Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KO JE PRIJE TRI GODINE PUCAO U POLICIJSKOG FUNKCIONERA PREDRAGA ŠUKOVIĆA: Brižljivo čuvana režimska tajna

Objavljeno prije

7 godina

na

Koliko su istražitelji  posvećeni rasvjetljavanju ovog slučaja, govori činjenica da ni do danas istraga nije okončana. Već tri godine izviđaju, istražuju i analiziraju da li je srpski državljanin pukovnik Radovan Aleksić muškarac koji je pucao u Šukovića, a kog je navodno, prepoznao jedan od svjedoka

 

Prije tri godine požurili su istražitelji da objave kako su  operativnim radom i predanošću rasvijetlili ko je 11.jula 2016.godine pucao u u bivšeg šefa policijskog odjeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Predraga Šukovića.

Koliko predano su bili posvećeni rasvjetljavanju ovog djela možda najbolje govori činjenica da ni do danas istraga  nije okončana. Već tri godine izviđaju, istražuju i analiziraju da li je srpski državljanin pukovnik Radovan Aleksić muškarac koji je pucao u Šukovića, a kog je navodno, prepoznao jedan od svjedoka.

Zbog čega istraga traje godinama precizan odgovor nije Televiziji Vijesti nije mogao dati ni vrhovni državni tužilac Ivica Stanković.

„U izvještaju o postupanju u ovom predmetu koji je iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici dostavljen Vrhovnom državnom tužiocu navedene su brojne mjere i radnje koje je Više drzavno tužilaštvo u Podgorici u fazi izviđaja i istrage preduzimalo i preduzima postupajući u ovom predmetu. U izvještaju se takođe, između ostalog navodi da se postupak i dalje nalazi u fazi istrage. Završeno je informaciono tehnološko vještačenje, čija je analiza u toku”, odgovori je Stanković.

Taman kada se pomislilo da bi se analizom  mogla staviti tačka na ovaj slučaj, prošle nedjelje iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici stigao je odgovor da su zatražili dopunu vještačenja.

U krug. Ni na pitanje kada će tužilaštvo staviti tačku na ovaj slučaj prvi čovjek  tužilaštva nije mogao konkretno odgovoriti.

„Donošenje odluke postupajućeg tužioca u bilo kom predmetu ne može se najavljivati, jer na donošenje odluke utiče i završetak brojnih neophodnih radnji. Brzina izvršenja tih radnji u velikom broju slučajeva ne zavisi od državnih tuzilaca”, odgovorio je Stanković Televiziji Vijesti.

Zbog sporosti se stiče utisak da u tužilaštvu nemaju čvrstih dokaza na osnovu kojih bi podigli optužnicu protiv Aleksića.

Aleksić je uhapšen tri mjeseca nakon pokušaja ubistva Šukovića ali i nakon raspisane nagrade od 30 hiljada eura i objavljene slike napadača sa nadzornih kamera u centru grada, i dalje nije raspoložen da govori  javno o istrazi niti da otkriva zbog čega bi neko njega, ako nije počinilac,  označio kao osobu koja je pokušala da ubije visokog policijskog funkcionera.

Kratko je za Televziju Vijesti saopštio da će istragu komentarisati tek kad  kada tužilaštvo donese svoju odluku.  Naš  upućeni sagovornik tvrdi da postoji snimak s nadzornih kamera koje su tog dana navodno snimile Aleksića u nekoj  od državnih institucija. Nepoznato je  da li je taj snimak dostavljen crnogorskim istražiteljima i ako jeste zbog čega se , ukolikio je vjerodostojan, odugovlači s okočanjem istrage.

Poštop je   Aleksić srpski  državljanin,  ambasada Srbije u Podgorici obrati nadležnim organima Crne Gore ali i matičnoj državi tražeći od njih informaciju dokle se stiglo sa isragom u ovom slučaju. Odgovor nijesu dobili.

Kao osobu koja je navodno pucala, Aleksića su prepoznale njegove bivše kolege iz vojske a koje ga po sopstvenom kazivanju nisu vidjele najmanje deset godina. Ubrzo nakon svjedočenja, jedan od njih je tražio i da mu bude isplaćen obećani novac.  Poslije dva mjeseca provedenih u pritvoru Aleksić je i pored teške optužbe pušten da se  brani sa slobode.

Zašto je Tužilaštvo tužilaštvo dozvolilo da se Aleksić brani sa slobode ako zaista ima čvrste dokaze da je on  pokušao da ubije policijskog funkcionera?  Alaksićev advokat Danilo Mićović nema dilemu  zbog čega.

„ Mislim da je svima pa čak i Višem tužilaštvu jasno da do optuženja u ovoj krivično – pravnoj stvari  i ne može doći i da Aleksić nije počinilac ovog krivičnog djela”, kaže advokat Mićović.

Šuković je ranjen u julu 2016.godine u Njegoševoj ulici u centru Podgorice. Utvrđeno je da je „pucač“ pretrčao kilometar ipo nakon što je ranio Šukovića, što bi  Aleksić, zbog svojih godina, teško mogao.

Za ovaj slučaj zainteresovale su se pojedine međunarodne organizacije a sve zbog motiva pokušaja ubistva koji iz Tužilaštva nikada nije saopšten.

Zato je javnosti i dalje nepoznato zbog čega bi Aleksić  pokušao da ubije Šukovića ali i ono najvažnije – da li je i ako jeste po čijem nalogu pucao u njega.

”Da li se taj čovjek, koji je danas na ulici ranjen, bavio nekim kriminalom? Nije. On je policajac, on se borio protiv organizovanog kriminala”, prokomentarisao je gavni specijalni tužilac  Milivoje Katnić nakon ranjavanja Šukovića.

Sagovornici Monitora  sumnjaju  da je pukovnik Radovan Aleksić kolaterala i da su njegovim hapšenjem istražitelji „jednim udarcem ubili dvije muve“ – riješili slučaj ranjavanja Šukovića i sklonili Aleksića koji mnogo zna.

„Zbog opisa posla koji je obavljao Aleksić, on je svjedok mnogih situacija koje su se prethodnih godina dešavale kako u Crnoj Gori tako i u Srbiji.  U  posjeduje je mnogobrojnih dokaza”, kaže naš sagovornik.

Ne odajući koje,  isti sagovornik tvrdi da su svjedoci imali lične motive da Aleksića prepoznaju kao osobu koja je pucala u Šukovića.

Teško da Predrag Šuković ne zna mnogo više od tužioca i ko je naručio i ko je platio pokušaj njegove likvidacije jer se dugo nalazi na ulici i bio je šef najznačajnih opsteg i organizovanog kriminaliteta. U prilog tome ide i činjenica da se nikada nije zvanično interesovao za istragu pokrenutu protiv Aleksića.

Šuković je svojevremeno bio u žiži javnosti nakon što je optužio aktuelnog premijera Duška Markovića i direktora policije Veselina Veljovića da imaju veze sa švercom cigareta i nelegalnim poslovanjem mojkovačke fabrike cigareta.

Saznajemo da postoje brojna dokumenta i transkripti razgovora osoba povezanih sa mojkovačkom fabrikom duvana među kojima su neki od najvažnijih ljudi u drzavi.  Prema tvrdnjama našeg sagovornika ti papiri nikada nijesu objelodanjeni niti ih posjeduju istrazitelji.

Vjeruje se da je  ta strogo čuvana dokumentacija razlog prvog pokušaja kriminalizacije koji im nije uspio. Tada su kriminalne grupe unutar sistema pokušavale Šukovića,  koji ne pripada ni jednom od “državnih” klanova,  da povežu sa kriminalom kako bi ga ućutkli. Mjesecima su “kopali” a kako ništa komprimitujuće nijesu pronašli odlučili su se da ga ućutkaju hicima.

Kako saznaje Monitor,  u predmetu “mojkovačke cigarete” je vidljivo da su najtajniji odjeli ANB -a sa Šukovićem obrađivali  slučaj šverca, samim tim i povezanost najviših državnih funkcionera.

U istragu je bila uključena i Uprava za sprječavanje pranja novca na čijem čelu je tada bio Predrag Mitrović na koga je takođe pucano ispred porodične kuće u Podgorici. Mitrović je ranjen, na sličan način kao kasnije Šuković,  hicem u nogu. Slučaj ni do danas nije rasvijetljen.

Tadašnja specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović po čijem nalogu je i radio  Šuković, kod koga su se slivale sve informacije iz ANB-a i Uprave agencije za sprječavanje pranja novca je bila upoznata sa svim prikupljenim dokazima o poslovanju fabrike cigareta u Mojkovcu i tokovima pranja novca.

No i pored toga istraga nije okončana hapšenjem osumnjičenih već smjenama na raznim nivoima. Tako je tada smijenjen premijer Igor Lukšić koji je naložio istragu, direktor policije Božidar Vuksanović, šef organizovanog kriminala Predrag  Šuković, specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović i direktor agencije za sprječavanje pranja novca Predrag Mitrović.

Takođe,  svi oni iz ANB- a koji su sa Šukovićem obrađivali ovaj slučaj su smijenjeni ili penzionisani.

U javnosti je nakon toga sve češće pričalo o švercu cigareta i navdnim akterima. Sadašnji premijer Duško Marković tada je pozvao Specijalno tužilaštvo da reaguje, ali reakcije nije ni mkoglo biti, jer kako je to javno saopštio glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić dokazi u ovom slučaju su “emigrirali” iz Tužilaštva. Nikada nikada nije objelodanjeno koji to dokazi su nestali.

Pitanje je da li je na ovaj način indirektno poslata poruka Šukoviću da ćuti.

Poznato jee da su se za slučaj mojkovačke fabrike interesovale američke diplomate  koji su, dok je istraga trajala, obavili razgovor sa Šukovićem.

Možda se u tome krije i međunarodna zainteresovanost oko istrage pokrenute protiv Aleksića i motiva pucanja na Šukovića naročito pri činjenici da  osumnjičeni i žrtva ni službeno ni privatno nijesu imali nikakvih dodirnih tačaka.

Šuković je prije ranjavanja pripadao raznim upravama ANB-a.  Za vrijeme mandata sada pokojnog Vukašina Maraša zajedno sa još par operativaca poslat je Upravu kriminalističke policije. Nakon ubistva Slavoljuba Šćekića – šef je opšteg kriminala u Upravi policije.

Mjesec prije nego je u njega pucano,  Šuković se našao pred Osnovnim sudom gdje mu je suđeno zbog komentara koje je pod pseudonimom BOS postavljao ispod tekstova na portalu Vijesti a u kojima se spominjao potredsjednik Vlade Duško Marković.

Tog prvog dana juna 2016.godine Šuković je iznoseći svoju odbranu tvrdio da komentari „ovaj još diše“, „brzo će i nekima iz delegacije ovako polagati  cvijeće“ koje je postavljao ne predstavlaju prijetnju već komentarisanje zdravstvenog stanja sadašnjeg premijera.

Šuković je tada tvrdio da nema ništa lično protiv Markovića, jer ga lično i ne poznaje, ali da ima protiv njegove nestručnosti kojim je uništio ANB i policiju te da je štetan po nacionalne interse Crne Gore.

On je tada pred novinarima u sudnici Markovića označio kao tvorca klanova unutar bezbjednosnih službi ističući da policija funkcioniše pod njegovim i patronatom njegovog kuma Veselina Veljovića.

Objasnio je da je do sukoba došlo prije deset godina, kada mu je dolaskom Veljovića uručeno rješenje o prestanku radnog odnosa koje je ukidano čak sedam puta. Odlaskom Veljovića, postavljen je za šefa odsjeka gdje je ispitivao slučaj fabrike cigareta u Mojkovcu i druge veoma važne slučajeve.

Šuković, koji je tada bio neraspoređen, baš kao i desetak, kako tvrdi njegovih kolega koji su radili na istim slučajevima, prijavu Markovića doživljava kao pritsak ali i poruku policajcima šta će im se desiti ako rade predmete u kojima se spominje on, Veljović ili njima bliske osobe.

Šuković je optužio Markovića i da je poslao dva policajca koji su pokušali bez znanja Specijalnog tužioca da ga ispitaju o saznanjima koja ima kada je riječ o, kako je on to nazvao, mojkovačkom klanu.

Takvu odbranu Šukovića  bez komentara saslušao je Marković, s vremena na vrijeme kucnuvši o drvo pri pomeni navodne bolesti.

Položivši zakletvu objasnio je da je godinama štićena ličnost zbog mnogobrojnih direktnih prijetnji koje su upućivane njemu i članovima njegove porodice od  članova organizovanih kriminalnih grupa.

Napomenuo je  da prijetnje koje je Šuković ostavio ispod tekstova imaju mnoge sličnosti sa tim koje je dobijao. Dodatnu zabrinutost, kako je objasnio  Marković, predstavljala je činjenica da se u komentarisao njegov životni vijek a ne bolest, što je prema njegovoj ocjeni bio jasan motiv i namjera da se kod njega i članova njegove porodice stvori osjećaj nesigurnosti. Marković je  ponovio je i da nije član nikakvog klana , te da je  o njegovoj umiješanosti u slučajeve koje spominje Šuković svoj sud dao i specijalni tužilac, koji mu je potvrdio da se u transkriptima ne navodi njegovo ime.

Sud je na kraju pravosnažno utvrdio da je Šuković ugrozio sigurnost Markoviću i osudio ga na uslovnu kaznu. Ranjavanje Šukovića ostaje do daljnjeg tajna režima.

  Svetlana ĐOKIĆ  

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

SLUČAJ CARINE: Vlada vraća plažu u prvobitno stanje, opet

Objavljeno prije

22 sata

na

17 Oktobra, 2026

Objavio:

Ironično, ministar Radunović koji se svojski i javno trudio da umanji i ozakoni efekte devastacije u Baošićima, sada je od Vlade dobio zadatak da  izda urbanističko-tehničke uslove – prvi korak za izradu projektne dokumentacije radi uklanjanja ogromnog nasipa iz mora i dovođenje obale u prvobitno stanje

 

Vlada je ove sedmice usvojila zaključke na osnovu kojih bi trebalo da otpočne procedura uklanjanja nasipa od preko 8.000 kvadrata mora u Bošićima, koji je napravljen pod izgovorom gradnje ,,investicionog kupališta” podgoričke kompanije Carine, u vlasništvu Čedomira Popovića.

Prema pisanju Vijesti bilo je dovoljno glasova ministara da zaključci budu usvojeni, ali nijesu svi ministri i glasali za to. Nije bilo protivljenja, ali ni izdvojenih mišljenja. Za razliku od ranijih sjednica, kada je svoje mišljenje po ovom pitanju izdvajao ministar urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine (MDUP) Slaven Radunović.

Kada je javnost, početkom ove godine, bila zgrožena veličinom i izgledom megahotela i zatrpanog mora, u do tada pitomim Baošićima, Radunović je javno optužio medije i nevladine organizacije da dižu hajku a da nije sve tako kako oni predstavljaju: ,,Koliko god smo nezadovoljni veličinom plaže ili hotela koji se baš ne uklapa u abijent Baošića, nije baš da je sve to neutemeljeno… Možemo da pričamo da li je lijepo ili nije lijepo, ali je urađeno po zakonu”.

Ironično, ministar Radunović koji se svojski i javno trudio da umanji i ozakoni efekte devastacije u Baošićima, sada je od Vlade dobio zadatak da  izda urbanističko-tehničke uslove (UTU) – prvi korak za izradu projektne dokumentacije radi uklanjanja ogromnog nasipa iz mora i dovođenje obale u prvobitno stanje.

Radunovićevo ministarstvo treba da do 1. novembra informiše Vladu o preduzetim aktivnostima u vezi sa izdavanjem UTU, a Upravni odbor JP Morsko dobro, nad kojim nadzor vrši MDUP, zadužen je ,,da u okviru svojih nadležnosti preduzme potrebne radnje radi stavljanja van snage Mišljenja na Idejno rješenje (investicionog kupališta u Baošićima Đ prim.aut.) od 4.decembra i Mišljenja na Glavni projekat od 12. decembra 2025. godine”.

Vlada je zadužila Upravni odbor Morskog dobra da nakon izdavanja UTU, ,,pristupi izradi tehničke dokumentacije u skladu sa Rješenjem UZKD od 17. jula 2026. i utvrđenim konzervatorskim uslovima, radi vraćanja lokacije u prvobitno stanje”.

Uz to, Vlada će zadužiti Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore ,,da u okviru svojih nadležnosti i u skladu sa zakonom preduzme potrebne radnje radi stavljanja van snage Rješenja o izdavanju građevinske dozvole (Carinama) od 13. januara 2026“.

Vlada je ovog puta naložila svim institucijama koje su bile uključene u dosadašnju mutnu igru oko spornog kupališta da konačno djeluju i vrate plažu u prvobitno stanje.

Početkom godine Sekretarijat za urbanizam Opštine Herceg Novi izdao je dozvolu koja je omogućila devastaciju mora i obale u Baošićima, a u februaru ministar Radunović je na sjednici nacionalne Komisije za UNESCO saopštio da je od „nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola”, te da je „utvrđeno da je ona ispravna”. Saglasnost je dobijena i od Agencije za zaštitu prirode Crne Gore (EPA), koja je ocijenila da za enormno proširenje nije potrebno izraditi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu.

„Kompanija Carine, radove na uređenju kupališta u Baošićima izvodila je isključivo na osnovu građevinske dozvole Sekretarijata za urbanizam i građevinsku inspekciju Opštine Herceg Novi i kategorično tvrdimo da nijedna aktivnost nije preduzeta mimo pomenute dozvole, što je potvrđeno zapisnicima nadležne građevinske inspekcije“, ukazali su ranije iz  Carina.

Monitor je u više navrata pisao o tome kako je kompanija Carine u u Baošićima nasula preko 8.000 kvadrata mora, potpuno izmijenivši obalnu liniju, ugrozivši plovni put i objekte sigurnosti plovidbe i sve to bez dobijene formalne saglasnosti Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZKD), koja je bila neophodna jer se radi o lokaciji unutar kontakt (bafer) zone zaštićenog Područja prirodne i kulturne baštine Kotorskog zaliva pod patronatom UNESCO-a.
Carine su, zahvaljujući državnim i lokalnim vlastima, dobile skoro sve dozvole i nesmetano gradile hotel i nasipali plažu. Dio javnosti je oštro reagovao zbog devastacije obale i hotela koji se baš i ne uklapa u zaštićeni predio pod UNESCO zaštitom. Hotel bi, kako je najavljivao vlasnik Carina  i bio otvoren tokom ove sezone, da se nije umješala Uprava za zaštitu kulturnih dobara (UZKD).

Uprava, na čelu sa Petrom Zdravković, je u maju dala kompaniji Carine rok od dva mjeseca da se plaža vrati u prvobitno stanje. Kompanija je tražila odlaganje ove odluke, a Upravni sud je to odbio. Nakon toga i Vrhovni sud donosi odluku kojom se odbija žalba Carina o odlaganju vraćanja plaže u prvobitno stanje i potvrđuje odluka Upravnog suda.

Kako Carine nijesu vratile plažu u prvobitno stanje u propisanom roku, Uprava za zaštitu kulturnih dobara im je izrekla maksimalnu kaznu od 5.000 eura, uz najavu da će država vratiti plažu u prvobitno stanje.

Uporedo je teklo pravno nadgornjavanje institucija. Radunović i MDUP su tvrdili da je građevinska dozvola koju je izdala Opština Herceg Novi legalna i da sadrži svu neophodnu prateću dokumentaciju. Nevažan je, za ovo ministarstvo, bio zaključak Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, koji je postupajući po zahtjevu Uprave  ustanovio da je ta građevinska dozvola neregularna.

Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države Bojana Ćirović je u nalazu koji je Ministarstvu kulture dostavila 3. septembra, pored ostaloga, konstatovala da su konzervatorski uslovi koje je UZKD izdala 30. avgusta 2023. bili zanemareni u izradi naknadne dokumentacije od strane Opštine Herceg Novi i Morskog dobra, te pri samom izdavanju dozvole, kao i da je zakupac lokacije grubo prekršio ugovorene obaveze.

Ona je zauzela zvaničan stav da je neophodno raskinuti ugovor Carina i Morskog dobra i lokaciju vratiti u prvobitno stanje ,,s obzirom na to da je na ovaj način zakupac devastirao obalu, kulturno nasljeđe države i ugrozio sigurnost plovidbe”. Uzaludni su bili njeni apeli koje je  u martu poslala  Opštini Herceg Novi da poništi nezakonito rješenje o izdavanju sporne građevinske dozvole.

Vlada u najnovijem  pokušaju  ponovo apeluje na Opštinu Herceg Novi. I ranije im je preporučila, kao i građevinskoj inspekciji koja je u nadležnosti Radunovićevog ministarstva,  da preduzmu potrebne radnje radi stavljanja van snage Rješenja o izdavanju građevinske dozvole.

Radnje nijesu preduzete, pa početkom septembra Vlada nije razmatrala informacije o statusu ove lokacije. Ova tačka je skinuta sa dnevnog reda zbog protivljenja ministra Radunovića da država jednostrano raskine aranžman sa Carinama i lokaciju vrati u prvobitno stanje.

Nije pomoglo ni što se u uključio i premijer Milojko Spajić, istovremeno  predsjednik Nacionalne komisije za UNESCO, naloživši da se podnesu krivične prijave zbog radova u Baošićima. Upozorio je da se nasipanje mora pod hitno zaustaviti, jer negativno utiče na očuvanje statusa dijela Bokokotorskog zaliva na listi svjetske prirodne i kulturne baštine pod patronatom UNESCO-a.

Tokom ljeta ogromna plaža je služila kao parking. U međuvremenu, Opština Herceg Novi, na čijem čelu je Stevan Katić, donijela je odluku kojom se kompaniji Carine omogućava izvođenje radova na hotelu i tokom turističke sezone. Kako je od 15. juna do 15. septembra na snazi Odluka o zabrani izvođenja građevinskih radova u ljetnjem periodu u prvoj zoni – 300 metara vazdušne linije od obale, ovakva odluka se može donijeti samo za projekte od značaja za Opštinu i državu. Tako je nastavak gradnje hotela u Baošićima rangiran kao završetak radova na školi, vrtiću i vodovodnoj mreži u Opštini Herceg Novi.

Da Popović ima dobre konekcije sa vlastima, i to ne samo sa Radunovićem i Katićem, bilo je jasno i kada je u Skupštini tadašnja poslanica Demokrata Zdenka Popović uputila javni apel Upravi za zaštitu kulturnih dobara da ne obilaze objekte sa građevinskom dozvolom u završnoj fazi izgradnje i ne prijete zaustavljanjem projekta.

Pod pritiskom javnosti, krajem marta policija je uhapsila  Popovića i sekretara za urbanizam Opštine Herceg Novi Vladislava Velaša zbog sumnji u nelegalnu gradnju i zloupotrebu složbenog položaja, dok je podnijeta i krivična prijava protiv Carina. Iz Uprave policije su nakon hapšenja saopštili da sumnjaju da je Popović gradio rizorte u Kumboru, Đenovićima i Baošićima, i uređivao tamošnju plažu, suprotno zabrani građenja i bez potrebne propisane tehničke dokumentacije, dok su na više objekata prekoračeni dozvoljeni gabariti i spratnost. Popović je bio u pritvoru do kraja aprila, a Velaš je nakon saslušanja pušten da se brani sa slobode. Sredinom juna Velaš je izabran za potpredsjednika Opštine Herceg Novi.

Advokat Veselin Radulović je podnio krivičnu prijavu SDT-u u kojoj se detaljno problematizuje postupanje državnih i lokalnih institucija u slučaju gradnje hotelskog kompleksa kompanije Carine u Baošićima.

Ranije je objavljeno i da je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo predmet povodom gradnje hotelskog kompleksa i nasipanja plaže u Baošićima, te da provjerava navode o mogućim političkim i partijskim pritiscima zbog nepostupanja nadležnih organa po zakonu.

Samo da vraćanjem u prvobitno stanje, ako se ono desi, donosioci odluka ne budu abolirani.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVA TRAŽI 84.000 KVADRATA OD KAVAČKOG KLANA: Test za pravosuđe

Objavljeno prije

22 sata

na

17 Oktobra, 2026

Objavio:

Tužilaštvo traži trajno oduzimanje najmanje 54.567 kvadratnih metara nepokretnosti od Radoja Zvicera, od Milana Vujotića najmanje 19.131, dok se u predmetima Slobodana Kašćelana, Igora Božovića i Dragana Kneževića zahtjev odnosi na najmanje 10.399 kvadratnih metara. Na spisku su stambene zgrade, stanovi, poslovni prostori, garaže, dvorišta, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, šume i bazeni, kao i tri blindirana automobila

 

 

Više od 84.000 kvadratnih metara nepokretnosti, od Podgorice i Nikšića do Kotora, Tivta, Budve, Cetinja i Herceg Novog, našlo se u zahtjevima Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) za trajno oduzimanje imovine od petorice pravosnažno osuđenih pripadnika kavačkog klana. Na spisku su stambene zgrade, stanovi, poslovni prostori, garaže, dvorišta, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, šume i bazeni, kao i tri blindirana automobila.

Najveći pojedinačni zahtjev odnosi se na Radoja Zvicera, od kojeg tužilaštvo traži trajno oduzimanje najmanje 54.567 kvadratnih metara nepokretnosti. Od Milana Vujotića traži se oduzimanje najmanje 19.131, dok se u predmetima Slobodana Kašćelana, Igora Božovića i Dragana Kneževića zahtjev odnosi na najmanje 10.399 kvadratnih metara.

Zahtjevi SDT-a uslijedili su nakon pravosnažnih presuda protiv petorice pripadnika kavačke kriminalne organizacije. Apelacioni sud je u julu potvrdio prvostepenu presudu Višeg suda u Podgorici, kojom je Radoje Zvicer osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 16 godina, Slobodan Kašćelan i Igor Božović na po 13 godina, a Milan Vujotić i Dragan Knežević na po 11 godina.

Presuda se odnosila na stvaranje kriminalne organizacije i neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Prema sudskim nalazima koje su objavili mediji, organizacija je tokom druge polovine 2020. godine djelovala na teritoriji Crne Gore, Južne Amerike i Holandije, sa ciljem nabavke, transporta i prodaje kokaina. U opisu kriminalnog plana navodi se da je Zvicer određivao zadatke i uloge članovima organizacije, dok je kokain nabavljan u Latinskoj Americi i prekookeanskim brodovima prebacivan do luka u Holandiji i drugim državama Evropske unije.

Nakon utvrđivanja krivične odgovornosti, pred pravosuđem se prošle nedjelje našlo pitanje imovine. U postupku trajnog oduzimanja potrebno je utvrditi da li za svaku nepokretnost i drugu imovinu postoje zakonski uslovi za konfiskaciju. SDT tvrdi da je riječ o imovinskoj koristi stečenoj kriminalnom aktivnošću i da dio imovine, iako formalno upisan na druga lica, u stvarnosti pripada osuđenima.

U slučaju Zvicera, na spisku su nekretnine u Podgorici, Kotoru, Herceg Novom i Tivtu, uključujući pet stanova u Podgorici, više stambenih zgrada, poslovni prostori, garaže, dvorišta, voćnjaci i šume. Među njima su objekti u Kavaču, Dubu i Sutvari, sa stambenim i nestambenim prostorima, garažama i bazenima. Prema navodima tužilaštva, dio imovine formalno se vodi na članove njegove porodice, druga fizička lica ili privredna društva, dok je stvarni vlasnik Zvicer.

U Kavaču, na teritoriji opštine Kotor, zahtjev obuhvata višespratnu stambenu zgradu sa dupleks stanom od 355 kvadratnih metara, dodatnim prostorima, podrumima, dvorištem i voćnjakom. Ukupna površina te cjeline iznosi 2.217 kvadratnih metara, a prema navodima SDT-a, objekat se formalno vodi na Zvicerovu suprugu.

U mjestu Dub obuhvaćena je stambena zgrada sa pet stambenih, deset nestambenih i četiri poslovna prostora, ukupne površine 1.238 kvadratnih metara. U Sutvari se nalazi još jedna stambena zgrada sa više stambenih prostora, bazenom i dvorištem, ukupne površine 1.408 kvadratnih metara.

Zahtjev obuhvata i zemljište u Bogišićima kod Tivta, ukupne površine 18.113 kvadratnih metara, kao i druge nepokretnosti u Herceg Novom koje se, prema navodima tužilaštva, formalno vode na članove porodice. Pored nekretnina, SDT traži trajno oduzimanje i dva blindirana vozila Mercedes G500.

Zahtjev je javno pozdravio potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnog sektora Aleksa Bečić, ocjenjujući da je riječ o važnom udarcu organizovanom kriminalu.

Ukazao je da se imovina osoba optuženih za teška krivična djela sve češće „zamrzava“, te da se pokreću postupci za njeno trajno oduzimanje. Istakao je i značaj novog zakonskog okvira, za koji se očekuje da će unaprijediti efikasnost postupaka za oduzimanje imovine.n

U slučaju visokorangiraog člana kavačkog klana Podgoričanina Milana Vujotića, zahtjev SDT-a obuhvata najmanje 19.131 kvadratni metar nepokretnosti u Podgorici i Nikšiću, kao i blindirani automobil. Na spisku su porodična stambena zgrada sa dvorištem u podgoričkom naselju Doljani, stanovi, poslovni prostori u Hercegovačkoj ulici, vinograd u Donjoj Gorici i objekti sa bazenom u Bioču. Prema tvrdnjama SDT-a, dio imovine formalno je upisan na članove porodice ili druga lica, iako je stvarni vlasnik osuđeni Vujotić.

U nikšićkom naselju Povija obuhvaćena je stambena zgrada sa dva jednosobna i jednim dvosobnim stanom, dvorištem, livadama i pašnjacima, ukupne površine 6.853 kvadratna metra. Tužilaštvo navodi da se ta imovina vodi na Vujotićevu taštu. Šume ukupne površine 10.530 kvadratnih metara u Bogetićima takođe su, prema navodima SDT-a, formalno upisane na drugo lice.

Dodatni zahtjevi odnose se na Slobodana Kašćelana, Igora Božovića i Dragana Kneževića, a obuhvataju najmanje 10.000 kvadratnih metara nepokretnosti u Kotoru, Tivtu, Budvi, na Cetinju i u Podgorici.

Od Kašćelana se traži oduzimanje porodične stambene zgrade sa tri stana i garažom u Dobroti, ukupne površine 404 kvadratna metra, kao i porodične kuće sa dva stana, pomoćnim objektima i pripadajućim zemljištem u Škaljarima, ukupne površine 5.544 kvadratna metra. Na spisku su i stanovi u Tivtu i Budvi, kuća na Njegušima koja nije upisana u katastar, kao i šuma u Radovanićima kod Herceg Novog. Za dio te imovine tužilaštvo tvrdi da je formalno u vlasništvu drugih lica, a da stvarno pripada Kašćelanu.

Od Igora Božovića traži se trajno oduzimanje stana površine 120 kvadratnih metara u Kotoru. Za Dragana Kneževića zahtjev obuhvata stambene objekte, garaže, dvorište i šume u Kavaču, ukupne površine 1.602 kvadratna metra, kao i stanove i garaže u Kavaču i Podgorici. Prema navodima SDT-a, dio te imovine formalno se vodi na druga lica, dok je stvarni vlasnik Knežević.

Sud će morati da utvrdi da li su dokazi tužilaštva dovoljni za trajno oduzimanje imovine. Nije dovoljno utvrditi ko raspolaže skupim kućama, stanovima, parcelama ili blindiranim vozilima već i kako je ta imovina stečena i postoji li za nju zakonito finansijsko pokriće.

Taj postupak važan je test sposobnosti države da, osim krivične odgovornosti, utvrdi i oduzme korist za koju se dokaže da je stečena kriminalom. Borba protiv organizovanog kriminala ne može biti završena hapšenjima i zatvorskim kaznama dok ekonomska moć kriminalnih klanova ostaje netaknuta.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ ZLOSTAVLJANJA DJECE U HRANITELJSKOJ PORODICI: Utvrditi odgovornost institucija

Objavljeno prije

1 sedmica

na

10 Oktobra, 2026

Objavio:

Slučaj troje djece smještene u hraniteljsku porodicu na Cetinju, koja su postala žrtve zlostavljanja otvorio je pitanje efikasnosti sistema socijalne zaštite, ali i dao odgovor šta se događa kada institucije zadužene da štite dijete –to ne učine

 

 

Krajem septembra Uprava policije saopštila je da je uhapsila bračne partnere Š. K. i A. S. sa Cetinja zbog sumnje da su počinili krivična djela trgovina ljudima i nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. Prema policijskim navodima, troje maloljetnika, uzrasta osam, 13 i 15 godina, od januara 2022. godine bilo je izloženo fizičkom i psihičkom nasilju, dok je najstarije dijete, prema sumnjama istražitelja, bilo primoravano na rad.  Djeca su nakon policijske akcije izmještena iz hraniteljske porodice i, u saradnji sa Centrom za socijalni rad, smještena na bezbjednu lokaciju.

Iz policije su detaljno objasnili da je Š. K. u dužem vremenskom periodu maloljetnike udarao šakama, drvenim predmetima i drugim podesnim sredstvima, čime im je, kako se sumnja, narušavao duševni i tjelesni integritet. Djeca su, prema istim navodima, bila primoravana da pred službenicima Centra za socijalni rad prikrivaju nasilje, odnosno da ne govore o onome što im se dešava.

Posebno težak dio policijskih sumnji odnosi se na tada dvanaestogodišnjeg dječaka. Prema policijskom saopštenju, bio je primoravan da radi u ugostiteljskom objektu na Cetinju kako bi se, između ostalog, namirio dug člana porodice hranitelja prema vlasniku tog objekta. Sumnja se i da je radio teške fizičke poslove u privatnim kućama na teritoriji Cetinja, kao i da je trebalo da radi u ugostiteljskom objektu u Budvi. Istovremeno mu je, prema policijskim navodima, bilo uskraćeno pravo na školovanje.

Za drugo dvoje djece, uzrasta osam i 13 godina, policija sumnja da su bila primoravana da obavljaju kućne poslove i čuvaju unučad hranitelja. A. S., koja je bila zakonski staratelj djece, takođe je osumnjičena za nasilje nad njima.

Nakon policijskog saopštenja sve glasnije se čulo pitanje javnosti –kako je moguće da djeca gotovo pet godina budu u porodici koja je trebalo da bude njihovo sigurno mjesto, a da sumnje u njihovu ugroženost ne budu dovoljno ozbiljno shvaćene?

Odgovor na to pitanje ne može se dobiti samo istragom protiv hranitelja. Moraće da bude utvrđeno i šta su tokom godina radile institucije kojima je povjereno da djecu štite, kako je izvršen izbor hraniteljske porodice, na osnovu čega je porodica dobila licencu, ko je pratio uslove u kojima su djeca živjela i da li su nadležni imali informacije koje su mogle ukazivati da djeca nijesu bezbjedna.

Iz Centra za ženska prava (CŽP), nakon objelodanjivanja ovog slučaja, saopštili su da je njihova organizacija  upozoravala institucije o sumnjama u odnos hranitelja prema djeci još u februaru i martu 2022. godine, svega nekoliko sedmica nakon njihovog smještaja u porodicu.

Prema njihovim navodima, 23. februara 2022. godine o zabrinutosti za djecu obavijestili su Socijalnu inspekciju, a dva dana kasnije poslali i pisani dopis. Početkom marta nadležnim centrima za socijalni rad uputili su hitne zahtjeve za postupanje. U njima su, prema saopštenju Centra, naveli informacije da su djeca neadekvatno obučena i zbrinuta, da ih hranitelji tuku, da su zastrašena i da ih, uoči dolaska stručnih radnika, pripremaju šta da kažu.

Djeci je, prema informacijama kojima je Centar za ženska prava tada raspolagao, bilo sugerisano da ne govore o onome što im se događa, dok je kontakt sa tetkom, nakon što je ukazala na probleme, navodno bio onemogućen. CŽP  je tada tražio da se hitno utvrdi činjenično stanje, da se sa djecom razgovara odvojeno od hranitelja i da se razmotri mogućnost njihovog smještaja kod srodnika po majčinoj strani, koji su, prema tvrdnjama ove organizacije, bili spremni da preuzmu brigu o njima.

Odgovor nadležnog Centra za socijalni rad od 3. marta 2022. godine, prema dokumentaciji koju je predočio CŽP, bio je bitno drugačiji od slike koju danas daje policijska istraga. Djeca su, kako je tada navedeno, prilikom posjeta „svakog puta zatečena u adekvatnom stanju“, uredno obučena, zbrinuta i dobrog raspoloženja. Prema tadašnjoj procjeni, izražavala su zadovoljstvo boravkom u porodici.

Prema navodima CŽP, djeca su prethodno ostala bez majke, koja je bila žrtva femicida. Njihov životni put tako je već bio obilježen traumom i gubitkom. Sistem koji ih je nakon toga preuzeo trebalo je da predstavlja mrežu sigurnosti. Umjesto toga, prema policijskim sumnjama, djeca su ponovo doživjela nasilje.

Ombudsman je po sopstvenoj inicijativi formirao predmet nakon što su informacije o slučaju dospjele u javnost. Iz te institucije je saopšteno da ranije nijesu imali pritužbe koje su se odnosile na aktuelni slučaj, ali da će od nadležnih državnih organa zatražiti izjašnjenja.

Ombudsman je ocijenio da događaj mora biti povod za dodatno preispitivanje mehanizama zaštite i nadzora hraniteljstva. Hraniteljstvo predstavlja važan oblik zaštite djece bez roditeljskog staranja, ali ne smije biti svedeno na obezbjeđivanje krova nad glavom. Dijete nije predmet smještaja, već nosilac prava.

Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije naložilo je inspekcijski i nadzor nad stručnim radom. Kako je saopšteno, cilj je utvrđivanje svih relevantnih činjenica i okolnosti, uključujući provjeru postupanja nadležnih centara za socijalni rad, okolnosti pod kojima su djeca smještena u hraniteljsku porodicu i postupanja tokom trajanja smještaja.

Ministarstvo je saopštilo da su nadzori u toku i da će, nakon izrade izvještaja, javnost biti obaviještena o utvrđenim činjenicama i ishodu postupaka. Istovremeno je upozoreno da interes javnosti za rad institucija mora biti usklađen sa pravom djece na privatnost, dostojanstvo i zaštitu od dodatne viktimizacije.

Ako se potvrde navodi da su bila fizički zlostavljana, da su najstarijem djetetu uskraćivani školovanje i pravo na djetinjstvo kroz primoravanje na rad, a da su mlađa djeca korišćena za kućne poslove i čuvanje djece, tada pitanje odgovornosti neće moći da se zaustavi na hraniteljima.

Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju već je formiralo predmet kojim ispituje postupanje nadležnih organa u ovom slučaju. Kako su saopštili, biće prikupljena potrebna obavještenja i dokumentacija od nadležnih organa i ustanova, kao i preduzete druge radnje kako bi se utvrdilo da li u postupanju bilo kojeg lica postoje elementi krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.

Posebno će biti ispitano postupanje organa starateljstva i drugih nadležnih institucija u pogledu praćenja i kontrole uslova u kojima su djeca bila smještena, kao i da li su preduzimane zakonom propisane mjere njihove zaštite.

Centar za ženska prava upravo na tome insistira. Traže da se utvrdi odgovornost svih službenih lica koja su učestvovala u licenciranju hranitelja, smještaju djece, dodjeli starateljstva i nadzoru nad njihovim boravkom u porodici, kao i onih koji su postupali po upozorenjima iz 2022. godine.

Istovremeno traže vanredni nadzor nad radom centara za socijalni rad koji su bili uključeni u slučaj, preispitivanje licenci za hraniteljstvo u slučajevima gdje su ranije postojale prijave ili sumnje koje nijesu bile pravosnažno okončane, kao i dugoročnu specijalizovanu psihosocijalnu pomoć djeci.

Zaštita djeteta ne može početi tek kada policija stavi lisice odrasloj osobi koja se sumnjiči da ga je povređivala. Sistem zaštite mora da djeluje mnogo ranije.

Istraga koja je počela ne smije se završiti samo odgovorom na pitanje ko je tukao djecu i ko ih je tjerao da rade. Mora odgovoriti i na pitanje ko je bio dužan da ih zaštiti, kada je za njihovu ugroženost saznao i šta je tada uradio.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo