izdalo je Ministarstvo održivog razvoja i turizma na osnovu dokumenta koji je osmislio tadašnji ministar Gvozdenović – Turistički rizort Miločer,  koji nema utemeljenje ni u jednom važećem planskom dokumentu.

Saglasnost na idejni projekat hotelsko-apartmanskog kompleksa koji se gradi na lokaciji porušenog hotela Kraljičina plaža, na zahtjev HTP Miločer i Adriatic prperties, potpisao je glavni državni arhitekta Dušan Vuksanović 2019. godine.

Kompleks se gradi na parceli površine 12.255 m2. Oko 126 smještajnih juedinica, 60 soba i 66 apartmana od kojih svaki raspolaže sa oko 120 kvadrata, sa svim pratećim sadržajima, imaće više od 37.000 kvadrata bruto površine, u sred borove šume Miločerskog parka. Bivši premijer i lider GP URA Dritan Abazović problematizovao je stav Vlade o nastavku gradnje u Miločeru. On je izveo računicu po kojoj ni jedan stan namijenjen prodaji ne vrijedi manje od dva miliona eura te da će investitor, Adriatic Proeprties i krajnji vlasnici iz kompanie Aidwey staviti u džep čistih 80 miliona eura od ove investicije.

Nijedna od političkih partija koje su se zalagale za zabranu gradnje u Miločeru, u vrijeme kada su na republičkom nivou bile opozicija a u lokalu u Opštini Budva vlast, nije se oglasila povodom potpisivanja sporazuma sa zakupcem Svetog Stefana u dijelu koji se odnosi na nastavak započete investicije.

U julu 2016. godine u budvanskom parlamentu većinom glasova odbornika svih partija usvojena je Deklaracija o zaštiti miločerskog parka i neposrednog zaleđa ostrva Sveti Stefan, koja je imala za cilj da zaustavi megalomanske projekte na vrijednom neizgrađenom prostoru poznatog turističkog rizorta. Organizovani su tada protesti u Miločeru na kojima su pored tadašnjeg predsjednika Opštine, Marka Bata Carevića, učestvovali predstavnici svih stranaka, DF-a, Demokrata, GP URA i mještani, složni u jednom, da ne dozvole  betoniranje miločerskog parka i svetostefanskih maslinjaka.

Aktuelni predsjednik Opštine, Nikola Jovanović, podržao je sporazum o otvaranju hotela Sveti Stefan bez rezervi u pogledu nastavka gradnje stanova u Miločeru na šta ga obavezuje opštinska Deklaracija o zaštiti Miločera.

Država očigledno nije pokazala institucionalnu snagu odlukom da ne podrži nastavak gradnje višespratnice u Miločeru sa stanovima za tržište za koji je i uslove i saglasnosti donosila vlast DPS čiji su visoki funkcioneri involvirani u ovaj visokoprofitni projekat.

Zato se nameće zaključak da je zakupac ovakvim poravnanjem sačuvao svoje interese. Gazdovanje državnom zemljom u Miločeru na 90 godina, gradnju i prodaju stanova na najvrjednijoj lokaciji u Crnoj Gori, legalizaciju bespravno sagrađenih objekata na Svetom Stefanu i u zaleđu male Kraljičine plaže. Uz punu kontrolu plažnog pristora na tri najljepše plaže Crnogorskog primorja.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INSTITUCIJE I SLUČAJ CARINE: Iko odgovoran?

Objavljeno prije

1 sedmica

na

10 Aprila, 2026

Objavio:

Vlasnik Carina Čedomir Popović uhapšen je tek pošto je gotovo izgradio hotel u Baošićima mimo gabarita i  nasuo more zemljom u veličini dva fudbalska terena. Institucije su žmurile. Niko danas ne pominje njihovu  odgovornost

 

Vlasniku Carina, Čedomiru Popoviću, krajem prošlog mjeseca određen je pritvor od mjesec dana. Razlog – gradio je hotel u Baošićima mimo gabarita predviđenih građevinskom dozvolom, a uz to je za potrebe hotelske plaže nasuo more zemljom u veličini dva fudbalska terena. Uspjele su Carine da nasipajući zemljom, kamenjem i pijeskom do dubine od čak devet metara, oduzmu od mora 14.500 kvadrata za potrebe ,,investicionog kupališta”.

Premijer Milojko Spajić obećao je da će Vlada raskinuti taj i sve druge ugovore za izgradnju investicionih kupališta na crnogorskom primorju. Raskidi se još uvijek nijesu desili, a Spajić je upozorio da se nasipanje mora u Baošićima mora pod hitno zaustaviti, jer veoma negativno utiče na očuvanje statusa dijela Bokokotorskog zaliva na listi svjetske prirodne i kulturne baštine pod patronatom UNESCO-a.

Nakon hapšenja u javnosti se odmotala priča o pregaocu Popoviću koji je upornim radom, ne osvrćići se na institucije i pravila, uspio da pod ploču stavi hotel od šest spratova i još tri etaže pod zemljom. Veći problemi i zatvor su ga sačekali tek kod završnih radova – nasipanja mora za plažu. Institucije su žmurile, neizlazile na teren, tromo djelovale, tako da je neimar uspio u svom naumu.

Hotel u Baošićima je praktično završen iako je Urbanističko- građevinska inspekcija još u oktobru 2024. donijela rješenje o zabrani gradnje na više parcela na kojima se prostiru objekti hotela. Na pitanje kako je to moguće, iz Direktorata za inspekcijski nadzor koji djeluje u okviru Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem čelu je Slaven Radunović, Pobjedi su odgovorili da se ,,suočavaju sa ograničenim kadrovskim kapacitetima u odnosu na obim posla, što se odražava na učestalost i dinamiku kontrole na terenu”.

Ljudstva za kontrolu nema, ali za izdavanje dozvola ne nedostaje. Početkom godine Sekretarijat za urbanizam Opštine Herceg Novi izdaje dozvolu koja je omogućila devastaciju mora i obale u Baošićima, a u febuaru ministar Radunović je na sjednici nacionalne Komisije za UNESCO saopštio da je od ,,nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola”, te da je ,,utvrđeno da je ona ispravna”.

I pored toga što je po nadležnima sve bilo ispravno, Uprava za zaštitu kulturnih dobara naložila je obustavu radova i vraćanje prostora u prvobitno stanje, jer su radovi u Baošićima obavljani bez njene saglasnosti i bez odobrenog konzervatorskog projekta. Ogromni graditeljski zahvat odvija se u zaštićenom području i to kada iz UNESCO-a šalju upozoravajuće poruke o gubljenju zaštite upravo zbog ovakvih i sličnih graditeljskih poduhvata i nemoći države da ih spriječe i valjano sankcionišu.

Uprava je zbog svoje revnosti dobila i skupštinsku kritiku, od strane potpredsejdnice parlamenta Zdenke Popović. Ona je ovoj instituciji sa skupštinske govornice poručila da ne ,,obilaze objekte koji su u završnoj fazi izgradnje i koji imaju građevinsku dozvolu i da ne prijete vlasnicima tih objekata da će im donijeti rješenje o zaustavljanju gradnje“. Nakon što se ispostavilo da građevinska dozvola nije baš u redu, a Popović završio iza rešetaka, potpredsjednica Skupštine sada traži da ,,istraga o Čedu Popoviću ide do kraja”. Osvrnula se i na Popovićev bogati, kako kaže nazakoniti, minuli rad za vrijeme vlasti DPS-a, pa zaključila da je pokušaj da se poveže sa Čedom Popovićem ,,politička podvala svojstvena profilima onih koji to izgovaraju”.

Advokat Veselin Radulović  je nedavno Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) podnio  dopunu krivičnih prijava protiv političke partije Demokrate, više njenih funkcionera i drugih osoba, u kojoj tvrdi da postoji osnovana sumnja da je na teritoriji Herceg Novog djelovala organizovana struktura koja je, kroz zloupotrebe službenog položaja i devastaciju prostora u Baošićima, sticala nezakonitu korist na štetu države i životne sredine.

Prijavom su obuhvaćeni i potpredsjednica Skupštine Zdenka Popović,  predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović, nekadašnji vršioc dužnosti glavnog državnog arhitekte Siniša Minić, kao i više NN službenika i funkcionera.

Minić je u martu 2024. godine odobrio spratnost hotela Carina koja odstupa od urbanističko-tehničkih uslova iz 2019. i tada važeće planske dokumentacije. Rješenjem Minića od 11. marta 2024. godine data je saglasnost kompaniji Carine na dopunjeno idejno rješenje hotela spratnosti 3Po+Su+6 (tri sprata podruma, suteren i šest etaža), iako je planom predviđena spratnost Po+Su+6 (podrum, suteren i šest etaža).

Nakon podnošenja krivične prijave, Radulović je pozvao SDT da hitno postupi po prijavama i ispita ulogu svih nadležnih institucija i funkcionera.,,Prvu krivičnu prijavu protiv ove kriminalne organizacije podnio sam 28. avgusta 2025. godine, a do danas nijesam dobio bilo kakvu informaciju od tužilaštva”, rekao je Radulović. Navodi da je zbog podnošenja prijava bio izložen prijetnjama.

A u međuvremenu, kompanija Carine nastavlja da djeluje i institucionalno. Nakon devastacije obale, Carine su tražile smjernice od države da postave svjetionik na preuređenom morskoj obali. Uprava pomorske sigurnosti (UPS) odbila je zahtjev kao neosnovan.

Ranije je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor  obavijestila UPS da je u Baošićima došlo do velikog zatrpavanja mora u pojasu od najmanje 35 metara od dotadašnje linije obale, kao i da je tim radovima objekat sigurnosti plovidbe, obalno pomorsko svjetlo, stavljen ,,van funkcije obezbjeđenja sigurnosti plovidbe”. Uslijedila je zabrana plovidbe na tom dijelu plovnog puta i upozorenje učesnicima pomorskog saobraćaja na opasnost i nefunkcionalnost obalnog pomorskog svjetla u Baošićima.

Nakon što je vlasniku Carina određen 30 dnevni pritvor, njegov advokat Dražen Medojević kazao je  da smatra da nije bilo mjesta određivanju zadržavanja njegovom klijentu: ,,Došlo se u apsurdnu situaciju da su objekti vrijedni preko stotinu miliona sagrađeni, a da se investitor i direktor hapsi i da mu se određuje pritvor kako bi se izbjegla opasnost od ponavljanja djela. Šta da ponovi, kad je već skoro sve izgrađeno, a ti objekti su od javnog interesa”.

 

Raniji radovi i upozorenja

Mještani Kumbora su nadležne još 2018. upozoravali da izvođači radova na gradnji luksuznog hotela kompanije Carine, istovaraju zemlju u more, a peru i kamione mješalice čiji sadržaj se spira u more. Iste radnje, navodili su mještani, obavljala je tada i kompanija Azmont u sklopu gradnje turističkog kompleksa visoke kategorije Portonovi.

,,Gradnja hotela u Kumboru, u aranžmanu kompanije Carine Čedmira Popovića i Srpske pravoslavne crkve, po ponašanju i poštovanju zakona, samo je replika izgradnje depandansa hotela Delfin u Bijeloj čiji je Popović takođe vlasnik. Znamo kako je tamo gradio hotel i nasipao obalu, sve bez građevinske dozvole i saglasnosti JP Morsko dobro.  Nije ga usporilo ni što mu je inspekcija zatvarala gradilište i pečatila objekat”, upozoravala je tada Nada Popović, predsjednica NVO Južni Jadran koji okuplja manjinske akcionare firme koju je Popović privatizovao.

,,Samoinicijativno su skidali državni pečat i nastavljali da grade pokazujući svima da zakon za njih ne važi. Istina, zbog evidentnih krivičnih djela prvostepeno je osudjen u Osnovnom sudu u Herceg Novi na tri mjeseca, uslovno godinu dana zatvora”, podsjetila je uz tvrdnje da se vlasnik Carina i u Kumboru u zoni Morskog dobra ponaša identično, a ,,inspekcije se prave da nijesu odavde”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo