Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Beskonačna neizvjesnost budućnosti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko prikazali aktuelnu političku situaciju u BiH?
TRIFUNOVIĆ: Ukratko, zacementirani status kvo u kom svi akteri uživaju u svojim ulogama. Političari jer su na taj način amnestirani od bilo kakvog rada, građani koji ne pokazuju spremnost da budu dio promjena i da se za njih bore i na kraju međunarodna zajednica koja je srećna što se ne puca.

MONITOR: Da li su u pravi oni koji tvrde da se sve radi na tome da BiH postane beskonačna privremenost?
TRIFUNOVIĆ: To da je BiH beskonačna privremenost rekao mi je Milorad Dodik u intervjuu koji sam radio s njim prije skoro deset godina. Bio je dio ciklusa mojih intervjua na temu „Ima li Bosne i Hercegovine”. Moram mu priznati dosljednost, on zaista radi na tome da to tako i ostane, tako da je bio u pravu, nažalost.

MONITOR: U BiH je, kako tvrde pojedini analitičari, već 25 godina sve podijeljeno na tri nacionalna principa i da se svemu, osim vazduhu daje etnički prefiks, a da je nacionalizam paravan za pljačku vlasti…
TRIFUNOVIĆ: Bosanskohercegovački političari, ako gledate njihove satnice i učinak, najbolje su plaćeni u Evropi i to od prihoda ostvarnim kroz oporezivanje najsiromašnijeg društva u Evropi. U jednom tekstu na portalu Buka smo izračunali da su po satu plaćeni bolje od Obame, koji je tada bio predsjednik SAD. Imovinski kartoni političara su nakon svakih izbora sve deblji, a istovremeno životni standard onih što ih biraju sve je lošiji. Zaista je teško shvatiti da su tako uspješni za sebe, a tako neuspješni za one o kojim brinu.

MONITOR: U nezavisnim bh medijima često se navodi da u BiH „nikada u ovolikim patološkim količinama podobni nisu bili iznad sposobnih i stručnih” …
TRIFUNOVIĆ: Demografska slika BiH pokazuje sve veću razuđenost ljudskog materijala. Hiljade ljudi godišnje napuštaju BiH, neko je napisao – ovi što sad idu nikome neće slati novac u Bosnu, jer odlaze cijele porodice. Pored većine, koja odlazi zbog puke egzistencije, odlaze i ljudi koji su i ovdje živjeli dobro, koji su imali ozbiljne karijere i poslove. Atmosfera u BiH je takva da se ti ljudi lakše odlučuju za neizvjesnost i rizik novog početka nego li za beskonačnu neizvjesnost ovdašnje budućnosti. Tako da ostaje sve manje stručnih i sposobnih nažalost, te je sukob između podobnih i nepodobnih prevaziđen. Mi imamo apsolutnu pobjedu nekompetencije, na svim nivoima društva.

MONITOR: Profesor Enver Kazaz nedavno je napisao da Bakir Izetbegović ,,umjesto otvaranja bošnjačkog političkog identiteta i prostora za moderne vrijednosti arhaizira taj identitet i vodi ga u predmoderne identitarne naracije. Zato on i razvija erdoanizam, osmanonostalgiju i turkofiliju kao nacionalne naracije…”
TRIFUNOVIĆ: Bakir Izetbegović ne pokazuje nikakav interes za bošnjački identitet, on je isključivo zainteresovan za svoju partiju i da ona ima vlast i bude u vlasti. Kompromisi koje on pravi na tom putu prave svakodnevno štetu upravo narodu koji ga je izabrao. Uvođenje bošnjačkog naroda u BiH u vazalni odnos prema sadašnjem političkom rukovodstvu Turske i Erdoganu po mom skromnom mišljenju potpuno će dotući i ovako izranjavan bošnjački identitet i povećati zbunjenost. Istorijski apsurd da su se ovdašnji potomci muslimana, Bošnjaka borili protiv turske okupacije a da ih danas u miru Izetbegović predaje Turskoj kao neku vrstu amaneta je pogrešno i na kraju potpuno nepotrebno.

MONITOR: I dalje se pregovara o izmjenama Izbornog zakona BiH. Analitičari tvrde da lider HDZ-a Dragan Čović svojim maksimalističkim zahtjevima drži u blokadi cijelu državu, a da se predstavnici opozicije i nezavisni intelektualci koji na to upozoravaju etiketiraju kao nacionalisti i ratni huškači?
TRIFUNOVIĆ: Dragan Čović je jedan od najbogatijih političara u BiH, što znači da njegova politika isključivosti njemu donosi veliku ličnu korist. Istovremeno, naši saradnici iz Hercegovine nam pišu da su gradovi u kojim HDZ ima apsolutnu vlast sve prazniji, autobuski kolodvori svakodnevno voze one manje srećne od Čovića u potragu za kruhom. Njega sudbina tih ljudi, kao i sudbina Hrvata koji su preostali u Republici Srpskoj uopšte ne zanima. Tako on banjalučkog biskupa Komaricu potpuno ignoriše, a gotovo svakih petnaest dana se sreće sa Dodikom s kojim najavljuje i postizbornu koaliciju. Hrvati jesu brojčano najmanji narod i to nažalost otvara mnogo prostora da ih se ugrožava, ali to nije izgovor da se protiv te ugroženosti bori na način koji će obezbjediti dominaciju jedne partije nad Hrvatima, već dijalogom koji nije opterećen politikom sa druga dva naroda. I ta vrsta dijaloga mimo politike u BiH, na našu sreću, mnogo bolje funkcioniše od onog partijskog i političkog.

MONITOR: Kakve su šanse da BiH postane članica EU?
TRIFUNOVIĆ: Šansa postoji dok je čovjek živ, međutim ona je u ovom slučaju limitirana sa mnogo faktora. Jedan i najveći broj njih je u samoj BiH, koja na tragično spor način kreće već godinama na svoj administrativni put prema Evropi, a drugi je u samoj Evropi, koja sada već otvoreno šalje signale da će dalje proširenje EU morati dobro da sačeka. U najboljem scenariju BiH ne može biti dio EU u narednih petnaest godina, a mi smo daleko od najboljeg scenarija.

MONITOR: Kako se živi u Republici Srpskoj?
TRIFUNOVIĆ: Ako gledate oko sebe, ako pratite statistiku i analize, ako vidite koliko ljudi odlazi onda je zaključak da se ne živi tako dobro kako vam to svakodnevno govore mediji pod kontrolom vlasti. Entitet je prezadužen i sve je manje onih koji će te kredite vraćati. Ova nesposobna vlast je spustila ovaj narod u klečeći položaj i prošnju prema svjetskim finansijskim institucijama, bez čijih kredita ne bismo mogli da funkcionišemo. Istovremeno, prozivaju sve one organizacije koje dobijaju pomoć prozivajući ih plaćenicima. Kakav tužan apsurd.

MONITOR: Kako komentarišete najave Milorada Dodika da će Srbija i RS biti jedno?
TRIFUNOVIĆ: Smatram se ozbiljnim čovjekom i gledam da ozbiljno komentarišem samo ozbiljne izjave. Gotovo mjesečne izjave Milorada Dodika na temu odvajanja RS, pripajanja Srbiji, i slično smatram neozbiljnim i ne bih da ih komentarišem sve dok god on konačno ne saopšti kako to planira da uradi. Na koji način i šta će se desiti dan nakon tog odvajanja ili pripajanja. Do tada, to su izjave neozbiljnog čovjeka o ozbiljnim i veoma opasnim potezima.

MONITOR: Početkom jula 1997. organizovali ste sa kolegama studentima sa Pravnog fakulteta u Banjaluci prve političke demonstracije u Republici Srpskoj, jer je tadašnja partija na vlasti – Srpska demokratska stranka, shvatila RS kao svoje privatno vlasništvo. Da li danas iz istih razloga treba protestovati?
TRIFUNOVIĆ: To je bio spontani čin nas nekoliko, i iako bi se moglo reći da nas je rezultat nasamario, da je sada isto, nikada nisam požalio što sam to uradio. Smatram da treba da se bunimo neprestano, jedino pobuna daje znake života i srećan sam što sam učestvovao u gotovo svim protestima koji su se opravdano dešavali kod nas. Tako da je moj odgovor da danas posebno treba protestvovati i ohrabrivati ljude da glasno govore istinu o nepravdi i laži. Tim prije što mi više nemamo šta da izgubimo, koliko je sve što su stvarale generacije uništeno i devastirano, koliko smo prezaduženi i opljačkani. Ovdašnji ološ pare koje je opljačkao ovdje sada ulaže u zemlje EU gdje će taj kapital biti sigurniji. Ne znam šta ljudima više treba od dokaza da su prevareni i nasamareni, i da se sve vrijeme branimo od onih koji nas i ne napadaju, a da stvarne pljačkaše, te beskrupolozne bitange, pozdravljamo uz pjesmu i zastave.

MONITOR: Kako kao dugogodišnji novinar ocjenjujete medije u BiH koji nisu nezavisni, da li služe isključivo za hvalospjeve vlastodršcima, a da se u nezavisnim svaka kritika upućena vlastima tretira kao izdaja i neprijateljstvo?
TRIFUNOVIĆ: O kolegama novinarima koji čestito rade svoj posao uvijek mislim najbolje. Uopšte ne moram da se slažem sa njima. O onim, pak, koji se bave propagandom ne razmišljam niti ih smatram novinarima, to su propagandisti koji se skrivaju iza časnog poziva novinara.

Protesti zbog ubistva Davida Dragičevića

MONITOR: Banjalučani više od dva mjeseca protestuju povodom brutalnog ubistva mladog Davida Dragičevića, koje su , kako tvrde, naručile kriminalne organizacije kojima pripadaju i zaposleni u institucijama RS i policije RS. Zašto je Dragičević postao sinonim borbe za istinu i pravdu?
TRIFUNOVIĆ: Vrlo je jednostavno, Davor, Davidov otac, nema šta da izgubi. Okupio je oko sebe hiljade ljudi koje je nemoguće kupiti i slomiti i koji svakodnevno izlaze ne da sruše sistem, već da ga natjeraju da radi. Sistem je zbunjen nepotkupljivošću, istrajnošću i radi jedino što zna, prijeti i zastrašuje, što na drugoj strani svaki dan povećava broj onih koji se bore za istinu i pravdu u ovom slučaju. Jednog mrtvog mladića Davida ova vlast se boji više od sve beživotne opozicije zajedno, s razlogom jer ovi ljudi neće odustati, a sve je jasnije da će kada se slučaj riješi on voditi do samog vrha sadašnje vlasti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo