Povežite se sa nama

OKO NAS

SOLANA ZAŠTIĆENA, KREĆE OBNOVA: Zrno soli treba i u glavi

Objavljeno prije

na

Bitka za opstanak Solane je nakon teške višegodišnje borbe dobijena. Sada kreće period njezine obnove. Sa  izvjesnim ishodom

 

Punih sedam godina trebalo je graditeljima Solane da u neposrednom zaleđu Velike plaže, na močvarnom području, izgrade Solanu. Bilo je to vrijeme ogromnog entuzijazma, jer se vjerovalo  da taj projekat može preporoditi jednu zapuštenu kasabu.

I zaista: za potrebe Solane dovedena je voda i struja u grad, nekoliko stotina ljudi zapošljeno je u tom velikom preduzeću, a Ulcinj je sredinom 30-tih godina prošlog vijeka krenuo u privredni procvat. Od tada, Solana se nazivala hraniteljicom Ulcinja, a ta firma je uz Hotelsko-turističko preduzeće „Ulcinjska rivijera“ decenijama bila ponos ovdašnjih građana.

Da se pokrene jedan takav projekat bili su potrebni vizija i velika pomoć države. Da se  pretvori more u so, uz pomoć vjetra i sunca, a Solanu u uspješnu firmu, treba i  dosta soli u glavi. Dakle, formula je bila jednostavna: prirodnost, marljivost i strpljivost. Ta kombinacija  daje dobre rezultate.

Danas, 85 godina kasnije, sa tim uspomenama i ranama u duši zbog razarajuće privatizacije, opet je nužna vizija, mukotrpan rad i velika sredstva.

Čini se da su toga napokon svjesni u crnogorskoj Vladi. Na taj se način može objasniti njihova ekspresna reakcija da nakon što je u Skupštini opštine Ulcinj Solana proglašena Parkom prirode, oni odmah predaju aplikaciju za upis Solane na Ramsar listu međunarodnih močvarnih područja. Na taj potez se godinama čekalo, iako Solana, kako ističe ministarodrživog razvoja i turizma Pavle Radulovićispunjava šest od devet uslova za upis na ovu prestižnu listu.

„Ovim smo otprilike stavili tačku na administrativni dio, a sada prelazimo na operativni dio“, rekao je  on.

Konstatujući da je država pogriješila kada je privatizovala Solanu, član savjeta Udruženja manjinskih akcionara Tripko Krgović smatra da sada treba ispraviti grešku i otkupiti akcije tog strateški važnog preduzeća.

Predsjednik Ulcinja Ljoro Nrekić kaže za Monitor da će Opština uskoro formirati privredno društvo koje će upravljati Solanom i da već kreće u nalaženje investitora. “Taj posao ćemo obaviti u saradnji sa Vladom Crne Gore, koja je iskazala punu spremnost da nam pomogne. Mi, nažalost, zbog nedostatka finansijskih sredstava u opštinskom budžetu još uvijek sami ne možemo da obavimo taj veliki posao“, ocjenjuje ulcinjski gradonačelnik.

Spremnost da učestvuju u obnovi Solane, posebno nakon što ona dospije na Ramsarsku listu, već su iskazali diplomatski predstavnici Njemačke, kao i Evropska unija. “Ulcinjska solana je dio ne samo crnogorskog, nego i evropskog prirodnog bogatstva, i mi treba da uradimo sve što možemo da je sačuvamo”, kaže ambasador EU u Podgorici Aivo Orav.

On naglašava da je upravo Evropska komisija sa 300.000 eura finansirala izradu studije koja je poslužila kao osnov za njezinu zaštitu, a koja je ukazala i na modalitete obnove Solane kao profitabilnog privrednog preduzeća.

Iskustva solana u regionu, ali i decenijska tradicija, te posebno resursi ovog jedinstvenog prostora, dovoljni su pokazatelj da ulcinjska solana može da bude uspješna kompanija. Preduslov svega je  obnova infrastrukture i pokretanje proizvodnje soli kako bi se uspostavilo “primirje sa prirodom“ i povratio narušeni biodiverzitet.

Tek nakon toga „najveći aerodrom za ptice u Evropi“ ponovo će raditi punom parom i privući na desetine hiljade njihovih poklonika iz cijelog svijeta. Solanski bazeni su živahna staništa za preko 250 vrsta ptica, uključujući flamingose i dalmatinskog pelikana.

Poznati turistički vodič Ismet Karamanaga kaže da u svijetu ima više desetina miliona, a u državama EU oko šest miliona posmatrača ptica. “Smatra se da je to najbrže rastuća oblast turizma, a oko 130 specijalizovanih turističkih kompanija nudi putovanja za posmatrače ptica u razne države i krajolike svijeta“, ističe on. „Samo solanu u Ninu, u Hrvatskoj, koja je gotovo 30 puta manja od ulcinjske, prošle godine posjetilo gotovo 100.000 turista“, podsjeća Karamanaga. .

Prema njegovim riječima, izuzetno je značajno što se radi o turistima koji su među najvećim potrošačima. “Ako se zna da je krenula obnova hotelskih kapaciteta na ulcinjskoj rivijeri, a da je na Solani najatraktivnije od aprila do novembra, onda bi obnova Solane obogatila našu ponudu, a ovi turisti bi nam produžili špic sezone“, smatra Karamanaga.

Na Solani ima peloida, odnosno ljekovitog blata, pa je moguće izgraditi wellness centar, kao što je to slučaj u Parku prirode Sečoveljske soline u Sloveniji. Takođe, navedena studija je potvrdila da je moguće napraviti ribnjake, uzgajalište školjki, muzej soli…

“Solana je brend sama za sebe“, tvrdi ekolog Darko Saveljić. I pojašanjava: “Ulcinjska so bi morala biti brendirana, ona ne smije da se prosipa po putevima. Trebalo bi da se prodaje u avionima Montenegroerlajnsa i fri šopovima, kao poklon iz Crne Gore, a ne da kao brend prodajemo pršut koji je od holandskih prasića. Ulcinjska so je izvorno crnogorski proizvod”.

Iz sličnih razloga (proizvodnja čiste, zdrave i ekološki prihvatljive soli) grad Nin je prije nekoliko godina proglašen destinacijom evropske izvrsnosti. So sa ostrva Pag („Paška sol“) lani uvrštena u registar zaštićenih oznaka izvornosti i geografskog porijekla, čime je postala zaštićena na području cijele EU.

“To je ono što Ulcinju treba da vrati stari sjaj. A i more i sunce i vjetar su vječni i nema te sile koja ih može ugasiti. Zato je i sudbina Solana izvjesna. Uz, malo ‘slanih kristala’ i u našim mozgovima“, zaključuje Karamanaga.

Ovo će biti šesta godina zaredom da se na bazenima Solane ne beru slani kristali. Najnovije odluke ulivaju sigurnost  da će se iz ovog grada, možda već od 2020., ponovo širiti znani  ukus soli.

 

                                                                                                                          Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO JE KOŠARKAŠKA IGRA POSTALA POSAO: Crnci i Crnogorci

Objavljeno prije

na

Objavio:

ABA liga pretvorila se u surogat onoga što je trebala biti. Krivci su svi: rukovodstva klubova, menadžeri, finansijeri, Euroliga. Žrtve su mladi košarkaši

 

 

Odmah da pojasnimo: u tekstu koji slijedi biće rasizma taman koliko i u poznatoj pjesmi Janka Đonovića.

Godina 2001. Pametni i preduzimljivi košarkaški poslenici sa prostora bivše SFRJ, napravili su sjajan projekat i osnovali regionalnu košarkašku Jadransku ligu. Utemeljivači su bili predstavnici sarajevske Bosne, podgoričke Budućnosti, zagrebačke Cibone i ljubljanske Olimpije. Formirana je firma Sidro koja je imala procenat u učešću. Obezbijeđen je glavni sponzor lige, po kojem se zvala Good Year liga (američki koncern koji je kupio slovenačku gumarsku industriju Sava), a sponzorski je pul pokrio troškove takmičenja učesnicima iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore (tada dio državne tvorevine Srbije i Crna Gora).

Ubrzo su u ligu ušli timovi iz Srbije, pa Makedonije, priključivali se povremeno mađarski, bugarski klubovi, Makabi iz Tel Aviva. Proklamovani cilj je bio da se podigne kvalitet košarke – kraljice igara u nekad zajedničkoj državi, da se timovima obezbijedi jako takmičenje u kojem bi sazrijevali i dokazivali se mladi igrači. Da se nastavi tradicija.

Sad malo košarkaške istorije. SFRJ je važila za košarkašku velesilu. Imala je sjajnu ligu, sjajne igrače koje su pravili treneri – stvaraoci. Reprezentacija se od 1970. godine, s manje više svakog takmičenja vraćala s medaljama. Dominacija je naročito bila izražena od 1989. kad su klubovi redom bili prvaci Evrope, a jedna vanserijska reprezentacija (stvorena i odgojena u jugoslovenskoj školi košarke) kao od šale pobjeđivala na svim takmičenjima na kojima se pojavljivala.

Četiri jugoslovenska tima osvajala su titule klupskih prvaka Evrope, kako se tada zvao pobjednik Kupa šampiona. Od Bosne, u Grenoblu 1979., pa preko dvije uzastopne Cibonine, 1985. i 1986. i tri splitske Jugoplastike/ Pop ’84 od 1989. do 1991., zaključno sa Partizanovom 1992. dokazali su kvalitet rada trenera u klubovima. Mlađi čitaoci treba da imaju na umu da je to period u kojem je svaki klub mogao da ima maksimalno dva strana igrača. Dakle, čisti kvalitet, kao plod talenta nadograđenog marljivim radom.

Treneri su bili genijalci da prepoznaju talenat, ubijede ga da dođe kod njih, da ga razviju kao igrača, kreativno i košarkaški. Nije bilo potrebe da crtaju akcije na tablama košarkašima koji su u svakoj situaciji imali više rješenja. Zato sad u NBA dominiraju izdanci tog načina shvatanja košarke Luka Dončić i Nikola Jokić.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROCESI PROTIV VISOKIH FUNKCIONERA: Suđenje u (ne)razumnom roku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni procesi protiv visokih funkcionera, po ko zna koji put, u Višem sudu u Podgorici  ovih dana odloženi su za jesen ove godine. I tako prolaze godine

 

 

„Nijesu ispunjeni zakonski uslovi za održavanje glavnog pretresa“, rečenica je koju sudije podgoričkog Višeg suda izgovaraju u mnogobrojnim postupcima posljednjih dana. Bez obzira što je riječ o pritvorskim predmetima, početak ili nastavak suđenja zakazuju potom  za septembar i oktobar. Idu kolektivni odmori.

Da se sudije odmore moraće da čeka  nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica. U slučaju koji protiv njenog sina Miloša, i članova njegove kriminalne grupe i dalje nijesu saslušani svi optuženi, sutkinja Nada Rabrenović suđenje je nedavno odgodila za sredinu septembra i početak oktobra. Razlog tome je  nedolazak otpuženog Vasilija Petrovića.

U oktobru će biti dvije godine od podizanja optužnice protiv ove kriminalne grupe, pa se  nameće i pitanje ko je odgovoran što do sada optuženi nijesu iznijeli svoju odbranu i šta je tokom dvije godine preduzeto da se obezbijedi nesmetano vođenje sudskog postupka. Ovaj slučaj nije usamljen i to je ono što bi trebalo za zabrine borce za suđenje u razumnom roku.

Advokat Stefan Jovanović u razgovoru za Monitor kaže da to što se pretresi zakazuju za jesen za posljedicu ima povredu prava na suđenje u razumnom roku. “Istovremeno,  akav način zakazivanja pretresa je posljedica svega onoga na šta ukazuje esnaf kojem ja pripadam, to je da Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici nema prostora i kapaciteta niti uslova da svoj posao radi onako kako je to zakon predvidio”,  kaže Jovanović. Podsjeća da ima samo šest sudija Specijalnog odjeljenja. “Od tih šest sudija formiraju se dva vijeća za ogroman broj predmeta budući da se preko 90 odsto optužnica Specijalnog tužilaštva u suštini zasniva na onome sto je dobijeno putem Sky aplikacije. Imamo optužnice koje se potvrđuju, makar je to do sada bio slučaj, bez prave kontrole kako je to propisano odredbama ZKP-a. To su optužnice sa velikim brojem lica od kojih su neka dostupna nadležnim organima, neka nijesu. Dakle svi ti činioci utiču na to da jednostavno suđenja ne mogu da se završavaju u nekom doglednom vremenskom period”, smatra advokat Jovanović.

On podsjeća da je u slučaju procesa protiv njegovog branjenika Miloša Medenice samo Medenica do sada iznio odbranu. “Drugi  nijesu, i njemu suđenje praktično treba da počne u septembru.”.  Jovanović ocjenjuje da je njegov klijent Medenica odavno izgubio status pritvorenog lica i postao taoc.

Za jesen su sudije Višeg suda odgodile mnogobrojna suđenja među kojima su i premedti u kojima je optužnica podignuta još pre više od šest godina, ali do danas u njima nije doneta ptrvostepena sudska odluka. To je slučaj sa postupkom pokrenutim protiv nekadašnjeg prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića. Optužnica je podignuta u februaru 2018.godine, ali do danas nije bilo prvostepene presude.

Jesenje dane da iznese svoju odbranu će čekati i kontroverzni bankar Duško Knežević. Specijalno tužilaštvo protiv njega je podiglo nekoliko optužnica zbog višemioniskih malverzacija i pranje novca. Njegova odbrana je nedavno tvrdila da ne može pripremiti kvalitetenu odbranu zbog Kneževićevog lošeg zdravstvenog stanja. Knežević je tada sudu dao izvještaj zatvorskog ljekara, koji potvrđuje njegov medicinski pregled. U izvještaju je navedeno i da je pod terapijom koja mu utiče na koncentraciju.

I postupak u javnosti poznat kao “Stanovi” sudiće se od septembra. Podsjetimo, radi se o optužnici Specijalnog tužilaštva kojom se članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016 – 2020. terete za zloupotrebu službenog položaja. Optužnica je podignuta protiv funkcionera Demokratske partije socijalista Predraga Boškovića, kojeg SDT, uz još 12 osoba sumnjiči da je počinio navedeno krivično djelo. Osim Boškovića, da su budžet Crne Gore oštetili za dva miliona i 600 hiljada eura, SDT sumnjiči i Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanju Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragicu Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzanu Pribilović, Jelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića.

Za razliku od ovog sudskog postupka koji tek treba da započne, u podgoričkom Višem sudu, više od dvije godine se sudi, nekadašnjem direktoru tajne policije Dejanu Peruničiću koji se tereti za zloupotrebu službenog položaja. Peruničiću i njegovom kolegi Srđanu Pavićeviću za nezakonito snimanje i praćenje se sudi iza zatvorenih vrata, a suđenje će im biti nastavljeno u septembru. Peruničić i Pavićević se sumnjiče za krivična djela prisluškivanje i praćenje funkcionera Demokratskog fronta, bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i više drugih osoba.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo