Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSEJ KIŠJUHAS, DOCENT NA ODJESKU ZA SOCIOLOGIJU FILOZOFSKOG FAKULTETA U NOVOM SADU: Vučić je otkrio rupu na srbijanskoj saksiji

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko kao sociolog opisali suštinu tehnologije vlasti predsjednika Srbije Aleksandra Vučića?
KIŠJUHAS: Tehnologija i, mnogo više, sama logika vlasti Aleksandra Vučića zapravo su iste kao i one koje su stolećima vedrile i oblačile na ovim prostorima. Bilo da su u pitanju Pašićevi radikali, Titovi komunisti, Miloševićevi nacionalisti, demokrate Koštunice i Tadića, nebitno. Važna razlika je samo u tome ko je bio modernizator, a ko nije. Dok je mehanizam vlasti i bio i ostao isti. U tom smislu, Vučić je otkrio rupu na srbijanskoj saksiji. Ovde ne postoji tradicija političkog pluralizma i istinski demokratskih institucija. Oduvek imate jednu partiju koja dominira društvom i koja je osnovni kanal društvene pokretljivosti i ličnog uspeha. Uz to, u našoj političkoj kulturi postoje duboko ukorenjene simpatije za tzv. “čvrstu ruku” u vladanju, politička legitimnost se gradi na osnovu podrške čitavog “naroda” (a ne na osnovu dobrih ideja ili argumenata), i sve to zajedno na uštrb bilo kakvog pluralizma i dijaloga. Cinici bi rekli: jedan narod, jedno carstvo, jedan vođa.

MONITOR: Kako Vučiću uspijeva da kao predsjednik države vodi politiku, što je protivno Ustavu Republike Srbije, a ne Vlada?
KIŠJUHAS: Uspeva mu zbog strukturnog odsustva demokratske političke tradicije i demokratskih institucija koje sam spomenuo. Šta običnom građaninu u Srbiji znači doktrina o podeli grana vlasti? Da li je neko čitao i razumeo Lokovu “Dve rasprave o vladi”? Ne čitaju je ni građani u Americi, naravno, ali je tamo kao politička tradicija vekovima uspostavljano pravilo da Predsednik mora da moli za dozvolu od Kongresa i kada mu se ide u toalet. A ovde su parlamenti, pa i mesne zajednice, samo jalove pričaonice. Stolećima nisu bili važni, rekoh, vladali su jedan čovek ili jedna partija, zašto bi sada odjednom postali? Važno je samo da vođa “narodu” isporučuje ono što je obećao, a u suprotnom ćemo ga smeniti na ulici.

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da „nema ni jedne jedine stvari koju Aleksandar Vučić radi koja nije protivna Ustavu Republike Srbije”?
KIŠJUHAS: Šta ja znam, možda, ali nije poenta u tome. Ustav je ovde neretko i osmišljen i percipiran kao jedan romantični spisak lepih želja, kao forma bez suštine, kao nužno zlo i celofan za nešto drugo i čvrsto što se krije ispod. Pa onda navlačimo taj ukrasni papir modernosti i prosvećenosti da ne bismo izgledali baš kao srednjovekovna kneževina sa gospodarem i partijskim vlastelinima koji vladaju nad kmetovima. Ili kao pleme sa poglavicom. Iako to suštinski, strukturno, i dalje jesmo. Jer nikako da ukapiramo da, u modernoj političkoj zajednici, nismo mi podanici države i vlasti, već obrnuto: oni su naši.

MONITOR: Ko je u Srbiji eventualna alternativa Vučiću i njegovoj Srpskoj narodnoj stranci?
KIŠJUHAS: Ekstremna desnica poput “Dveri” i sličnih kreatura. Dakle, militantni, klerikalni, antizapadni i proruski nacionalisti. Ukoliko bi oni za nijansu zatajili svoje bogomoljaštvo, a pojačali socijalne teme (što pokušavaju, ali im upadljivo ne uspeva), imali bi još više glasova. Zato i liberalna ili tzv. “građanska” opozicija skreće u desno, dok zapravo ne razume ni Srbiju, ni politiku, pa se radije bavi sama sobom. Na Tviteru.

MONITOR: Da li Vučić zaista ima podršku Zapada i ako ima zbog čega ga podržavaju zapadni partneri?
KIŠJUHAS: Nisam siguran u to da ga baš aktivno “podržavaju”. On je naprosto činjenica, jedna datost sa kojom, hteli-ne hteli, moraju da sarađuju. Uostalom, mi smo ti koji smo ga izabrali, a ne Zapad. Opozicija u Srbiji naivno zamišlja da u Briselu ne treba ni da mu pruže ruku ili ponude čašu mineralne vode. Nadajmo se da do toga nikada neće doći.

MONITOR: Predsjednik Kosova Hašim Tači izjavio je prošle nedjelje na Evropskom forumu u Alpbahu da bi „uzajamno priznanje” Kosova i Srbije imalo pozitivan uticaj na čitav region, a za bečki Standard da se Kosovo neće dijeliti i da neće biti razmjene teritorija. ..
KIŠJUHAS: Znate kako, džabe mi sholastički bistrimo i rastačemo na elementarne čestice svaku izjavu naših lidera i liderčića. Danas je ovo, a sutra je ono, sve zbog sveprisutnog javašluka i hroničnog odsustva transparentnosti oko ove najnovije epske pesme iz kosovskog ciklusa.

MONITOR: Ukoliko dođe do podjele Kosova da li je sljedeći korak ujedinjenje albanskog dijela sa Albanijom, a sjevernog sa Srbijom?
KIŠJUHAS: Sumnjam. Nepovredivost granica je isuviše važan princip da bi ga ukinuli na “forumu” u nekakvoj alpskoj selendri, neka oproste stanovnici Alpbaha. Uprkos svim našim oružanim naporima, granatama, opsadama gradova, leševima po hladnjačama – granice novih balkanskih država ostale su u granicama jugoslovenskih republika i pokrajina.

MONITOR: Predsjednica Evropskog pokreta Srba Rada Trajković tvrdi da je pričom o podjeli Kosova region stavljen pred novi balkanski rat?
KIŠJUHAS: I analogije i predviđanja budućnosti su krajnje nezahvalne stvari. Ali, moram da podsetim da su Milošević i Tuđman već jednom škrabali svoje etnički čiste vizije po salvetama u Karađorđevu 1991. godine. Svi znamo kako se to završilo. Podelom, “razgraničenjem” ili “korekcijom granica” samo poručujemo da nismo sposobni da živimo zajedno sa ljudima drugačije vere i nacije. A možda i nismo, ko će ga znati. Valjda je zato trenutna američka administracija poručila da će podržati “kreativno rešenje”. Ali šta je tačno novo i “kreativno” u još jednom crtanju granica na Balkanu? Nema te alhemije koja bi nacrtala etnički “korektnu” granicu po susedstvima, ulicama ili pak dnevnim i spavaćim sobama ljudi u etnički mešanom braku. Pravo “kreativno rešenje”, ono koje još nismo probali, jesu razvoj i modernizacija naših država i društava iznutra. U dubinu, a ne širinu. Ali, to je već isuviše teško. Mnogo je lakše crtati po salvetama po austrijskim forumima.

MONITOR: Politički analitičari kažu da Vučić više nije „patrijarhov lav”, odnosno da je sukob između države i Srpske pravoslavne crkve blizu velikog praska kako se približava rješavanje kosovskog pitanja. Da da li to može da uzdrma Vučića?
KIŠJUHAS: Znate, crkva i popovi nisu naročito popularni među građanima Srbije, iako su decenije vrišteće klerikalizacije ipak bile uradile svoje. Zoran Đinđić je, da bi pacifikovao Srpsku pravoslavnu crkvu pred izručenje Miloševića Hagu, kratkovido uveo veronauku u škole. Što mu, uprkos njegovoj tragičnoj sudbini, nikada ne treba oprostiti. Siguran sam da će i Vučić da pronađe neki kratkoročni poklon crkvi. A koji će nas dugoročno upropastiti.

MONITOR: Kako komentarišete organzovanje Patriotsko-omladinskog kampa na Zlatiboru, u kojem su djeca obučavana rukovanju naoružanjem pod komandom ruskih i srpskih paravojnih komandata, a o čemu su čelnici Ministarstva odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova bili detaljno informisani?
KIŠJUHAS: Meni je tu mnogo opasnija činjenica da je takav kamp uopšte moguć. Što za jednu takvu vanumnu skaradnost postoje i organizatori i polaznici, a ne to što je kamp bio dozvoljen, pa na brzinu raspušten. I strašno je što je, nakon raspuštanja, veliki deo građana Srbije imao neskrivene simpatije za, neverovatno, paravojni kamp za decu. Ne znam šta tu više onespokojava: što je paravojni, što je kamp, ili što je za decu i omladinu. Što se uči baratanje oružjem, što se “patriotski” moralno (pre)vaspitava, što su predavači ruski ekstremni desničari, ili pak srpski “veterani” sa ratišta… ili što mnogi ljudi u tome ne vide nikakav problem.

Zašto bi Crna Gora bila izuzetak?

MONITOR: ,,Nema primjera u Evropi u 21. vijeku da je jedan narod u tako lošem položaju kao što su to Srbi u Crnoj Gori”, požalio se prije nekoliko dana premijer Srbije Ivica Dačić. Vjeruju li u Srbiji u ove njegove besprimjerne optužbe?
KIŠJUHAS: Naravno da veruju. Pa obrazovani ljudi veruju i u to da je planeta ravna ploča, u čudovište iz Loh Nesa, i da vakcine izazivaju autizam. To je to lukavstvo nacionalističkog uma. Ukoliko su svi “drugi” protiv “nas”, i CIA i Kominterna, i Vatikan i “Zelena transverzala”, onda nismo “mi” sami krivi za to što smo siromašni, neuki, bolesni i bedni. Niko naročito ne voli da se pogleda u ogledalo. Dakle, u ovako pažljivo zapuštanom sociopolitičkom miljeu, u kojem vodeća matrica glasi da su svi živi i neživi “protiv Srba” – zašto bi Crna Gora bila izuzetak?

Zločinačka politika prema građanima Kosova

MONITOR: Koje je po Vašem mišljenju najbolje rješenje za problem Kosova – da Srbija prizna Kosovo, da se ono podijeli ili da se razmijene teritorije?
KIŠJUHAS: Sve su to lažne alternative koje ne predstavljaju dugoročno ili održivo rešenje. Pravo pitanje je šta su uzroci kosovske nezavisnosti? Šta je kontekst ovih problema i pseudorešenja? Zašto se Kosovo i Srbija uopšte nalaze u situaciji da se međusobno priznaju, dele ili pak razmenjuju teritorije? A uzrok je u pljačkama i zločinima koje su srpske paravojske i policije organizovale na Kosovu devedesetih, ali i praksa ugnjetavanja, diskriminacije i torture kosovskih Albanaca decenijama i vekovima. Suština je u pogrešnoj, zločinačkoj i odvratnoj politici prema građanima Kosova, a koja je analogna aparthejdu, uz primese rasizma. Dok se to ne razume, ama baš svako “rešenje” će za Srbiju predstavljati izvor istorijske traume i lične frustracije, pošto nam je neko nešto “nepravedno” i “iz čista mira” “uzeo”. Dobila Srbija par srpskih opština na poklon od Tačija ili ne.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo