Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSEJ KIŠJUHAS, DOCENT NA ODJESKU ZA SOCIOLOGIJU FILOZOFSKOG FAKULTETA U NOVOM SADU: Vučić je otkrio rupu na srbijanskoj saksiji

Objavljeno prije

5 godina

na

kisjuhas

MONITOR: Kako biste ukratko kao sociolog opisali suštinu tehnologije vlasti predsjednika Srbije Aleksandra Vučića?
KIŠJUHAS: Tehnologija i, mnogo više, sama logika vlasti Aleksandra Vučića zapravo su iste kao i one koje su stolećima vedrile i oblačile na ovim prostorima. Bilo da su u pitanju Pašićevi radikali, Titovi komunisti, Miloševićevi nacionalisti, demokrate Koštunice i Tadića, nebitno. Važna razlika je samo u tome ko je bio modernizator, a ko nije. Dok je mehanizam vlasti i bio i ostao isti. U tom smislu, Vučić je otkrio rupu na srbijanskoj saksiji. Ovde ne postoji tradicija političkog pluralizma i istinski demokratskih institucija. Oduvek imate jednu partiju koja dominira društvom i koja je osnovni kanal društvene pokretljivosti i ličnog uspeha. Uz to, u našoj političkoj kulturi postoje duboko ukorenjene simpatije za tzv. “čvrstu ruku” u vladanju, politička legitimnost se gradi na osnovu podrške čitavog “naroda” (a ne na osnovu dobrih ideja ili argumenata), i sve to zajedno na uštrb bilo kakvog pluralizma i dijaloga. Cinici bi rekli: jedan narod, jedno carstvo, jedan vođa.

MONITOR: Kako Vučiću uspijeva da kao predsjednik države vodi politiku, što je protivno Ustavu Republike Srbije, a ne Vlada?
KIŠJUHAS: Uspeva mu zbog strukturnog odsustva demokratske političke tradicije i demokratskih institucija koje sam spomenuo. Šta običnom građaninu u Srbiji znači doktrina o podeli grana vlasti? Da li je neko čitao i razumeo Lokovu “Dve rasprave o vladi”? Ne čitaju je ni građani u Americi, naravno, ali je tamo kao politička tradicija vekovima uspostavljano pravilo da Predsednik mora da moli za dozvolu od Kongresa i kada mu se ide u toalet. A ovde su parlamenti, pa i mesne zajednice, samo jalove pričaonice. Stolećima nisu bili važni, rekoh, vladali su jedan čovek ili jedna partija, zašto bi sada odjednom postali? Važno je samo da vođa “narodu” isporučuje ono što je obećao, a u suprotnom ćemo ga smeniti na ulici.

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da „nema ni jedne jedine stvari koju Aleksandar Vučić radi koja nije protivna Ustavu Republike Srbije”?
KIŠJUHAS: Šta ja znam, možda, ali nije poenta u tome. Ustav je ovde neretko i osmišljen i percipiran kao jedan romantični spisak lepih želja, kao forma bez suštine, kao nužno zlo i celofan za nešto drugo i čvrsto što se krije ispod. Pa onda navlačimo taj ukrasni papir modernosti i prosvećenosti da ne bismo izgledali baš kao srednjovekovna kneževina sa gospodarem i partijskim vlastelinima koji vladaju nad kmetovima. Ili kao pleme sa poglavicom. Iako to suštinski, strukturno, i dalje jesmo. Jer nikako da ukapiramo da, u modernoj političkoj zajednici, nismo mi podanici države i vlasti, već obrnuto: oni su naši.

MONITOR: Ko je u Srbiji eventualna alternativa Vučiću i njegovoj Srpskoj narodnoj stranci?
KIŠJUHAS: Ekstremna desnica poput “Dveri” i sličnih kreatura. Dakle, militantni, klerikalni, antizapadni i proruski nacionalisti. Ukoliko bi oni za nijansu zatajili svoje bogomoljaštvo, a pojačali socijalne teme (što pokušavaju, ali im upadljivo ne uspeva), imali bi još više glasova. Zato i liberalna ili tzv. “građanska” opozicija skreće u desno, dok zapravo ne razume ni Srbiju, ni politiku, pa se radije bavi sama sobom. Na Tviteru.

MONITOR: Da li Vučić zaista ima podršku Zapada i ako ima zbog čega ga podržavaju zapadni partneri?
KIŠJUHAS: Nisam siguran u to da ga baš aktivno “podržavaju”. On je naprosto činjenica, jedna datost sa kojom, hteli-ne hteli, moraju da sarađuju. Uostalom, mi smo ti koji smo ga izabrali, a ne Zapad. Opozicija u Srbiji naivno zamišlja da u Briselu ne treba ni da mu pruže ruku ili ponude čašu mineralne vode. Nadajmo se da do toga nikada neće doći.

MONITOR: Predsjednik Kosova Hašim Tači izjavio je prošle nedjelje na Evropskom forumu u Alpbahu da bi „uzajamno priznanje” Kosova i Srbije imalo pozitivan uticaj na čitav region, a za bečki Standard da se Kosovo neće dijeliti i da neće biti razmjene teritorija. ..
KIŠJUHAS: Znate kako, džabe mi sholastički bistrimo i rastačemo na elementarne čestice svaku izjavu naših lidera i liderčića. Danas je ovo, a sutra je ono, sve zbog sveprisutnog javašluka i hroničnog odsustva transparentnosti oko ove najnovije epske pesme iz kosovskog ciklusa.

MONITOR: Ukoliko dođe do podjele Kosova da li je sljedeći korak ujedinjenje albanskog dijela sa Albanijom, a sjevernog sa Srbijom?
KIŠJUHAS: Sumnjam. Nepovredivost granica je isuviše važan princip da bi ga ukinuli na “forumu” u nekakvoj alpskoj selendri, neka oproste stanovnici Alpbaha. Uprkos svim našim oružanim naporima, granatama, opsadama gradova, leševima po hladnjačama – granice novih balkanskih država ostale su u granicama jugoslovenskih republika i pokrajina.

MONITOR: Predsjednica Evropskog pokreta Srba Rada Trajković tvrdi da je pričom o podjeli Kosova region stavljen pred novi balkanski rat?
KIŠJUHAS: I analogije i predviđanja budućnosti su krajnje nezahvalne stvari. Ali, moram da podsetim da su Milošević i Tuđman već jednom škrabali svoje etnički čiste vizije po salvetama u Karađorđevu 1991. godine. Svi znamo kako se to završilo. Podelom, “razgraničenjem” ili “korekcijom granica” samo poručujemo da nismo sposobni da živimo zajedno sa ljudima drugačije vere i nacije. A možda i nismo, ko će ga znati. Valjda je zato trenutna američka administracija poručila da će podržati “kreativno rešenje”. Ali šta je tačno novo i “kreativno” u još jednom crtanju granica na Balkanu? Nema te alhemije koja bi nacrtala etnički “korektnu” granicu po susedstvima, ulicama ili pak dnevnim i spavaćim sobama ljudi u etnički mešanom braku. Pravo “kreativno rešenje”, ono koje još nismo probali, jesu razvoj i modernizacija naših država i društava iznutra. U dubinu, a ne širinu. Ali, to je već isuviše teško. Mnogo je lakše crtati po salvetama po austrijskim forumima.

MONITOR: Politički analitičari kažu da Vučić više nije „patrijarhov lav”, odnosno da je sukob između države i Srpske pravoslavne crkve blizu velikog praska kako se približava rješavanje kosovskog pitanja. Da da li to može da uzdrma Vučića?
KIŠJUHAS: Znate, crkva i popovi nisu naročito popularni među građanima Srbije, iako su decenije vrišteće klerikalizacije ipak bile uradile svoje. Zoran Đinđić je, da bi pacifikovao Srpsku pravoslavnu crkvu pred izručenje Miloševića Hagu, kratkovido uveo veronauku u škole. Što mu, uprkos njegovoj tragičnoj sudbini, nikada ne treba oprostiti. Siguran sam da će i Vučić da pronađe neki kratkoročni poklon crkvi. A koji će nas dugoročno upropastiti.

MONITOR: Kako komentarišete organzovanje Patriotsko-omladinskog kampa na Zlatiboru, u kojem su djeca obučavana rukovanju naoružanjem pod komandom ruskih i srpskih paravojnih komandata, a o čemu su čelnici Ministarstva odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova bili detaljno informisani?
KIŠJUHAS: Meni je tu mnogo opasnija činjenica da je takav kamp uopšte moguć. Što za jednu takvu vanumnu skaradnost postoje i organizatori i polaznici, a ne to što je kamp bio dozvoljen, pa na brzinu raspušten. I strašno je što je, nakon raspuštanja, veliki deo građana Srbije imao neskrivene simpatije za, neverovatno, paravojni kamp za decu. Ne znam šta tu više onespokojava: što je paravojni, što je kamp, ili što je za decu i omladinu. Što se uči baratanje oružjem, što se “patriotski” moralno (pre)vaspitava, što su predavači ruski ekstremni desničari, ili pak srpski “veterani” sa ratišta… ili što mnogi ljudi u tome ne vide nikakav problem.

Zašto bi Crna Gora bila izuzetak?

MONITOR: ,,Nema primjera u Evropi u 21. vijeku da je jedan narod u tako lošem položaju kao što su to Srbi u Crnoj Gori”, požalio se prije nekoliko dana premijer Srbije Ivica Dačić. Vjeruju li u Srbiji u ove njegove besprimjerne optužbe?
KIŠJUHAS: Naravno da veruju. Pa obrazovani ljudi veruju i u to da je planeta ravna ploča, u čudovište iz Loh Nesa, i da vakcine izazivaju autizam. To je to lukavstvo nacionalističkog uma. Ukoliko su svi “drugi” protiv “nas”, i CIA i Kominterna, i Vatikan i “Zelena transverzala”, onda nismo “mi” sami krivi za to što smo siromašni, neuki, bolesni i bedni. Niko naročito ne voli da se pogleda u ogledalo. Dakle, u ovako pažljivo zapuštanom sociopolitičkom miljeu, u kojem vodeća matrica glasi da su svi živi i neživi “protiv Srba” – zašto bi Crna Gora bila izuzetak?

Zločinačka politika prema građanima Kosova

MONITOR: Koje je po Vašem mišljenju najbolje rješenje za problem Kosova – da Srbija prizna Kosovo, da se ono podijeli ili da se razmijene teritorije?
KIŠJUHAS: Sve su to lažne alternative koje ne predstavljaju dugoročno ili održivo rešenje. Pravo pitanje je šta su uzroci kosovske nezavisnosti? Šta je kontekst ovih problema i pseudorešenja? Zašto se Kosovo i Srbija uopšte nalaze u situaciji da se međusobno priznaju, dele ili pak razmenjuju teritorije? A uzrok je u pljačkama i zločinima koje su srpske paravojske i policije organizovale na Kosovu devedesetih, ali i praksa ugnjetavanja, diskriminacije i torture kosovskih Albanaca decenijama i vekovima. Suština je u pogrešnoj, zločinačkoj i odvratnoj politici prema građanima Kosova, a koja je analogna aparthejdu, uz primese rasizma. Dok se to ne razume, ama baš svako “rešenje” će za Srbiju predstavljati izvor istorijske traume i lične frustracije, pošto nam je neko nešto “nepravedno” i “iz čista mira” “uzeo”. Dobila Srbija par srpskih opština na poklon od Tačija ili ne.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD OSNIVAČA „PREOKRETA“: Ostanak Đukanovića štetan za Crnu Goru

Objavljeno prije

5 dana

na

17 Marta, 2023

Objavio:

Alternativa Đukanoviću valjalo bi da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju

 

MONITOR: Pred nama su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. Šta mogu donijeti?

PERIĆ: Izbori će donijeti ili produženje vlasti DPS-a u hibridnom obliku ili će se DPS nepovratno na dug rok razvlastiti. U slučaju svoje pobjede, Đukanović bi dobio politički džek pot – konsolidaciju u stranci – ako ga je iko ikad i ugrožavao, jer bi pokazao da je on jedina „karta” na koju mogu igrati. Potom bi dobio legitimaciju da je demokrata, jer nije onemogućio tranziciju vlasti. S obzirom da novo rukovodstvo ničim nije dovelo, u formalnom-pravnom smislu, u pitanje zakonitost u vezi sa porijeklom, odnosno sticanjem njegovog bogatstva, oni bi mu time i tu potvrdu pribavili. Dakle, on bi tako dobio maltene snagu suštinskog monarha koji bi birao ko će biti u Vladi, jer bi imao neposredan izborni legitimitet i snažnu stranku, sa kojom bi izvjesno – prije ili kasnije – sarađivali i oni koji nam govore da to sada ne rade, mada među njima ima i onih koji to tvrde i pored činjenice što su izabrani glasovima DPS-a. Kao kruna svega, on bi ponovo bio prihvatljiv za međunarodnu zajednicu. Ovo bi bila rezultanta nove vlasti i „zasluga” pobjednika od 30. avgusta – nekog manje, nekog više. Što je najgore, ovaj saldo bi bi porazan po crnogrosko društvo i obesmišljavao bi političke procese i izvjesno vodio pojačanoj apatiji koja bi ponovo išla naruku Đukanoviću.

U drugom scenariju i on i njegova partija bi izgubili i posljednju značajnu uporišnu tačku.

Da ne budem nedorečen: smatram da bi za Crnu Goru bio štetan njegov opstanak na vlasti. Jednako, cijenim da bi alternativa njemu valjalo da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju. A koja bi to bila – akteri na sceni su to izjašnjavanje učinili besmislenim. Koga bi god podržali, bili biste optuženi za izdaju. Ta strana je imala pobjedničku kartu, ali je sebi otežala poziciju. To je njihova odgovornost – ne građana. Odgovornost treba tražiti od svih – ne samo od prethodne vlasti.

MONITOR: Kako vidite incident na Cetinju, i reakcije nakon toga?

PERIĆ: Potrebno je podrobno ispitati sve okolnosti. Naravno da nasilje treba osuditi, ali utvrdimo tačno šta se dogodilo. To je trebalo da bez uvijanja saopšti rukovodstvo Ministarstva unutrašnjih poslova. Kako je to izostalo – ostaje da uz pomoć medija tumačimo motive i ocjenjujemo u kolikoj mjeri je čiji iskaz tačan.

Da ne ostavim dilemu – svako ima pravo na slobodu govora i na okupljanje – sviđalo vam se to ili ne – do granice dok ne narušava nečije dostojanstvo. Jednako sam i za to da svako ima i pravo da protestuje ne narušavajući ničiji integritet – posebno ne onaj fizički. Svako odstupanje od toga je nedopustivo.

MONITOR: Šta je najbolji izlaz iz političke krize u ovom trenutku?

PERIĆ: Rješenje su izbori. Kada imate ovakav i ovoliki deficit legitmiteta izvršne vlasti uz velik broj promjena stavova u odnosu na one od prije 30. avgusta, onda je u redu da se konsultuju građani šta misle o svemu tome. To se radi na izborima.

Nova većina je i ovdje pokazala svu raskoš samodestrukcije pa će sada o tome, ali i o datumu izbora odlučivati poraženi na izborima iz 2020. godine i to sa biračkim spiskom koji je njihovo „čedo”. Uz očitu prećutnu saglanost obje strane da niko ne dira birače na koje oni drugi računaju, a koji bi se primjenom zakona morali brisati iz biračkog spiska. Od „fantoma” do onih koji su izgubili osnov da budu u njemu.

Na djelu je totalna destrukcija političkog sistema iz jednog osnovnog razloga: želja da se vlada bez podrške građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VUK VELEBIT, POLITIKOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Vučić želi da kroz Narodni pokret za državu rebrendira sebe

Objavljeno prije

5 dana

na

17 Marta, 2023

Objavio:

Krajnji cilj ovog pokreta jeste i kontrola narativa „za državu“. Oni politički akteri koji ne budu dio ovog pokreta automatski će biti percipirani kao oni koji rade protiv interesa svoje države

 

MONITOR: Godinama se iznose podaci i svjedočenja o korišćenju resursa javnih preduzeća i budžetskog sektora uopšte, ne samo za netransparentne tendere, klijentelizam i kronizam, već i za razna „događanja naroda“. Djeluje predvidljivo da ćemo to gledati ponovo, samo kao „pokret“?

VELEBIT: Nažalost u političkoj stvarnosti Srbije, kao i celog našeg regiona, korišćenje javnih sredstava za partijske svrhe postalo je standard u političkom delovanju predstavnika vlasti. Građani bi trebalo više da budu svesni načina na koji se njihov novac troši u lične ili partijske svrhe nosilaca vlasti. Takav odnos vlasti prema novcu poreskih obveznika predstavlja čistu krađu. Ipak, građani Srbije više nego ranije vide da se novac troši u izgradnju puteva i ulaganje u druge infrastrukturne projekte što je bilo od velikog političkog značaja za Vučića.

MONITOR: Pored javnog djelovanja projekta Otvoreni Balkan, iz Beograda se promovisala i ideja srpskog sveta, politički maglovita i finansijski netransparentna. Kako će ovaj najnoviji Vučićev politički patent −„za državu“, uticati na organizovanje Srba van Srbije koja, formalno, ne priznaje ni faktičko stanje u vezi sa svojim granicama?

VELEBIT: Srbija nema nijedan interes da bude remetilački faktor u regionu. Od Srbije kao najveće države regiona zavisi i politička dinamika i stabilnost u celom regionu. Zato je Srbija danas prepoznata kao nezaobilazan partner kako EU tako i SAD-a u ovom regionu kog je neophodno imati na svojoj strani. Projekat Otvoreni Balkan treba da doprinese upravo regionalnom ekonomskom povezivanju koje će biti ključni faktor političke stabilnosti regiona i pripremanja regiona za ulazak u EU jednog dana. Čuo sam kritike da je Otvoreni Balkan velikosrpska ideja, ali ne vidim kako je to moguće ako je Srbija u manjini u odnosu na ostale države koje bi bile članice ove inicijative. Oni koji su protiv Otvorenog Balkana jer se plaše da bi srpska ekonomija dominirala u odnosu na ostale države onda ne razumem kako su istovremeno za ulazak tih država u EU gde bi konkurencija bila još veća.

MONITOR: Ove ideje o opštenarodnom pokretu da se sačuva država Srbija, tumače se, i kao „kontrola štete“ koja je za vlast nastala pristankom Vučića da u Briselu prihvati (ali ne i potpiše), tzv. Nemačko-francuski sporazum o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova. O tom pokretu Vučić ne govori sada prvi put. Znači li to da je, ipak, imao nekakvu strategiju u vezi sa pitanjem Kosova i onoga: „Šta poslije?“

VELEBIT: Da se ta ideja o narodnom pokretu pojavila iznenada sada onda bismo mogli da kažemo da je reč o kontroli štete zbog pritiska koji dolazi sa desnice. Međutim, Vučić je još prošle godine najavio realizaciju te ideje ali mislim da je primarni cilj bio da se dugoročno suprostavi ekstremnoj desnici koja bi mogla da postane najozbiljniji politički izazivač. Nemačko-francuski predlog je verovatno samo ubrzao realizaciju ovog projekta, a najavljeni susret u Ohridu je podstakao predsednika Vučića da otpočne kampanju nedelju dana pre odlaska u Ohrid.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIKOLOG: Izbori, jedino rješenje

Objavljeno prije

2 sedmice

na

10 Marta, 2023

Objavio:

Nakon sveukupne ustavno-političke krize i nemoći nove većine da konstituiše vladu na čelu sa Lekićem i sad već zabrinjavajućeg stagniranja procesa evropskih integracija, vanredni parlamentarni izbori nameću se kao jedino legitimno rješenje krize

 

MONITOR: Prema pisanju medija, parlamentarna većina pregovara o rekonstrukciji Vlade, koja je izgubila povjerenje. Kako to komentarišete?

ZENOVIĆ: Parlamentarna većina ima pravo da Vladi uskrati podršku, a da onda dio te iste većine u nekoj novoj konfiguraciji da podršku za rekonstrukciju te iste Vlade. Ustav to ne zabranjuje, ali postavlja se pitanje legitimnosti, opravdanosti i svrsishodnosti takve političke odluke.

Tu je i pitanje suštine parlamentarizma kao sistema saradnje i ravnoteže triju vlasti, ali i dostojanstva parlamenta koji, na neki način, prelazi preko svoje odluke. To je za jedan vulnerabilni parlamentarizam opasno i može postati praksa u kojoj egzekutivna (izvršna) vlast vrši pritisak i uslovljava zakonodavnu. Premijer u ostavci je u postavgustovskom vremenu pokazao izuzetnu političku vještinu i uspio da, uprkos ograničenom političkom dometu svoje partije, nametne agendu, uobliči put i prve i druge vlade i za kratko vrijeme ostavi svoj politički, pa i državnički pečat. Međutim, insistiranjem da se zadrži status-quo zarad kratkoročnih političih ciljeva i „one man show” liderstvom, Abazović može dovesti u pitanje budućnost ne samo izbornog bilansa građanskog pokreta URA nego i demokratije u Crnoj Gori. Političke odluke pred kojim se nalaze crnogorska država i društvo zahtijevaju širi konsenzus, zato je neophodno da imamo Vladu iza koje stoji parlamentarna većina, a da ta parlamentarna većina bude realna slika demokratskog raspoloženja građana Crne Gore.

MONITOR: Rekonstrukcija tehničke vlade je navodno jedna od opcija kako bi se izbjegla mogućnost da predsjednik države Milo Đukanović raspusti parlament. Koliko je realno da Miodrag Lekić sastavi Vladu, s obzirom na to da su ti pregovori već propali, i šta bi trebalo da bude izlaz iz ove političke krize?

ZENOVIĆ: Zakon o izmjenama Zakona o predsjedniku je, u formalno-pravnom i materijalnom smislu, upitan i o njemu se Ustavni sud u što skorijem roku treba odrediti, jednako kao i o onome što mu je prethodilo, a odnosi se na ustavna ovlašćenja predsjednika države. Ipak, taj se put čini legitimnijim od rekonstrukcije Vlade koja je izgubila povjerenje. Ovoj Vladi je trebalo dati šansu da zaokruži minimum reformskih i integracijskih procesa, ali nakon sveukupne ustavno-političke krize i nemoći nove većine da konstituiše vladu na čelu sa Lekićem i sad već zabrinjavajućeg stagniranja procesa evropskih integracija, vanredni parlamentarni izbori nameću se kao jedino legitimno rješenje ove krize. Kako će do njih doći, ostaje da vidimo. Predsjednik države bi, postupanjem po izmjenama zakona, implicitno priznao sve elemente njegove valjanosti. Partije bi, opet, zavisno od ishoda predsjedničkih izbora i raspoloženja javnog mnjenja, mogle da se odluče na skraćivanje mandata skupštini što bi i bio optimalan način da se ide u nove izbore.

MONITOR: Zašto se izbjegavaju vanredni parlamentarnni izbori?

ZENOVIĆ: Partije post 30-oavgustovske većine su, što zbog lagodne pozicije vlasti, što zbog zauzetih mjesta po dubini, izgubile opozicionu borbenost, dok se partijama posljednje vlade pride zamjera parlamentarna podrška DPS-a. Na sve to pojavio se i novi akter – Evropa sad, na krilima istoimenog socio-ekonomskog programa, koji je otvorio novo polje političke borbe u jednom tranzicionom, osiromašenom društvu. Uspon ovog pokreta mogao bi politički da naudi svim ostalim akterima – i partijama većine, ali i DPS-u. Iz svih tih razloga ne postoji volja da se politička podrška parlamentarnim partijama preispita na vanrednim izborima jer bi u novoj konstelaciji svako mogao da izgubi djelić moći, zakonodavne ili izvršne vlasti.

MONITOR: Kako vidite rezultat na lokalnim izborima u Tuzima?

ZENOVIĆ: Lokalni izbori u Tuzima pokazuju da je pad DPS-a nezaustavljiv i u zajednici na koju je tradicionalno računao, ali i to da je etnifikacija politike među Albancima možda i jača nego kod drugih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. Etnička distanca prema Albancima koja je i dalje na neprihvatljivo visokom nivou, polarizovana i etnifikovana politika od strane „prosrpskog” i „procrnogorskog” bloka dijelom doprinose takvoj političkoj reakciji nacionalnih manjina. Uvjeren sam da je važno da gradimo i multikulturno društvo razlika i različitosti, ali i građansko društvo ravnopravnosti, kao i politike koje prevazilaze etničke okvire i rješavaju zajedničke probleme građana ove države. U suštini, to će biti ključan izazov u narednoj fazi demokratske konsolidacije Crne Gore.

MONITOR: Saopštili ste da se predstojeći predsjednički izbori mogu jedino porediti sa onima iz 1997. godine. Po čemu? 

ZENOVIĆ: Ovo su prvi predsjednički izbori nakon 1997. godini koji imaju odsudan značaj za političku panoramu i istorijski put Crne Gore. Iz tog razloga, politički i istorijski gledano, ovi izbori se mogu jedino porediti sa izborima 1997. budući da su ti izbori bili tačka odvajanja, prvi poraz Miloševićevog režima i nacionalno-političke matrice koja je po svojim vrijednostima i ciljevima bila u autističnom sudaru sa svijetom. To je bio i početak „novog” DPS-a koji se transformisao, ponudio drugačiju, emancipatorsku koncepciju države i društva i obećao evropsku budućnost. Ipak, politička stvarnost pokazala se drugačijom. Ratnička država zamijenjena je policijskom, u multikulturalnom pejzažu Crne Gore opet nije bilo mjesta za sve, ratni zločini gurnuti pod tepih, institucije ostale u sjenci svemoći jedne partije. Ekonomija se liberalizovala, ali su od toga koristi vidjeli jedino junaci prvobitne akumulacije kapitala, krupni kapital upitnog porijekla i partijska „avangarda” koja je privatizaciju društvenih resursa vidjela kao polugu „ortačkog kapitalizma”. Evropske integracije su, bez ijednog objektivnog razloga, ostale samo fasadna dekoracija za sistem koji je sebe utemeljio u partitokratiji i korupciji. Crnoj Gori je vraćen suverenitet na referendumu, ali su država i institucije urušavani, a građani obespravljeni uz indukovanu političku polarizaciju koja zatire građansko društvo. Harizmatska vladavina Đukanovića je, iscrpivši sve svoje prednosti, postala balast demokratskim i emancipatorskim procesima u ime koje je odnijela pobjedu i 1997. i 2006. godine. U tom strukturnom smislu ovi izbori nalikuju, iako je uloga i pozicija Đukanovića, u smislu procesa demokratizacije i evropeizacije Crne Gore, dijametralno suprotna ondašnjoj.

Zato bi ovi izbori mogli da budu završetak istorijskog kruga, podvlačenje računa od te 1997. naovamo, epilog političko-društvene drame Crne Gore i politički kraj njenog protagoniste.

MONITOR: Kako vidite to što avgustovski pobjednici nemaju zajedničkog kandidata, i kako to može uticati na konačan rezultat izbora?

ZENOVIĆ: Avgustovci su se, nažalost, suštinski ujedinili samo oko jednog: suprotstavljanja DPS-u. Za vođenje države i društva nakon prve demokratske smjene vlasti, ispostavilo se, potrebno je mnogo više saglasja i konsenzusa, stabilne vlasti, jasnih programskih opredjeljenja. Mislim da je ova neujedinjenost parlamentarne većine, uprkos činjenici da bi zajednički kandidat odnio sigurnu pobjedu, izraz potrebe da se u novoj konfiguraciji političke moći jasno markira pojedinačna partijska snaga i kapitalizuje pobjeda nad DPS-om. Gramšijevski govoreći, na mjesto rastočene hegemonijske vladavine DPS-a partije žele da nametnu i kreiraju svoju ideološko-idejnu političku matricu.

MONITOR: Da li bi ovi izbori i njihov ishod mogli uticati na odluku o raspisivanju vanrednih parlamentarnih izbora?  

ZENOVIĆ: Vrlo izvjesno će rezultat predsjedničkih izbora odrediti dalju političku dinamiku budući da će političke pozicije svih aktera biti izmijenjene, ali i da će budući predsjednik države imati ustavno-pravne mehanizme da utiče na raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Izborni rezultat može ili ohrabriti parlamentarne stranke da izađu na izbore prethodno skrativši mandate Skupštini ili, što nije isključeno, dalje odlažu izbore i traže nove konfiguracije izvršne vlasti u postojećem skupštinskom sazivu.

MONITOR: Ustavni sud će ove sedmice odlučivati o izbornim sporovima, među kojima su i oni zbog kojih još nijesu proglašeni rezultati lokalnih izbora u Podgorici, Plavu i Pljevljima. Očekujete li da će to odblokirati te procese, imajući u vidu da taj sud i dalje nije kompletan?

ZENOVIĆ: Uvjeren sam da, ako je nešto bez ograde donio 30. avgust, onda je to osjećaj nesputane lične autonomije i političke za najširi krug građana. Isto tako vjerujem da, premda su sudije birane po partijskom ključu, da će, upravo na tragu te autonomije, na svakoj narednoj sjednici, uprkos tom politizovanju prava, prevladati kod sudija Ustavnog suda osjećaj za pravdu i pravičnost kojima se uče cio svoj radni i veliki dio životnog vijeka, pravnička kultura i vrlina za koju su najodgovorniji i koje su najpozvaniji da baštine poštovanje prema ustavu, koji, uz sve moguće valere tumačenja, ipak u svakoj odredbi nosi jasan normativni i pozitivistički rezon. Zato nemam ni najmanju dilemu da će rezultati biti proglašeni u najskorijem roku, a vlast uspostavljena prema ustavnim i demokratskim principima koje poznaje cio civilizovani svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo