Povežite se sa nama

FOKUS

MORE, JEZERA, RIJEKE I POTOCI NA OLTARU PROFITA: Ovo je bila Tara

Objavljeno prije

na

Sada, kad krenemo na ovdašnje rijeke, valja ponijeti i flašu sa pitkom vodom. Uvoznom, po mogućnosti

 

Region su obišli snimci velikih bagera koji, obasjani mjesečinom, vade pijesak iz korita Tare. Potom su fotografije zamućene rijeke, izmještene iz  prirodnog toka i utjerane u betonska korita, otišle još dalje u svijet.

Ravnodušni su ostali samo zvaničnici i glasnogovornici nadležnih institucija u Crnoj Gori. Zato će Kolašinci uz podršku organizacije KOD u nedjelju organizovati protest – prvi takve vrste od početka gradnje auto puta – ne bi li  investitore i izvođače natjerali da poštuju propise i zaustave  dalju uništavanje  Tare.

“Svjedoci smo neljudskog odnosa pojedinaca prema jednom od najljepših darova prirode Crnoj Gori i  sramnog uništavanja vrijednih prirodnih resursa.  Svjedoci smo i izostanka adekvatnog reagovanja relevantnih i odgovornih institucija,  kojima građani plaćaju da ne dozvole da se takve stvari događaju i koje to ne sprečavaju. To je nedopustivo, imajući u vidu čak i neobjašnjivo tolerantan odnos samih građana prema čitavom ovom problemu“, kaže za Monitor Bojan Minić jedan od organizatora protesta.

„Tara je već dvije godine mrtva rijeka i više je ne možemo odbraniti“ ,poručio je početkom sedmice  predsjednik Sportsko ribolovnog kluba (SRK) Tara i  Morača Momir  Živković. Potom su, uz ocjenu da je situacija na Tari  izmakla kontroli, iz SRK Tara i Morača najvili da će raspustiti  ribočuvarsku službu na toj rijeci „jer nemaju više šta da brane“.

Sve to je posljedica višemjesečne (neki kažu višegodišnje) serije „incidenata“ koji su kulminirali ovonedjeljnim zamućenjem Tare, nekoliko dana nakon što su  kamere SRK snimile kako mehanizacija kineske komapanije CRBC oko  ponoći  vadi šljunak iz korita.

„Kako ikome prodati ribolovnu dozvolu za ovo oranje od rijeke. Liči li Tara danas na Suzu Evrope? Kome prodati priču o ekološkoj državi i bistroj rijeci. Ja nemam obraza nikome uzeti novac, a onda ga odvesti do mrtve rijeke“, kaže predsjednik SRK. Živković tvrdi da su se mnoge grupe stranih sportskih riblovaca vraćale iz Kolašina vidjevši kakvo je stanje u revirima (prostorima) za sportski ribolov.

Priča je sa sjevera države stigla do samita UNESCO-a koji je nedavno završen u Bakuu. Tara se našla u izvještaju usvojenom na Komitetu za Svjetsku baštinu, i u njemu se izražava zabrinutost zbog mogućih posljedica koje bi gradnje autoputa mogla proizvesti na (nekadašnju) Suzu Evrope koja je dio svjetske prirodne baštine.

“Uzimajući u obzir ozbiljne uticaje na korito rijeke Tare od izgradnje novog autoputa, izražavamo zabrinutost zbog mogućih uticaja nizvodno odatle, te  zahtijevamo od države da pažljivo procijeni sve uticaje…”, novodi se u Izvještaju.

Prema dostupnim  informacijama, zahvaljujući angažmanu NVO MANS, inspektori Uprave za inspekcijske poslove (UIP) su u minule četiri godine,  koliko traje izgradnja auto-puta, 68 puta posjetili gradilište i podnijeli više zahtjeva za pokretanje prekršajog postupka. Nadležni su, tvrde, kaznili kinesku kompaniju CRBC i njihove podizvođače sa ukupno oko 20.000 eura.

“Ekološka inspekcija izvršila je 68 inspekcijskih nadzora, tokom kojih je ukazivala na utvrđene nepravilnost i utvrđivala rokove za njihovo otklanjanje, donijela dva zaključka o administrativnom izvršenju rješenja novčanom kaznom u iznosima 3.000, odnosno 3.500 eura, te podnijela 17 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka nadležnim sudovima zbog nepravilnosti”, navodi se, pored ostalog, u odgovoru UIP-a na pitanja iz MANS-a.

Komentarišući snimke ponoćnog vađenja šljunka iz korita Tare, iz SRBC su  kazali da je riječ o o regulaciji korita, u skladu sa glavnim projektom auto-puta. I   da su dozvolu za taj posao dobili od Uprave za vode.

“Regulacioni radovi se uglavnom odnose na formiranje nasipa, a prilikom ove regulacije se odvozi rječni nanos, koji se dijelom koristi za osiguranje nasipa, a dijelom za nasipanje prilaznih puteva. Ovaj materijal se ne koristi u druge svrhe, a navedeni radovi izvode se u skladu sa zakonskim propisima”,  tvrde iz CRBC.

Poslednja serija udara na Taru zabilježena je jedva desetak dana nakon što su sportski ribolovci iz Pljevalja iz Ćehotine izvadili oko tonu mrtve ribe, nakon trovanja otpadnim vodama iz Termoelektrane koje su, namjerno, ispuštene u rijeke.

Nakon nekoliko dana zavlačenja i izvlačenja, iz Elektroprivrede Crne Gore  priznali su odgovornost za ekološku katastrofu.  Do nje je, kažu, došlo tako što je smjenski inženjer R.D. „bez dozvole nadređenih i poštovanja definisane procedure“, naložio da se otvori ventil koji kontroliše ispuštanje otpadnih (i otrovnih) materija u rijeku Vezišnicu, koja se uliva u Ćehotinu. Nazdravlje.

Samo postojanje instalacije koja otpadne vode iz TE vodi direktno u rijeku rječito svjedoči o svijesti s kojom se uprava najvećeg i najbogatijeg državnog preduzeća odnosi prema životnoj sredini u samoproglašenoj ekološkoj državi.

Nijesu Vezišnica i Čehotina slučajno dva najzagađenija vodotoka u Crnoj Gori. Iako je konkurencija krajnje ozbiljna. O tome svjedoči jedan od ranijih Izvještaja Zavoda za hidrometeorologiju (ZHM). „Voda rijeke Vezišnice je van klase prema sadržaju suspendovanih materija, koli i fekalnih klica, a povećan je i sadržaj amonijaka i nitrita. Prema saprobiološkim parametrima Vezišnica se približava uslovima ekološke sterilnosti, obzirom da su na dnu mutne vode evidentirane od živog svijeta jedino određene vrste bakterija. Kriva je Termoelektrana koja se hladi Vezišnicom pa je rijeka previše topla za život…“.

Godinama, kad god s proljeća i jeseni vodotoci porastu usljed većih padavina, Lim kroz Bijelo Polje – pocrveni. Ali bukvalno. Od krvi i drugog otpadnog materijala životinjskog porijekla koji u rijeku ispuštaju iz obližnjih klanica, živinarskih farmi  i fabrika za preradu mesnih prerađevina.  Dodatno, odnosno, konstatno, otpad donosi i makar 900 kanalizacionih cijevi (toliko ih je prebrojano) kojima fekalni i drugi otpadi idu direktno u rijeku. „Boravak  pored vode je nemoguć jer ne možete da gledate od smrada, koliko štipa oči “, žale se mještani.  „Nekim danima krenu konvoji mrtvih kokošaka koje su spakovane u papirne džakove i tako se postepeno raspadaju“, svjedočili su prije koju godinu.

Slična priča i u Podgorici. Kanalizacija se izliva u sve gradske rijeke, a najveći problem je najveća – Morača. „Stanje je najlošije na dijelu ispod kolektora gradske kanalizacije do Botuna“, stoji u pomenutom Izvještaju ZHM uz konstatciju da je  u tom dijelu Morača „van propisane ili svake klase“. Stanje se popravlja u daljem toku rijeke prema Skadarskom jezeru, ali se tamo suočavamo sa novim problemom – nekontrolisanom eksploatacijom šljunka i pijeska.

„Na lokalitetima Grbavci i Vukovci voda je znatno boljeg kvaliteta, pretežno u A1-A2 klasi. Na tom dijelu vodotoka se vrši intenzivna eksploatacija pijeska iz korita, što znatno mijenja hidrodinamičke i ekološke karakteristike vode…“. Ali povlašćenima donosi ozbiljan novac. Milione prema nekim računicama. Lokalne samouprave na čijoj teritoriji se nalaze „napadnuti“ vodotoci prihoduju samo mrvice. Radi primjera,  Podgorica je u 2016. godini, od naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura.

Pod izgovorom regulacije vodotoka, iz rijeka šljunak  ne nose bujice, već bageri u mutnim poslovima kroz koje se pojedinci i kompanije bogate, a društvu se, pored nemjerljive ekološke, nanosi i milionska ekonomska šteta – pokazalo je prošlogodišnje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

„Nemamo nijedan primjer koji bi mogao poslužiti kao pozitivna praksa, jer se koncesionari ponašaju bahato i jedino žele što veći profit, ne vodeći računa o održivom korišćenju šljunka i pijeska“, konstatovao je tada u razgovoru za Monitor  Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon.

Država je krajem 2017. godine uvela moratorium na eksploataciju riječnog šljunka, ali su potom povlaščeni dobili dozvole za navodnu regulaciju i sanaciju vodotokova na rijekama Morača, Lim, Ibar, Bojana, Grnčar… To nije bilo dovoljno, pa su građani prošle godine Upravi za vode prijavili 31 slučaj nelegalnog vađenja šljunka iz Morače, Lima, Grnčara, Tare, Ibra i Cijevne.

Ipak, kruna ovog modela „regulacije“ bilo je rješenje da se kineskoj CRBC izda saglasnost da gotovo na samom izvorištu Tare vadi šljunak, pod izgovorom regulacije. Jedan od autora tog projekta Mihailo Burić tvrdi kako će Tara, zapravo, biti ljepša (!?) nakon sprovedene remedijacije: „Morfologija i pejzaž su projektovani (projekat petlje i mosta) s ciljem regulacije korita i dobrog tečenja vode rijeke Tare, a u okvirima saobraćajnog rješenja. Takvo saobraćajno rješenje u sebi sadrži unapređenja pejzaža, koji će biti ljepši od sadašnjeg stihijskog. Haotični ambijent će postati kultivisani pejzaž…“.

Kolašinci se, izgleda, ne slažu sa takvim viđenjem vlastite budućnosti pa će,   ponovimo, u  nedjelju izaći na proteste. Prije njih su to, početkom aprila, uradili stanovnici Žabljaka, potpomognuti stalnim i povremenim gostima crnogorske ekološke prijestonice.

Povod za njihovo okupljanje bio je naum da se jednoj privatnoj firmi omogući gradnja bungalova i poveće marine na obali Crnog jezera. Nakon protesta, država je odustala od tog nauma (do kada?) i prihvatila zahtjev mještana da u najužoj zoni NP Durmitor odustane od bilo kakve gradnje.

„Da vam čestitam Žabljačani na slozi i jedinstvu, što je u ovom vremenu prava rijetkost. Saglasan sam sa jednim dijelom vaših zaključaka, na drugi dio ne mogu da utičem jer nijesu moje ingerencije. Takođe, dogovorili smo se da se obustavi sanitarna sječa, ali nemojte dolaziti kod mene tamo pred zimu“, rekao je ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović, aludirajući na povremene zahtjeve mještana za dobijanje ogrjevnog drveta.

Na sličnu priču – planove za gradnju hotelskog naselja na obali Skadarskog jezera – još nije stavljena tačka.

Potom su se, u maju, Šavničani i Žabljačani izborili za pravo rijeke Bukovice da ostane slobodnog toka, van cijevi dvije male elektrane . Čuvari Bukovice podigli su kamp naselje na obali rijeke, kako bi onemogućili nastavak radova na probijanju puta do lokacija mini-hidroelektrana Bukovica 1 i Bukovica 2. “Odbranom rijeke branimo naše živote i egzistenciju. Tragično je u 21. vijeku bistru pijaću vodu koja nam znači život uzimati ljudima u vremenu kad je vrednija od nafte“, kazao je Mihailo Bulatović, jedan od Čuvara.

Onda su u Ministarstvu ekonomije odlučili da privremeno obustave započeti posao i obave reviziju dokumentacije o gradnji malih HE. Odluka će, kažu, zavisiti od stava lokalnog stanovništva, što do sada nije bio slučaj. „Bez njihove saglasnosti i podrške neće biti gradnje malih elektrana, upravo iz razloga što najveće benefite ovih projekata treba da oseti lokalno stanovništvo“.

Ekolozi drugačije gledaju na tu priču. „Građani koji žive uz rijeke, makar većina njih, shvataju njihov suštinski životni značaj i svjesni su da stavljanje rijeke u cijev nosi sa sobom mnogo toga lošeg po njih, od korišćenja vode za piće i kupanje, preko ribolova, do smanjenja vrijednosti njihove imovine“, navodi Aleksandar Perović iz Ozona, „Upravo je zato toliki otpor građana, naročito onih koji pošteno žive od svog rada i čuvaju imanja koja su naslijedili da bi ih ostavili svojim potomcima“.

O investitorima u male elektranei njihovom statusu unutar vladajućeg kruga  bilo je mnogo riječi. Dovoljno je podsjetiti da su među njima sin, kum i brat od ujaka predsjednika Mila Đukanovića.  Svi oni međusobno dijele milione koje, na ime naknade za proizvodnju održive energije, od građana prikuplja EPCG.

Drugu priču pričaju oni koji profitiraju od eksploatacije šljunka iz rijeka, zarobljavanja potoka u cijevi malih HE, gradnje na obali jezera ili pretvaranju mora i obale u parking prostor (imamo i takvih primjera na crnogorskoj obali).

Kompanija CRBS , kao i investitor projekta auto puta, kontinuirano su i dugo meta, uglavnom, zlonamjernih   napada i nerazumijevanja,  tvrdi pravnik u CRBC Kolašinac Božidar Pižurica. Prema njegovim riječima, „deponije i zemljani nasipi koji se konstantno pominju napravljeni su uz pisani zahtjev,  odnosno, saglasnost mještana“.

Pižurica podsjeća da je petlja Mateševo smještena je na lijevoj obali rijeke Tare i da se gradi nasipanjem velike količine materijala – visine 15 metara u odnosu na nivo rijeke.  „Petlja je  smještena uz obalu rijeke pa se, prema projektu, mora  uraditi određena regulacija korita. Korito  se mora produbiti,  uraditi stabilizacija kosina i utvrđivanje rječne obale kako rijeka kad nabuja ne bi plavila…“. Dodatno, on borcima za očuvanje životne sredine zamjera što, kako kaže, do sada,  „osim snimaka i kritika“, nijesu ponudili ni jedno rješenje za ono što zovu problemima, odnosno, devastacijom rijeke.

„Sada sam ubijeđen da će nam resorna mnistrastva podariti još ljepšu rijeku, pretvorenu u fini lijepi kanal bez ribe i ostalog živog svijeta“, gorko se šali   predsjednik kolašinskog Sportskog flaj fišing kluba (SFFK) Maniro  Mile Lazarević. „To se lako može zaključiti i na osnovu brojnih fotografija, koje sam sredinom sedmice napravio od Kolašina do kampa na Jabuci„ kaže.

Ali, mi i ne moramo vjerovati sopstvenim očima. Samo , kad pođemo na rijeku, valja ponijeti i flašu sa pitkom vodom. Uvoznom, po mogućnosti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

NEMIRI U CRNOJ GORI: Novi talas starih virusa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u svijetu još bore sa korona virusom, mi smo se vratili u redovno stanje političke krize – nemiri i povrijeđeni na ulicama. Nerješavanje pitanja crkvene imovine dobro je došlo i vlasti  i opoziciji kao dio predizborne kampanje. Na ulicama se sukobljavaju građani, a političari se u Skupštini smješkaju iza maski sa nacionalnim obilježjima

 

Snimak iz Pljevalja na kome se vidi da osmorica policajaca tuku mladića, pokazao je da je vrijeme korona izolacije bilo bolje od normale koju je proizveo ovaj sistem. Nakon neformalnog vanrednog stanja, prijeti nam pravo. Policija u Pljevljima rastjerala je suzavcem okupljene, među kojima je bilo i djece, u Nikšiću šok bombe i suzavac, građani uzvratili kamenicama i skandiranjem ,,ustaše“, povrijeđen veći broj građana, među kojima ima maloljetnika, i 22 policajca, u Andrijevici blokiran put, hapšenja…

Oni koji protestuju traže da se iz zatvora pusti episkop budimljansko nikšićki Joanikije i osam sveštenika koji su uhapšeni nakon okupljanja više hiljada ljudi u litiji povodom slave Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Tužilaštvo je episkopu i sveštenicima odredilo 72 sati pritvora.

Tog utorka u Nikšiću javnost se uvjerila zašto u Crnoj Gori švedski model borbe protiv korona virusa nije moguć. Hiljade ljudi okupile su se ispred manastira bez distance, maski, ne hajući ni za sebe ni za bližnje, što se virusa tiče.

Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve tvrdi da je ,,sveštenstvo u dogovoru sa mitropolitom Amfilohijem i episkopom Joanikijem riješilo da zbog zdravstvenih mjera bude samo održan moleban u hramu bez molitvenog hoda. Međutim, zbog naroda koga je bilo u tolikom broju da nije mogao stati u crkvu već se izlio oko hrama i na ulice krenulo se spontano u tradicionalni hod koji ni pred bogom ni pred ljudima nije bilo alternative”.

Do ,,spontanog” okupljanja naroda ipak nije došlo u Podgorici povodom Svetog Marka, slave Podgorice, 8. maja. Iako je mitropolit Amfilohije to predložio svešteniku Veliboru Džomiću: ,,Možda bi bilo dobro da sveštenici danas od crkve Svetog Đorđa do Markovog manastira obave litiju za molitvu apostolu i jevanđelisti Marku, zaštitniku ovog grada za oslobođenje od korona virusa’’. Zato, jeste u Beranama 6. maja, na Đurđevdan, pa je tužilaštvo zbog litije podnijelo krivične prijave protiv pet sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske.

Ove sedmice stupile su na snagu mjere Nacionalnog koordinacionog tijela za suzbijanje zaraznih bolesti kojima je omogućeno obavljanje vjerskih službi. Naglašeno je da i dalje važi zabrana javnih okupljanja, ali da ograničen broj osoba može boraviti u vjerskim objektima – na 10 kvadrata jedna, na ulazu dezinfekcija ruku, maske, distanca…

Evo, kako se to  primjenjuje u drugim  vjerskim zajednicama u Crnoj Gori. ,,Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori je na elektronskoj sjednici donio odluku koja daje čitav set konkretnih preporuka o načinu organizovanja vjerskog života u džamijama. To podrazumijeva da svi vjernici u molitvenom prostoru nose maske, dezinfikuju se na ulazu, nose svoje sedžade (molitvene ćilime) i poštuju distancu koja podrazumijeva da se u džamijama srednje veličine može naći maksimalno 25 vjernika, u manjim 20, te da na platoima ispred džamija može biti na propisanoj distanci maksimalno dvadeset vjernika”, kazali su Monitoru iz Islamske zajednice.

U IZ ističu: ,,Od samog početka primjene mjera vjernici su svjesni da je, kao i molitva, i očuvanje svojeg  i tuđih života vjerski imperativ. Nije zabilježeno kršenje mjera iako je u toku sveti mjesec ramazan koji uključuje mnogo više kolektivnih obreda nego što je uobičajeno. Vrlo odgovorno i savjesno vjernici su dali prioritet apstiniranju od nekih svojih vjerskih prava u interesu opšteg dobra. To smatramo potvrdom stvarnosti intimnog i unutarnjeg pa i porodičnog u odnosu na javno i teatralno ispoljavanje vjere”.

Don Robert Tonsati, kancelar Kotorske biskupije za Monitor kaže da nije bilo nikakvih protivljenja vjernika preventivnim mjerama: ,,Naše su crkve dovoljno prostrane da mogu odgovoriti preporukama NKT-a za odvijanje vjerskih obreda. Vjernici su upoznati s odredbama, jasno im je rečeno koji je najveći broj vjernika koji može sudjelovati istovremeno na bogoslužju, koliki mora biti razmak između njih, te su u crkvama postavljena sredstva za dezinfekciju ruku, a vjernicima je rečeno da trebaju nositi maske. Već smo na početku prije više od mjesec dana, dok je još bilo dozvoljeno imati službe s narodom, počeli primjenjivati mjere distance, dezinfekcije, pojačane higijene u crkvama i smanjivanje fizičkih kontakata i te mjere i dalje primjenjujemo, uz ove koje su nedavno propisane”. Iz Mitropolije crnogorsko-primorske nijesu odgovorili na pitanja Monitora.  Početkom ovog mjeseca iz Mitropolije su upozorili da ih vlast već duže od godinu ignoriše i da sada izbjegava dogovor oko promjene spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je bio i povod za protestne litije. Pod sloganom Ne damo svetinje. ,, Privremeno obustavljanje litija je mjera koja je pokazala našu maksimalnu odgovornost – iako, od samog početka, nije naišla na simpatije velikog broja građana’’, naveli su u obraćanju Vladi iz Mitropolije uz podsjećanje na njihovu pomoć u vrijeme pandemije bolnicama, rad narodnih kuhinja… Iz Vlade nijesu odgovarali na ove pozive. Vladajuća koalicija je požurila da što prije raspiše izbore. Predsjednik Skupštine Ivan Brajović je poslao poziv međunarodnim posmatračima da proprate još jedne ,,fer i demokratske izbore”. U DPS-u se dvoume kada da izbore raspišu, krajem jula ili početkom septembra. Kriza i nemiri su,  računaju,  garant još jedne  pobjede. Računaju i da opocione stranke neće odoljeti i da će pristati na izbre po pravilima DPS-a. Iako su se  sve potpisima poslanika obavezale da to neće učiniti, dok se ne organizuje prelazna vlada i stvore uslove da izbori ne budu pljačka.  Podjeli uloga u novom talasu protesta očito izazivaju sporenja između prosrpskih partija, pa i između DF-a i MCP-a. Episkopski savjet SPC-a je  ove nedjelje pozvao sve političke lidere da se uzdrže od bilo kakvih partijskih i političkih zloupotreba crkve. A njih je bilo i te kako. ,,Mitropolite Amfilohije Radoviću, u ime DF-a Vas pozivamo da 12. maja pozovete građane Crne Gore na litiju Svetog Vasilija u Nikšiću, da se okupimo i pošaljemo snažnu poruku da nikome nećemo dozvoliti da nam uništi naše duhovno i istorijsko nasljeđe kroz takozvane mjere NKT-a”, izjavio je u Skupštini poslanik DF-a Milan Knežević. Poziv je odaslao i lider DF-a Andrija Mandić: ,,Na hiljade ljudi znaju da se ovo sve radi zbog vaše izborne kampanje i da je ovaj napad na SPC, napad da ne dozvoljavate ljudima da uđu u hramove samo u funkciji zaustavljanja litija. Pokušaj da se zaustavi i zloupotrijebi borba protiv korona virusa tako što ćete se obračunati sa crkvom”.  Policija je po nalogu tužilaštva ove nedjelje podnijela krivične prijave protiv Mandića, Kneževića i Predraga Bulatovića jer su u Skupštini pozivali građane da se okupe u što većem broju na litiji u Nikšiću 12. maja.  Dan nakon litije, a prije večernjih sukoba, Mandić je, u srijedu, u Skupštini kazao da je pozvao sve pristalice DF-a da se okupe u Nikšiću, a na poziv mitropolita da se političari ne mješaju odgovorio: ,,Žao mi je što moram danas da poslušam zajedno sa svim poslanicima Demokratskog fronta našeg mitropolita Amfilohija. Žao mi je što znam da bi noćas bila Crna Gora blokirana i da bi se jednom završilo sa ovom diktatorskom vlašću”.

Politika lidera DF-a koji su se pored borbe sa zlom domaćim, uhvatili u koštac i sa međunarodnim satanistima, odavno daje očekivane plodove. Policija je, ove nedjelje, uhapsila maloljetnika zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne rasne i vjerske mržnje. On se sumnjiči da je na društvenoj mreži na nacionalnoj osnovi vrijeđao pomoćnika direktora Instituta za javno zdravlje Senada Begića.

I dok smo se mi vratili na ružno staro, a po društvenim mrežama i na ulici sve češće možete pročitati i čuti da je virus izmišljotina, u ostatku svijeta još se muče s pandemijom.  Nova žarišta virusa, nakon popuštanja restriktivnih mjera, u Njemačkoj, Kini  i Južnoj Koreji,  zemljama koje su se odlično nosile sa virusom, pokrenule su priču o drugom talasu. Zdravstveni stručnjaci upozoravaju na neophodnost opreza da bi se izbjegla nova žarišta.

U našoj zemlji posljednjih 10 dana nije otkriven nijedan slučaj novog oboljenja od virusa. Vlast žuri da Crnu Goru proglasi korona free turističkom adresom, a nemiri na ulici valjda dođu kao dio folklora. U Skupštini poslanici uveseljavaju gledaoce maskama sa nacionalnim obilježjima. To smo mi. S koronom i bez nje.

 

INSTITUT ZA JAVNO ZDRAVLJE
Drugi talas

Na pitanja Monitora o rizicima od drugog talasa epidemije iz Instituta za javno zdravlje su nam kazali da su mnoge institucije i naučni centri vršili modeliranja potencijalnih šteta prijevremenog opuštanja intervencija i svi su nedvojbeno otkrili da takve odluke mogu dovesti do ponovnog uspostavljanja transmisije. ,,Teško je predvidjeti koliko će popuštanje jedne po jedne mjere bilo gdje u svijetu pojedinačno doprinijeti ponovnom uspostavljanju cirkulacije i transmisije virusa”.

Iz Instituta objašnjavaju da su neke intervencije, kao što je zabrana vazdušnog saobraćaja, imale brz ali jako ograničen uticaj koji je doveo do odlaganja uspostavljanja transmisije u trajanju od nekoliko dana do dvije sedmice. Takođe, jedna od studija usredsređena na efekte produženja ili opuštanja mjera za kontrolu fizičkog distanciranja u Vuhanu ukazala je da bi rano postepeno popuštanje mjera u martu, moglo dovesti do drugog talasa obolijevanja na sjevernoj hemisferi i prije jeseni.

,,Zasnovano na studijama ranijih pandemija, i kompletnom do sada stečenom znanju, svjetski eksperti su saglasni da će se i kod pandemije novog korona virusa gotovo izvjesno desiti i drugi talas”, ističu iz Instituta. Upozoravaju da kolika će biti amplituda tog talasa, odnosno koliko će ljudi oboljeti, ponajviše zavisi od nas samih i od činjenice koliko ćemo se pridržavati nefarmakoloških mjera prevencije: distance, higijene ruku i upotrebe maski.

,,Niske stope obolijevanja, uspjeh koji smo postigli u prethodnom periodu, u kombinaciji sa višim temperaturama mogu dovesti do smanjenja shvatanja (percepcije) realne opasnosti od novog korona vi,rusa među građanima što nerijetko rezultuje opuštanjem u pridržavanju pravila fizičke distance i higijene. Svako opuštanje ovoga tipa je potencijalno opasno i samo će stvoriti uslove za raniju pojavu drugog talasa”, zaključuju.

predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA GODIŠNJICA NEZAVISNOSTI I STARE PODJELE: Red crkve, red nacije, red pljačke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Partizani, četnici, ustaše, bjelaši, zelenaši, popovi i lopovi i eto DPS-u još četiri godine nekontrolisane vlasti. Eventualne saveznike može pronaći na ovoj ili onoj strani –  zavisi od trenutnih odnosa političke ponude i potražnje

 

Nakon što je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije sa sedmoricom sveštenika pušten iz pritvora u Nikšiću, u noći između petka i subote,  u Crnoj Gori više nema utamničenih pripadnika Srpske pravoslavne crkve (SPC). Potom su se sa ulica u Nikšiću, Pljevljima, Beranama, Podgorici, Budvi, Tivtu, povukli i njihovi sljedbenici. Nakon što su par dana klicali privedenim sveštenicima, zahtijevali njihovo oslobađanje, poručivali da oni svetinje ne daju a da je prvi čovjek svih ovdašnjih vlasti – lopov.

Bilo je tu i prevrnutih kontejnera, bačenih kamenica i flaša, poneka psovka na račun policije ili prolaznika druge vjere i nacije… Suštinski, ništa čega se, uz kraće ili malo duže pauze, nijesmo nagledali i naslušali od 1990. pa do kraja prošle godine, kada nas je zadesio prvi krug uličnih borbi u organizaciji političara vlasti i opozicije (DPS i DF, prije svih drugih) a pod patronatom popova SPC-a. To pokazuje da smo i dalje,  tamo gdje smo bili na kraju minulog vijeka. I, uglavnom, sa istim akterima.

Konačno, kući su otišli i policajci koji su od 12. do 15. maja obezbjeđivali te skupove „visokog rizika“. Epilog trodnevnog druženja: povrijeđeno je više od 45 demonstranata i 26 policajaca. Najgore je, čini se, prošao dvadesetjednogodišnji O.M. iz Pljevalja, inače lice sa invaliditetom. Na snimcima koji su se danima vrtjeli na regionalnim portalima vidi se kako ga nekoliko policajaca pod opremom za razbijanje demonstracija udara pendrecima, rukama i nogama. Dok jedan od njih nije uspio da ga zaštiti i odvoji od kolega.

„Na video zapisu je očigledno da policijski službenici nastavljaju sa postupanjem i onda kada je prestao svaki osnov i smisao dalje intervencije”, saopšteno je iz Savjeta za građansku kontrolu rada policije krajem prošle nedjelje. Iz Savjeta su pohvalili odnos načelnika CB Pljevlja Dragana Slavulja koji im je, kažu, obezbijedio  svu traženu dokumentaciju. Pa je, za razliku od događaja u Podgorici krajem 2015. godine, utvrđen identitet postupajućih službenika.  Sada Savjet očekuje reakciju Unutrašnje kontrole. Istome se nada i  javnost.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORESKI DUG KAO 17 GODINA PLATA U PROSVJETI: Obrazovanje pojeli tajkuni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poreski dug Crne Gore, pohvalio se direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša nedavno, iznosi 378, 14 miliona eura. To se smatra uspjehom u odnosu na ranije godine i decenije. Godišnji budžet za cjelokupnu prosvjetu iznosi oko 22 miliona eura. Porez koji država nije naplatila  mogao je da pokrije 17 godina plata u obrazovanju!  To znači da je  para za povišice prosvjetarima i ranije bilo

 

Prosvjetni radnici  su heroji pandemije. Iako su u Crnoj Gori škole zatvorene i prije prvog registrovanog oboljelog od korone, nastava je nastavljena on-line i preko elektronskih medija. Uspješno. No, kao i ni  za ostale heroje, ni za njih nema povećanja plata. Onog suštinskog, kako kaže premijer Duško Marković. Obrazloženje je uvijek isto –  nema para.

U nedavnom intervjuu  Novoj, on je objasnio: „Mora se stvoriti realan izvor za povećanje zarada, ne samo u zdravstvu, već i za policiju, vojsku i druge važne službe, jer ako se sada povećaju zarade, ugroziće se isplata penzija, socijalna davanja, odnosno ugroziće se finansijska stabilnost“.

Finansijska stabilnost za Markovića očito znači nepromjenjivost  uspostavljenog načina raspodjele novca. U kom onaj dio sistema koji održava vlast ima i po nekoliko puta više plate od prosvjetnih radnika i ostalih koji rade u javnom sektoru.  Monitor je u prethodnom broju pisao o tome kako u tužilaštvu, pravosuđu, Vladi, parlamentu,  zarade  uz raznorazne varijabile, dežurstva i ostale dodatke,  iznose od tri  pa naviše.  Ne računajući putovanja, dnevnice, besplatne obroke i ostalo.. Ispada da ministar ili tužilac  u prosjeku vrijedi koliko osam zaposlenih u obrazovanju.

Prosvjetari  su vlastima značajni  tek toliko da ne zatalasaju i ne prodrmaju „finansijsku stabilnost“.  Zbog toga im se kad prigusti doda sića na zarade. O posljednjem povećanju od 9 posto, pričalo se kao da je  podvig. To je  „najveće povećanje u posljednjih 12 godina i jedno od najvećih u regionu“, pjevao je  ministar prosvjete Damir Šehović. U stvarnosti  prosječne zarade prosvjetara i dalje  su među najnižima.  Prema podacima Monstata, prosječna plata u obrazovanju tokom prošle godine  iznosila je  498 eura.   U 2012.   je oko 450 eura. Cijelih 50 eura za pet godina. Neki od zaposlenih u prosvjeti i o toj plati, kojom se jedva pokriva mršava potrošačka korpa, mogu samo da sanjaju.

Slobodan Savović, iz Sindikata prosvjete za Monitor daje primjer aprilske zarade u jednoj od osnovnih škola u Podgorici. „Prosjek za april  za ovu osnovnu školu je :254,61 eura za pomoćne radnice higijeničarke, nastavnici – 566,17,  profesori – 638,25 domar –  362  i pedagog –  625 eura. Startna zarada za profesore je 490, nastavnike 434,  a za radnice – 223 eura”.  Mjesečno,  Ministarstvo prosvjete izdvaja za zarade za ovu osnovnu školu –  63 hiljade eura.   To je osam plata direktorice  Plantaža, Verice Maraš.  Ili 6 plata specijalnog državnog tužioca, kad zaređa sa dežurstvima.

Ne samo što tužioci imaju plate o kojima prosvjetari mogu samo da maštaju, nego se iz budžeta izdvajaju dodatni milioni eura zbog njihovog lošeg rada. Samo zbog  pale optužnice protiv porodice Safeta Kalića za pranje novca, iz budžeta je otišlo preko tri miliona eura. To su četiri godine plata za  osnovnu školu u Podgorici.

Ima još prigodnih uporedbi. Jedna osnovna škola sa platama kompletnog osoblja jednaka je godišnjoj zaradi jednog ministra, ili poslanika. Naravno, ne računajući sve one privilegije koje sljeduju.

Dok poslanik i ministar za iće i piće nemaju ograničeni budžet,  u prosvjeti sem plate nema dodataka.  „Kad odemo na seminar ni kafu nam ne plate, a kamoli šta drugo“, kaže nastavnica jedne podgoričke osnovne škole. Njena aprilska zarada iznosila je  570 eura. ,,Sa posljednjim povećanjem” .

U srednjim školama, prosjek zarada veći je za oko 15 do 20 posto zbog stručne spreme. Taman za tu kafu kad pođu na seminar.

Prosvjetni radnici nerijetko su podstanari ili žive u roditeljskim stanovima. ,,Nakon dvije denecije rada sa djecom, i fakultetskom diplomom, živim sa majkom u njenom stanu”, objašnjava naša sagovornica. Istovremeno, Vlada je od 2009. do 2018. godine za stambeno obezbjeđivanje već obezbijeđenih funkcionera potrošila više od 13 miliona eura. Tako su  funkcioneri sa zaradama od po nekoliko hiljada eura, uknjižili još po jedan stan, da im se nađe. Uz rate od 40 do 70 eura. Prosvjetna zajednica Crne Gore organizovala je prošle godine protest, tražeći da profesori sa 20 i više godina staža dobijaju stambene kredite po uslovima koji su važili i za ministra  Šehovića. On je za svega 20.000 eura dobio stan  od 89 kvadrata u Podgorici. Ništa od toga.

Nije  samo  trenutna raspodjela novca iz budžeta nepravedna.  U proteklih dvije decenije ogromne sume  našeg novca, otišle su privilegovanim pojedincima ili kompanijama.

Poreski dug Crne Gore, pohvalio se direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša nedavno, iznosi 378, 14 miliona eura. To se smatra uspjehom u odnosu na ranije godine i decenije. Godišnji budžet za prosvjetu iznosi oko 22 miliona eura. Porez koji država nije naplatila,  mogao je da pokrije 17 godina plata u obrazovanju!

Zašto nije naplaćen, posebna je, ispričana priča. Na spisku najvećih poreskih dužnika decenijama su isti pojedinci bliski vladajućim krugovima i posebno Milu Đukanoviću koji decenijama stoji na vrhu piramide moći. Dragan Brković, Veselin Barović, Dragan Bećirović…  Obrazovanje su pojeli tajkuni.  I neke državne kompanije, poput Montenegro airlansa, koje su decenijama na aparatima.

Prošle godine Vlada je za nacionalnu avio-kompaniju odredila 150 miliona eura državne pomoći. To je osam  godišnjih zarada za prosvjetu. Može se polemisati treba li sa toliko državnog novca pomagati nacionalnu kompaniju na izdisaju. Drugo je sigurno: nismo morali pomagati privatnu banku braće Đukanović za 40 miliona eura. Tačnije nismo trebali, a morali jesmo. To su dvije godine plata u obrazovanju.  Dug je spisak  državne pomoći, koja je mahom otišla u povlašćene ruke.

U 2014. dr­žav­na po­moć za oblast kul­tu­re i in­for­mi­sa­nja bi­la je 3,5 mi­li­o­na, u 2013. go­di­ni 4,9 mi­li­o­na, u 2012 – 3,5 mi­li­o­na, a u 2011 – 3,95 mi­li­o­na eura, podaci su Centra za građansko obrazovanje. Taj novac otišao je u ruke  prorežimskih medija. Koji se održavaju jer održavaju vlast. Godišnje je na njih otišlo i po pet godišnjih zarada za jednu osnovnu školu.

Treba ponavljati i ponavljati – para ima. I bilo ih je. One se  ne raspodjeljuju kako treba. Slobodan J. Savovoić iz Sindikata prosvjete komentariše: „Ja  ne znam koliko košta nabavka i servisiranje predsjednikovog automobila, ali znam da društveni dohodak ne smijemo trošiti na ovaj  način. To ne može da promijeni Sindikat prosvjete. Potrebno je  napraviti konsenzus svih snaga o daljem kretanju društvenog bogatstva. Potreban je remont društva“.

To ne može da napravi vlast koja je napravila podjele i strpala  bogatstvo u džep svojih najbližih. Dok se vlast ne promijeni, gledaćemo kako profesori jedva preživljavaju, a njihovi najbolji đaci odlaze van granica. Da dostojanstveno žive. Pa i kao moleri.

Milena PEROVIĆ KORAĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo