Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDRA JOKSIMOVIĆ, PREDSJEDNICA CENTRA ZA SPOLJNU POLITIKU: Sve oči uprte u Brisel

Objavljeno prije

na

MONITOR: Ovih dana ponovo smo čuli da će Njemačka biti ,,stroga ali fer” kada je riječ o određivanju datuma za otpočinjanje pregovora Srbije i EU. I da se neće odstupiti od odluka Bundestaga s tim u vezi. Kako vi to razumijete?

JOKSIMOVIĆ: Već duže u našoj se javnosti vodi besmislena rasprava da li će pregovori s EU, odnosno međuvladina konferencija biti održani u decembru ili januaru. Ne vidim neku suštinsku razliku između ta dva datuma – najbitnije je da konferencija bude održana. Ne valja lestvicu dizati na pitanjima koja nisu od suštinskog značaja. Dakle, razlika od nekoliko nedelja ne postoji u okvirima ovog postupka. Najvažnije je da se Srbija kreće napred.

MONITOR: Što se tiče Srbije, Kosovo je i dalje glavni politički izazov, ali po riječima glavne pregovaračice Tanje Miščević, postoje i tehnički problemi u vezi s pregovaranjem?
JOKSIMOVIĆ: Od juna, otkako je Evropski savet doneo odluku o zelenom svetlu u vezi s datumom otvaranja pregovora s EU, fokus i domaće i međunarodne javnosti usmeren je prema lokalnim izborima na Kosovu, kao bitnom segmentu ispunjavanja uslova iz Briselske agende. Potreba da se izborni proces uspešno okonča za sve je strane u procesu nesporna – koliko za Prištinu i Beograd, toliko i za EU i SAD, s obzirom na to da su sve strane imale aktivnu ulogu u kreiranju nove kosovke arhitekture. Nemam dilemu da će lokalni izbori na Kosovu od strane svih aktera biti proglašeni za veliki, uspešan iskorak u normalizaciji odnosa Beograda i Prištine.

Međutim, uspešno okončanje lokalnih izbora bio je samo jedan od uslova za dalji napredak Srbije u integracionim procesima. Odluka o terminu za održavanje međuvladine konferencije približava se i samim tim raste i tenzija na koji način će biti vrednovano do sada postignuto. Ukoliko bi se vratili na čuvenih sedam uslova koje je isporučila kancelarka Merkel, strogo posmatrano Nemačka je sebi ostavila dovoljno prostora da uvek može prigovoriti da kriterijumi nisu ispunjeni do kraja. Dodatni pritisak se stvara i kroz polemiku u vezi sa sadržajem Okvira za pregovore o kojem će Evropski savet diskutovati 17. decembra. Pregovarački okvir je prethodnica međuvladine konferencije. Nemačka i Velika Britanija već su izazvale zebnju pojavom non-papera tokom jeseni. Zebnje su se multiplikovale kroz pojedine predloge iz pregovaračkog okvira, o kojima javnost ima saznanja samo kroz izjave zvaničnika. Čak je jasno stavljeno do znanja da pregovarački okvir neće biti javni dokument, već da će se njegov sadržaj držati u tajnosti. Nije nikada postojala dilema da će normalizacija odnosa s Kosovom i dalje predstavljati ozbiljnu temu u okviru pregovaračkog procesa s Briselom. Ako tako posmatramo nebitno je kako će se formalno postaviti tema u pregovarački okvir. Do sada najčešće pominjani modalitet bio je u okviru poglavlja 35. Najave su danas da postoji mogućnost da normalizacija bude deo svakog poglavlja pojedinačno. Od te forme naravno da je mnogo bitnija suština – da li će pregovori teći u duhu neophodnih reformskih procesa, što je u primarnom interesu srpskog društva, ili će konstantno biti obojeni kosovskim pitanjem. Takav pristup mogao bi dodatno poljuljati podršku javnog mnjenja evropskim integracijama, a neophodne reforme još jednom gurnuti na marginu procesa.

MONITOR: Kakav značaj za naš region ima ulazak Hrvatske u EU?
JOKSIMOVIĆ: Ulazak Hrvatske u punopravno članstvo doprineo je nastavku procesa proširenja u simboličkom smislu – Zapadni Balkan nije zaboravljen. Punopravno članstvo Hrvatske predstavlja veliki podsticaj za zemlje ZB. Istovremeno, ne treba zaboraviti ni ostale aspekte hrvatskog članstva. Od načina na koji će se Hrvatska postaviti unutar EU, od iskustava koja EU bude imala s njom kao najmlađom članicom, zavisiće i dalji tok proširenja. Onoliko koliko Hrvatska bude uspešan primer, toliko će se i ostalim državama regiona otvarati nova šansa. U suprotnom , skeptici daljeg proširenja dobiće novu argumentaciju kojom će se boriti protiv novih članica.

Procedura proširenja koja podrazumeva jednoglasno odlučivanje svih članica i ratifikaciju u državnim parlamentima, dovela je do osnaživanja ucenjivačkih kapaciteta svake zemlje pojedinačno prema budućim članicama. Srbija je već iskusila takve probleme u postupku potpisivanja SSP-a. Svi susedi pojedinačno su istupili s dodatnim zahtevima u vezi s položajem manjina. Probleme na bilateralnom nivou naročito treba očekivati u daljoj komunikaciji s Hrvatskom. Bez obzira na pozitivan stav o razmeni iskustava u procesu integracija, teško je zamisliti da Hrvatska neće upotrebiti svoj ojačani ucenjivački kapacitet na pitanjima, na primer, nerešenih granica, kao što je to i sama iskusila od Slovenije.

Uprkos poteškoćama, kada je u pitanju Zapadni Balkan treba imati svest da se radi o unutrašnjim granicama EU, da je ceo region okružen državama članicama i da će se uprkos poteškoćama proces spontano završiti članstvom čitavog regiona u EU. Pitanja „više brzina”, datuma sledećeg kruga proširenja i ostala koja se pojavljuju kao dileme, mislim da su više na teoretskom nivou. Regionu su reforme neophodne, jedini mehanizam kontrola nad reformama koji EU ima je proširenje i iz zakona spojenih sudova ne može nista drugo proisteći do buduće članstvo. I danas postoje razlike među članicama, nazovimo to višestepeni koraci unutar članstva. Danas imamo 17 članica eurouzone, na primer, u odnosu na 28 punopravnih članica EU. Dakle, niti su danas sve članice unutar EU s jednakim pravima i obavezama niti će to tako biti u budućnosti. Važno je da svaka ima jednake šanse.

Prave dileme u vezi sa proširenjem odnose se na ovih dana u javnosti veoma prisutnu Ukrajinu, zatim Tursku, dakle one zemlje koje se realno nalaze van granice EU.

EU neće biti ni bezbedna ni mirna dok se Zapadni Balkan ne integriše, što podrazumeva i potpunu pacifikaciju svih tenzija u regionu.

MONITOR: Kada je riječ o odnosima u regionu, koliko je velika ekonomska međuzavisnost dala politički pozitivnih rezultata ili su politički potencirane poslijeratne traume i staro-novi stereotipi žilavi i politički upotrebljiviji?
JOKSIMOVIĆ: Koliko god međunarodna zajednica insistirala na različitim oblicima regionalne saradnje, kao pretpostavkom za učvršćivanje međusobnih veza, suštinski oči svake države u našem regionu pojedinačno uprte su u Brisel. Ne mogu reći da regionalne inicijative nisu imale rezultate, ali hajde da kažemo da su ti rezultati bili limitiranog karaktera. Više su bili predstava za javnost nego što su davali konkretna rešenja. Ipak, makar i pod pritiskom, otvorile su regionalni dijalog i okupile aktere za isti sto. Dodatni problem u regionalnoj saradnji u dužem periodu stvaralo je pitanje učešća Kosova, zbog čega su mnoge regionalne inicijative ostale bez punog kapaciteta.

Uprkos brojnim izazovima, jedno po jedno otvoreno pitanje na Zapadnom Balkanu doživljava epilog. Odnosi Srbije sa Crnom Gorom, posle promene vlasti u Beogradu, krenuli su uzlaznim tokom. Uticaji suseda na razvoj odnosa unutar BiH značajno slabe. Sama ta činjenica neće biti dovoljna za postizanje rešenja o funkcionalnoj BiH, ali će smanjiti odgovornost i pritisak sa onih koji u procesu ne učestvuju i istovremeno pojačati odgovornost međunarodne zajednice kao kreatora dejtonske Bosne ali i unutrašnjih aktera u cilju pronalaženja prihvatljivog rešenja.

Normalizacija odnosa Beograda i Prištine kao proces je uznapredovao do tačke sa koje se vidi da rešenje postoji, da je moguće i da su strane u procesu spremne da ga sprovode.

Kao najslabiju tačku u regionu bih navela Makedoniju koja se godinama nalazi u ćorsokaku zbog spora oko imena. Ekonomska kriza u EU koja je svoju kulminaciju doživela upravo u susednoj Grčkoj, doprinela je da se danas nalazimo dalje od rešenja ovog pitanja nego što je to bio slučaj pre krize. Procvat nacionalizma kao i duboka podeljenost na linijama makedonsko-albanskog stanovništva, bez korektiva evropskog kohezivnog faktora, konstantno drže Makedoniju na granici zapaljive retorike i destabilizacije.

Promjene

MONITOR: Mogu li se očekivati veće promjene u vezi s politikom proširenja EU ukoliko se ubrza njen ekonomski oporavak?
JOKSIMOVIĆ: Proces proširenja danas nije ono što je bio posle pada Berlinskog zida. Magnetizam kojim su države Evropske unije pokušavale da privuku zemlje bivšeg istočnog bloka bio je ogroman. Bauk komuizma i dalje je lebdeo nad evropskim, ali i globalni prostorom. Takva vrsta opasnosti odavno je prošla. Bezbednosni okvir i potreba postojanja i širenja EU kao garanta mira i bezbednosti nije nestala, ali se sa pažnjom vaga svaki dalji iskorak, kako upravo ovaj segment evropske ideje ne bi bio izložen bilo kakvim rizicima. Srbija danas konačno na nivou političkih elita ima konsenzus u vezi s evropskim putem. Ali ima i visoki stepen nepoverenja evropskih partnera, gubitak kredibiliteta koji se sticao godinama za nama kroz davanje lažnih obećanja i traženjem „trećeg puta”. Uz sav entuzijazam i hrabrost koju je Srbija pokazala u rešavanju kosovskog pitanja, i dalje ostaje pod lupom nepoverenja.

 

Njemačka dominacija

MONITOR: Kada je riječ o situaciji u EU da li je predvodnička uloga Njemačke osigurana potvrđivanjem autoriteta Angele Merkel unutar zemlje i kako bi se to moglo reflektovati na odnose u EU u narednim godinama? A kako na odnose sa SAD i Rusijom?
JOKSIMOVIĆ: Nemačka je odavno preuzela vodeću ulogu po mnogim pitanjima u okviru EU. Ekonomska kriza svakako je doprinela apsolutnoj nemačkoj dominaciji. Otvorena pitanja zapadnog Balkana u potpunoj su nadležnosti Nemačke. Brisel administrira proces daljeg proširenja i razrađuje tehničke detalje zahvaljujući automatizmu. Međutim, politički proces i odlučivanje o daljoj sudbini proširenja odavno je izmeštan u Berlin. Još jedna od pogrešnih percepcija je da je Nemačka usamljena u svom načinu razmišljanja. Ne, ona samo ima dovoljnu snagu i moć da javno verbalizuje stavove onih koji je u tome gotovo bezrezervno podržavaju. Velika Britanija zasigurno se ovakvoj politici ne protivi. SAD, ukoliko bi imale dijametralno suprotno mišljenje, imale bi mehanizme i da ga nametnu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo