Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Beskonačna neizvjesnost budućnosti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko prikazali aktuelnu političku situaciju u BiH?
TRIFUNOVIĆ: Ukratko, zacementirani status kvo u kom svi akteri uživaju u svojim ulogama. Političari jer su na taj način amnestirani od bilo kakvog rada, građani koji ne pokazuju spremnost da budu dio promjena i da se za njih bore i na kraju međunarodna zajednica koja je srećna što se ne puca.

MONITOR: Da li su u pravi oni koji tvrde da se sve radi na tome da BiH postane beskonačna privremenost?
TRIFUNOVIĆ: To da je BiH beskonačna privremenost rekao mi je Milorad Dodik u intervjuu koji sam radio s njim prije skoro deset godina. Bio je dio ciklusa mojih intervjua na temu „Ima li Bosne i Hercegovine”. Moram mu priznati dosljednost, on zaista radi na tome da to tako i ostane, tako da je bio u pravu, nažalost.

MONITOR: U BiH je, kako tvrde pojedini analitičari, već 25 godina sve podijeljeno na tri nacionalna principa i da se svemu, osim vazduhu daje etnički prefiks, a da je nacionalizam paravan za pljačku vlasti…
TRIFUNOVIĆ: Bosanskohercegovački političari, ako gledate njihove satnice i učinak, najbolje su plaćeni u Evropi i to od prihoda ostvarnim kroz oporezivanje najsiromašnijeg društva u Evropi. U jednom tekstu na portalu Buka smo izračunali da su po satu plaćeni bolje od Obame, koji je tada bio predsjednik SAD. Imovinski kartoni političara su nakon svakih izbora sve deblji, a istovremeno životni standard onih što ih biraju sve je lošiji. Zaista je teško shvatiti da su tako uspješni za sebe, a tako neuspješni za one o kojim brinu.

MONITOR: U nezavisnim bh medijima često se navodi da u BiH „nikada u ovolikim patološkim količinama podobni nisu bili iznad sposobnih i stručnih” …
TRIFUNOVIĆ: Demografska slika BiH pokazuje sve veću razuđenost ljudskog materijala. Hiljade ljudi godišnje napuštaju BiH, neko je napisao – ovi što sad idu nikome neće slati novac u Bosnu, jer odlaze cijele porodice. Pored većine, koja odlazi zbog puke egzistencije, odlaze i ljudi koji su i ovdje živjeli dobro, koji su imali ozbiljne karijere i poslove. Atmosfera u BiH je takva da se ti ljudi lakše odlučuju za neizvjesnost i rizik novog početka nego li za beskonačnu neizvjesnost ovdašnje budućnosti. Tako da ostaje sve manje stručnih i sposobnih nažalost, te je sukob između podobnih i nepodobnih prevaziđen. Mi imamo apsolutnu pobjedu nekompetencije, na svim nivoima društva.

MONITOR: Profesor Enver Kazaz nedavno je napisao da Bakir Izetbegović ,,umjesto otvaranja bošnjačkog političkog identiteta i prostora za moderne vrijednosti arhaizira taj identitet i vodi ga u predmoderne identitarne naracije. Zato on i razvija erdoanizam, osmanonostalgiju i turkofiliju kao nacionalne naracije…”
TRIFUNOVIĆ: Bakir Izetbegović ne pokazuje nikakav interes za bošnjački identitet, on je isključivo zainteresovan za svoju partiju i da ona ima vlast i bude u vlasti. Kompromisi koje on pravi na tom putu prave svakodnevno štetu upravo narodu koji ga je izabrao. Uvođenje bošnjačkog naroda u BiH u vazalni odnos prema sadašnjem političkom rukovodstvu Turske i Erdoganu po mom skromnom mišljenju potpuno će dotući i ovako izranjavan bošnjački identitet i povećati zbunjenost. Istorijski apsurd da su se ovdašnji potomci muslimana, Bošnjaka borili protiv turske okupacije a da ih danas u miru Izetbegović predaje Turskoj kao neku vrstu amaneta je pogrešno i na kraju potpuno nepotrebno.

MONITOR: I dalje se pregovara o izmjenama Izbornog zakona BiH. Analitičari tvrde da lider HDZ-a Dragan Čović svojim maksimalističkim zahtjevima drži u blokadi cijelu državu, a da se predstavnici opozicije i nezavisni intelektualci koji na to upozoravaju etiketiraju kao nacionalisti i ratni huškači?
TRIFUNOVIĆ: Dragan Čović je jedan od najbogatijih političara u BiH, što znači da njegova politika isključivosti njemu donosi veliku ličnu korist. Istovremeno, naši saradnici iz Hercegovine nam pišu da su gradovi u kojim HDZ ima apsolutnu vlast sve prazniji, autobuski kolodvori svakodnevno voze one manje srećne od Čovića u potragu za kruhom. Njega sudbina tih ljudi, kao i sudbina Hrvata koji su preostali u Republici Srpskoj uopšte ne zanima. Tako on banjalučkog biskupa Komaricu potpuno ignoriše, a gotovo svakih petnaest dana se sreće sa Dodikom s kojim najavljuje i postizbornu koaliciju. Hrvati jesu brojčano najmanji narod i to nažalost otvara mnogo prostora da ih se ugrožava, ali to nije izgovor da se protiv te ugroženosti bori na način koji će obezbjediti dominaciju jedne partije nad Hrvatima, već dijalogom koji nije opterećen politikom sa druga dva naroda. I ta vrsta dijaloga mimo politike u BiH, na našu sreću, mnogo bolje funkcioniše od onog partijskog i političkog.

MONITOR: Kakve su šanse da BiH postane članica EU?
TRIFUNOVIĆ: Šansa postoji dok je čovjek živ, međutim ona je u ovom slučaju limitirana sa mnogo faktora. Jedan i najveći broj njih je u samoj BiH, koja na tragično spor način kreće već godinama na svoj administrativni put prema Evropi, a drugi je u samoj Evropi, koja sada već otvoreno šalje signale da će dalje proširenje EU morati dobro da sačeka. U najboljem scenariju BiH ne može biti dio EU u narednih petnaest godina, a mi smo daleko od najboljeg scenarija.

MONITOR: Kako se živi u Republici Srpskoj?
TRIFUNOVIĆ: Ako gledate oko sebe, ako pratite statistiku i analize, ako vidite koliko ljudi odlazi onda je zaključak da se ne živi tako dobro kako vam to svakodnevno govore mediji pod kontrolom vlasti. Entitet je prezadužen i sve je manje onih koji će te kredite vraćati. Ova nesposobna vlast je spustila ovaj narod u klečeći položaj i prošnju prema svjetskim finansijskim institucijama, bez čijih kredita ne bismo mogli da funkcionišemo. Istovremeno, prozivaju sve one organizacije koje dobijaju pomoć prozivajući ih plaćenicima. Kakav tužan apsurd.

MONITOR: Kako komentarišete najave Milorada Dodika da će Srbija i RS biti jedno?
TRIFUNOVIĆ: Smatram se ozbiljnim čovjekom i gledam da ozbiljno komentarišem samo ozbiljne izjave. Gotovo mjesečne izjave Milorada Dodika na temu odvajanja RS, pripajanja Srbiji, i slično smatram neozbiljnim i ne bih da ih komentarišem sve dok god on konačno ne saopšti kako to planira da uradi. Na koji način i šta će se desiti dan nakon tog odvajanja ili pripajanja. Do tada, to su izjave neozbiljnog čovjeka o ozbiljnim i veoma opasnim potezima.

MONITOR: Početkom jula 1997. organizovali ste sa kolegama studentima sa Pravnog fakulteta u Banjaluci prve političke demonstracije u Republici Srpskoj, jer je tadašnja partija na vlasti – Srpska demokratska stranka, shvatila RS kao svoje privatno vlasništvo. Da li danas iz istih razloga treba protestovati?
TRIFUNOVIĆ: To je bio spontani čin nas nekoliko, i iako bi se moglo reći da nas je rezultat nasamario, da je sada isto, nikada nisam požalio što sam to uradio. Smatram da treba da se bunimo neprestano, jedino pobuna daje znake života i srećan sam što sam učestvovao u gotovo svim protestima koji su se opravdano dešavali kod nas. Tako da je moj odgovor da danas posebno treba protestvovati i ohrabrivati ljude da glasno govore istinu o nepravdi i laži. Tim prije što mi više nemamo šta da izgubimo, koliko je sve što su stvarale generacije uništeno i devastirano, koliko smo prezaduženi i opljačkani. Ovdašnji ološ pare koje je opljačkao ovdje sada ulaže u zemlje EU gdje će taj kapital biti sigurniji. Ne znam šta ljudima više treba od dokaza da su prevareni i nasamareni, i da se sve vrijeme branimo od onih koji nas i ne napadaju, a da stvarne pljačkaše, te beskrupolozne bitange, pozdravljamo uz pjesmu i zastave.

MONITOR: Kako kao dugogodišnji novinar ocjenjujete medije u BiH koji nisu nezavisni, da li služe isključivo za hvalospjeve vlastodršcima, a da se u nezavisnim svaka kritika upućena vlastima tretira kao izdaja i neprijateljstvo?
TRIFUNOVIĆ: O kolegama novinarima koji čestito rade svoj posao uvijek mislim najbolje. Uopšte ne moram da se slažem sa njima. O onim, pak, koji se bave propagandom ne razmišljam niti ih smatram novinarima, to su propagandisti koji se skrivaju iza časnog poziva novinara.

Protesti zbog ubistva Davida Dragičevića

MONITOR: Banjalučani više od dva mjeseca protestuju povodom brutalnog ubistva mladog Davida Dragičevića, koje su , kako tvrde, naručile kriminalne organizacije kojima pripadaju i zaposleni u institucijama RS i policije RS. Zašto je Dragičević postao sinonim borbe za istinu i pravdu?
TRIFUNOVIĆ: Vrlo je jednostavno, Davor, Davidov otac, nema šta da izgubi. Okupio je oko sebe hiljade ljudi koje je nemoguće kupiti i slomiti i koji svakodnevno izlaze ne da sruše sistem, već da ga natjeraju da radi. Sistem je zbunjen nepotkupljivošću, istrajnošću i radi jedino što zna, prijeti i zastrašuje, što na drugoj strani svaki dan povećava broj onih koji se bore za istinu i pravdu u ovom slučaju. Jednog mrtvog mladića Davida ova vlast se boji više od sve beživotne opozicije zajedno, s razlogom jer ovi ljudi neće odustati, a sve je jasnije da će kada se slučaj riješi on voditi do samog vrha sadašnje vlasti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo